Mikrobiološki aspekti ekološkog statusa šaranskog ribnjaka tokom trogodišnjeg perioda

Abstract

Šaranski ribnjaci su, pored pastrmskih ribnjaka jedan od dva najzastupljenija vida akvakulture na našim prostorima. Konzumni šaran može da dostigne dužinu od preko 30 cm i masu preko 6 kg. Meso šarana bogato je polinezasićenim masnim kiselinama koje imaju korisno delovanje u ishrani. Šaran iz akvakulture, dobro je prilagođen na uslove životne sredine, koji su slični onima u prirodnom staništu. Naseljava bentos i pelagijal, rastresiti mulj i vegetaciju širokih, usporenih vodotokova. Šaran je omnivor i hrani se rečnim rakovima, insektima, crvima, larvama i submerznim biljkama. Pored makroozooplanktna i makrozoobentosa, mikroskopski vidljive alge, bakterije, gljive i virusi prisutne su u ekosistemu šaranskih ribnjaka. Bakterije mogu biti korisne, bezopasne, štetne ili patogene. E. coli i Enterobacteriaceae važni su pokazatelji fekalnog zagađenja vode i rizika po zdravlje gajenih životinja. Zdrave jedinke šarana u svom crevnom sistemu imaju korisne bakterije, saprofite, koje u uslovima optimalnog metabolizma, postaju dominantne. Saprofitnu mikrofloru crevnog sistema šarana čine, sa više od 99 % Bacillus spp., Bifidobacterium spp., Lactobacillus spp., Saccharomycetes, itd. Aerobne i fakultativno aerobne bakterije čine oko 1 % crevne mikroflore. Različite su bakterije koje izazivaju oboljenja gajene ribe. Aeromonas spp. su Gram- negativne bakterije koje naseljavaju prirodno stanište slatkovodnih i morskih ekosistema a i deo su oportunističke saprofitne mikroflore gastrointestinalnog trakta. Aeromonas spp. vrlo je čest izolat iz hemoragičnih lezija i nekrotičnih delova tkiva. Kod šarana, Aeromonas salmonicida dovodi do oboljenja, poznatijeg kao eritrodermatitis. Septikemije kod šarana mogu izazvati pokretljive aeromonade, A. hydrophila, A. sobria i A.caviae. U slučaju oboljenja šarana, gde je veoma velika gustina populacije ribe u ribnjaku, lako dolazi do širenja bolesti, a sama bolest teško se iskorenjuje, uz velike ekonomske gubitke. Enterobakterije obuhvataju rodove Escherichia, Salmonella, Klebsiella, Edwardsiella i Yersinia. Ukupno je ispitivano po 6 uzoraka ribe (koža i mišić), hrane za ribe, mulja i vode, tokom 4 godišnja doba, tokom trogodišnjeg perioda. Uzorci kože i mišića šarana ispitivani su prema metodama propisanim u Pravilniku o metodama vršenja mikrobioloških analiza i superanaliza životnih namirnica (Sl. list SFRJ br.25/80). Na ovaj način uzorci su ispitani na prisustvo Salmonella spp., Proteus spp., E.coli, Clostridium spp. i Staphylococcus aureus. Odgovarajućim ISO i ostalim mikrobiološkim metodama utvrđivano je prisustvo Aeromonas hydrophila, Vibrio parachaemoliticus., Yersinia enterocolitica., P. aeruginosa, odnosno E. coli, koliformnih bakterija i intestinalnih enterokoka. Ukupan broj bakterija izolovanih iz kože i mišića kretao se od 3.11 log10 CFU/g do 4.72 log10 CFU/g. E.coli izolovana je iz barem jednog uzorka kože od šest ispitivanih, tokom svih uzorkovanja. Ostali patogeni mikroorganizmi nisu izolovani iz tkiva. Ukupan broj koliformnih bakterija u vodi nije prelazio 198 bakterija/100 ml, dok su u mulju nađeni predstavnici rodova Aeromonas i Clostridium, pored E.coli. Hrana za ribe bila je mikrobiološki ispravna po kriterijumima važećeg Pravilnika. Na osnovu ovih pokazatelja može se zaključiti da je proizvodnja šarana u veštačkom sistemu akvakulture omogućila dobijanje mikrobiološki ispravnog mesa iz ujednačenog ekosistema najsličnijeg prirodnom staništu rečnog šarana C. carpio

    Similar works