Hrvatska je dijalektologija 20. st. opisana kao genetskolingvistička disciplina; temelj je takvoga dijalektološkoga istraživanja mjesni govor. Hrvatski su dijalektolozi, u težnji za sustavnim prikazom hrvatskih organskih idioma, vođeni razlikovnim jezičnim činjenicama, usmjeravali svoje opise na nevarijabilne dijelove jezičnoga sustava orijentiravši se tako na strukturalistički pristup opisa mjesnoga govora kao homogenoga sustava. Odgovore na teorijske izazove na koje nailazi hrvatska dijalektologija 21. stoljeća možemo potražiti u metodama koje nam pružaju kvantitativna ili varijacijska sociolingvistika. Ono što se u hrvatskoj dijalektologiji još u potpunosti ne iskorištava jesu i mogućnosti koje u istraživanju svih jezičnih razina, ali i pristupu postojećih istraživanja i razmjeni podataka, može pružiti digitalna tehnologija.Croatian dialectology of the 20th century is defined as a discipline of genetic linguistics.
The basis for this kind of research is organic idiom, a complete implementation of a
linguistic system in a small space. In the pursuit of a systematic presentation of Croatian
organic idioms the Croatian dialectologists focused on unvariable linguistic parts of
system and on the structuralist approach to the description of the local idiom as a homogeneous system. The answers to the theoretical challenges encountered in Croatian
dialectology of the 21st century can be found in the methods provided by quantitative or
variational sociolinguistics. Also, Croatian dialectology does not fully exploit the opportunities offered by digital technology
