Anja Nikolić-Hoyt, Tezaurusni portret čovječjega tijela. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. 2014. 153 str

Ryznar, Anera

Anera Ryznar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

”Umjetnost riječi“ LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanj177PRIKAZILEKSIKOGRAFIJA TIJELAAnja Nikolić-Hoyt, Tezaurusni portret čovječje-ga tijela. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. 2014. 153 str.Tezaurusni portret čovječjega tijela (2014) druga je u nizu metodoloških studija o konceptualnoj leksikografiji Anje Ni-kolić-Hoyt (prva je bila monografija Konceptualna leksikografija: Prema te-zaurusu hrvatskoga jezika iz 2004) koje najavljuju pionirski poduhvat hrvatske leksikografije – Somatski tezaurus hr-vatskoga jezika koji autorica i njezini suradnici izrađuju od travnja 2008. u okviru znanstvenoistraživačkog projekta Strukturiranje semantičkih mreža u funkci-ji izrade tezaurusa hrvatskoga jezika, a koji bi uskoro trebao biti dovršen. Jednom kad ugleda svjetlo dana, Somatski teza-urus bit će ujedno i prvi konceptualno ustrojen leksikografski priručnik u nas, ako ne računamo srodna, ali ipak ra-zličita izdanja kao što su Dictionarium latino-illyricum et germanicum Adama Patačića iz 18. stoljeća (nastao po uzoru na čuveni Nomenclator Hadrijana Junija iz 1567), uglavnom nepoznat folklorni rječnik Narodno blago Marcela Kušara iz 1934. ili pak od novijih izdanja Rječnik sinonima Ljiljane Šarić i Wiebke Wit-tschen iz 2008.Knjiga uz predgovor sadrži osam poglavlja: Naše čudesno tijelo, Somatski tezaurus hrvatskoga jezika: od glave do pete, O prožimanju semantičkih i morfoloških struktura, Atribucija i modifikacija somat-skih svojstava, O djelovanju i radnjama tijela: pogled u funkcionalnu sastavnicu tezaurusne arhitekture, Asocijativni od-nosi i zajedničko znanje, Promjena statusa razgovornoga jezika u suvremenoj hijerar-hiji idioma javne komunikacije: ekskurs o “stražnjici” i Čovječje tijelo u rukopisnoj ostavštini Anđela Marije Miškova. Premda je iz popratnih bilježaka vidljivo da su pojedina poglavlja nastajala zasebno, kao članci i radovi izloženi na znanstve-nim skupovima i objavljeni u tematskim zbornicima, ona se ipak skladno ukla-paju u cjelinu knjige i sadržajno jasno zaokružuju njezinu provodnu temu, a to je teorijska i metodološka eksplika-cija Somatskoga tezaurusa u nastajanju. Budući da je u spomenutoj monografiji o konceptualnoj leksikografiji autorica objasnila što je to tezaurus te koje su prednosti konceptualnog (semasiološ-kog) pred abecednim (onomasiološkim) pristupom rječničkoj građi, a i s obzi-rom na to da se opredijelila za izradu somatskog, dakle tematskog, a ne općeg tezaurusa, ona u ovoj knjizi naglasak stavlja upravo na specifičnosti somatsko-ga leksika i metodološke izazove koji se javljaju prilikom njegove leksikografske obrade. Naime budući da je utemeljen na kognitivnolingvističkom (konceptu-alnosemantičkom) pristupu, Somatski tezaurus preuzima prilično ozbiljnu za-daću, a to je da postane “riznica koja čuva leksičko blago hrvatskoga jezika (poglavito njegovog somatskog leksika), ali i repozitorij u kojem je sabrano naše znanje o tijelu, njegova mentalna repre-zentacija”. Već je u samom naslovu vid-ljiva naizgled nerazrješiva opreka između univerzalnoga (ljudskoga tijela i njegove biološke zadanosti) i partikularnoga (hr-vatskoga jezika i njegove društvene i kulturne uvjetovanosti). Međutim tom binarizmu autorica suprotstavlja jasno artikuliranu tezu u kojoj se zalaže za to 178P r i k a z i ,  Leksikografija tijela (177–180)LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjda se “ljudsko tijelo promatra kao svoje-vrstan kontinuum unutar kojega različiti jezici posredstvom različitih strategija konceptualizacije i kategorizacije uspo-stavljaju granice i podjele na različitim mjestima”. To znači da se univerzalnosti biološkoga tijela suprotstavlja varijabil-nost njegove percepcije i reprezentaci-je koja je vidljiva u leksicima različitih jezika koji zrcale kulturne i društvene razlike u konceptualizaciji i kategorizaciji čovječega tijela. Knjiga dakle metodološki polazi od poznate pretpostavke da ne posto-ji “prirodno tijelo”, nego je ono uvi-jek već ispisano, oblikovano u skladu s dru štvenim zahtjevima ili protiv njih. Tijelo stoga nikad nije neutralno pre-ma kulturi i društvu u kojem se nalazi, kao što nije neutralna ni njegova leksi-kografska obrada. Takvo shvaćanje tijela i tjelesnosti sugerira nam i uvodni moto knjige preuzet od Foucaulta koji pak, kao što je poznato, tijelo promatra kao presjecište različitih diskurzivnih praksa odnosno kao svojevrsno bojno polje na kojem se diskurzi očituju i nadmeću. Kao povijesno i kulturno specifičan entitet, piše Foucault u Nadzoru i kazni (1994: 25), tijelo je uvijek “izravno uronjeno u političko okružje; odnosi moći imaju na njega neposredno djelovanje: prožimaju ga, obilježavaju, uspravljaju, podvrgavaju mučenju, primoravaju na razne poslove, prisiljavaju na ceremonije, zahtijevaju od njega neke znakove”. Politička tehno-logija tijela stoga nije ništa drugo nego svojevrsna “mikrofizika vlasti” kojom se služe društveni aparati i institucije koje pomoću različitih strategija, taktika i propisa proizvode određeno “znanje o ti-jelu”. To znanje, koje dakle propisuje što je to normalno a što nenormalno u sferi ljudske tjelesnosti (osobito seksualnosti), svoje uporište ima u jeziku i diskurzu, pa leksikografski priručnici ovoga tipa mogu ponuditi zanimljiv korpus onim teorijama (npr. feminističkoj i queer-te-oriji) koje se kritički bave strategijama podčinjavanja, nadziranja i kontroliranja ljudskoga tijela. Promatrano iz lingvističke perspek-tive, treba napomenuti da ovaj tip rječni-ka ima i izrazit kontrastivni potencijal te može poslužiti kao osnova za kontrastiv-nu usporedbu vokabulara dvaju ili više jezika, ponajprije u vezi s problemom podjela i granica te leksičkih odnosno referencijalnih praznina. Upravo je to jedan od razloga zašto je autorica granice svojega korpusa postavila prilično široko, pa primjere za tezaurusne natuknice preuzima i iz znanstvenog, ali i iz ne-znanstvenog diskurza o tijelu. To znači da uz neutralne riječi koje pripadaju standardnome jeziku Somatski tezaurus uključuje i kolokvijalne, (nad)regionalne i stručne sinonime te arhaizme i neo-logizme čiji je rubni položaj u odnosu na normu obilježen kurzivom. Nadalje, tezaurusni izvori obuhvaćaju leksičke do-kaze pohranjene u mentalnom leksikonu izvornih govornika, ali i u rječničkim izvorima, prije svega u jednojezičnim rječnicima Vladimira Anića i Jure Šonje te u Benešićevu Rječniku hrvatskoga knji-ževnoga jezika od preporoda do I. G. Kova-čića. Tako široko postavljene korpusne granice omogućuju nam iscrpan uvid u leksikalizaciju i diskurzivizaciju tijela u hrvatskom kontekstu. Knjiga u nekoliko središnjih po-glavlja opisuje složenu strukturu i logiku tezaurusnog članka u kojemu se obrađuje pojedini krovni somatizam, što je po-jam-naziv za koji dio čovječjega tijela, a u širem značenju obuhvaća sve koncep-te-riječi koje se na neki način odnose na čovjeka i njegovo tijelo, njegov izgled i njegovo funkcioniranje, sposobnosti i osobine. Somatizmi se mogu ostvarivati kao jednorječni leksemi, kao kolokacije 179P r i k a z i ,  Leksikografija tijela (177–180)”Umjetnost riječi“ LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjili čak perifrastički, što ovisi o stup-nju kognitivne istaknutosti i važnosti nekoga koncepta za jezično-kulturnu zajednicu. Premda autorica najavljuje da će u Somatskom tezaurusu biti obrađeno pedeset pet krovnih somatizama, ujedno napominje da je popis dijelova tijela otvoren popis koji se neprestano mijenja i nadopunjuje na temelju tehnoloških i znanstvenih otkrića te novih komunika-cijskih praksa. Tako je možda zanimljivo spomenuti da se, primjerice, u popisu funkcionalnih leksičkih dokaza krovnog somatizma prst/prsti pojavljuje i riječ pou-kati, djelomično adaptiran anglizam koji je u facebookovskoj ikonografiji označen “ispruženim ili uperenim kažiprstom”. Osim toga somatski leksik karak-teriziraju izrazito razvedena značenja, goleme tvorbene mogućnosti, brojne frazeološke sveze te metaforičke i me-tonimijske ekstenzije (glava > glava mo-tora, glavica kupusa, glava obitelji itd.). Upravo se zbog toga autorica odlučuje za polistrukturiranu organizaciju teza-urusnog članka koji se sastoji od osam sastavnica: 1. Ulazni članak sadrži kratku definirajuću glosu krovnog somatizma te njegove sinonime. Također se navode i različite morfosemantičke strukture izvedene iz tog somatizma, npr. deminu-tivi, augmentativi, odnosni i opisni pri-djevi, vidski parnjaci i sl. 2. Hiperonimija prikazuje hijerarhijski nadređene pojmo-ve (pluća > dišni sustav). 3. Meronimija označava odnos dio-cjelina (oko > očna šupljina, očna jabučica, bjeloočnica, rožnica, šarenica, zjenica itd.). 4. Hiponimija se tiče vrste odnosno tipa (očnjaci, sjekutići i kutnjaci kao vrste zuba). 5. Atribucija izlistava karakteristične i prepoznatljive atribute te druga razlikovna obilježja koja se dovode u vezu s krovnim soma-tizmom (lijepo, oblo, ljepuškasto, smrknuto lice). 6. Funkcionalni odnosi označa-vaju karakteristične aktivnosti i radnje te opi suju što pojedini dio tijela čini ili što se obično radi s određenim dijelom tijela ili na njemu (gristi, žvakati, grickati, žvaknuti, prožvakati, sažvakati, prežvakati zubima). 7. Asocijativni odnosi uklju-čuju različite općenite i nesubjektivne asocijacije koje pripadaju zajedničkome podrazumijevanom znanju jezika i svijeta svih pripadnika određene zajednice (pa se tako, primjerice, uz pojam kosa navode različiti stilovi frizure, frizerski postupci, pribor za kosu, proizvodi za njegu kose i sl.). 8. Frazeološke sveze, izrazi prene-senog značenja i poslovice kod kojih je tipično prisutan značenjski pomak, pa se svaka frazeološka sveza tumači kraćom definirajućom glosom (mozak > imati mozga u glavi, imati kliker, pustiti mozak na pašu, kljucati koga u mozak, odljev moz-gova, trust mozgova itd.).Kao što je vidljivo, svaka od tih sa-stavnica leksikalizira drugačiji aspekt konceptualnog sadržaja krovnih somat-skih koncepata te izražava drugačiji tip se mantičkih odnosa. Autorica naglašava i to da su uz semantičku motivaciju neki odnosi u Tezaurusu utemeljeni na mor-fološkoj derivaciji koja oblikuje različite tipove morfosemantičkih struktura (npr. kosa > kosurina, kosica, kosat, pokositi itd.), među kojima je u zasebnom poglavlju izdvojila i prokomentirala najučestalije unutar imenskog, glagolskog i pridjev-skog potkorpusa. Zasebna poglavlja po-svećena su i atribuciji, funkcionalnosti te asocijativnim odnosima kao novim aspektima leksikografske obrade. Tako, primjerice, klasifikacija atributa slijedi pridjevsku tipologiju koju je u studi-ji Uvod u pridjev (2010) razradio Ivan Marković, što omogućuje da do izražaja dođu bogati nizovi pridjevskih sinonima koji nastaju u pojedinim idiomima kao rezultat stilističkog i semantičkog pro-filiranja. Funkcionalna se sastavnica s druge strane najčešće orječuje glagolima 180P r i k a z i ,  Leksikografski putokaz za društvenu (re)konstrukciju tijela (180–186)LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjte objedinjuje različite glagolske struktu-re kojima se izražavaju vrlo raznorodni aspekti djelovanja pojedinoga krovnog somatizma. Leksički se odrazi funkcio-nalnih veza mogu pojaviti i unutar dru-gih sastavnica, pa tako mogu, primjerice, otvoriti mjesto asocijativnim vezama koje, za razliku od drugih vrsta odnosa, nije moguće egzaktno definirati (premda se u novije vrijeme javljaju pokušaji da se ti odnosi u najvećoj mogućoj mjeri formaliziraju). Ti se odnosi temelje na evokaciji – semantičkoj vezi motiviranoj slobodnim asocijacijama koje objedinjuju različite tipove semantičke bliskosti te pripadaju zajedničkome podrazumije-vanome pozadinskom znanju svih odno-sno većine govornika hrvatskoga jezika. Knjigu zaključuju dva kraća poglavlja, od kojih je jedno koncipirano problemski te analizira može li se u poziciji krovnoga somatizma naći nestandardna inačica standardiziranoga izraza (guzica – stra-žnjica), dok posljednje poglavlje dono-si ulomak iz rukopisnoga višejezičnog glosara Anđela Marije Miškova s počet-ka 20. stoljeća. Ulomak obuhvaća 19. poglavlje neobjavljenoga glosara koje tematski okuplja jednorječne izraze za čovjeka i ljudsko tijelo te predstavlja zna-čajan izvor koji opisuje stanje hrvatskoga leksika s početka prošloga stoljeća. Naposljetku valja istaknuti da tako postavljen metodološki okvir, koji je u ovoj studiji autorica vrlo precizno i razumljivo izložila, daje naslutiti da će Somatski tezaurus hrvatskoga jezika zauze-ti važno mjesto u hrvatskoj leksikografiji, što zbog svoje pionirske uloge, što zbog promišljene i metodološki opravdane strukture i inkluzivnog karaktera koji će, dade se naslutiti, tomu priručniku osigurati iznimnu didaktičku i praktičnu vrijednost. Anera RyznarLEKSIKOGRAFSKI PUTOKAZ ZA DRUŠTVENU (RE)KONSTRUKCIJU TIJELARečnik tela, ur. Bernard Andrieu i Gilles Bo-ëtsch. Prevela s francuskoga Olgica Stefanović. Beograd: Službeni glasnik. 2010.Djelo Le dictionnaire du corps autora Ber-narda Andrieua i Gillesa Boëtscha, izvor-no objavljeno 2008. godine u izdanju pariškog nakladnika CNRS Éditions, pred nas dolazi u srpskom prijevodu Olgice Stefanović objavljenom 2010. godine u biblioteci Umetnost i kultura, točnije u sklopu edicije Rečnici i enciklopedije sva-kodnevnog života beogradskog nakladnika Službeni glasnik.Kao što u predgovoru naglašava Michel Blay, poigravajući se različitim metaforama povezanima s tijelom (tijelo stroja, društveno tijelo, političko tijelo, vla-stito tijelo, korpus znanja...), proučavanje tijela uvijek je multidisciplinarno. Su-kladno tome, autori pred nas stavljaju dvije stotine rječničkih natuknica, obje-dinjenih članaka čak stotinu i osamde-

Anja Nikolić-Hoyt: Leksikografija tijela

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb

Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu