Vojvodić, Jasmina

Croatian

Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Uvod u tematski blok o tjelesnosti

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb

“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanj1UVOD U TEMATSKI BLOK O TJELESNOSTIRasprave o temi tjelesnosti mogu se kretati u različitim smjerovima. To može biti rasprava o vlastitom tijelu, zatim rasprava orijentirana na Drugog, na prostor i predmete, to može biti rasprava o taktilnosti (haptika) ili vizualiza-ciji tijela. Tjelesnost se, nadalje, može promatrati u teorijskom rasponu od forme tijela, njegovih pokreta i poze pa sve do smještenosti/“izmještenosti” tijela u prostoru/iz prostora te načina njegova ponašanja i discipliniranja ovisno o socijalnim normama i zabranama. Tijelo je središte predmetnosti, ali nije objekt, kako tvrdi Merleau-Ponty u knjizi Fenomenologija percepcije, jer je “njegovo jedinstvo uvijek implicitno i konfuzno” (1990: 237). Tijelo je uvijek izvan drugih, a unutar sebe, odnosno njegova je priroda dvojako određena jer istodobno pripada čovjeku (moje tijelo) i vanjskome svijetu (Podoroga, Fenomenologija tijela, 1995). U filozofskim ćemo raspravama gotovo neizostavno naići na dualizam uma i tijela, na takozvani supstancijalni ili kartezijanski dualizam koji je uvelike obilježio promišljanja o tjelesnosti u zapadnoj filozofiji. Tek od 19. stoljeća promatranje tijela oslobađa se toga dualizma i ono se prestaje proučavati samo kao ljuska ili kalup duše. Kako je definirano u Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika (2000), tjelesnost je “svojstvo onoga što je tjelesno; tjelesna, fizička pojava; utjelovljenje”, što, čini se, podrazumijeva i samostalnost tijela (fiziologija, fragmentarnost) i dualitet duše i tijela. Ona pretpostavlja sve aspekte ljudske tjelesne egzisten-cije, oblikujući zajednički prostor za prirodne, psihološke i sociokulturne manifestacije čovjeka, zbog čega se shvaća kao neka vrsta tijela u razvoju ili produhovljena tijela. Tjelesnost na neki način izražava široku biološku, kulturnu i individualnopsihološku dimenziju čovjekova postojanja.U 19. je stoljeću došlo do još jednoga bitnog pomaka u proučavanju čovjekova tijela, kada je Charles Darwin u svojoj znamenitoj knjizi o iska-zivanju emocija u čovjeka i životinja (The Expression of the Emotions in Man and Animals, 1872) upozorio na podudarnost u njihovu ponašanju. Jedno od krucijalnih pitanja koja je postavio u svojoj knjizi bilo je: jesu li čovjekovi pokreti samo biološki uvjetovani? Premda se Darwin u svome istraživanju fokusirao ponajprije na pokrete tijela, posebice na facijalne izraze u čovjeka 2Uvod u tematski blok o tjelesnosti (1–6)“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanji životinje, njegova zapažanja o povezanosti biološkoga aspekta i socijalne uvjetovanosti čine se neobično važnima. Ako je toliko važan pokret, polo-žaj, pa i samo postojanje tijela u prostoru te njegova interakcija s drugima, možemo samo zamisliti što tijelo i jezik tijela znače u umjetničkom tekstu.Tjelesnost se u umjetnosti prezentira kao specifičan kodirani jezik koji se razlikuje od jezika tijela u svakodnevici. U umjetnosti (književnost, vizualne i izvedbene umjetnosti) tijelo postaje nešto drugačije od onoga što je izvan nje. Tijelo je i subjekt i objekt, tijelo postaje novo tijelo, metamorfozom prelazi u drukčije tijelo, postaje kiborg (tijelo s dodatkom mehaničkih dijelova), mejerhol’dovski biomehanično, robotsko, androidno, postaje groteskno i bahtinovski karnevaleskno, izobličeno, ili posve nestaje, rastače se. Umjetnost na vrlo maštovit način oblikuje tijelo jer je ono njezina tema i inspiracija. Tijelo pritom nije samo ljudsko, pa u umjetničkom oblikovanju tijela govorimo o različitim tjelesnim pojavnostima kao što su tijelo stroja, tijelo grada, tijelo vlasti/političko tijelo, sve do tijela teksta.Tema tjelesnosti, toliko česta u filozofiji 20. stoljeća (vidi: Filozofija i tjelesnost, simpozij u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva, 2014), nije ništa manje prisutna i u drugim humanističkim znanostima. Književnost, likovna/konceptualna umjetnost, plesna umjetnost, suvremeni mediji, film i kazalište razvijaju u okvirima svojih poetika nove poglede na tjelesne aspekte koji onda uvjetuju razvoj novoga teorijskog jezika tjelesnosti. One u punoj mjeri problematiziraju, prikazuju, opisuju, vizualiziraju različite tjelesne prezentacije i transformacije, propituju modno tijelo, odjeveno/razodje-veno tijelo, virtualno i tehnologijsko tijelo, odnos duhovnoga i fizičkoga, organskoga i neorganskoga, zdravoga i bolesnoga, istražuju odnos tijela i prostorno-vremenskih kategorija, tjelesnu plastiku i pokret, kloniranje i ukrašavanje/nagrđivanje tijela te mnoge druge aspekte i binarne opozicije.Obrada te teme imala je svoju institucionalnu potporu u okviru projekta Tjelesnost u književnosti i kulturi pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (od 2008. do 2013), a u okviru kojega je krug zagrebačkih rusista s kolegama iz inozemstva obradio teme poput hrane (Hrana. Od gladi do prejedanja, 2010), transfera (Transfer, 2012) ili različitih oblika kretanja (Nomadizam, 2014). Međutim, interes za tu temu nije oslabio ni nakon formalnog završetka projekta.Godine 2014, u tradiciji nekadašnjih Pojmovnika ruske avangarde (ur. Flaker, Ugrešić), a zatim Zagrebačkih pojmovnika kulture 20. stoljeća te spo-menutoga projekta o tjelesnosti, održana je konferencija Aspekti tjelesnosti u suvremenoj kulturi (Lovran, svibanj 2014), s namjerom da se ta tema obradi iz kuta slavistike, s obzirom na to da su na konferenciji, osim hrvatskih, 3Uvod u tematski blok o tjelesnosti (1–6)“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjsudjelovali slavisti (rusisti) iz Europe i SAD-a. Temeljeći svoja znanja na ruskoj, u prvom redu bahtinovskoj, ali i europskoj tradiciji u proučavanju tjelesnih fenomena, autori su se oslanjali i na neke važnije analize objavljene u Rusiji početkom 21. stoljeća. Riječ je o zbornicima Reprezentacije tjelesnosti (ur. Zvereva, 2003), Tijelo u ruskoj kulturi (ur. Kabakova i Kont, 2005) te Tjelesni kod u slavenskim kulturama (ur. Zlydneva, 2005). Te zbornike treba spomenuti jer su otvorili važna pitanja u ruskoj znanosti koja je tradicionalno tijelu poklanjala znatno manje pozornosti nego “ruskoj duši”.Zbornik Tijelo u tekstu. Aspekti tjelesnosti u suvremenoj kulturi priprema se za tisak i izaći će 2016. u izdavačkoj kući Disput. U ovome tematskom bloku časopisa Umjetnost riječi imamo priliku čitati izbor iz budućega zbor-nika. Izabrana četiri priloga bliska su, a opet različita i po temi i po načinu njezine obrade. Želim odmah napomenuti da su autori svoje tekstove pisali na ruskom jeziku za rusističku znanstvenu publiku, a zatim su ti radovi pre-vedeni na hrvatski ne bi li se približili i domaćoj publici. To je razlog zašto se u prilozima citira uglavnom rusistička sekundarna literatura i zašto se primjeri crpe iz ruske književne tradicije (ruski avangardni pisci i skupine, futuristički manifesti, proza Vladimira Nabokova i Ljudmile Ulicke).Tematski blok otvara tekst Ideja tijela zagrebačkoga rusista i teoretiča-ra književnosti Josipa Užarevića. Autor polazi od vrlo širokih zapažanja o tijelu, podrazumijevajući pod njim “trodimenzionalan materijalan, u sebe zatvoren (diskretan) oblik koji supostoji s okolnim prostorom”. Bez obzira na različite tjelesne pojavnosti Užarević se najviše zadržao na biološkom i religijskom poimanju tijela. Kao slikovit primjer spoja tih dviju kategorija poimanja tijela Užareviću je poslužio roman Slučaj Kukockoga suvremene ruske spisateljice Ljudmile Ulicke. U tom se romanu vrlo precizno opisuje nastanak ljudskoga embrija, odnosno početak razvoja ljudskoga tijela. Uža-rević ne zaboravlja spomenuti da je Ljudmila Ulickaja po profesiji biologinja i da je dio svojega radnog vijeka, i to onoga koji je prethodio spisateljskom radu, provela u laboratorijima, zbog čega je njezin “medicinski” metajezik u fikcionalnim tekstovima vrlo precizan, posebice kada je riječ o opisima ljudskoga organizma (bolest, stradavanje tijela, smrt i sl.). Ono što se u analiziranom romanu čini posebno znakovitim jest tzv. treće stanje kao specifičan “dar” glavne junakinje Elene, kojim se najbolje može odrediti “ideja tijela” pročitana u skladu s kršćanskom tradicijom.Hans Günther, njemački rusist, profesor emeritus sa Sveučilišta u Bielefeldu, predstavio se tekstom Mehanizacija čovjeka i oduhovljenje stroja u talijanskome futurizmu i ruskoj proleterskoj književnosti. Günther je slavističkoj javnosti poznat kao autor knjiga o ruskoj sovjetskoj književnosti, a posebno 4Uvod u tematski blok o tjelesnosti (1–6)“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjističem njegov interes za poetiku Andreja Platonova, socijalistički realizam i avangardu. Ovaj je rad dio istraživanja o povezanosti talijanskoga futuriz-ma i ruske sovjetske proleterske književnosti, s naglaskom na sjedinjenju čovjeka i stroja, jer animizam i elektrika, prevladavanjem granice između živoga i mrtvoga, u oba pravca spomenutih dviju nacionalnih književnosti imaju važnu ulogu. Autor naglašava da je za Marinettija stroj utjelovljenje agresivne snage, brzine i uzbudljivih osjećaja, što se onda proširuje na talijanske futuriste općenito, dok je u proleterskoj književnosti sovjetske Rusije, u kojoj su u to vrijeme mehanizacija čovjeka i oduhovljenje stroja također bile rasprostranjene pojave, ipak riječ o potpuno drukčijoj situaciji. U sovjetskoj se Rusiji čovjek-stroj shvaćao u kolektivističkome i utopijskome ključu. Günther navodi, pozivajući se na Susan Buck-Morss, da je razlog tomu što je “sovjetskom proletarijatu industrijalizacija još uvijek bila svijet mašte, dok je u kapitalističkim zemljama bila katastrofalna realnost njihova života”. Autor na brojnim primjerima proleterske književnosti (primjerice Gastev, Gerasimov, Platonov i dr.) pokazuje da su u to vrijeme glavne metafore bile stroj/tvornica i željezo/čelik. Jedan je od važnih autorovih zaključaka isticanje razlike između talijanskoga futurizma i ruske proleterske književnosti, jer “dok u talijanskom futurizmu povezanost čovjeka s tehni-kom služi povećanju njegovih individualnih vitalnih potencijala, dijalog sa strojem u proleterskih pisaca odvija se u okvirima kolektivnoga projekta stvaranja novoga industrijskog svijeta”.Treći prilog u ovome bloku potpisuje Natalija Vitalʼevna Zlydneva s Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti. Ruska znanstvenica, povje-sničarka umjetnosti, kulturologinja i teoretičarka književnosti pročelnica je Odjela za povijest kulture slavenskih naroda na spomenutom institutu. Nje-zini znanstveni interesi kreću se u smjeru semiotike i strukture umjetničkoga teksta, problema vizualizacije i mitopoetike te umjetnosti i kulture Južnih Slavena. U svom radu Tijelo/organizam u umjetnosti 1920-ih godina govori o vizualnoj reprezentaciji tijela te modifikaciji tijela i organizma, koncen-trirajući se na rad skupine “Elektroorganizam”. I u njezinu prilogu, kao i u prilogu Hansa Günthera, riječ je o povezanosti organskoga i mehaničkoga, pa autorica podsjeća na to da je “spajanje tjelesnog s mehanizmom doseglo svoju kulminaciju u futurizmu”. Skupina “Elektroorganizam” nastala je 1922. kada je umjetnik i njezin inspirator Kliment Redʼko napisao manifest Deklaracija elektroorganizma, ključne riječi kojega postaju: energija, materija, svjetlost i elektrika. Uz povezanost tijela s mehaničkim dijelovima, valja obratiti pozornost i na činjenicu da je sam naziv “elektroorganizam” spoj dviju riječi: “organizam” i “električni”, pa naziv skupine treba promatrati 5Uvod u tematski blok o tjelesnosti (1–6)“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanju kontekstu avangardnoga novojaza koji tendira tvorbi novih leksema, pri čemu se težište pozornosti premješta s ljudskoga na umjetni, tj. električni organizam, jer upravo je elektrika logotip epohe u kojoj je skupina stvorena.Posljednji prilog u ovome tematskom bloku o tjelesnosti nosi naslov Dva lica raja – pornografija u teoriji, pornografija kod Nabokova. Autorica teksta je Zsuzsa Hetényi, profesorica na Sveučilištu u Budimpešti, koja se u svome znanstvenom radu bavi ruskom emigrantskom književnošću te rusko-židovskim književnim odnosima. Riječ je o znanstvenici koju ćemo najbolje predstaviti ako kažemo da je sustavna proučavateljica Nabokovljeva stvaralaštva, što potvrđuje i njezina nedavno objavljena knjiga Putovima Nabokovljevih romana (Nabokov regényösvényein, Budimpešta, 2015). Na primjeru romana Lolita Hetényi u radu koji čitamo u ovome tematskom bloku analizira pornografsku razinu teksta, polazeći od pretpostavke da je pornografiju slabo ili gotovo nemoguće definirati i da njezino definiranje izlazi iz estetičkih okvira. Upravo se pitanje granice između umjetnosti i pornografije postavljalo prilikom prvoga objavljivanja spomenutoga Na-bokovljeva romana. Roman, koji je u svoje vrijeme izazvao veliku buru, pa čak i sudski proces, autorica tumači kao ne-pornografski upravo zbog njegove mnogostruke kodiranosti koja je “usmjerena na rušenje, eliminaciju pornografskih stereotipa”. Zbog mitologizacije i simbolizacije erotskih mo-tiva te demonizacije figure Lolite taj roman nipošto ne možemo čitati kao pornografsko štivo. Ono na što autorica u svome članku upozorava jest po-vezanost tema erotike i smrti. Njezina je teza da Nabokov na svim razinama romana eliminira pornografičnost priče o “nimfeti” time što tjelesnu ljubav prikazuje u njezinu zajedništvu sa smrću. U romanu su suptilno opisane granične situacije života i smrti, a Hetényi navodi niz primjera iz romana za sučeljavanje i zbližavanje tih dviju kategorija. Dvolikost erotike i smrti nesumnjivo bi se mogla povezati s arhetipskom vezom erosa i tanatosa, ali Nabokovljevo se poimanje erosa i smrti, kako tvrdi Hetényi, razlikuje od Freudove teorije o sukobljenosti dvaju nagona.Četiri priloga iz ovoga tematskog bloka oslikavaju samo manji dio onoga čime se zagrebačka rusistika bavila u istraživanju aspekata tjelesnosti i o čemu priprema opsežniji zbornik. Ta četiri tematski različita priloga, jednako tako različitih autora iz četiriju europskih slavističkih centara, pokazuju neke mogućnosti čitanja tijela i tjelesnosti, počevši od ideje tijela kao biološke i teološke danosti preko mehanizacije tijela u avangardnoj umjetnosti do čitanja tijela u erotskom i pseudopornografskom kodu.Uz znanstvene priloge tematskom bloku pribrajamo i tri prikaza po-vezana s istom temom. Riječ je o prikazu Rečnika tela (Le dictionnaire du 6Uvod u tematski blok o tjelesnosti (1–6)“Umjetnost riječi” LIX (2015) • 1–2 • Zagreb • siječanj – lipanjcorps) koji su uredili Bernard Andrieu i Gilles Boëtsch, u prijevodu Olgice Stefanović. Rječnik je 2010. izašao u beogradskoj izdavačkoj kući Službeni glasnik i dosad nije imao značajnijega odjeka, zbog čega nam se činilo da je dobro našu publiku upoznati s njime, barem u okvirima ovoga tematskog bloka. Predstavila ga je Iva Rogulja Praštalo, koja je naglasila važnost rječ-ničkih pothvata poput ovoga, u kojemu se natuknice o tijelu mogu svesti na nekoliko tematskih cjelina: autonomija tijela, bolest i starenje tijela, tijelo u kulturi i fertilitet.Prikaz Tezaurusnog portreta čovječjega tijela Anje Nikolić-Hoyt (2014) uvodi nas u temu tjelesnosti s aspekta leksikografije. Prikaz je napisala Anera Ryznar, detaljno pročitavši tematski rječnik (tezaurus) koji leksikografski portretira ljudsko tijelo. Rječnik obuhvaća sve koncepte-riječi koje se na određen način odnose na čovjeka i njegovo tijelo, izgled, funkcionalnost te na posebne sposobnosti i osobine.Knjiga Urše Zabukovec Neverbalni Dostoevskij, čiji se prikaz također nalazi u ovome bloku, trebala bi potaknuti proučavatelje Dostoevskoga na spoznaju da čitanje ruskoga pisca ne mora teći samo u smjeru društvenih ili etičkih uvjetovanosti. Zabukovec čita Dostoevskoga polazeći od teopoetike, ali tako što svraća pozornost čitatelja na fizičke, tjelesne aspekte različitih junaka u sedam romana, na njihov odnos prema drugome i prema prostoru u kojemu se nalaze te prema predmetnome svijetu. Od tjelesnih aspekata najveća je pozornost pri analizi tih romana posvećena neverbalnoj komu-nikaciji i tzv. romanesknim ikonama.Na kraju ovoga kratkog uvoda želim izraziti svoju zahvalnost glavnom uredniku Davoru Dukiću i cijelom uredništvu Umjetnosti riječi što mi je pružilo priliku da u ovakvome uglednome hrvatskome znanstvenom časo-pisu predstavim jednu malu tematsku cjelinu o tjelesnosti. Zahvaljujem i autoricama i autorima priloga, autoricama prikaza knjiga, prevoditeljicama i recenzentima koji su sudjelovali u oblikovanju ovoga tematskog bloka.Jasmina Vojvodić

Uvod u tematski blok o tjelesnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia