Empatija v izobraževanju odraslih

Empathy is an important part of emotional intelligence and the latter is crucial for human relations, whether they be interpersonal relations, relations among people at work, or in a wider community. Therefore, empathy is important for adult education, for guidance counsellors, and for other adult educators. Adult educators must be empathic in order to understand the perspectives and needs of the participants in the educational process and empathy is a precondition for understanding. The development of empathy as a competence is a lifelong learning process. Namely, despite some biological predispositions for empathy, the latter can be learnt. It is the contention of the article that empathy is one of the most important intercultural competencies, because if a person is not empathic, other intercultural competencies vary rarely cannot develop to their full extent. Thus empathy is a precondition for successful intercultural dialogue.Empatija je pomemben del čustvene inteligence, slednja pa je ključnega pomena za človeške odnose, za medosebne odnose, odnose med ljudmi na delovnem mestu ali v širši skupnosti. Empatija je tako pomembna tudi za izobraževanje odraslih, za svetovalce in svetovalke, ki delujejo na tem področju, in druge izobraževalce in izobraževalke odraslih. Izobraževalci in izobraževalke odraslih morajo biti empatični, da lahko ugotovijo in razumejo perspektive in potrebe udeležencev in udeleženk v izobraževalnem procesu, empatija pa je prvi pogoj za razumevanje. Razvoj empatije kot kompetence je del vseživljenjskega učenja. Ne glede na to, da  imamo ljudje nekatere biološke predispozicije za empatijo, se slednje lahko tudi naučimo. Članek temelji na podmeni, da je empatija ena izmed najpomembnejših medkulturnih kompetenc, brez katere človek pogosto ne more razviti drugih medkulturnih kompetenc. Empatija je tako prvi pogoj za medkulturni dialog.

Razvoj emocionalnih vrijednosti studenata stručnih studija Veleučilišta u Varaždinu The development of emotional values among students of Polytechnic of Varaždin

Cilj/Svrha: Emocije utječu na razvoj životnih situacija, na donošenje odluka, na razvijanje komunikacije. Razvijanje svjesnosti o postojanju i upravljanju emocijama, ali i o važnosti empatije i motiviranja samog sebe, jedna je od najvažnijih zadaća svakog čovjeka, a posebno medicinskih djelatnika koja će na taj način pridonijeti podizanju kvalitete medicinske skrbi i stvaranju povjerenja između pacijenta i zdravstvenog radnika. Potaknuti nedostatkom emocionalne inteligencije kod medicinskih sestara, obavili smo istraživanje kojemu je svrha bila prikazati razvijenost emocionalne inteligencije studenata studija sestrinstva u usporedbi s ostalim stručnim studijima Veleučilišta u Varaždinu. Metode: Podaci za istraživanje prikupljeni su s pomoću originalnog anketnog upitnika koji je proveden na internetskim stranicama Veleučilišta u Varaždinu tijekom mjeseca travnja 2013. godine. Anketni upitnik ispravno je ispunilo 110 studenata stručnog studija sestrinstva i 65 studenata ostalih studija Veleučilišta u Varaždinu. Razlike su analizirane na razini ukupnog rezultata, uspoređujući obje skupine ispitanika. Rezultati: Iznalazi se iznimno visoka svjesnost vlastitih osjećaja, samosvijest, kod obje skupine ispitanika. Dokazano je visoko razumijevanje vlastitih osjećaja i uzroka javljanja određene emocije u objema skupinama ispitanih studenata. Samim time nije potvrđena hipoteza kako su samosvijest i emocionalna inteligencija razvijeniji kod studenata Stručnog studija sestrinstva. Rezultati tvrdnje, koja se odnosila na motiviranost, kao komponentu emocionalne inteligencije, dali su najniže rezultate aritmetičke sredine odgovora u svih 8 tvrdnji navedenih u upitniku te je motivacija najmanje razvijena komponenta emocionalne inteligencije ispitana anketnim upitnikom kod studenata. Rasprava: Emocionalna inteligencija iznimno je važna u svakodnevnom životu. Stoga je bitno razviti emocionalne kompetencije: mosvladavanje, samosvjesnost, motiviranost, empatiju i socijalne vještine. Upravo te vještine nužne su u radu medicinske sestre

Leadership Development in Elderly Care Institutions: Empathy, Listening, Empowerment

Population aging will significantly impact the elderly care system in the European Union. While most discussions on this topic focus on potential technological solutions and the creation of programs intended for older persons, this paper highlights the importance of leadership development in elderly care institutions. The aim of this paper is to advance understanding and give suggestions on how certain leadership capabilities can be developed that could be considered key in the given context: empathy, listening, and empowerment. Empathy is a precondition for deep listening, while both empathy and listening are essential ingredients of empowerment. All three of these leadership capabilities could improve the well-being, engagement and retention of employees in elderly care institutions. They can also create transferable experiences and values, as employees could further integrate them into their work, consequently improving the wellbeing of older persons. Public policy makers can integrate this leadership development framework into capacity building programs, while management at all levels in both public and private elderly care institutions can use it for learning and development

Zastupljenost i uloga emocionalne inteligencije u svakodnevnom radu medicinskih sestara

Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja i emocija, njihova jasnog identificiranja i razumijevanja, sposobnost njihova reguliranja i korištenja za postizanje ciljeva i ostvarenje želja. Emocionalna inteligencija ima ključnu ulogu u našem životu, jer utječe na raspoloženje, donošenje ispravnih odluka, motivaciju, stabilnost, uravnoteženost, snalažljivost, prilagodljivost i općenito na odnos vrlina i mana u našem karakteru. Sve više u poslovnom svijetu naglasak se stavlja na emocionalnu inteligenciju te se navodi da bez nje je gotovo nemoguće postizati poslovni uspjeh i ostvarivati poslovnu karijeru. Naglašava se da je emocionalna inteligencija ispred mentalne inteligencije jer sama mentalna inteligencija nije dovoljna za dobre poslovne rezultate. Emocionalna inteligencija omogućuje kontrolu nad vlastitim doživljajima, a svaka kontrola dovodi do bolje spoznaje svijeta oko sebe što je prioritet u poslovnom okruženju. Emocionalno inteligentni ljudi shvaćaju da postoji nešto važnije od prepuštanja svakodnevnim sirovim emocijama; neki viši cilj, viša svrha. Stoga su spremni u važnim trenucima prepoznati pojedine emocije, razumjeti ih, staviti ih u kontekst te ih tako regulirati za ostvarenje svog višeg cilja. U međuljudskim odnosima razvijanjem emocionalne inteligencije se u osobi razvija empatija i socijalne vještine. Radi toga su emocionalno inteligentni ljudi prihvaćeniji i voljeniji od drugih. Kad unosimo inteligenciju u emocije time pridonosimo većoj uljudnosti i brižnosti u svojoj zajednici. Povoljno je znati kojim je postupcima moguće kod drugoga izazvati određene osjećaje. Može nam pomoći da nekoga nadmudrimo ili osvojimo. U poslovnom okruženju visoka emocionalna inteligencija jamči odlične poslovne rezultate, jer ljudi donose kupovne i poslovne odluke pretežito emocionalno, pa je poznavanje i upravljanje tuđim i svojim emocijama vrlo profitabilno. Pomaže nam motivirati se i onda kada doživljavamo neuspjehe na putu ostvarenja određenog cilja. Emocionalno inteligentni pojedinci ispravno percipiraju svoje emocije te koriste integrirane, sofisticirane pristupe za njihovo reguliranje, kako bi ostvarili važne ciljeve. Sa stajališta emocionalne inteligencije, onaj tko posjeduje takve sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i emocionalno vještim pojedincem, dok onaj tko ih ne posjeduje u dovoljnoj mjeri može biti oštećen u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju. Važno je naglasiti da osoba sa pozitivnim stavovima prema životu kreira međuljudske odnose u kojima se ona sama, a i oni s kojima dolazi u kontakt u njima osjećaju ugodno.Emotional intelligence is the ability to recognize feelings and emotions, their clear identification and understanding, the ability to regulate their use and to achieve the goals and the realization of desires. Emotional intelligence plays a key role in our lives, because it affects the mood, proper decision-making, motivation, stability, balance, resourcefulness, flexibility and generally the relationship of virtues and flaws in our character. More and more in the business world there is an emphasis on emotional intelligence and it is stated that without it is almost impossible to achieve business success and achieve career. It is emphasized that emotional intelligence in front of mental intelligence alone because mental intelligence is not enough for good results. Emotional intelligence with control over their own experiences, and each control leads to better knowledge of the world around them as a priority in the business environment. Emotionally intelligent people realize that there is something more important than surrendering daily raw emotion; a higher purpose. Therefore, they are willing to recognize the important moments of individual emotions, to understand them, to put them in context and are such regulated to achieve their higher purpose. In human relations by developing emotional intelligence in the person develops empathy and social skills. For this purpose, the emotionally intelligent people are accepted and loved by others. When we bring intelligence to emotion such contributes to greater civility and caring in their community. It is convenient to know how to trigger certain feelings in the others. It can help us to outsmart someone or win. In the business environment, high emotional intelligence ensures excellent operating results, because people make purchasing and business decisions mostly emotional, but the knowledge and management of other people and their emotions are very profitable. It helps to motivate us and even when we experience setbacks along the way to achieve a certain goal. Emotionally intelligent individuals correctly perceive their emotions and use integrated, sophisticated approach to their regulation, in order to achieve important goals. From the standpoint of emotional intelligence, one who possesses such ability is considered to be well adjusted and emotionally skilled individual, while the one who do not possess sufficiently can be damaged in emotional and social functioning. It is important that people with positive attitudes towards life creates relationships in which she herself, and those with which it comes into contact them feel comfortable

Effects of Social Context on Correlation between Media Usage and Some Aspects of Children Development

Cilj je istraživanja provjeriti povezanost učestalosti uporabe različitih medija (gledanje televizije, igranje računalnih igrica i korištenje interneta) s aspektima kognitivnog (školski uspjeh) i socijalno-emocionalnog razvoja (impulzivnost, afektivna empatija, broj prijatelja i vršnjačka prihvaćenost). Također, htjeli su se provjeriti moderatorski efekti roditeljskog prisustva i društva prijatelja na navedene povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 880 učenika od petog do osmog razreda. Podaci o impulzivnosti, afektivnoj empatiji i izloženosti medijima prikupljeni su samoprocjenama. Učenici su dali još podatke o broju najboljih prijatelja, osjećaju prihvaćenosti i školskom uspjehu. Povezanosti učestalosti korištenja različitih medija i aspekata kognitivnog i socijalnoemocionalnog razvoja uglavnom su niske. Najistaknutije su negativne povezanosti s afektivnom empatijom, i to osobito vrijeme provedeno igrajući igrice, te pozitivna povezanost s impulzivnošću, posebice s korištenjem interneta. Nešto je manja povezanost učestalosti korištenja medija s brojem prijatelja i vršnjačkom prihvaćenosti, dok je učestalost gledanja televizije blago negativno povezana sa školskim uspjehom. Testirani su i moderacijski efekti socijalnog konteksta na povezanosti učestalosti korištenja medija i aspekata razvoja. Dobiveni su efekti vrlo mali i uglavnom vezani za odnos gledanja televizije i školskog uspjeha te učestalosti igranja računalnih igrica i odnosa s vršnjacima. Dobivena je negativna povezanost vremena gledanja televizije i školskog uspjeha samo kod onih koji to čine u društvu (roditelja i prijatelja), dok kod onih koji gledaju sami nije značajno različita od nule. Isto tako, pozitivan odnos vremena provedenog igrajući videoigrice i broja prijatelja nešto je manji kod onih koji to čine u društvu prijatelja te su blago pozitivni efekti učestalosti igranja igrica na vršnjačku prihvaćenost kod onih koji igraju sami, dok su blago negativni kod onih koji igraju u društvu roditelja. Svi efekti socijalnog konteksta i korištenja medija na aspekte razvoja djece vrlo su slabog intenziteta, a interpretirani su okviru Modela različite podložnosti utjecaju medija (DSMM ; Valkenburg i Peter, 2013)

Emotional development of preschool-aged children

Emocije su sastavni dio ljudskog života, uključene su u kognitivno procesiranje, socijalno ponašanje i tjelesno zdravlje. Izražavaju spremnost uspostavljanja, održavanja ili promjene odnosa prema okolini. Najraniji emocionalni život djeteta čini privučenost ugodnim podražajima i povlačenje pred neugodnim podražajima. Postupnim razvojem emocije postaju jasni, dobro organizirani signali. U temeljne emocije ubrajamo: radost, strah, iznenađenje, interes, ljutnju, tugu i gađenje. Novorođenče se ispočetka osmjehuje kada je sito i tijekom sna, a krajem prvog mjeseca reagira osmijehom na zanimljive i dinamične prizore. Bržom obradom informacija javlja se glasan smijeh te se počinju smijati i suptilnijim događajima i prizorima. Ljutnja se češće pojavljuje u dobi od četvrtog do šestog mjeseca. Učestalost i intenzitet ljutnje, kao i straha, povećava se do polovine prve godine života. Strah od nepoznatih osoba najčešći je strah u dojenačkoj dobi. Ako je dijete sigurno privrženo, koristit će roditelja kao sigurnu bazu za istraživanje. Sigurna privrženost može biti presudna za razvoj samoregulacije, empatije u ranom djetinjstvu, a dokazano je da je povezana i s emocionalnom inteligencijom djece. Pokazatelji dobrog emocionalnog stanja djeteta su sposobnost kontroliranja emocionalnih doživljaja i prikladno reagiranje u emocionalnim situacijama. Stabilne individualne razlike u reaktivnosti i samoregulaciji čine temperament. Od presudne je važnosti poticajna okolina koja će uvažavati djetetov temperament i omogućiti povoljne ishode odgoja. Roditeljski stil, prihvaćanje djeteta i osjetljivost za njegove potrebe mogu značajno utjecati na emocionalni razvoj djeteta.Emotions are fundamental part of everyday life, including cognitive processing, social behavior and physical health. They allow us to establish, maintain or change our attitude towrds enviroment. Childꞌs earliest emotional life is based on being attracted by pleasant stimuli or being retreated by unpleasant one. As they develop, emotions become well-organized signs. Fundamental emotions are: joy, fear, surprise, interest, anger, sorrow and disgust. At first, newborn smiles when he's asleep or full-fed. By the end of the first month, smile becomes usual reaction to interesting and dynamic scenes. As processing of informations becomes faster, laughter appears even when the scenes are more subtle. Anger appears at age of four to six months. Frequency and intensity of anger, as well as fear, increases in the other half of the first year of life. Fear of unknown people considers to be the most frequent fear in that age. When children are safely affected to their parents, they will use that relationship as a safe base. Strong affection can predict emotional self-regulation, empathy in early childhood, as well as emotional intelligence. Self-regulation and suitable reactions in emotional situations are connected to well-developed emotional state. Stable individual differences in reactivity and self-regulation are called temperament. Every child has a right to grow in a stimulating enviroment, regardless of its temperament. Parenting style, acceptance and sensitivity have the greatest impact on emotional development

AKADEMSKO, SOCIJALNO I EMOCIONALNO FUNKCIONIRANJE DJECE SUSPEKTNE NA ADHD

Brojna su istraživanja pokazala kako djeca s ADHD-om pokazuju probleme u akademskom, socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. Međutim, jako mali broj istraživanja bavi se djecom koja su suspektna na ADHD-a, a gdje bi ovakva odstu-panja mogla uputiti na posljedični razvoj poremećaja te kao takva biti važna u or-ganizaciji preventivnih programa. Cilj istraživanja je provjeriti akademsko (školski uspjeh, akademska samoefikasnost), socijalno (broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, socijalna samoefikasnost) i emocionalno (empatija, emocionalna kompetentnost, emo-cionalna samoefikasnost) funkcioniranje djece suspektne na ADHD. U istraživanju su sudjelovala 492 učenika 4., 6. i 8. razreda osnovne škole (prosječne dob M = 12, 72, SD = 1, 62). Učenici su podijeljeni u 3 skupine s obzirom na samoprocjenu simptoma prema kriterijima DSM-V, pri čemu je 11% (N = 55) učenika samoprocijenilo da je suspektno za razvoj ADHD-a, a 13, 6% (N = 68) da ima simptome za dijagnozu AD-HD-a te su obje ove skupine smatrane suspektnima na ADHD, dok su ostali učenici procijenili da nemaju simptome ADHD (75, 4%, N = 377). Korišteni su sljedeći instru-menti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006), Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C, Vulić-Prtorić i Sorić, 2006), Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45 ; Takšić, 2002), Skala emocionalne empatije iz E-upitnika (Raboteg-Šarić, 2002), te su učenici pitani da procjene koliko se osjećaju prihvaćeno od strane vršnjaka, koliko imaju prijatelju i daju podatke o školskom uspjehu. Re-zultati istraživanja pokazali su kako je kod djece suspektne na ADHD-a narušeno akademsko funkcioniranje (oba aspekta, F školski uspjeh = 3, 87, p = 0, 021, ω = 0, 11 ; F akademska samoefikasnost = 23, 46, p = 0, 000, ω = 0, 29), međutim za socijalno i emocionalno funkcioniranje nađena su odstupanja samo na jednom aspektu (F vršnjačka prihvaćenost = 4, 35, p = 0, 013, ω = 0, 12 ; F emocionalna samo-efikasnost = 6, 76, p = 0, 001, ω = 0, 15). Možemo zaključiti kako je kod djece sus-pektne na ADHD-a svakako narušeno akademsko funkcioniranje, no kada govorimo o socijalnom i emocionalnom funkcioniranju ove razlike su manje i odnose se samo na neke ispitane aspekte što bi se trebalo detaljnije ispitati u budućim istraživanjima. Budući prevencijski programi trebali bi se usmjeriti prvenstveno na pomoć u školskoj prilagodbi, ali i u razvoju socijalnih vještina potrebnih za stvaranje prisnih vršnjačkih odnosa te na razvoj djetetovih sposobnosti nošenja s negativnim emocijama