U suvremenom zapadnom društvu terorizam je postao kulturalni simbol straha te je samim time postao referentni okvir za evaluaciju bilo kakvih drugih oblika ugroze ljudskoj sigurnosti. Pokušaji donošenja univerzalne definicije terorizma nikada nisu rezultirali uspjehom, a razlog tomu je njegova situacijska i pejorativna priroda te preklapanje s drugim formama političkog nasilja (gerilsko ratovanje, pobune i slično). Na tom tragu, prikazivanje određenih fenomena i događaja kao terorističkih može biti stvar subjektivne konstrukcije značenja tog pojma. Stoga je u ovom radu, uz metodu kritičke analize diskursa protuterorističkih strategija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, prikazano kako se konstruira strah o d terorizma u kolektivnoj svijesti zapadnog društva te je komparativnom analizom utvrđeno postojanje sličnosti i razlika u provođenju politike straha od strane zapadnih političkih elita. Rezultati analiza ukazuju kako je proces konstrukcije straha od terorizma započeo još na početku posljednjeg desetljeća 20. stoljeća te se prikaz prijetnje koju terorizam predstavlja zapadnom svijetu ne temelji na činjenicama nego na zamišljanju najgorih mogućih ishodišnih scenarija terorističkih napada.Terrorism has become a cultural symbol of fear in contemporary Western society and therefore a frame of reference for evalutation of any other type of threat to human security. Attempts to universaly define terrorism have never been succesful because of its situational and pejorative nature and overlap with other forms of political violence (guerilla warfare, insurgency etc.). Consequently, representation of certain phenomena and events as terrorist can be a matter of subjective construction. Therefore, by applying method of critical discoure analysis to counterterrorism strategies of the European Union and the United States of America, it is shown how the fear of terrorism in collective consciousness of Western society is constructed. In addition, comparative analysis method shows similarities and differences in conduction of politics of fear by western political elites. Results of analysis indicate that the construction of fear of terrorism has begun in the last decade of twentieth century and that the representation of terrorist threat to Western society is based not on facts but on imagining worst-case scenarios of terrorist attack
