Udžbenici i priručnici glazbe u posljednja dva desetljeća 19. stoljeća u Zagrebu na primjeru Vjenceslava Novaka: prilog povijesti glazbene pedagogije

Abstract

There has not been a lot of musicological research on the 19th century music textbooks and manuals as historical sources for the development of musical didactics and pedagogy of the time. Vjenceslav Novak’s textbook Introduction to Music Harmony, intended for students of the teachers’ school, is being analysed in correlation with Novak’s text published in the report of Music Institute’s school in 1891. Both the text and the textbook made significant contributions to the definition of theory of music (especially a part of it the author refers to as “basic theory of music”), defining pedagogical and didactical principles of teaching, and to the making of a comprehensive curriculum for theoretical disciplines. The author found the meaning and purpose of these disciplines in aesthetics, and the ultimate purpose of music in knowing God. In this sense he viewed the educational process as a path from the practical to the speculative. The textbook is also a reflection of the sociopolitical circumstances it was written in. Aesthetical and theological principles of Novak’s concept of theory of music enabled teaching to be a medium for religious and moral upbringing, and the use of folk songs gave it the necessary element of national consciousness.Glazbeni udžbenici i priručnici 19. stoljeća u muzikologiji su slabo istraženi povijesni izvori koji svjedoče o razvoju glazbene didaktike i pedagogije toga vremena. Udžbenik Vjenceslava Novaka Priprava k nauci o glazbenoj harmoniji, namijenjen polaznicima učiteljske škole, analizira se u odnosu na tekst koji je Novak objavio 1891. u izvješću škole Glazbenog zavoda. Zajedno s tim tekstom Novakov je udžbenik značajno doprinio definiciji teorije glazbe, a osobito njezine discipline koju autor naziva „elementarna nauka o teoriji glasbe“, određenju pedagoškodidaktičkih načela nastave te stvaranju cjelovitog obrazovnog kurikuluma teorijskih disciplina. Smisao i značenje tih disciplina autor je tražio u estetici, a konačnu svrhu bavljenja glazbom vidio je u spoznavanju Boga. Zato je obrazovni proces shvaćao kao put usmjeren od iskustvenog ka spekulativnom. Udžbenik odražava i društveno-politički kontekst u kojem je nastao. Estetička i teološka načela Novakova koncepta teorije glazbe omogućila su da se nastava ostvari kao medij religijskog i moralnog odgoja, a stavljajući naglasak na narodne pjesme ostvaren je imperativ poticanja nacionalne svijesti