Croatian Academy of Science and Split Literary Circles and Arts
Abstract
U ovom tekstu bavim se genezom svetačkih prikazanja nastalih u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću u Dalmaciji. U hrvatskoj se povijesti književnosti i kazališta, kao i u historiografiji, uvriježio stav kako je većina drama koje prikazuju živote, čuda i mučeništvo svetica i svetaca u ranom novovjekovlju nastala kao puki prijevod drama napisanih na talijanskom jeziku. U svojem radu ukazujem na manjkavosti te teze te predlažem da se genezu svetačkih prikazanja treba tumačiti kao proces adaptacije. Prema modelu koji Linda Hutcheon predlaže, adaptacija je proces koji rezultira novim umjetničkim djelom, pri čemu odnos dijela »izvornika« i novog djela koje nastaje nije hijerarhijski – novo djelo ima svoju umjetničku i kulturnu vrijednost. Na primjeru usporedne analize Prikazanja života svete Margarite, divice i mučenice, drame s istočnog Jadrana, i njezinog izvornika napisanog na talijanskom jeziku, pokazujem kako se proces prenošenja žanra s jedne obale na drugu uklapa u analitički model koji donosi Linda Hutcheon. Usporedna analiza pomoći će mi u rekonstrukcije horizonta očekivanja dalmatinske publike.The genesis of Dalmatian saints’ plays is often misinterpreted in Croatian history of theatre. According to the dominant view in scholarship, they emerged as a mere translation of the plays written in Italian. In this article I argue that the origins of this hypothesis can be traced to the nineteenth-century formation of the Croatian cultural canon. I challenge this hypothesis and propose that the transfer of the plays from the western to the eastern Adriatic coast, according to Linda Hutcheon’s model of adaptation, should not be explained as a result of translation but of adaptation. In Hutcheon’s model, the relationship between the source text and the new text is not a hierarchical one – the source text is not granted an axiomatic primacy and authority. When talking of adaptation, Hutcheon assumes a new work of its own literary and cultural value is created. I apply Hutcheon’s analytical model to the comparative analysis of the Florentine play La sacra rappresentazione e festa di Santa Margherita and the seventeenth century Dalmatian saint play Prikazanje života svete Margarite, divice i mučenice. The distinctive features are interpreted with the aim to reconstruct the ‘horizon of expectations’ of Dalmatian audience
