U radu se nastoji dokazati da su književnice međuratnog perioda pridonijele poljskoj književnosti uvođenjem novih tema i motiva te im je aktivno zanimanje za nove književne pravce i aktualne društvene i političke teme i pitanja stvorilo podlogu za pisanje književnih djela visoke vrijednosti koja nisu samo imitacija stila prošlih književnih naraštaja već i uzor budućim generacijama književnika. Isto tako u radu ću se posvetiti prozi, a ne poeziji jer su žene u poljskoj književnosti međuraća većinski prozaistice pa se na taj način može dobiti preciznija slika o karakteristikama njihovog književnog stvaralaštva. Posebna pažnja u ovom radu je posvećena društvenim romanima koje su napisale Helena Boguszewska, Pola Gojawiczyńska i Maria Dąbrowska te psihološkim romanima koji analiziraju žensku psihu i identitet, a koje su napisale Helena Boguszewska, Maria Kuncewiczowa i Aniela Gruszecka. Između ostalog će se upoznati i sa spisateljskim radom Irene Krzywicke, njenim publicističkim djelovanjem i značajnom ulogom publicistike u promociji ženskog književnog stvaralaštva. Dok će se na kraju vrednovati doprinos žena u poljskoj književnosti međuraća te se pokušati pokazati da su književnice međuratnog perioda pozitivno utjecale na emancipaciju žena i na sliku javnog mnijenja o ženama na tržištu rada, o visokoobrazovanim te društveno i politički angažiranim ženama
