MASA sindrom u braće blizanaca: prikaz kliničkog praćenja kroz šesnaest godina

MASA syndrome (OMIM 303350) is a rare X-linked recessive neurologic disorder, also called CRASH syndrome, spastic paraplegia 1 and Gareis-Mason syndrome. The acronym MASA describes four major signs: Mental retardation, Aphasia, Shuffl ing gait and Adducted thumbs. A more suitable name for this syndrome is L1 syndrome because the disorder has been associated with mutations in the neuronal cell adhesion molecule L1 (L1CAM) gene. The syndrome has severe symptoms in males, while females are carriers because only one X chromosome is aff ected. The aim of this report is to show similarities and diff erences in clinical manifestations between twins with the L1CAM gene mutation and to emphasize the importance of genetic counseling. Our patients were dizygotic twins born prematurely at 35 weeks of gestation. Pregnancy was complicated with early bleeding and gestational diabetes. Immediately after birth, hypertonia of lower extremities was observed in both twins. Sixteen-year clinical follow up showed spastic paraparetic form with shuffl ing gait, clumsiness, delayed speech development, lower intellectual functioning at the level of mild to moderate mental retardation, primary nocturnal enuresis, behavioral and sleep disorder (more pronounced in the second twin). Magnetic resonance imaging of the brain showed complete agenesis of the corpus callosum, complete lack of the anterior commissure, and internal hydrocephalus. Electroencephalograms showed nonspecifi c slower dysrhythmic changes. Kidney ultrasound showed mild dilatation in the channel system of both kidneys in both twins. Ophthalmologic examination was normal. Molecular genetic testing identifi ed homozygous intron 26 L1CAM gene IVS26-12G→A mutation in both twins. The mother is carrier of the same heterozygous mutations. In conclusion, our patients, fraternal twins, show similar clinical changes typical of the MASA syndrome. After identifying the specifi c genetic mutations, this family has become eligible for genetic counseling and informative for prenatal diagnosis.Sindrom MASA (OMIM 303350), nazvan još i CRASH sindrom, nasljedna spastička paraplegija 1 i Gareis-Masonov sindrom, je X-vezana, recesivno naslijedna bolest. Akronim „MASA“ opisuje četiri glavna klinička znaka - mentalnu retardaciju, afaziju, poremećaj hoda (shuffl ing gait ), pri čemu bolesnik hoda vrlo sporo, povlači stopala, a ne odiže ih od podloge i aducirane palčeve. Pogodniji naziv za ovaj sindrom je „L1 sindrom“. Ovo odstupanje je povezano s mutacijom gena L1CAM. Budući da je zahvaćen samo jedan X kromosom , u ovom sindromu nalazimo umjerene do teške simptome u muškaraca, dok su žene prenositeljice. Cilj ovog rada je pokazati sličnosti i razlike kliničkih manifestacija u blizanaca s mutacijom gena L1CAM i istaknuti važnost genetičke obrade bolesnika za genetsko savjetovanje obitelji. Naši bolesnici, dvojajčani blizanci, rođeni prijevemeno u 35. tjednu gestacije. Trudnoća je komplicirana ranim krvarenjem i gestacijskim dijabetesom. Neposredno nakon rođenja uočen je hipertonus donjih ekstremiteta u oba blizanca. U tijeku šesnaestogodišnjeg praćenja u kliničkom statusu pokazali su motoričko odstupanje u vidu spastičkog paraparetskog obrasca hoda, nespretnost, usporen razvoj govora, intelektualno funkcioniranje na razini blaže do umjerene mentalne retardacije, primarnu noćnu enurezu, poremećaj ponašanja i spavanja (više izražene u drugog blizanca). MRI mozga blizanaca pokazao je kompletnu ageneziju korpusa kalozuma, kompletni nedostatak prednje komisure i interni hidrocefalus. U EEG-u su, uz spori osnovni ritam, registrirane dizritmične promjene. Ultrazvuk bubrega blizanaca pokazao je umjerenu dilataciju kanalnog sustava oba bubrega. Oftalmološki pregled je bio uredan. Molekularnim genetičkim testiranjem utvrđeno je da su blizanci homozigotni nositelji mutacije IVS26-12G → A u intronu 26 L1CAM gena. Majka je heterozigotna nositeljica iste mutacije. Naši bolesnici, dvojajčani blizanci, pokazali su slične kliničke značajke tipične za sindrom MASA. Nakon utvrđivanja specifi čne genske mutacije ova obitelj postala je podobna za genetsko savjetovanje i informativna za prenatalnu dijagnostiku

CONTRAST ENHANCED VOIDING UROSONOGRAPHY (CEVUS) IN THE DIAGNOSIS OF VESICOURETERAL REFLUX

Vezikoureteralni refluks (VUR) jedna je od najčešćih anomalija mokraćnog sustava u djece i može biti povezan s refluksnom nefropatijom (RN). U nekih bolesnika s RN-om razviju se kronična bolest bubrega i hipertenzija, a u malog broja pacijenata bolest progredira i do kronične renalne insuficijencije. Što ranije postavljanje dijagnoze cilj je kliničke, biokemijske i radiološke procjene djece s hidronefrozom dijagnosticiranom prenatalno ili febrilnom infekcijom mokraćnog sustava. Cilj je slikovnih dijagnostičkih postupaka postaviti dijagnozu s visokim stupnjem osjetljivosti i specifičnosti kako bi se započelo ispravno liječenje i odredila prognoza. Dijagnostika vezikoureteralnog refluksa (VUR) relativno je jednostavan i dobro utvrđen postupak. Sve je viša svijest o potencijalnim štetnim učincima izloženosti zračenju kod nekih dijagnostičkih postupaka, kao i invazivnosti dijagnostike VUR-a, što može biti neugodno iskustvo za djecu i roditelje. Mikcijska urosonografija pojačana kontrastom metoda je bez ionizirajućeg zračenja, visoko osjetljiva za dijagnostiku ­vezikoureteralnog refluksa (VUR) i uretre u dječjoj dobi. Ona se koristi ultrazvučnom tehnologijom (softver specifičan za kontrast) u kombinaciji s komercijalno dostupnom drugom generacijom ultrazvučnog kontrasta koji se instilira intravezikalno nakon kateterizacije mokraćnog mjehura.Vesicoureteral reflux (VUR) is one of the most common urinary tract anomalies in children and can be associated with reflux nephropathy (RN). Some patients with RN develop chronic kidney disease, hypertension and a small number of patients progress to end-stage renal disease. Early detection of children with these clinical characteristics should be the goal of clinical, biochemical, and radiological evaluation of patients presenting with prenatal hydronephrosis or febrile urinary tract infection. The goals of imaging procedure in general are to confirm the diagnosis suspected with a high degree of sensitivity and specificity, to aid treatment and allow prognosis. The diagnosis of vesicoureteric reflux (VUR) is a relatively straightforward and well-established procedure. There is increasing awareness of the risks of radiation exposure and invasivness of VUR investigation which can be unpleasant experience for both child and parents. Currently, contrast enhanced voiding urosonography (ceVUS) is a radiation free, highly sensitive imaging modality for vesicoureteral reflux (VUR) and urethral imaging in children. It employs ultrasound technology (contrast-specific software) in combination with commercially available second generation ultrasound contrast administered intravesically via a bladder catheter

Magnetic resonance urography (MRU) and functional magnetic resonance urography (fMRU) in children

Magnetnorezonantna urografija (MRU) i funkcionalna magnetnorezonantna urografija (fMRU) slikovne su dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu morfološku i funkcijsku dijagnostiku mokraćnog sustava u dječjoj dobi. MRU koristimo u evaluaciji morfologije bubrega i mokraćnih puteva, dok nam fMRU kroz niz funkcionalnih parametara omogućuje kvantitativnu analizu parametara bubrežne funkcije i ekskrecije. Ove su metode od posebnog značaja za pacijente dječje dobi pri dijagnostici relativno čestih urođenih anamalija urogenitalnog sustava, dijagnostici uzroka i razine opstrukcije urinarnog sustava. Prednost magnetske rezonancije pred drugim slikovnim metodama, kao što su ultrazvuk, scintigrafija bubrega i mikcijska cistoureterografija (MCUG), jest u mogućnosti cjelovite i objedinjene morfološke i funkcijske evaluacije mokraćnog sustava, kao i neinvazivnosti u smislu poštede od ionizirajućeg zračenja. S obzirom na navedene karakteristike, MRU i fMRU značajno pomažu u donošenju ispravnih kliničkih odluka za nekirurško i kirurško liječenje, pri procjeni stanja uslijed komplikacija kirurških zahvata te u slučajevima kada ostale slikovne metode ne daju dostatne dijagnostičke informacije. Najčešće su kliničke indikacije za primjenu MRU-a i fMRU-a sumnja na opstrukciju urinarnog trakta, planiranje operativnog zahvata, postoperativne komplikacije, detaljna procjena anatomije urogenitalnog sustava i bubrega te kvantitativna procjena bubrežne funkcije i ekskrecije. Stoga su MRU i fMRU u dječjoj dobi izuzetno korisne i informativne dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu procjenu bubrega i mokraćnog sustava, pružajući jedinstvene informacije, te zamjenjuju niz drugih slikovnih pretraga. Relativni nedostatci su potreba anestezije ili sedacije pri izvođenju pretrage u djece mlađe od pet godina te složenost programa kojim se funkcijski podatci analiziraju, što iziskuje visokospecijalizirani kadar, ali i vrijeme koje je potrebno za obradu i interpretaciju podataka. S obzirom na svoje kvalitete, ove zahtjevne radiološke dijagnostičke slikovne metode imaju sve veći i značajniji prostor u rutinskoj dijagnostici, obradi i liječenju nefroloških i uroloških pacijenata dječje dobi.Magnetic resonance urography (MRU) and functional magnetic resonance urography (fMRU) are imaging diagnostic methods that allow us to perform complete morphological and functional diagnostics of the urinary system in children. We use MRU in the evaluation of kidney and urinary tract morphology, while fMRU enables quantitative analysis of kidney function and excretion parameters through a series of functional parameters. These methods are of special importance for children patients in the diagnosis of relatively common congenital anomalies of the urogenital system, diagnosis of the cause and the level of obstruction of the urinary system. The advantage of magnetic resonance over other imaging methods, such as ultrasound, renal scintigraphy and micturition cystoureterography (MCUG), is the possibility of complete and unified morphological and functional evaluation of the urinary system, as well as non-invasiveness in the sense of avoiding ionizing radiation. Considering the mentioned characteristics, MRU and fMRU significantly help in making correct clinical decisions for non-surgical and surgical treatment, when assessing the condition due to complications of surgical procedures, and in cases where other imaging methods do not provide sufficient diagnostic information. The most common clinical indications for the use of MRU and fMRU are suspicion of urinary tract obstruction, surgical planning, postoperative complications, detailed assessment of urogenital kidney anatomy, and quantitative assessment of renal function and excretion. MRU and fMRU are therefore extremely useful and informative diagnostic methods in children’s age that allow us to fully evaluate the kidneys and urinary system, providing unique information, and replace a number of other imaging tests. A relative disadvantage is the need for anesthesia or sedation when performing the test in children under five years of age, and the complexity of the program used to analyze functional data, which requires highly specialized personnel as well as the time required for data processing and interpretation. Due to their qualities, these demanding radiological diagnostic imaging methods have an increasingly important role in the routine diagnosis and treatment of pediatric nephrology and urology patients

Stroke in children: Management recommendations and perspectives

Moždani udar (MU) je teško neurološko oštećenje, udruženo sa značajnim morbiditetom i mortalitetom. Spada među prvih deset uzroka smrti u djece i stoga zahtijeva hitnu dijagnozu, slikovne pretrage mozga i brzo liječenje u zadanom vremenskom okviru. Postavljanje dijagnoze IMU u djece je teško i izazovno, zbog zbog raznolike i nepatognomonične prezentacije. Zahvaljujući provođenju protokola za IMU u djece, smjernica za dijagnosticiranje moždanog udara (prvenstveno magnetske rezonancije), uspostavi pedijatrijskih centara za moždani udar i specifičnoj terapiji za visokorizične bolesnike, ukupna smrtnost od IMU u djece se smanjuje, unatoč porastu incidencije zadnjih desetljeća. Dakle, glavni cilj je rano prepoznavanje IMU, standardizirani pristup i rana terapija (individualni pristup od slučaja do slučaja) u visokorizičnih pacijenata. Novija saznanja o neaterosklerotskim arteriopatijama, koje su u djetinjstvu najčešći uzrok IMU i koje predstavljanju najvažniji prediktor rekurentnog IMU u djece, zahtijevaju nove longitudinalne i multicentrične studije koje će vjerojatno pridonijeti boljem razumijevanju infektivnih, parainfektivnih i upalnih mehanizama IMU u djetinjstvu i razvoju prediktivnih biomarkera progresije bolesti.Acute ischemic stroke in childhood (AIS) is a severe neurological damage associated with significant morbidity and mortality. It is among the top ten causes of death in children and therefore requires immediate diagnosis, brain imaging and rapid treatment within a given time frame. Diagnosing AIS in children is difficult and challenging, due to the diverse and non-pathognomonic presentation. Thanks to the implementation of protocols for IMU in children, guidelines for diagnosing stroke (primarily magnetic resonance imaging), the establishment of pediatric stroke centers and specific therapy for high-risk patients, the overall mortality from IMU in children is decreasing, despite the increase in incidence in recent decades. Therefore, the main goal is early recognition of AIS in childhood, standardized approach and early threatment (individual approach on a case-by-case basis) in high- risk patients. Newer knowledge about non-atherosclerotic arteriopathy, which is the most common cause of AIS in childhood and which represents the most important predictor of recurrent AIS, requires new longitudinal and multicenter studies that will likely contribute to a better understanding of the infectious, parainfectious and inflammatory mechanisms of AIS in childhood and the development of predictive biomarkers of disease progression

Magnetnorezonantna urografija (MRU) i funkcionalna magnetnorezonantna urografija (fMRU) u dječjoj dobi

Magnetnorezonantna urografija (MRU) i funkcionalna magnetnorezonantna urografija (fMRU) slikovne su dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu morfološku i funkcijsku dijagnostiku mokraćnog sustava u dječjoj dobi. MRU koristimo u evaluaciji morfologije bubrega i mokraćnih puteva, dok nam fMRU kroz niz funkcionalnih parametara omogućuje kvantitativnu analizu parametara bubrežne funkcije i ekskrecije. Ove su metode od posebnog značaja za pacijente dječje dobi pri dijagnostici relativno čestih urođenih anamalija urogenitalnog sustava, dijagnostici uzroka i razine opstrukcije urinarnog sustava. Prednost magnetske rezonancije pred drugim slikovnim metodama, kao što su ultrazvuk, scintigrafija bubrega i mikcijska cistoureterografija (MCUG), jest u mogućnosti cjelovite i objedinjene morfološke i funkcijske evaluacije mokraćnog sustava, kao i neinvazivnosti u smislu poštede od ionizirajućeg zračenja. S obzirom na navedene karakteristike, MRU i fMRU značajno pomažu u donošenju ispravnih kliničkih odluka za nekirurško i kirurško liječenje, pri procjeni stanja uslijed komplikacija kirurških zahvata te u slučajevima kada ostale slikovne metode ne daju dostatne dijagnostičke informacije. Najčešće su kliničke indikacije za primjenu MRU-a i fMRU-a sumnja na opstrukciju urinarnog trakta, planiranje operativnog zahvata, postoperativne komplikacije, detaljna procjena anatomije urogenitalnog sustava i bubrega te kvantitativna procjena bubrežne funkcije i ekskrecije. Stoga su MRU i fMRU u dječjoj dobi izuzetno korisne i informativne dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu procjenu bubrega i mokraćnog sustava, pružajući jedinstvene informacije, te zamjenjuju niz drugih slikovnih pretraga. Relativni nedostatci su potreba anestezije ili sedacije pri izvođenju pretrage u djece mlađe od pet godina te složenost programa kojim se funkcijski podatci analiziraju, što iziskuje visokospecijalizirani kadar, ali i vrijeme koje je potrebno za obradu i interpretaciju podataka. S obzirom na svoje kvalitete, ove zahtjevne radiološke dijagnostičke slikovne metode imaju sve veći i značajniji prostor u rutinskoj dijagnostici, obradi i liječenju nefroloških i uroloških pacijenata dječje dobi