Razvoj marikulture u Crnoj Gori je jedno od strateški važnih pitanja u programima proizvodnje hrane za domaće tržište i za izvoz. Program podrazumijeva proizvodnju, odnosno uzgoj nekoliko vrsta školjaka i riba, dok je u planu i uzgoj rakova. Marikultura je sve značajnija privredna grana u svijetu jer nadoknađuje smanjene potencijale hrane iz prirodnih izvora.
I pored naglašenog značaja marikulture, izuzetnih bioloških i ekoloških karakteristika priobalnog mora Crne Gore, naučnog-stručnog znanja, moramo konstatotovati da je uzgoj morskih organizama na navedenom području tek u inicijalnom začetku, čak i kada se radi o uzgoju školjaka, čija je sadašnja proizvodnja oko 200 t. godišnje, što ostvaruje 16 uzgajivača u Bokokotorskom zalivu- uglavnom u Kotorskom i Tivatskom dijelu. Dakle, cijela marikultura u Crnoj Gori koncentrisana je na područje Bokokotorskog zaliva, dok je otvoreno more, u tom smislu, ostalo potpuno neiskorišćeno.
U davna vremena način uzgoja školjaka bio je vrlo jednostavan. Grane hrasta, trešnje, masline i ostalog raspoloživog materijala su se sakupljale i bacale u more. Na tako bačene grane hvatala se mlađ školjaka (kamenica i dagnji), a nakon tri godine i nekoliko faza uzgoja proces je bio kompletan, školjke su se vadile iz mora, te otpremale na tržište.
Cilj ovog rada je da damo svojevrsni pregled, počevši od prvih istraživanja mogućnosti uzgoja dagnji i kamenica u Bokokotorskom zalivu do današnjeg stanja i pravaca u kojima bi marikultura trebala da se razvoja u Crnoj Gori
