Utječu li novi dijagnostički kriteriji za gestacijski dijabetes na ishod trudnoća?

The incidence of pregnancy related diabetes has been steadily increasing during the past decade. The aim of this retrospective study was to evaluate the type and prevalence of gestational diabetes complications after implementing new diagnostic criteria for gestational diabetes. The incidence of gestational diabetes, maternal age, mode of delivery and birth weight were analyzed. Study patients were divided into three groups. The first group consisted of patients who gave birth during 2005, the second group during 2011 and the third group during 2012. In 2005, the World Health Organization criteria were used on diagnosing gestational diabetes, whereas in 2011 and 2012 the criteria issued by the International Association of Diabetes and Pregnancy Study Groups were considered. Th ere was no statistically significant difference among the groups according to maternal age, birth weight (p=0.203) and mode of delivery (p=0.883). Cesarean section was performed in about 30% of deliveries in all groups combined. There was no significant difference in the number of neonatal hypertrophy (p=0.348), although the distribution of hypertrophy showed a tendency towards higher values in 2005. Th e incidence of gestational diabetes was 2.2% in 2005, 6.6% in 2011 and 12% in 2012. In conclusion, difference in the incidence of pregnancy related diabetes appeared to have resulted directly from using different diagnostic criteria. The new criteria contributed to a relatively higher incidence of gestational diabetes but also achieved better gestational glycemic control and consequently better fetal growth regulation.Incidencija gestacijskog dijabetesa je u stalnom porastu u proteklom desetljeću. Cilj ove retrospektivne studije bio je utvrditi komplikacije gestacijskog dijabetesa i ishode trudnoća nakon promjene kriterija za dijagnozu gestacijskog dijebetesa. Analizirana je incidencija dijabetesa u trudnoći, dob majki, način dovršenja porođaja i težina novorođenčadi. Ispitanice su bile podijeljene u tri skupine. U prvoj skupini su bile žene koje su rodile u 2005. godini, u drugoj skupini one koje su rodile 2011. godine, a u trećoj skupini one koje su rodile 2012. godine. Za dijagnozu gestacijskog dijabetesa 2005. godine korišteni su kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije, a 2011. i 2012. godine kriteriji IADPSG (International Association of Diabetes and Pregnancy Study Groups). U ispitivanim skupinama nije nađena statistički značajna razlika s obzirom na dob rodilja. Nije bilo statistički značajne razlike u prosječnoj težini novorođenčadi (p=0,203) među ispitivanim skupinama. Također nije nađena statistički značajna razlika niti u načinu dovršenja porođaja (p=0,883). U ispitivanom uzorku carskim rezom rodilo je oko 30% trudnica. Nije bilo statistički značajne razlike u pojavnosti fetalne hipertrofije (p=0,348), ali je 2005. godine rođeno više djece u skupinama s većom porođajnom masom. Godine 2005. incidencija gestacijskog dijabetesa bila je 2,2%, 2011. godine 6,6%, a 2012. godine 12%. Razlika u incidenciji gestacijskog dijabetesa posljedica je primjene različitih dijagnostičkih kriterija. Novi kriteriji su doprinijeli porastu incidencije gestacijskog dijabetesa, ali i boljoj regulaciji glikemije te posljedično boljoj regulaciji fetalnoga rasta

Neurofibromatosis Type 1 in Pregnancy

The report presents two cases of neurofibromatosis type 1 one previously known and one detected during pregnancy. It describes how the disease was detected and diagnosed, and what was the outcome of pregnancies. This is the first case of prenatal neurofibromatosis type 1 diagnosed in our clinic

Balon za sazrijevanje cerviksa maternice u predindukciji porođaja - jednocentrična studija

Cervical ripening can be promoted in many ways, but mechanical methods are among the oldest. Like all other methods, this one also has its pros and cons. Disadvantages compared to pharmacological methods include some maternal discomfort upon manipulation of the cervix, a theoretical increase in the risk of maternal and neonatal infection from the introduction of a foreign body, potential disruption of a low-lying placenta, and increase in the need of oxytocin induction of labor. The aim of the study was to evaluate the effect of using cervical ripening balloon in preinduction on the mode of delivery. This was a longitudinal, cohort, intervention, non-randomized one center study. Inclusion criteria were term pregnancies with gestational diabetes, oligohydramnios, intrauterine growth restriction, gestational hypertension/preeclampsia and pregnancies after 41 weeks of pregnancy. Preinduction of labor was performed in term pregnancies at Sestre milosrdnice University Hospital Center. Results in the first 150 women having undergone labor preinduction with cervical ripening balloon were included. Two-sided p values <0.05 were considered significant. Statistical analysis was done using SPSS Version 20.0. The study included 150 women; one woman was excluded from further analyses due to conversion of fetal presentation (head to breech). Indications for labor preinduction were as follows: gestational diabetes, oligohydramnios, intrauterine growth restriction, gestational hypertension/preeclampsia and pregnancies after 41 weeks of pregnancy. Women with normal vaginal delivery (96/149) had lower rates of gestational diabetes and oligohydramnios and used epidural analgesia more frequently. Women with dystocia (32/53) had a significantly longer labor duration and higher neonatal birth weight. In multivariate analysis, multiparity, greater cervical dilatation after balloon removal and use of epidural analgesia were associated with a decreased risk of cesarean section, while the presence of gestational diabetes and oligohydramnios was associated with an increased risk of cesarean section. We found this preinduction method safe and efficient, with a potential to increase the rate of vaginal deliveries.Sazrijevanje cerviksa maternice može se poticati na nekoliko načina. Najstarije metode su mehaničke metode koje imaju svojih prednosti i nedostataka. Nedostaci u usporedbi s farmakološkim metodama uključuju određenu majčinsku nelagodu pri manipulaciji cerviksom maternice, povećanje rizika od majčine i neonatalne infekcije zbog unošenja stranog tijela, mogućnost ozljede posteljice niskog sijela i povećanu potrebu za uporabom oksitocina u porođaju. Cilj istraživanja bio je procijeniti učinak korištenja balona na sazrijevanje cerviksa maternice u predindukciji porođaja. Provedena je longitudinalna, kohortna, intervencijska, ne-randomizirana studija. Kriteriji za uključivanje bili su terminske trudnoće s gestacijskim dijabetesom, oligohidramnijem, intrauterinim zastojem u fetalnom rastu, gestacijskom hipertenzijom/preeklampsijom i trudnoća nakon navršenih 41 tjedna trudnoće. Studiju smo provodili kod žena s terminskim trudnoćama u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica. Prikazani su rezultati u prvih 150 trudnica kod kojih je provedena predindukcija porođaja cervikalnim balonom. Vrijednosti p<0,05 smatrale su se značajnima. Statistička analiza provedena je pomoću SPSS Version 20.0. Studija je obuhvatila 150 trudnica, a jedna žena je bila isključena iz daljnjih analiza zbog konverzije fetalnog stava (glave u zadak). Indikacije za predindukciju porođaja su bile: gestacijski dijabetes, oligohidramnij, intrauterini zastoj fetalnog rasta, gestacijska hipertenzija/preeklampsija i trudnoća nakon navršenih 41 tjedna trudnoće. Trudnice koje su rodile vaginalno (96/149) imale su manju učestalost gestacijskog dijabetesa i oligohidramnija i kod njih je češće korištena epiduralna analgezija. Trudnice bez napredovanja porođaja (32/53) imale su značajno duže trajanje porođaja i veću tjelesnu težinu novorođenčeta. U multivarijatnoj analizi su multiparitet, veća dilatacija cerviksa nakon uklanjanja balona i primjena epiduralne analgezije bili povezani sa smanjenim rizikom carskog reza, dok je prisutnost gestacijskog dijabetesa i oligohidramnija bila povezana s povećanim rizikom carskog reza. Smatramo da je ova predindukcijska metoda sigurna, učinkovita i može dovesti do povećanja broja vaginalnih porođaja

PATIENT SAFETY MANAGEMENT IN THE EXAMPLE OF ACUTE MYOCARDIAL HEART ATTACK DURING THE HOSPITALIZATION

Sigurnost pacijenata i osoblja je standard kvalitete zdravstvene zaštite propisan Pravilnikom o standardima kvalitete i načinu njihove primjene. Prema Zakonu o kvaliteti zdravstvene zaštite, sigurnost zdravstvenog postupka podrazumijeva osiguravanje zdravstvenih postupaka od štetnih neželjenih događaja. Navedeno obvezuje na uspostavu sustava sigurnosti, odnosno na izvještavanje, analizu i prevenciju medicinskih pogrešaka koje često mogu prouzročiti neželjene događaje. Praćenjem i analizom učestalosti tih pokazatelja dobivaju se korisne informacije o trendovima i mogućnostima sprječavanja budućih neželjenih događaja. Jedan od pokazatelja bolesnikove sigurnosti u bolničkom sustavu zdravstvene zaštite je stopa standardizirane smrtnosti, a prati se za određene dijagnozeUVOD Stopa smrtnosti od akutnog miokardnog infarkta je jedna od tih dijagnoza. Ova stopa smrtnosti ne ovisi samo o kliničkom procesu, već na nju utječu i drugi faktori. Prema izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development – OECD), stopa smrtnosti za oboljele od akutnog miokardnog infarkta unutar 30 dana od prijma u bolnicu iznosi 10,8 %. U Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u 2015. iznosila je 9 %, što je pokazatelj dobrog upravljanja sigurnošću bolesnika.The patients and staff safety is one of the healthcare quality standards listed by „The Rules on quality standards and the method of their application”. The healthcare care law implies medical procedure safety with the main goal avoiding harmful adverse events. That fact obliges establishing system security by reporting, analyzing and preventing medical errors that can often cause unwanted incidents. By monitoring and analyzing the frequency of certain indicators we can obtain useful information on trends and possible ways to prevent such future events. One of the indicators of patient safety in hospital healthcare system is standardized mortality rate which is used in monitoring specific diagnosis. One of them being acute myocardial heart attack. Mortality rate of acute myocardial heart attack depends not only on the clinical process but also on some other factors that can also be present and affect it. According to the Organisation for Economic Co-operation and Development report, mortality rate for the patients with acute myocardial heart attack within 30 days of hospital admission is 10,8%, while in the Sestre milosrdnice University Hospital Center mortality rate in the year of 2015 was only 9 % which is a good outcome indicator for patient safety management in this hospital

Ishod trudnoće uz gestacijski dijabetes u usporedbi s indeksom tjelesne mase

Gestational diabetes involves disorder of glucose metabolism first diagnosed in pregnancy. Obese women undoubtedly have more often complications in reproductive age, such as fertility difficulties, spontaneous and recurrent miscarriages, premature births, and various obstetric and surgical complications related to the course of pregnancy, delivery and puerperium. Children of obese pregnant women are more likely to develop obesity in childhood and adulthood. We analyzed the outcome of 51 pregnancies in obese pregnant women and 50 pregnant women with normal body mass index. All women in both groups were diagnosed with gestational diabetes by the IADPSG criteria. We analyzed gestational age at delivery and mode of delivery, gestational weight gain, presence of concomitant diagnosis of gestational or chronic hypertension, difference in birth weight, and prevalence of hypertrophic newborns. There was no significant difference in gestational age at pregnancy termination and in the mode of delivery. There was a significant difference in gestational weight gain, number of pregnant women with hypertension, neonatal birth weight and number of hypertrophic children. Based on the data presented, we conclude that obesity is an unfavorable factor for pregnancy outcome. It also influences birth weight and fetal hypertrophy, as well as gestational weight gain.Gestacijski dijabetes podrazumijeva poremećaj metabolizma glukoze koji se prvi puta dijagnosticira u trudnoći, a njegova incidencija je u porastu. Pretile žene nedvojbeno imaju češće probleme i komplikacije u reproduktivnim godinama, što podrazumijeva teškoće pri zanošenju, spontane i habitualne pobačaje, prijevremene porođaje i različite opstetričke i kirurške komplikacije vezane za tijek trudnoće, porođaja i babinja. Djeca iz takvih trudnoća češće razvijaju pretilost u djetinjstvu kao i u odrasloj dobi. S obzirom na navedeno analizirali smo ishod trudnoća u 51 pretile trudnice i 50 trudnica s urednim indeksom tjelesne mase, pri čemu su sve trudnice (u objema skupinama) imale dijagnozu gestacijskog dijabetesa prema kriterijima IADPSG. Analizirali smo gestacijsku dob, način dovršenja trudnoće, prirast na težini trudnica, prisutnost istodobnih dijagnoza gestacijske ili kronične hipertenzije, razliku u težini novorođenčadi te učestalost hipertrofične novorođenčadi. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u gestacijskoj dobi kad je završena trudnoća niti u načinu dovršenja porođaja. Utvrđena je statistički značajna razlika u dobivenim kilogramima tijekom trudnoće, broju trudnica s hipertenzijom, porođajnoj masi novorođenčadi i broju hipertrofične djece. U zaključku, pretilost u trudnoći s gestacijskim dijabetesom je nepovoljan čimbenik za ishod trudnoće, porođajnu masu i prekomjeran rast novorođenčadi, kao i za prirast tjelesne mase trudnice tijekom trudnoće

Perinatalne značajke infekcije virusom SARS-CoV-2 u trudnoći: moguć razlog za zabrinutost

Ever since the beginning of COVID-19 pandemic, uncertainty regarding clinical presentation and differences among various subpopulations exist. With more than 209,870,000 confirmed cases and more than 4,400,000 deaths worldwide, we are facing the new era of health crisis which will undoubtedly impair global health, economic and social circumstances. In the past year, numerous genetic mutations which code SARS-CoV-2 proteins led to the occurrence of new viral strains, with higher transmission rates. Apart from the implementation of vaccination, the effect of SARS-CoV-2 on pregnancy outcome and maternal fetal transmission remains an important concern. Although neonates diagnosed with COVID-19 were mostly asymptomatic or presented with mild disease, the effect on early pregnancy is yet to be evident. While positive finding of SARS-CoV-2 RNA in some samples such as amniotic fluid, placental tissue, cord blood and breast milk exists, additional research should confirm its association with transplacental transmission.Od početka pandemije COVID-19 do danas tijek bolesti među različitim subpopulacijama ljudi nije do kraja poznat. Diljem svijeta potvrđeno je više od 209.870.000 oboljelih, ali i više od 4.400.000 smrtnih slučajeva. Nalazimo se u vremenu globalne krize, suočeni s njezinim posljedicama na zdravlje ljudi, ekonomiju i društvo. Protekle godine su brojne genske mutacije koje dovode do strukturnih promjena proteina SARS-CoV-2 dovele do pojave novih sojeva virusa s većom transmisijom. Bez obzira na uvođenje cijepljenja učinak SARS-CoV-2 na ishod trudnoće i prijenos virusa s majke na dijete i dalje su važan predmet interesa. Zasad je poznato da je novorođenčad s COVID-19 najčešće asimptomatska ili s blagom kliničkom slikom, a utjecaj infekcije na ranu trudnoću bit će tek vidljiv. Iako je RNK SARS-CoV-2 potvrđena u uzorcima plodove vode, posteljičnog tkiva, krvi pupkovine i u majčinu mlijeku potrebna su dodatna istraživanja koja će potvrditi njezinu povezanost s transplacentnim prijenosom

Porođajna ozljeda rektuma s intaktnim analnim sfinkterom - dva prikaza slučaja

Background: Injury of the rectum with intact anal sphincter is an extremely rare but very serious complication of vaginal delivery. It is also called a “buttonhole” tear. Case: We present two cases of “buttonhole” tear/injury. Results: In one case, the injury was recognized at the time of delivery and adequately treated. In the other case the injury was not diagnosed on time and the patient was treated for complications on the 6th postpartal day. Conclusion: The consequences for the wellbeing of young mothers with perineal injury can be serious and affect social and sexual aspects of their lives. Adequate surgical treatment and postoperative care assure optimal results and prevent long term complications such as fistulas or fecal incontinence.Pozadina: Ozljeda rektuma s intaktnim analnim sfinkterom je izrazito rijetka no vrlo ozbiljna komplikacija vaginalnog poroda. To se također naziva „buttonhole“ razdor. Slučaj: Predstavljamo dva slučaja „buttonhole“ razdora. Rezultati: U jednom je slučaju ozljeda primijećena pri porodu te prikladno zbrinuta. U drugom slučaju ozljeda nije diagnosticirana na vrijeme, pa je pacijent liječen zbog komplikacija 6. dan nakon poroda. Zaključak: Posljedice za zdravlje u mladih majki s perianalnom ozljedom mogu biti ozbiljne i utjecati na društvene i seksualne aspekte njihovih života. Primjereno kirurško liječenje i postoperativna njega osiguravaju optimalne rezultate i sprječavaju dugoročne komplikacije kao što su fistule ili fekalna inkontinencija

Ruptura uterusa u posljednjem trimestru nakon resekcije roga maternice zbog ektopične trudnoće

Uterine rupture during pregnancy is a critical obstetric complication associated with maternal and fetal mortality and morbidity. The risk is increased in patients with a history of previous uterine surgery including cesarean section, myomectomy, salpingectomy, as well as uterine and placental anomalies and polyhydramnios. It can also occur spontaneously. We present a case of uterine rupture in the early third trimester in a woman who had undergone previous laparoscopic removal of the left fallopian tube due to sactosalpinx and laparotomic removal of left uterine horn due to ectopic pregnancy.Ruptura maternice u trudnoći teška je opstetrička komplikacija povezana sa značajnom maternalnom i fetalnom smrtnošću. Rizik raste kod žena s prethodnom uterotomijom koja uključuje carski rez, miomektomiju, salpingektomiju, ali i različite anomalije posteljice i maternice, polihidramnij, a u rijetkim slučajevima može nastati i spontano. Prikazujemo slučaj rupture maternice u ranom trećem trimestru trudnice koja je prethodno imala lijevostranu salpingektomiju zbog saktosalpinksa učinjenu laparoskopskim putem i resekciju lijevog roga kao terapiju ektopične trudnoće laparotomijom

Dijastaza simfize u blizanačkoj trudnoći

Pubic symphysis diastasis is a rare pregnancy complication whose exact incidence is still not known, but it is estimated to be in the range of 1:300 to 1:30,000 pregnancies. It is defined as a distance between the two pubic bones or an interpubic gap greater than 10 mm with typical presentation. Typical symptoms of diastasis symphysis are pain in the symphyseal region that radiates to the lower back and thighs, waddling gait, painful movement, reduced mobility, and, rarely, urinary retention. In this case report we present a case of antepartum pubic symphysis diastasis diagnosed by palpation during a pelvic exam in a multiparous woman with a twin pregnancy. The patient had an uneventful previous antenatal period; at a routine follow-up she reported symphyseal pain over a longer period with exacerbatio in the previous three weeks, in addition to difficulty walking and staying in an upright position. On manual palpation a 10-mm interpubic gap was found and the patient was hospitalized. In view of the twin pregnancy and pubic symphysis diastasis it was decided that a cesarean section was the appropriate mode of delivery. A postoperative pelvic X-ray showed an interpubic gap of 14 mm. With regard to the simplicity and reliability of manual palpation in cases of suspected pubic symphysis diastasis, implementing palpation of the pubis in regular obstetrical practice would enable early recognition, immediate treatment, and a better outcome in the long term. Also, as there are no evidence-based guidelines considering antepartum pubic symphysis diastasis and each case is approached individually, a comprehensive investigation of this condition is needed in order to achieve standardization of practice.Dijastaza simfize rijetka je komplikacija trudnoće čija točna incidencija još nije poznata, a procijenjena incidencija kreće se u rasponu od 1 : 300 do 1 : 30.000 trudnoća. Definira se kao udaljenost između dvije pubične kosti odnosno kao interpubični razmak veći od 10 mm s tipičnom kliničkom slikom. Tipični simptomi dijastaze simfize jesu bol u području simfize koja se širi u donji dio leđa i bedro, gegavi hod, bolno kretanje, smanjena pokretljivost i, rijetko, urinarna retencija. U ovom radu prikazujemo bolesnicu s antepartalnom dijastazom simfize, koja je dijagnosticirana manualnom palpacijom za vrijeme redovitoga ginekološkog pregleda. Višerotkinja s blizanačkom trudnoćom, koja dotad nije imala kompliciran tijek trudnoće, pri redovitom je pregledu navela da dulje osjeća bol u području simfize, uz pogoršanje tegoba u posljednja 3 tjedna te otežano hodanje i stajanje. Manualnom palpacijom otkriven je interpubični razmak od 10 mm te je trudnica hospitalizirana. S obzirom na blizanačku trudnoću i dijastazu simfize, odlučeno je da trudnoća bude dovršena elektivnim carskim rezom. Postoperativni rendgenogram (RDG) zdjelice pokazao je interpubični razmak od 14 mm. Manualna palpacija jednostavna je i pouzdana metoda pa bi njezino uvođenje u svakodnevnu opstetričku praksu omogućilo rano otkrivanje dijastaze simfize, brži početak terapije i dugoročno bolji ishod. Također, budući da ne postoje znanstveno dokazane smjernice o zbrinjavanju antepartalne dijastaze simfize, nego se svakoj bolesnici pristupa individualizirano, potrebno je sveobuhvatno istraživanje ove patologije koje bi dovelo do standardiziranja prakse

Ruptura maternice u trećem trimestru nakon prethodne miomektomije

Rupture of gravid uterus is surgical emergency causing maternal and fetal morbidity and mortality. The risk of uterine rupture is associated with uterine scars caused by previous cesarean section, myomectomy, hysteroscopic procedures, and curettage. We report a case of a 40-year-old woman in 31st week of gestation with spontaneous uterine rupture. It was her third pregnancy. She had two healthy children from previous pregnancies. Her symptoms were abdominal pain, vomiting and pain in the right shoulder lasting for 12 hours prior to admission. Ultrasound examination at admission revealed a dead fetus in the abdomen and free fluid in the abdominal cavity. She had previously undergone laparoscopic myomectomy. After myomectomy, she had one successful vaginal delivery. Every abdominal pain in pregnant woman with uterine scar should be carefully and promptly examined to exclude uterine rupture before further diagnostic procedures. This early time frame is essential for survival of the fetus and sometimes even of the mother. Uterine rupture represents indication for immediate cesarean section and it should be performed within 25 minutes of the first signs of uterine rupture. As shown in the case presented, one successful vaginal delivery after myomectomy is no guarantee for future pregnancies.Ruptura maternice je akutno stanje u porodništvu koje može voditi do majčine i/ili fetalne smrti. Rizik za rupturu maternice povezan je s ožiljkom na maternici uzrokovanim prethodnim carskim rezom, miomektomijom, histeroskopskim zahvatom ili kiretažom. Prikazuje se 40-godišnja trudnica u 31. tjednu trudnoće koja je imala spontanu rupturu maternice. Ovo je bila treća trudnoća ove bolesnice koja je iz ranijih trudnoća rodila dvoje zdrave djece. Simptomi su bili praćeni bolovima u trbuhu, povraćanjem i bolovima u desnom ramenu koji su trajali 12 sati. Ultrazvučnim pregledom kod prijma je nađen mrtav plod u trbušnoj šupljini uz slobodnu tekućinu u abdomenu. Prethodno je bolesnica jedanput imala laparoskopsku miomektomiju. Nakon miomektomije je vaginalno rodila. Svakoj boli u trbuhu kod trudnice s ožiljkom na maternici treba pristupiti pažljivo i hitno pregledati te obraditi kako bi se isključila ruptura maternice prije daljnjih dijagnostičkih postupaka. Ovo rano vrijeme prepoznavanja je ključno za preživljavanje fetusa, a ponekad i majke. Ruptura maternice je indikacija za hitni carski rez koji treba učiniti unutar 25 minuta od prvih znakova rupture maternice. Čak niti jedan uspješan porod nakon stanja poslije miomektomije ne jamči da će ožiljak izdržati drugu trudnoću