Namjera ovog rada jest iz kritičke perspektive analizirati pojam 'zdravog razuma' i pokazati
kako, suprotno intuitivnom shvaćanju spomenutog pojma, isti posjeduje političku dimenziju
u čiji je sadržaj moguće intervenirati čineći ga pritom jednim od glavnih uporišta društvene
hegemonije. (...) Stoga će se u prvom dijelu rada analizirati komplementarnost Gramscijeve teorije o
povezanosti 'zdravog razuma' i društvene hegemonije, Foucaultove teorije diskursa uz Harveyeve doprinose pri analizi uporišta svakodnevne reprodukcije, što će se uspostaviti kao
nadgradnja radu Bergera i Luckmanna o temeljima i uvjetima reprodukcije svakodnevnog
života. Navedeni teorijski okvir kao prvo postavlja koncept zdravog razuma kao temelj za
spomenutu reprodukciju svakodnevnog života, a kao drugo pokazuje da je unatoč
spomenutoj prividnoj prirodnosti i samorazumljivosti pojma isti politička kategorija s
obzirom da je njegov sadržaj moguće mijenjati u skladu s interesima određenih društvenih
skupina koje često prelaze granice nacionalnih država. U drugom dijelu će se kao primjer
političke intervencije u sadržaj zdravog razum sa ciljem preustroja društveno-ekonomskih
odnosa dati angažman neoliberalnih ekonomista, pripadnika tzv. Čikaške škole, u Čileu
polovicom 20. stoljeća, a u suradnji s pripadnicima čileanskih društvenih elita, što odgovara
Gramscijevoj teoriji o metodama za uspostavu hegemonije.
(Iz Uvoda.
