Antibakterijsko djelovanje fulerena

Fulereni su grupa spojeva slučajno otkrivenih 1985. godine. Struktura im je nalik na zakrivljeni ikozaedar s ugljikovim atomima na svakom vrhu. Posjeduju 12 pentagonalnih i različit broj heksagonalnih prstena. U kemijskim reakcijama se ponašaju kao alkeni, zbog toga reagiraju s elektron bogatim spojevima. Fulereni imaju brojne derivate kao što su endoedarski, egzoedarski fulereni i nanocijevi, zbog toga posjeduju brojne primjene od superkonduktora do biološki korisnih molekula. U krutom obliku fulereni ne iskazuju antibakterijsku aktivnost, nego jedino u obliku vodenih suspenzija. Na bakterijama se uočavaju promjene u membranskom potencijalu i u stvaranju ATP-a, jer fulereni djeluju kao oksidanti tih proteina. Povećava se udio masnih trans kiselina i ciklopropanske kiseline, jer se na taj način bakterije pokušavaju zaštititi. Fulereni ne perforiraju stanicu niti oštećuju staničnu membranu. Smatra se da inicijalno otapalo, koje je služilo za pripremu vodene suspenzije fulerena pridonosi antibakterijskom djelovanju.Fullerens are a group of compounds accidentally discovered in 1985. Their structure is like a curved icosahedron with carbon atoms at every top. They have 12 pentagonal and a different number of hexagonal rings. In chemical reactions they act like alkenes, because of that they react with electron rich compounds. Fullerens have a large number of derivatives like endohedral, exohedral fullerens and nanotubes, because of that they have many applications, from superconductors to biologicaly useful molecules. In solid form fullerens do not exibit antibacterial activity, but only in a form of fullerene water suspensions. Bacteria show changes in membrane potential and in creation of ATP, because fullerens are strong oxidants of these proteins. The amount of fatty trans acids and cyclopropane fatty acids increases, because that is a bacterial defense mechanism. Fullerens do not perforate the cell nor do they damage the cell membrane. It is considered that the initial solvent, which was used for the preparation of fullerene water suspensions contributes to the antibacterial effect

Metalofulereni

Metalofulereni su skupina sfernih ili elipsoidnih fulerena koji unutar svojeg šupljeg kaveza sadrže metalne ione ili manje metalne klastere. Većinu svojih svojstava metalofulereni preuzimaju od fulerenskog kaveza, no prisutnost metala može ih bitno promijeniti. Mnogi veći metalofulereni nastaju upravo zbog stabilizacije vrstom koju sadrže te nije moguće prirediti identičan prazni fuleren. Odabirom ispravnog metala ili metalnog klastera nastali metalofuleren može nadmašiti korisnost praznih fulerena u nekima od brojnih primjena fulerena kao nanometerijala. Isto tako fulerenski kavez može poslužiti kao stabilnije okružje i transportno sredstvo metalnim ionima koji su već našli svoju primjenu. Ovaj rad osvrnuti će se na temeljna svojstva i najperspektivnija polja primjene metalofulerena, kao i najkorištenije metode njihove sinteze

New drugs in cancer chemotherapy

Tumorske stanice su osjetljivije od normalnih stanica na kemoterapijske lijekove. Cilj lijekova koji se koriste u kemoterapiji tumora je izazivanje apoptoze tumorskih stanica. U ovom radu izložen je pregled antitumorskih lijekova. Postoje dvije vrste antitumorskih lijekova: pametni lijekovi i genski lijekovi. Pametni lijekovi usmjereni su na specifične signalne puteve odgovorne za rast tumora te djeluju na specifične antigene, faktore rasta, receptore i ostale molekule u signalnim putevima od interesa. S druge strane, genski lijekovi su usmjereni na ciljanje molekule DNA.Cancer cells are more vulnerable than normal cells to the effect of chemotherapy agents. Agents in cancer therapies are aimed at inducing apoptosis. In this work, a short review of the most important anticancer drugs, has been presented. There are two types of anticancer drugs: smart drugs and gene drugs. So-called “smart drugs” are directed towards specific signalling pathways responsible for tumor growth and target specific antigen, growth factor, receptor or other molecule in the signalling pathway of interest. On the other hand, so-called ‘‘gene drugs’’ are directed towards targeting the DNA molecule

Toxicity of gold and silver nanoparticles

Nanotehnologija se bavi česticama veličine do 100 nm zbog njihovih novih zanimljivih svojstava u odnosu na materijale makro dimenzija. Predmetom su proučavanja zbog potencijalne primjene u medicinske i druge najrazličitije svrhe. Nanočestice srebra se već koriste u komercijalne svrhe u raznim antibakterijskim sredstvima, a nanočestice zlata pokazuju potencijal za korištenje u dijagnozi i liječenju raka pa je bitno utvrditi njihove potencijalno toksične učinke na živi svijet. S tim ciljem rađena su istraživanja in vitro i in vivo na različitim modelima kojima je pokazano da se nanočestice srebra i zlata akumuliraju u jetri i slezeni, da mogu izazvati imunološki odgovor te djelovati toksično ovisno o veličini, konjugatima, koncentraciji i vremenu izloženosti tkiva i organa. Toksični učinci nanočestica srebra i zlata su indukcija proizvodnje ROS i RNS, narušavanje integriteta membrane i oštećenje DNA iako postoje i drugi specifični učinci koje još valja istražiti. Nanočestice srebra označene su toksičnijim od onih zlata jer lakše oksidiraju.Nanotechnology manipulates material at nanoscale (1-100 nm) for its interesting novel properties comparing to those of the materials in macro dimensions. Nanoparticles recieve much interest due to their potential applications in medicine and many other fileds. Silver nanoparticles are commercially available in various antibacterial products while gold nanoparticles show great potential in cancer treatment and diagnositcs. Thus, it is essential to determine possible toxic effects that silver and gold nanoparticles can have on both humans and wildlife. Following that purpose, experiments that have been taken on various different in vitro and in vivo models have shown that silver and gold nanoparticles tend to accumalate in spleen and liver, that they can stimulate immune response and can exert toxic effects depending on the size and capping agents of the particle, as well as on the dose and time of exposure. ROS and RNS production, membrane and DNA damage are some general effects silver and gold nanoparticles can have on cells, although there are many other specific effects that need further investigation. It is believed that silver nanoparticles are more toxic than the gold ones because they oxidize more readily

Antibakterijsko djelovanje fulerena

Fulereni su grupa spojeva slučajno otkrivenih 1985. godine. Struktura im je nalik na zakrivljeni ikozaedar s ugljikovim atomima na svakom vrhu. Posjeduju 12 pentagonalnih i različit broj heksagonalnih prstena. U kemijskim reakcijama se ponašaju kao alkeni, zbog toga reagiraju s elektron bogatim spojevima. Fulereni imaju brojne derivate kao što su endoedarski, egzoedarski fulereni i nanocijevi, zbog toga posjeduju brojne primjene od superkonduktora do biološki korisnih molekula. U krutom obliku fulereni ne iskazuju antibakterijsku aktivnost, nego jedino u obliku vodenih suspenzija. Na bakterijama se uočavaju promjene u membranskom potencijalu i u stvaranju ATP-a, jer fulereni djeluju kao oksidanti tih proteina. Povećava se udio masnih trans kiselina i ciklopropanske kiseline, jer se na taj način bakterije pokušavaju zaštititi. Fulereni ne perforiraju stanicu niti oštećuju staničnu membranu. Smatra se da inicijalno otapalo, koje je služilo za pripremu vodene suspenzije fulerena pridonosi antibakterijskom djelovanju.Fullerens are a group of compounds accidentally discovered in 1985. Their structure is like a curved icosahedron with carbon atoms at every top. They have 12 pentagonal and a different number of hexagonal rings. In chemical reactions they act like alkenes, because of that they react with electron rich compounds. Fullerens have a large number of derivatives like endohedral, exohedral fullerens and nanotubes, because of that they have many applications, from superconductors to biologicaly useful molecules. In solid form fullerens do not exibit antibacterial activity, but only in a form of fullerene water suspensions. Bacteria show changes in membrane potential and in creation of ATP, because fullerens are strong oxidants of these proteins. The amount of fatty trans acids and cyclopropane fatty acids increases, because that is a bacterial defense mechanism. Fullerens do not perforate the cell nor do they damage the cell membrane. It is considered that the initial solvent, which was used for the preparation of fullerene water suspensions contributes to the antibacterial effect

Metalofulereni

Metalofulereni su skupina sfernih ili elipsoidnih fulerena koji unutar svojeg šupljeg kaveza sadrže metalne ione ili manje metalne klastere. Većinu svojih svojstava metalofulereni preuzimaju od fulerenskog kaveza, no prisutnost metala može ih bitno promijeniti. Mnogi veći metalofulereni nastaju upravo zbog stabilizacije vrstom koju sadrže te nije moguće prirediti identičan prazni fuleren. Odabirom ispravnog metala ili metalnog klastera nastali metalofuleren može nadmašiti korisnost praznih fulerena u nekima od brojnih primjena fulerena kao nanometerijala. Isto tako fulerenski kavez može poslužiti kao stabilnije okružje i transportno sredstvo metalnim ionima koji su već našli svoju primjenu. Ovaj rad osvrnuti će se na temeljna svojstva i najperspektivnija polja primjene metalofulerena, kao i najkorištenije metode njihove sinteze

Antibakterijsko djelovanje fulerena

Fulereni su grupa spojeva slučajno otkrivenih 1985. godine. Struktura im je nalik na zakrivljeni ikozaedar s ugljikovim atomima na svakom vrhu. Posjeduju 12 pentagonalnih i različit broj heksagonalnih prstena. U kemijskim reakcijama se ponašaju kao alkeni, zbog toga reagiraju s elektron bogatim spojevima. Fulereni imaju brojne derivate kao što su endoedarski, egzoedarski fulereni i nanocijevi, zbog toga posjeduju brojne primjene od superkonduktora do biološki korisnih molekula. U krutom obliku fulereni ne iskazuju antibakterijsku aktivnost, nego jedino u obliku vodenih suspenzija. Na bakterijama se uočavaju promjene u membranskom potencijalu i u stvaranju ATP-a, jer fulereni djeluju kao oksidanti tih proteina. Povećava se udio masnih trans kiselina i ciklopropanske kiseline, jer se na taj način bakterije pokušavaju zaštititi. Fulereni ne perforiraju stanicu niti oštećuju staničnu membranu. Smatra se da inicijalno otapalo, koje je služilo za pripremu vodene suspenzije fulerena pridonosi antibakterijskom djelovanju.Fullerens are a group of compounds accidentally discovered in 1985. Their structure is like a curved icosahedron with carbon atoms at every top. They have 12 pentagonal and a different number of hexagonal rings. In chemical reactions they act like alkenes, because of that they react with electron rich compounds. Fullerens have a large number of derivatives like endohedral, exohedral fullerens and nanotubes, because of that they have many applications, from superconductors to biologicaly useful molecules. In solid form fullerens do not exibit antibacterial activity, but only in a form of fullerene water suspensions. Bacteria show changes in membrane potential and in creation of ATP, because fullerens are strong oxidants of these proteins. The amount of fatty trans acids and cyclopropane fatty acids increases, because that is a bacterial defense mechanism. Fullerens do not perforate the cell nor do they damage the cell membrane. It is considered that the initial solvent, which was used for the preparation of fullerene water suspensions contributes to the antibacterial effect