Multifokalne intraokularne leće za korekciju prezbiopije nakon operacije katarakte

Monofocal intraocular lenses are effective in improving vision after cataract surgery but the loss of accommodation is not restored by implantation of these intraocular lenses. Because multifocal intraocular lenses may improve uncorrected distance and near vision, we compared clinical outcome and patient satisfaction after implantation of multifocal intraocular lenses. The study included eight patients who underwent cataract surgery using phacoemulsification and implantation of multifocal intraocular lenses (ReStor,Tecnis). Intraocular power calculation was measured by standard immersion A-scan ultrasonography using Holladay 2 formula, with target hyperopia +0.50 Dpt. Assessments were made preoperatively, and at 1 and 3 months postoperatively, whereas outcome was evaluated by interview. Satisfaction related to preoperative expectations was similar in all study patients. Visual acuity was 0.9 1.0 in 92% of the patients. All patients were satisfied with near vision without glasses. The perceived quality of corrected near vision showed highest correlation with patient satisfaction. Study results suggested that the patients were satisfied with their intraocular lens performance, and most would have the multifocal intraocular lens implanted again. The frequency of spectacle wear was greatly reduced for both distance and near vision.Monofokalne intraokularne leće su učinkovite u poboljšanju vidne oštrine nakon operacije katarakte, ali se gubitak akomodacije ne može vratiti ugrađivanjem ovih leća. Budući da multifokalne intraokularne leće poboljšavaju vidnu oštrinu na daljinu i blizinu, usporedili smo kliničke rezultate i zadovoljstvo bolesnika nakon ugradnje multifokalnih intraokularnih leća. U istraživanje je bilo uključeno osmoro bolesnika operiranih metodom fakoemulzifikacije, kod kojih je ugrađena multifokalna intraokularna leća (ReStor, Tecnis). Aksijalna duljina je mjerena imerzijskom tehnikom A-scan uz primjenu formule Holladay 2, a željena poslijeoperacijska refrakcija je bila do +0,50 Dpt. Bolesnici su pregledani prijeoperacijski, te 1. i 3. mjeseca poslijeoperacijski, uključujući intervjue. Zadovoljstvo u odnosu na prijeoperacijska očekivanja bilo je slično kod svih bolesnika. Vidna oštrina bez korekcije bila je 0.9-1.0 kod 92% bolesnika i nisu bile potrebne dodatne korekcije na blizinu. Zabilježena kvaliteta vida na blizu kod bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom bila je usko povezana sa zadovoljstvom nakon operacije katarakte. Ova studija je pokazala izrazito zadovoljstvo bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom, te bi oni opet izabrali istu kod ponovne operacije katarakte. Potreba za nošenjem korekcije za daljinu i blizinu je smanjena

Limbalna relaksirajuća incizija tijekom operacije katarakte

Limbal relaxing incisions are one of the more commonly performed procedures with phacoemulsification to correct preexisting astigmatism during cataract surgery. The aim of the study was to evaluate the effect and stability of limbal relaxing incisions in reducing preexisting astigmatism at the time of phacoemulsification. The study included 10 eyes in 12 patients who underwent limbal relaxing incisions during cataract surgery, with preexisting astigmatism of 1-2 diopter (D). Assessments were made preoperatively, and 1 and 3 months postoperatively. Outcome measures included uncorrected distance visual acuity, best corrected distance visual acuity and keratometric astigmatism measures. The mean preoperative and postoperative refractive astigmatism was 1.50 D (±0.75D) and 0.25 D (±0.25 D), respectively. There were no serious postoperative complications. Limbal relaxing incisions provide a viable option for correcting preexisting astigmatism at the time of cataract surgery with mild complications.Limbalna relaksirajuća incizija je jedna od čestih metoda koja se primjenjuje za korekciju astigmatizma za vrijeme operacije katarakte metodom fakoemulzifikacije. Svrha ovoga rada bila je analizirati učinak i stabilnost limbalne relaksirajuće incizije u smanjenju prijeoperacijskog astigmatizma. Analiza je obuhvatila deset očiju u dvanaest bolesnika kod kojih je učinjena limbalna relaksirajuća incizija za vrijeme operacije katarakte s prijeoperacijskim astigmatizmom od 1-2 dioptrije (D). Analizirani su prije operacije te l-2 mjeseca poslijeoperacijski uključujući nekorigiranu i najbolje korigiranu vidnu oštrinu na daljinu te keratometrijske vrijednosti. Srednji prijeoperacijski i poslijeoperacijski astigmatizam bio je 1,50 D (±0,75) odnosno 0,25 D (±0,25). Ozbiljne poslijeoperacijske komplikacije nisu nađene. Limbalna relaksirajuća incizija omogućuje održiv izbor za korekciju prijeoperacijskog astigmatizma za vrijeme operacije katarakte s blagim komplikacijama

Konzervans u očnim kapima kao uzrok pojasaste keratopaije rožnice kod dugotrajne terapije pilokarpin hidrokloridom

The aim is to present a patient with severe bilateral corneal complications after long-term antiglaucoma treatment with 1% pilocarpine hydrochloride (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Croatia) and its management. A patient with narrow-angle glaucoma treated with 1% topical pilocarpine hydrochloride eye drops for the last twenty years complained of impaired vision, intermittent visual haloes and eye redness. Ophthalmologic examination showed bilateral band keratopathy, peripheral laser iridotomy, medicamentous myosis, brown nuclear cataract, and synchysis scintillans of his right eye. Band keratopathy was thought to have resulted from the presence of the preservative phenylmercuric nitrate in the pilocarpine hydrochloride eye drops. Treatment of the patient consisted of two separate procedures for both eyes, i.e. phaco trabeculectomy and six months later corneal procedure including abrasion of corneal epithelium followed by removal of the superficial stromal calcium deposits by means of a 3.75% ethylenediaminetetraacetic (EDTA) solution. After phaco trabeculectomy, visual acuity was 0.8 on both eyes. Bilateral visual improvement with visual acuity 1.0 was recorded after corneal treatment with EDTA. In conclusion, one must be aware of preservative complications in long-term topical use, such as band keratopathy that can be visually incapacitating. Surgical treatment using EDTA is safe and effective treatment for band keratopathy.Cilj je prikazati slučaj nastanka rožničnih komplikacija uzrokovanih konzervansima pri dugotrajnoj upotrebi kapi 1%- tnog pilokarpin hidroklorida (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Hrvatska) i njihovo liječenje. Bolesnik s glaukomom zatvorenog kuta koji se unazad dvadeset godina liječio antiglaukomskim kapima 1%-tnog pilokarpin hidroklorida tri puta na dan žalio se na slabiji vid, haloe i povremeno crvenilo očiju. Oftalmološkim pregledom nađene su obostrane pojasaste degeneracije rožnice, periferne laserske iriditomije, zjenice u medikamentnoj miozi, tamna nuklearna bilateralna katarakta i scintilirajuća sinhiza desnog oka. Konzervans živin nitrat smatra se uzrokom pojasaste degeneracije rožnice kod ovoga bolesnika. Liječenje bolesnika sastojalo se od dva postupka za oba oka: prvi je bio kombinirani zahvat fakoemulzifikacije katarakte s trabekulektomijom, a nakon šest mjeseci liječenje koje je uključivalo abraziju kornealnog epitela i uklanjanje stromalnih kalcijskih depozita pomoću 3,75%-tne otopine etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA). Vidna oštrina nakon fakotrabekulektomije bila je 0,8 na oba oka. Obostrano poboljšanje vida do vidne oštrine 1,0 postiglo se nakon uklanjanja rožničnih depozita pomoću EDTA. Zaključuje se kako se prilikom dugotrajne upotrebe lijekova s konzervansima mogu očekivati nuspojave kao što je pojasasta degeneracija rožnice koja može doprinijeti znatnom smanjenju vidne oštrine. Kirurško liječenje pomoću EDTA je sigurna i učinkovita metoda liječenja pojasaste degeneracije rožnice

Ugradnja intraokularne leće za korekciju astigmatizma tijekom operacije katarakte

The aim of this study was to evaluate clinical outcomes after toric intraocular lens implantation for astigmatism correction in patients undergoing cataract surgery. This prospective observational study included eyes undergoing cataract surgery at Sestre milosrdnice University Hospital Center between February and September 2011. The study enrolled eyes that had visually significant cataract and preexisting regular corneal astigmatism of 1.50 D or greater. Phacoemulsification was performed and all eyes received an AT TORBITM 709 M toric foldable intraocular lens. At 3 months, the uncorrected distance visual acuity was 0.8 or better in 9 of 10 eyes. At 3 months postoperatively, the median reduction in refractive cylinder was statistically significant (P<0.05). The median intraocular lens axis rotation was 3.0 degrees interquartile range (2.0-4.0 degrees). Our results showed AT TORBITM 709 IOL to be an effective surgical option to correct preexisting corneal astigmatism and spectacle dependence after cataract surgery.Cilj rada bila je analiza poslijeoperacijskih rezultata nakon operacije katarakte kod bolesnika s prijeoperacijskim astigmatizmom i implantiranom toričnom intraokularnom lećom. Ova studija provedena je u KBC Sestre milosrdnice, a bolesnici su operirani u razdoblju od veljače do studenoga 2011. godine. Svi bolesnici uključeni u studiju imali su vizualno značajnu kataraktu i prijeoperacijski rožnični astigmatizam veći od 1,5 D. Nakon operacije katarakte učinjene metodom fakoemulzifikacije kod svih bolesnika ugrađena je savitljiva intraokularna leća AT TORBI. Tri mjeseca nakon operacijskog zahvata nekorigirana poslijeoperacijska vidna oštrina bila je 0,8 ili bolja kod 9 očiju. Smanjenje cilindrične vrijednosti (medijan) 3 mjeseca nakon operacijskog zahvata bilo je statistički značajno (P<0,05). Poslijeoperacijska rotacija intraokularne leće (medijan) iznosila je 3 stupnja, interkvartilni raspon (2 do 4 stupnja). Rezultati naše studije pokazuju da je implantacija torične intraokularne leće AT TORBI nakon operacije katarakte učinkovita kirurška metoda za korekciju prijeoperacijskog rožničnog astigmatizma

Utjecaj topički primijenjenog 10% fenilefrina na krvni tlak i puls tijekom fakoemulzifikacije u lokalnoj anesteziji

Due to its alpha-adrenergic action, a topical mydriatic phenylephrine may alter blood pressure during cataract surgery. The aim of the study was to evaluate the effect of topically administered 10% phenylephrine on perioperative blood pressure (BP) and heart rate (hr) during phacoemulsification. This prospective, randomized, double-blind study included 49 patients who underwent phacoemulsification under local anesthesia. Patients were divided into two groups. The experimental group patients were administered 1% tropicamide and 10% phenylephrine. In the control group, 0.9% saline solution was administered instead of 10% phenylephrine. Blood pressure and heart rate were measured at preoperative assessment, at admission prior to instillation of mydriatics, prior to giving peribulbar anesthesia, during surgery, and one hour postoperatively. All patients were partially sedated with midasolam per os. Statistical analysis of collected data was performed. There was a small but statistically nonsignificant increase in the mean blood pressure (BP) and heart rate (hr) in experimental group as compared to control group: p(BP)=0.841, p(hr)=0.636 at preoperative assessment; p(BP)=0.968, p(hr)=0.561 prior to instillation of mydriatics; p(BP)=0.279, p(hr)=0.554 prior to giving peribulbar anesthesia; p(BP)=0.094, p(hr)=0.645 during surgery; and p(BP)=0.823, p(hr)=0.732 one hour postoperatively. There were no systemic side effects or intraoperative and postoperative complications. In conclusion, there was no statistically significant difference (although there was an increase in the mean blood pressure in experimental group with 10% phenylephrine) between the experimental and control group in the measurement of either blood pressure or heart rate. According to our results, 10% phenylephrine is safe for topical application in ophthalmology in adults. For definitive conclusion about the effect of 10% phenylephrine on perioperative blood pressure and heart rate, a larger study with standardized preoperative and intraoperative procedure should be performed.Za vrijeme ultrazvučne operacije sive mrene moguć je utjecaj midrijatika, fenilefrina, na krvni tlak i puls zbog njegovog alfa-adrenergičnog djelovanja. Cilj rada bio je ispitati učinak lokalno primijenjenog 10%-tnog fenilefrina na perioperacijski krvni tlak i puls tijekom fakoemulzifikacije. Ovim prospektivnim, randomiziranim, dvostruko slijepim istraživanjem obuhvaćeno je 49 bolesnika koji su podvrgnuti operaciji sive mrene u lokalnoj anesteziji. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. U eksperimentalnoj skupini bolesnicima se je ukapavao 1%-tni tropikamid i 10%-tni fenilefrin. U kontrolnoj skupini se je umjesto 10%-tnog fenilefrina ukapavala 0,9%-tna fiziološka otopina. Krvni tlak i puls mjereni su prilikom prijeoperacijskog pregleda na odjelu, kod pripreme za operaciju prije ukapavanja midrijatika, prije peribulbarne anestezije, za vrijeme operacije i jedan sat nakon operacije. Svi bolesnici bili su djelomice sedirani midazolamom (per os). Prikupljeni podaci statistički su obrađeni. Usporedba eksperimentalne i kontrolne skupine pokazala je mali, statistički neznačajan porast prosječnog krvnog tlaka i pulsa u eksperimentalnoj skupini: p(BP)=0,841, p(hr)=0,636 kod prijeoperacijskog pregleda; p(BP)=0,968, p(hr)=0,561 kod pripreme za operaciju prije ukapavanja midrijatika; p(BP)=0,279, p(hr)=0,554 prije peribulbarne anestezije; p(BP)=0,094, p(hr)=0,645 za vrijeme operacije; p(BP)=0,823, p(hr)=0,732 jedan sat nakon operacije. Nisu nađene sistemske nuspojave, kao niti intraoperacijske ili poslijeoperacijske komplikacije. Na temelju iznesenih rezultata zaključeno je kako nije bilo statistički značajne razlike (iako je zabilježen porast prosječnog krvnog tlaka u eksperimentalnoj skupini uz 10%-tni fenilefrin) između eksperimentalne i kontrolne skupine u vrijednostima prosječnog krvnoga tlaka i pulsa. Prema našim rezultatima sigurna je lokalna uporaba 10%-tnog fenilefrina kod odraslih u oftalmologiji. U zaključku ističemo potrebu provedbe istraživanja na velikom broju bolesnika, s unaprijed standardiziranim perioperacijskim postupkom i motrenjem parametara radi postizanja što točnijih rezultata

Strukturno-funkcijski odnos promjena pokazatelja vidnog polja s kvadrantnom i prosječnom debljinom mrežničnog sloja živčanih vlakana u očima s eksfolijacijom

The progressive nature of glaucoma suggests it should be possible to detect structural changes such as retinal nerve fiber layer (RNFL) thickness loss before the condition becomes clinically apparent with visual field (VF) impairment. Therefore, the aim was to analyze RNFL thickness and VF changes in study groups with unilateral exfoliation syndrome (XFS), bilateral XFS and bilateral exfoliative glaucoma (XFG), and compare it with controls. The study included 114 subjects (228 eyes) divided into 4 groups according to the presence of exfoliation: 30 subjects with unilateral XFS (30 with clinically visible XFS and 30 fellow eyes), 24 subjects (48 eyes) with bilateral XFS, 28 (56 eyes) subjects with bilateral XFG, and control group (32 subjects). All subjects underwent VF and RNFL measurements after ophthalmologic examination. Both eyes of unilateral XFS (clinically ­visible and fellow eye) showed positive correlation between Mean Defect (MD) and square root of Loss of Variance (sLV) and between MD and inferior quadrant RNFL thickness. In bilateral XFS and XFG, there was negative correlation between MD and inferior quadrant RNFL thickness. Inferior, superior and nasal quadrant RNFL thickness was lower in XFG group than in other groups. In bilateral XFS group, the inferior quadrant RNFL thickness was lower as compared with unilateral XFS group (in both eyes). The mean RNFL thickness negatively correlated with MD in bilateral XFS and XFG groups. In conclusion, structural changes before VF impairment have an important role in early detection of glaucoma in subjects at risk.Progresija glaukoma upućuje na to da se strukturne promjene kao što je gubitak mrežničnog sloja živčanih vlakana mogu otkriti prije nego što nastupi oštećenje vidnog polja. Cilj rada je bio analizirati debljinu sloja živčanih niti i promjene u vidnom polju u skupinama ispitanika s jednostranim i obostranim eksfolijativnim sindromom i obostranim eksfolijativnim glaukomom te ih usporediti s kontrolnom skupinom. Kod 114 ispitanika (228 očiju) podijeljenih u 4 skupine prema prisutnosti eksfolijacije: 30 ispitanika s jednostranim sindromom (30 s klinički vidljivim sindromom i 30 pratećih očiju), 24 ispitanika (48 očiju) s obostranim eksfolijativnim sindromom, 28 (56 očiju) ispitanika s obostranim glaukomom i 32 ispitanika u kontrolnoj skupini učinjeno je vidno polje i mjerenje debljine živčanog sloja mrežnice nakon oftalmološkog pregleda. Oba su oka jednostranog eksfolijativnog sindroma (klinički vidljivog i kod pratećih očiju) pokazala pozitivnu korelaciju između srednjeg defekta i pokazatelja lokaliziranog defekta vidnog polja te srednjeg defekta i donjeg kvadranta debljine mrežničnog sloja živčanih niti. U obostranom eksfolijativnom sindromu i obostranom glaukomu postojala je negativna korelacija između srednjeg defekta vidnog polja i debljine živčanih niti donjeg kvadranta. U obostranom eksfolijativnom sindromu postojalo je stanjenje mrežničnog sloja živčanih stanica donjeg kvadranta u odnosu na ispitanike s jednostranim eksfolijativnim sindromom (u oba oka). Prosječna debljina živčanog sloja mrežnice bila je u negativnoj korelaciji s prosječnim defektom vidnog polja u obostranom eksfolijativnom glaukomu i obostranom sindromu. U zaključku, strukturne promjene prije pojave oštećenja vidnog polja imaju značajnu ulogu u ranom otkrivanju glaukoma kod osoba koje spadaju u rizičnu skupinu