U radu se problematizira uloga digitalnih tehnologija u humanističkim znanostima, osobito u proučavanju i studiju nacionalne filologije. Uz kratak pregled povijesti digitalne humanistike i njezinih valova opisuje se tzv. računalni obrat u suvremenim znanstvenim istraživanjima. Osim promjena u metodama (opozicija tradicionalnoga pomnoga i novoga udaljenoga čitanja) upućuje se na uočavanje promjena u samoj ontologiji humanističkoga istraživanja. Digitalni medij utječe na promjene u kulturi, ali i u znanju, što vodi k posve novomu konceptu sveučilišta. Novi, hibridni oblici znanstvenoga istraživanja i akademskoga podučavanja, koji se naziru u budućnosti, zahtijevaju aktivno promišljanje uloge digitalnoga kako u studiju kroatistike kao nacionalne filologije tako i u budućim kroatističkim znanstvenim istraživanjima.The article discusses the role of digital technologies in the humanities, especially in the
research of national philology and its academic teaching. In addition to a short overview of the history of digital humanities and their phases the article discusses the socalled computational turn in contemporary scholarly research. Besides observing the
change in methods (opposition of classical close-reading and new distant reading), the
author emphasizes the change in the ontology of research in the humanities. Digital
medium affects the changes in culture, but also in knowledge, which in consequence
leads to a completely new concept of university. New, hybrid forms of scholarly research and academic teaching which can be discerned in future require active deliberation on the role of the digital both in studying Croatian language and literature as a
national philology and in the future research of Croatian language and literature