Lokalitet u Loboru, koji je gotovo u kontinuitetu naseljen od prapovijesti istražuje se od 2002. godine, a istraživanja se i dalje provode. Na području svetišta u Loboru u neprekinutom nizu postoje crkve od 9. stoljeća do danas, kao i pripadajuća groblja uokolo njih. Terenska istraživanja lokaliteta provedena 2016. godine otkrila su osamnaest grobova, od kojih je šesnaest analizirano standardnim metodama biološke antropologije. Određeni su spol, doživljena starost te tjelesna visina osobe, u slučajevima gdje je koštani materijal bio dovoljno očuvan. Analizirane su patološke promjene na kostima i navedeni utvrđeni znakovi radne aktivnosti, vidljivi na koštanom materijalu. Istražen je koštani materijal iz šesnaest grobova i utvrđeni su skeletni ostaci ukupno sedamnaest osoba, od kojih je devet muškaraca, sedam žena i jedno dijete. Prepoznate patološke promjene su Schmorlova hernija, periostitis, Osteochondritis dissecans, osifikacija Ahilove tetive, osteofiti na kvrgi petne kosti i zarasla fraktura rebra, a nemetričke varijacije fasete čučanja i septalna apertura. Učestalost karijesa pokazuje primarno biljnu prehranu, uz nešto manji udio namirnica životinjskog porijekla
