Cilj ovoga rada je putem primjera iz umjetnosti i etnografskog istraživanja pokazati i objasniti načine konceptualizacije prostora unutar thangka slikarstva i suvremenih umjetničkih praksi te utvrditi kako ti postupci utječu na oblikovanje odnosa prema slici. U ovoj sam studiji slijedio dvojni metodološki obrazac koji uključuje kvalitativne istraživačke tehnike evokativno-performativne etnografije i kritičko-analitičke tehnike tumačenja slike. Fenomen slike obradio sam na primjerima radova suvremenih umjetnika/ica i kritičkim pregledom teorija o slici. Utjecaj geometrije i nasljeđa Pitagorinih školana umjetnost, znanost i kulturu tematizirao sam različitim umjetničkim djelima. Konceptualizaciju prostora u thangka slikarstvu obradio sam na temelju rada u školi Thangde Gatsal i istraživanjem thangka slikara/ica Majstora Lochoa, Sarike Singh i drugih. Teorijski okvir mog rada temelji se na analitičkom aparatu koji se razvio zahvaljujući opusima Michela Foucaulta, Waltera Benjamina i Hansa Beltinga, koji su važni za razumijevanje konceptualizacije prostora u suvremenoj umjetnosti. Pomoću više primjera analizirao sam odnos prema slici u tibetskoj i suvremenoj kulturi. Rezultat ove studije je nova platforma promišljanja slike, nastala na temelju istraživanja, usporedbe i sinteze tibetskog i globalnog kulturnog konteksta putem modela Trećeg prostora. Model je na osnovu ideje Trećeg prostora Henrija Lefebvrea i Homija K. Bhabhe kreirao Edward W. Soja. Zaključak ove studije jest da je načine konceptualizacije prostora u thangka slikarstvu i suvremenim umjetničkim praksama, kao i oblikovanje odnosa prema slici, moguće pokazati i objasniti formom jezika transformiranom u instrumentarij Trećeg prostora koji je zasnovan na osobnom iskustvu istraživača.The objective of this work is to use examples from art history and practical evocative and performative ethnographic research to show and explain the ways of conceptualization of space in Thangka painting and some of the contemporary art practices, and how this influences the relationships towards image in different cultural contexts. In order to thematize their appropriation, translation, rehistorization and new readings, the mobility and transformability of cultural meanings and symbols between the past and the present and between tradition and contemporary theories are explained following the model of Thirdspace (Soja 1996). The spatiality of human cultural experience achieved through visual media enables one to approach the space and locus of the image in the same manner like recording the experience of the first and second space, material space and the space of representations (Lefebvre, in Soja1996:66-68). I, therefore, approach Thangka painting and examples from contemporary art practices as phenomena that go beyond the interpretations of visual space as the link between real and imaginary world and turn it into the experience of Thirdspace (Soja, in Šakaja2011:120), thus opening up the possibility of interpretation and reception of the same as the establishment of comprehensive simultaneity. Research hypotheses are based on the two elements of the conceptualization of space and understanding image as the shaper of cultural contexts. Possible redefinition of the image also includes the change of the meaning of the conceptualization of time and space in the society and culture
