Tihomirović, Zoran

Croatian

Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Ruska književnost iza kulisa

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

131Ruska knjiæevnost iza kulisa(Peruπko, Ivana, ur. Potemkinovo selo: Antologija kraÊe ruske proze (post)pe-restrojke. Zagreb: Fraktura, 2016, 304 str.)Zoran TIHOMIROVI∆U izdanju Frakture izaπla je antologija kraÊe ruskeproze objavljene tijekom i nakon perestrojke te nakonraspada SSSR-a. Osim πto kronoloπki pripada nave-denim povijesnim razdobljima, kratke priËe pred-stavljene u zbirci usko su povezane i s druπtvenimstanjem u Rusiji koje se najËeπÊe saæima u sintagmiopake devedesete.PrireivaËica Ivana Peruπko nastavlja niz anto-logija suvremene ruske knjiæevnosti objavljenih uHrvatskoj zapoËet antologijama Aleksandra FlakeraHeretici i sanjari: izbor iz ruske proze dvadesetihgodina (1988), Dubravke UgreπiÊ Pljuska u ruci:Antologija alternativne ruske proze (1989), Irene Luk-πiÊ Jednostavna istina: ruska pripovijetka 20. stoljeÊa(1998) i Antologija ruske disidentske drame (1998).U svim ovim antologijama, pa tako i u Potemkinovomselu, pronalazimo dvije poveznice. Prije svega, saæanrovskog aspekta radi se o kratkim formama, pri-marno kratkim priËama i novelama. S druge strane,rijeË je o knjiæevnosti koja je svojevremeno bila zabra-njivana, ali se kroz razne samizdatske i tamizdatskekanale provlaËila do ruku Ëitatelja, te koja je na koncubila i objavljena na prelasku iz ’80-ih u ’90-e. Za razli-ku od prethodnih antologija, Potemkinovo selo, izuzevautora koji su stvarali ’70-ih i ’80-ih, predstavlja ipisce koji su vrhunac stvaralaπtva dosegli upravo ’90-ih godina.Zanimljivo je primijetiti da su priËe gotovo polo-vice od deset zastupljenih autora objavljene tijekomperestrojke, ali su napisane ranije. U kratkom vreme-nu, ono πto je do tada bilo underground, naπlo se usrediπtu knjiæevne pozornosti, ali je nakon objavezabranjenih djela poznatijih ruskih pisaca poputNabokova i Solæenicyna interes za njih ponovo zamro.Osim πto autori kronoloπki pripadaju razdoblju(post)perestrojke, takoer se, s izuzetkom “nekanon-skoga klasika” Dmitrija Prigova, svrstavaju u dvijepoetike ‡ realizam (E. Popov, metaforiËka proza L.Petruπevske i T. Tolstoj, metafiziËki realizam Ju.Mamleeva, tradicionalni realizam V. Makanina) ipostmodernizam (V. Erofeev, V. Sorokin i V. Pele-vin). Ipak, prireivaËica antologije pravi jasnu distink-ciju ruskog postmodernizma s obzirom na mnoπtvodefinicija koje ga svrstavaju u razdoblje izmeu 1960--ih i 1980-ih ili kasnije te dræi da je ruski postmoder-nizam trajao kratko, ali punim intenzitetom u prvojpolovici 1990-ih.Naslov antologije potjeËe od poznate priËe oselima i laænim fasadama koja je izgradio guvernerjuænih ruskih provincija Grigorij Potemkin kako bizadivio caricu Ekaterinu Veliku time πto je u regijipogoenoj sukobom vrlo brzo obnovio domove izajednici vratio æivot. PrireivaËica istiËe da se namit o Potemkinovu selu nadovezao teoretiËar MihailÈpπtejn, koji je istaknuo da je cijela sovjetska povijestzapravo fasada i politiËka obmana, prvi postmoder-nistiËki simulakrum, πto se na koncu oËituje u djelimapisaca koji su u tom razdoblju stvarali. UzimajuÊi kaopoËetnu toËku ideju simulakruma, slikovito je prika-zana sveopÊa moÊ koju je ideologija preuzela u Rusijitijekom 20. stoljeÊa. Stvarnost u Rusiji naizgled pro-izlazi iz ideologije i njezine nepogreπivosti, dok jezapravo rijeË o laænim fasadama koje tu istu ideologijunastoje odræati na æivotu. Pritom nije rijeË o kriticielemenata same ideologije, jer ona iza fasade Potem-kinovog sela moæe biti bilo kakvog tipa, veÊ o meha-nizmu koji na æivotu odræava privid neophodnostiideologije. U tom smislu ideologija postaje svrhasamoj sebi pobuujuÊi kod pisaca æelju za ironijom,ali i cinizmom kako bi se ove okolnosti barem pre-æivjele, ako veÊ neÊe nestati.Navedeno je ujedno i zajedniËka crta koja pove-zuje zastupljene pisce. Iako se nalaze na prijelazu izjednog reæima u drugi, svijet koji opisuju i simulacijakoju poetiziraju distinktivno je sovjetska. Stoga je ne-minovno da iz njih proizlazi propitivanje sovjetskogidentiteta, ali i identiteta koji je nakon njega nastao,kao i propitivanje individualne i intimne sudbine kojapostaje dio kolektivnog sjeÊanja.Uz vezanost za sovjetsku civilizaciju veÊina auto-ra dijeli sklonost ironiji koja je u veÊoj ili manjoj mjeripovezana sa sovjetskom stvarnosti. Iako je ovo povez-nica izmeu nekih autora zastupljenih u antologiji,oni i dalje koriste individualni izriËaj, tvoreÊi takoraznoliku mjeπavinu stilova u jedinstvenom vremen-skom periodu.Da knjiæevnost perestrojke obiluje ironijom poka-zuju priËe Dmitrija Prigova. U Nekrolozima Prigovprikazuje intenzitet u kojem ideologija proæima sva-kodnevicu, i to na naËin da preuzima tipiËnu repetitiv-132nu formu. Prigov koristi formu nekrologa za velikeruske pisce. Tekst nekrologa svaki je put identiËan teponavlja veÊ poznate pohvale Puπkinu, Lermontovui Dostoevskom. Meutim, Prigov u jednom segmentuopisuje karakteristike ovih ljudi koje pripadaju manjepozitivnom spektru ljudske liËnosti, time nakratkodemonstrirajuÊi stvarnost koja se gubi u poznatoj,repetitivnoj formi. Prigov istovremeno prikazuje vrlokrutu i stvarnu svakodnevicu koja je ukorijenjena ukolektivno sjeÊanje do mjere neprekidnog ponavljanjai obnavljanja, a istovremeno je ta kruta stvarnostironiËna kritika toliko da samu formu moæemo do-æivjeti kao nestvarnu, pa se tako moæe dogoditi da ine shvatimo da se u tipiËnoj formi pohvale pojavljujeozbiljna, pa Ëak i opasna kritika poznatih liËnosti.Ironija je za Prigova predstavljala svojevrstan odgovorna apsurd i cinizam koji su dominirali kasnom sovjet-skom knjiæevnoπÊu. Mihail Èpπtejn nazvao je ovajkoncept novom iskrenoπÊu (novaia iskrennost’) isti-ËuÊi da se radi o djelomiËnom povratku modernizmu,dok je pojam nove iskrenosti u svjetskim umjetniËkimokvirima ponekad naziva i post-postmodernizmom.Jurij Mamleev pokazuje obratnu tendenciju ‡likovi u naletu surove stvarnosti oËajniËki traæe laænufasadu kako bi barem mentalno nadvladali teπkoÊe ukojima se nalaze. U Valuti, Mamleev prikazuje situa-ciju u tvornici koja nije u moguÊnosti radnicimaisplatiti plaÊe, pa to nastoji kompenzirati lijesovimakoje radnici onda mogu prodati ili iskoristiti kako godpoæele. Iako je na prvi pogled situacija krajnje neo-biËna i gotovo morbidna, jer se ispostavlja da sulijesovi rabljeni, radnici nemaju drugog izbora negoprihvatiti kompenzaciju. U tom trenutku nastupasvojevrstan obrat s obzirom na to da ono πto je done-davno bilo nezamislivo ulazi u proces prisilne raciona-lizacije i postaje normalno. ©toviπe, postaje u toj mjerinormalno da jedan od likova istiËe da su lijesovimeunarodna valuta s obzirom na to da se “...svudaumire, na cijeloj kugli zemaljskoj!” Mamleev timepokazuje da je stvarnost nastupila, ali je okrutna ibezizlazna. Kako bismo se iz nje izbavili, nuæna jelaæna fasada i svojevrsno znaËenje koji Êe toj stvar-nosti dati smisao. U tom kontekstu javlja se æudnjaza simulacijom poput Potemkinovog sela, ali ne zatoda bi stvarnost dobila jedno od mnogih potencijalnihznaËenja, veÊ kako bi zadobila elementarni smisao.Kruta i izvjeæbana forma sovjetske svakodnevicete apsurd isto su tako dio Sorokinove priËe ZasjedanjetvorniËkog komiteta. U priËi skupina radnika ras-pravlja na, za sovjetska vremena, sasvim uobiËajenomtvorniËkom komitetu, ali cijeli dogaaj poprimanasilan karakter i u konaËnici postaje apsurdan. Za-jedno sa Sorokinom, meu postmodernistiËke kate-gorizirana je i priËa Vitkora Erofeeva Papigica, kojakroz spiralu brutalnosti prikazuje odnos pojedinca ivlasti, te priËe Viktora Pelevina Glazba sa stupa,GrËka varijanta i Oruæje osvete.S druge strane, do izraæaja dolaze i pisci bliæi rea-lizmu poput Vladimira Makanina i njegove reinter-pretacije sada veÊ klasiËnog motiva kavkaskog za-robljenika u ruskoj knjiæevnosti, Evgenij Popov skritikom post-staljinistiËkog, ali i post-sovjetskog pe-rioda (Stara idealistiËka priËa i Kako smo pojelipijetla), Ljudmila Petruπevskaja (Chopin i Mendel-ssohn), Ljudmila Ulickaja (Bijedni roaci i Sinak) iTatjana Tolstoj (Lov na mamuta).Posebna vrijednost ove antologije proizlazi izËinjenice da su neke priËe, koje su napisane puno prijestvarnog objavljivanja, u razdoblju perestrojke i opÊegkaosa nastalog ubrzanim propadanjem monolitnogpolitiËkog sustava, postale kljuËne za poetiku i knjiæevnouobliËavanje tog istog kaosa. Ono πto je izgledalo kaoismijavanje kroz oponaπanje veÊ ukorijenjenog sustavau konaËnici je reprezentiralo stvarnost.Recepcija ruske knjiæevnosti u Hrvatskoj veÊinomse bazira na klasicima realizma, gurajuÊi time u drugiplan recentniju rusku prozu, mada je mnogo novijihknjiæevnih djela prevedeno kod nas. Antologija pruæakonstruktivan uvod u suvremenu rusku prozu koja jezanimljiva, neobiËna i povrh svega drugaËija, ne gu-beÊi pritom iz vida okolnosti u kojima je nastala iodræala se. Moæda o tome najbolje govore citati navo-eni uz biografiju svakog autora, poput citata iz bio-grafije Jurija Mamleeva:Æivot je koπmar, pritom joπ i kratak. Prava knjiæevnostpodrazumijeva neku katarzu, rezultat koje je osjeÊajtajanstvenoga proËiπÊenja ‡ pa Ëak i onda kada æivotprikazuje kao obiËno smeÊe.

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8061/1/ks182_131_132.pdf

Ruska književnost iza kulisa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Digitalni arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb