Stjepan Matković

Croatian

Matković, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

211PrikazitragiËnim dogaajima. Ostaje, kao i umnogim drugim sluËajevima, otvorenopitanje broja ærtava. ToËan broj stradalni-ka nikad nije ustanovljen. Procjene o bro-ju ærtava, koje se kreÊu u rasponu izme-u 10 000 i 30 000, neargumentirane su iËine se neizmjerno visokima. Neka budu-Êa, sustavna istraæivanja u ruskim i ukra-jinskim arhivima, dakako, uz sustavnijepretraæivanje Vojnoga arhiva u BeËu, ar-hiva u Beogradu i onih u Hrvatskoj, tre-bala bi nas dovesti do utvrivanja pribli-æno stvarnoga broja ubijenih vojnika isvih okolnosti koje su dovele do njihovastradavanja. Na taj bi se naËin mogli pro-naÊi odgovori na nepoznanice i, kako jetoËno napisao marljivi prireivaË knjige,popuniti jedna od flvelikih rupa« hrvatskepovijesti. Ova je knjiga pruæila dovoljnopodataka da se mogu izvesti nepobitnizakljuËci o teroru nad hrvatskim i nekimdrugim vojnim zarobljenicima, koji sukulminirali ubojstvima, i time dala poticajza novo istraæivanje te podsjetila na ærtveobiËnih vojnika u dalekoj Odesi.• Stjepan MatkoviÊJovan M. JovanoviÊ Piæon,Dnevnik (1896—1920), prir.Radoπ LjuπiÊ i MiladinMiloπeviÊ, Prometej,Radio-televizija Srbije, NoviSad — Beograd, 2015., 721str. (Êir.)Objavljivanje dnevniËkih zapisa JovanaM. JovanoviÊa Piæona vrlo je vrijedan pri-nos za povjesniËare, napose za one kojise bave Prvim svjetskim ratom i æele pro-niknuti u dubinu diplomatskih manevri-ranja. JovanoviÊ je bio istaknuti srbijanskidiplomat, koji je kratko vrijeme uoËi ratabio ministar vanjskih poslova, a zatim iposlanik u BeËu, gdje je i doËekao vijesto Sarajevskom atentatu. Za vrijeme rata(od 1916.) bio je poslanik u Londonu. Iztih podataka nedvojbeno proizlazi da jeJovanoviÊ bio bitna karika u mehanizmudiplomatskoga sustava Kraljevine Srbije.Na poloæaju u Velikoj Britaniji intenzivni-je je suraivao s Ëlanovima Jugoslaven-skog odbora (JO) i s njima kontinuiranozagovarao radikalno rjeπenje Austro--Ugarske, dræeÊi da ona mora nestati spolitiËke karte Europe. Pri tomu je Jova-noviÊev credo bio da bi opstanak Habs-burπke Monarhije znaËio da Êe flSrbiji bititeπko æiveti u starim granicama, bez mo-ra, okruæena neprijateljem, osuena davegetira« (394). Stoga je zanimljivo, iz hr-vatskoga kuta, pratiti JovanoviÊev Dnev-nik, jer on baca viπe svjetla na to kako suse pojedini politiËari iz upravnih jedinicaHrvatske, Dalmacije, Istre te Bosne i Her-cegovine, ukljuËili u pokret za ruπenjeDvojne Monarhije i jugoslavensko ujedi-njenje, nakon πto su otiπli u politiËku212PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)emigraciju, kako su djelovali i na koji suih naËin doæivljavali JovanoviÊ i njegovisugovornici, korespondenti ili poznanici.Hrvatski su se povjesniËari (BogdanKrizman i Dragovan ©epiÊ) veÊ djelomiË-no sluæili ispisima iz JovanoviÊeva Dnev-nika. Sad je zaslugom prireivaËa Dnev-nik objavljen i novim Êe istraæivaËima bi-ti omoguÊeno cjelovitije praÊenje Jovano-viÊevih biljeπki. Osobito Êe radi prije spo-menutoga zanimanja biti korisna sagleda-vanja onih mjesta koja se bave ili spomi-nju Hrvate i Hrvatsku, odnosno juænosla-vensko pitanje u uæem ili πirem smislu.Na tim se mjestima Ëitatelji mogu upoz-nati kako su se meusobno promatralipripadnici savezniËkoga bloka — dræav-nici, diplomati, politiËari, Ëasnici, novina-ri i razliËiti propagandisti. Meu njima seposebice istiËu iskazi Wickhama Steeda,Paula Cambona, Nicolaea Mişua, ArthuraBalfoura, Giuglielma Imperialija, EdvardaBeneπa, brojnih sluæbenika ForeignOfficea i drugih poznatih imena. Dakako,Dnevnik nudi puno podataka o srbijan-skim politiËarima, od nezaobilaznogaflpatrijarha« Nikole PaπiÊa do pripadnikâsrbijanske oporbe, a neπto manje o Ëla-novima dinastije KaraoreviÊ i drugimËlanovima diplomatskoga zbora (M. Boπ-koviÊ, M. VesniÊ, M. SpalajkoviÊ, M. Ra-kiÊ i dr.). Solidan uvid dobiva se i o te-mama koje su svima njima bile bitne(npr. Makedonsko pitanje, Solunska bo-jiπnica, Crna ruka i Solunski proces, od-nosi s Rusima, Bugarima, Rumunjima, Gr-cima, Crnogorcima, Albancima), a iz ko-jih hrvatski Ëitatelj moæe shvatiti razno-vrsne preokupacije srbijanske politike naprostoru Balkana i u pravoslavnom svije-tu. Premda je PaπiÊ u oËima nekih svjedo-ka vremena bio flizlapeo« starac, flazijatskiministar«, intrigant i politiËar koji se nedræi svojih rijeËi, kraj rata potvrdio ga je saspekta ostvarenja postavljenih ciljevakao uspjeπnoga dræavnika, koji se nasta-vio potvrivati i u jugoslavenskoj politici.Druga je stvar πto Êe posljedice takvogauspjeha biti dalekoseæne.Na stranicama Dnevnika dosta mjestazauzimaju Ëlanovi JO. Iz te se ËinjeniceoËituje isprepletenost emigrantske skupi-ne s predstavnicima sluæbene Srbije kojisu poticali florganizovanje jednoga iriden-tistiËkoga odbora«. Frano Supilo isticao semeu emigrantima kao iznimno poduze-tan i pokretljiv politiËar. Znao je doÊi dopouzdanih obavjeπtajnih izvora i relativ-no dobro proÊi u oËima aktera iz viπih re-dova savezniËkih zemalja. Ipak, za razli-ku od veÊine historiografske literature,koja ga pozitivno ocjenjuje i πtedi od ne-ugodnih pojedinosti, u ovom Dnevnikunailazimo i na drukËije podatke. Na pri-mjer, neki sugovornici biljeæe da je rijeËo fljednoj seljaËini, ali pune sadræine«(Steed), prevelikom potroπaËu novca JO(HinkoviÊ), flneiskrenom partneru« (M.PribiÊeviÊ), flpetljancu« (JovanoviÊ) i bo-lesniku od neizljeËivoga sifilisa koji trpimaniju proganjanja (TrumbiÊ), pri Ëemuse nudi i podrobniji opis flznakova [njego-va] duπevnoga rastrojstva« (322). Najviπese podataka dobiva o Anti TrumbiÊu ko-ji je neprijeporno prvo ime JO. JovanoviÊje imao razumijevanje za njegove naporeoko stvaranja jugoslavenske dræave, raz-mjerno je neutralno biljeæio njegovo ne-povjerenje prema PaπiÊevu velikosrpstvui povremeno hvalio konzistentno dræanjeprema savezniËkim predstavnicima. Jova-noviÊ je u odreenim situacijama oprav-213Prikazidavao borbu protiv Londonskog ugovo-ra, ali ne otvoreno, jer bi to, kako je za-biljeæio, izazivalo nezadovoljstvo meusaveznicima koji su ga potpisali. Otvore-nije je pak simpatizirao jugoslavenstvo,ali ne bezuvjetno. Iz biljeπke za sastanakod 3. veljaËe 1917. vidi se kako u tadaπ-njim okolnostima propagandno djelujusrpski kadrovi: flDa se spremi jedan al-bum srpskih manastira. Iz sviju oblastisrpskih Srbija, MaÊed. C. Gora, Dalmaci-ja, Bosna, Hercegov. Banat, BaËka, Srem,Hrvatska i SlovenaËka« (238). Ne ulazeÊiu saznanja hrvatskih emigranata o svimoblicima rada srpske diplomacije, vidi seda je izmeu TrumbiÊa i JovanoviÊa vla-dalo izvjesno povjerenje, πto potvruje iintenzitet razmjene obavijesti, te namjerada JO i Srbija nastupaju kao saveznici. Jo-vanoviÊ je æalio πto su TrumbiÊa njegovisugovornici s druge strane uglavnom pre-varili u pregovorima. U tom emigrant-skom kompleksu dio podataka odnosi sena Franka PotoËnjaka i Hinka HinkoviÊa,koji su u redovima JO zastupali protu-trumbiÊevsku struju. PotoËnjak se name-tao kao iskreni jugoslavenski nacionalistkoji nije, za razliku od nekih drugih Ëla-nova JO, imao iskustvo pripadnosti flstek-liπtvu« (231). HinkoviÊ je uæivao ugledfldobrog patriota« zbog predratne potporeSrbima, u tzv. veleizdajniËkoj parnici iFriedjungovu procesu. U redovima JOuglavnom se sukobljavao s drugim Ëlano-vima, dræeÊi da ga se nedovoljno konzul-tira. JovanoviÊ ga je pak dræao flneuraste-nikom« (183).Od drugih se Hrvata uoËavaju mnogikoji su se u zemljama Antante nastojalihrvati s izazovima talijanskih aspiracija.Meu njima se istiËu DubrovËani Ivo DeGiulli i MiÊe MiËiÊ, te Istrani Dinko Tri-najstiÊ i Ante MandiÊ. JovanoviÊ je imaoosjeÊaj za njihovu borbu, vidjevπi je kaoopravdani otpor pretenzijama Italije naistoËnojadransku obalu. Koliko su okol-nosti bile nepovoljne, govori izjava njiho-va saveznika i Ëesto istaknutoga simbolademokracije, Tomáπa G. Masaryka: flJugo-sloveni nisu dobru taktiku izabrali u bor-bi s Italijanima. Trebalo je da ærtvuju Trsti jedan deo Istre jer Italijani nisu iπli u rataba« (209). Stoga nije bila neobiËnaTrumbiÊeva odluka, na πto ukazuje i Jo-vanoviÊev Dnevnik, da se oprezno gledana Ëeπke politiËare, koji su imali kombi-nacije s talijanskim dræavnicima, pristavπipritom na ærtvu treÊe strane. Slavenofil-stvo je ustupilo mjesto Mafiji, koja je usvojoj subverzivnoj aktivnosti saveznikepotraæila meu jaËim Ëimbenicima.Pojedini nadnevci upuÊuju na pozna-tu vezu izmeu Ëlanova JO i nekih poli-tiËara u domovini, osobito Ëlanova Star-214PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)ËeviÊeve stranke prava, meu kojima jedoπlo do skretanja prema jugoslavenskojakciji. Nadalje, Dnevnik ukazuje na poja-ve skupina mladeæi koje nisu bile zado-voljne s idejnim dræanjem JO, zahtijevaju-Êi snaænije izraæavanje jugoslavenskoganacionalizma. U Dnevniku je pokazanozanimanje i za rusko djelovanje Kruno-slava Heruca, koji je bio trn u oku prista-πama jugoslavenskoga pokreta, kao flaus-trijski agent«. Njegov nas primjer upuÊujena viπeslojnost ruske scene do BoljπeviË-ke revolucije, na kojoj je oËito bilo mjes-ta i za zastupnike razliËitih politiËkih nag-nuÊa, ukljuËujuÊi i one koji su navodnobili u funkciji ratnoga neprijatelja.Vrijedna su saznanja i o Ëlanovima JOiz redova drugih naroda, osobito ona oDuπanu VasiljeviÊu. On se na stranicamaDnevnika pojavljuje kao srpska brana hr-vatskoj majorizaciji u JO, samosvjesni Sr-bin koji u jugoslavenskoj varijanti Trum-biÊeve ili Supilove politike vidi opasnos-ti za srpstvo u Bosni i Hercegovini i zasrpske nacionalne interese u cjelini. Me-utim, VasiljeviÊ je u ljeto 1918. govorio:flOno πto su Srbi u BiH trpeli od Austrije,sad trpe od Srbije« (50). Otud se moæe ra-zumjeti zaπto ga JovanoviÊ, zbog Ëestihsvaa, naziva flzadrtim Hercegovcem«(487). U Dnevniku nisu zapostavljeni nislovenski Ëlanovi JO, koji u prvi planstavljaju svoje nacionalne interese. Zajed-niËka prijetnja od Talijana Ëvrsto ih pove-zuje s hrvatskim Ëlanovima, a njemaËkipritisci u drugim dijelovima slovenskihzemalja traæe od njih neovisnije poteze.Neki se povremeno æale da ih Hrvatiflsvuda potiskuju« (358). Svatko se s izazo-vima vremena suoËavao na svoj naËin.Neke biljeπke otvaraju dodatna pita-nja o odnosu pojedinaca prema proturjeË-nim temama. Tako se istiËe da je PaπiÊpomagao flrad framasonskih loæa u pogle-du naπeg ujedinjenja« (310). Opaske ne-kih sudionika razgovara ukazuju na anti-semitske izriËaje pri komentiranju zbiva-nja u Engleskoj (flJevreji vode politiku uEngleskoj«) i Rusiji (fljudaizam pobediopravoslavlje«). O Sarajevskom atentatu, okojem se sve do danas raspravlja, biljeπ-ke nude priloge u korist interpretacija ko-je krivnju bacaju na DimitrijeviÊa Apisa,ali i na maarske visoke krugove. Pri opi-su djelovanja Franje Ferdinanda iznovase biljeæi da je ubijeni prijestolonasljednikradio u prilog fltreÊe dræave« (246), πtoupuÊuje na zakljuËak da se ne moæe za-nemariti moguÊnost provoenja trijalisti-Ëke reforme Monarhije. MjestimiËni osvr-ti na KatoliËku Crkvu ukazuju kako su jedoæivljavali nekatolici. Odbojnost je jasnoizraæena na primjeru papine mirovne ini-cijative, koja se doæivljavala kao prijetnjaostvarivanju æeljenih ratnih ciljeva. Nekisugovornici poput Austena Chamberlai-nea i buduÊeg vladike Nikolaja Velimiro-viÊa, u njoj su vidjeli glavnu prepreku zaslom Monarhije (453 i 456). S pribliæava-njem kraja rata pojavljuju se ocjene oflpotpori katoliËkog sveÊenstva« jugosla-venskom pokretu (474), pa Ëak i o papi-nim potezima koji su floslabili katoliËkustruju svuda« (477). JovanoviÊ je u tompitanju iznio stanoviπte da Vatikan podr-æava ujedinjenje, ali samo kako bi proveopokatoliËenje pravoslavaca. Dræao je dataj prikriveni prozelitizam neÊe izazvatihrvatsko-srpski sukob, nego Êe se Kato-liËka Crkva viπe nacionalizirati i time pri-donijeti jugoslavenskoj ideji (455). Iz istu-215Prikazipa pukovnika Milana PribiÊeviÊa vidi sekako su zamiπljena neka poslijeratna rje-πenja kolektivnoga kaænjavanja, npr. iz-vlaπtenje poraæenih Nijemaca i Maara teizbacivanja Muslimana iz dræave. BratSvetozara PribiÊeviÊa izjavio je da bi unovoj dræavi viπi Ëasnici trebali biti Srbi iz©umadije (160). Dio obavijesti prepriËavaogovaranja iz æivota u inozemstvu, poputpriËe kako je Mihajlo Pupin ukrao izumNikole Tesle (419).JovanoviÊ iz prve ruke donosi niz pri-kaza o ratnom Londonu. Biljeπke o unu-tarnjim problemima, ozraËju u ratnim ka-binetima, mrænji prema neprijateljima,javnim skandalima i okupljanjima emi-granata iz razliËitih zemalja, doËaravajuintenzitete raspoloæenja u imperijalnomsrediπtu. S glediπta visoke politike, Jova-noviÊ uoËava kako se u Foreign Officeugledalo na regionalnu politiku. Tako uveljaËi 1917. biljeæi pitanje bi li Srbi pri-stali biti u fljednoj zasebnoj dræavi« s Hrva-tima u Habsburπkoj Monarhiji (249). To,po njemu apsurdno pitanje, moæe se ve-zati uz prilagoavanje britanske vanjskepolitike situaciji na bojiπtima i trenutaË-nom odnosu snaga, a razumljivo je i ukontekstu ponaπanja drugih velesila, kojesu neprestano opipavale raspoloæenjeprotivnika, imajuÊi u vidu i moguÊnostokonËanja iscrpljujuÊega rata. Poslije za-pisuje kako tek u proljeÊe 1918. kod vi-sokih britanskih krugova prevladava sta-noviπte o podjeli Austro-Ugarske (fldis-memberment of Austria«, 470). U takvimokolnostima situaciju dobro pogaa izja-va francuskoga veleposlanika Cambona:flU ovome ratu sve se dogaa tako neo-biËnoga i iznenadnoga, da doista ne tre-ba iÊi na ‘pogotke’« (491). JovanoviÊ pre-nosi neka stajaliπta u prilog tezi da Hrva-ti i Slovenci — ponekad se rabi i πira oz-naka juænih Slavena u Monarhiji — nisuuopÊe bili masovno skloni za ujedinjenjesa Srbijom, nego ih je viπe zanimao nekioblik samouprave (flhome rule«) u posto-jeÊem dræavnopravnom okviru. S drugestrane, kod hrvatskih Jugoslavena iznosi-li su se suprotni argumenti. U njihovim jeoËima JO bio force de résistence, koji jesvjedoËio o negativnom odnosu premaMonarhiji i orijentaciji prema uniji sa Sr-bijom.Knjiga je solidno koncipirana. Prirei-vaËi su, u predgovoru, donijeli jezgrovitpregled JovanoviÊeva æivotopisa. Opisalisu, takoer, kako je Dnevnik sastavljen izakljuËili da su iznesene biljeπke pouzda-no vrelo obavijesti. Dnevnik je sigurnovjerodostojan izvor, ali toËnost mnoπtvaobavijesti i prosudbi ostaje predmetomminucioznijih istraæivanja. Sastav Dnevni-ka objektivno je nejednak. Prve godinePrvoga svjetskog rata vrlo su slabo pokri-vene, a one od poËetka 1916. do kraja ra-ta, iznimno bogate podatcima. Dnevnebiljeπke popraÊene su i depeπama za1916.—1918. (623-688). PrireivaËi su ne-sumnjivo uloæili znatan trud u translitera-ciju izvornika koji se Ëuva u beograd-skom Arhivu Jugoslavije, kao dio osob-noga fonda JovanoviÊ (AJ-80). Prema pi-sanju prireivaËa, πto je potkrijepljeno imanjim brojem faksimila, rukom pisaniDnevnik teπko je Ëitljiv zbog sitnih i izbli-jedjelih slova. Stoga su na pojedinimmjestima opravdano ukazali da nisu mo-gli proËitati JovanoviÊeve rijeËi.»itatelji koji ne poznaju dobro iznese-nu problematiku, morat Êe Ëesto poseg-nuti za leksikografskom literaturom, jer216PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)knjiga ne donosi osnovne podatke o su-dionicima razgovora s JovanoviÊem. »ita-nje teksta ukazuje na odreene pogrjeπkeu prireivanju. Na primjer, za razliku odfrancuskoga i engleskoga nazivlja, imenaiz njemaËkoga jezika Ëesto su krivo zabi-ljeæena: austrijski ministar bez lisnice za-pisan je kao Berirajter, a rijeË je o Baern-reitheru (213), nadvojvotkinji Sofiji Cho-tek krivo je pridodan pridjevak Hohenbe-re (246), umjesto Hohenberg, kod popisanjemaËkoga plemstva u »eπkoj pojavljujese obitelj Uklam (246), πto se vjerojatnoodnosi na obitelj Clam, nagodba je zapi-sana kao busgleich (216), a treba bitiAusgleich, profesor Rödlich (391) zapra-vo je Redlich, a termin Gelegenheits-gedicht (prigodna pjesma) zapisan je kaoGelegensbeits gedicth (531). Ima joπ po-koji previd iz drugih jezika, primjericeaustrougarski bojni brod maarskogaimena Szent István (inaËe potopljen u za-darskom arhipelagu), u knjizi je nazvanflSanet Istvan« (475), dok je jedan od pr-vaka Poljskoga odbora u Londonu zapi-san kao Domovski, a rijeË je o Dmow-skom (383). Moæe se pretpostaviti da suih prireivaËi krivo proËitali. JovanoviÊ jebio poslanik u BeËu i Ëini se da je teπkomogao grijeπiti s poznatim nazivljem iimenima njemaËkoga podrijetla. Svi tipropusti ne umanjuju provedenu redak-turu Dnevnika, πto je bio zahtjevan po-sao.Zbog svega navedenog, moæe se za-kljuËiti da JovanoviÊeve biljeπke upuÊujuËitatelja i na djelovanje hrvatske politiËkeemigracije te da, Ëesto na eksplicitan na-Ëin, izraæavaju iz perspektive srpske di-plomacije i njezinih saveznika mnoge vi-dove borba koje su se vodile tijekom Pr-voga svjetskog rata. Saznanja o odnosimameu pristaπama jugoslavenskog ujedi-njenja bit Êe korisna za razumijevanjekasnijih posljedica. Ne treba smetnuti suma da je osobni JovanoviÊev fond u Ar-hivu Jugoslavije iznimno bogat. Stoga ÊebuduÊa istraæivanja zasigurno moÊi nado-puniti neka od otvorenih pitanja koja senameÊu nakon Ëitanja njegova Dnevnika.Iz navedenih motriπta ovo Êe opseænodjelo ostati nezaobilazan izvor.• Stjepan MatkoviÊ

Jovan M. Jovanović Pižon, Dnevnik (1896—1920), prir. Radoš Ljušić i Miladin Milošević, Prometej, Radio-televizija Srbije, Novi Sad — Beograd, 2015., 721 str. (ćir.)

Jovan M. Jovanović Pižon, Dnevnik (1896—1920), prir. Radoš Ljušić i Miladin Milošević, Prometej, Radio-televizija Srbije, Novi Sad — Beograd, 2015., 721 str. (ćir.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia