Kontaminiranost zemlje i pijeska parazitskim elementima opasnim za ljudsko zdravlje u javnim parkovima i dječjim igralištima u Puli, Hrvatska

The objectives of the present study were to screen soil and sand samples collected from public parks and children’s playgrounds in the city of Pula for the presence of infective stages of parasites and to determine the prevalence of helminth eggs and protozoan cysts and oocysts in two seasons. 90 samples of soil and sand were collected from a total of nine parks and surveyed on two occasions, in June and December. Throughout the study 4 genera of nematode eggs and 2 genera of protozoan cysts and oocysts were detected. The contamination rate was different in the dry and rainy season. The most frequent finding was Toxocara sp. eggs and had the highest prevalence in both seasons. Of 90 samples 15.5% were positive for Toxocara spp. eggs in June and 23.3% in December. Our results show that Ascaris lumbricoides eggs from human faeces were detected in 4.4% samples in June and 15.5% in December. In June 45% of all parasite eggs were embryonated and in December the percentage rose to 75%. The increase in the number of positive findings in December was only found to be statistically significant (P<0.05) for A. lumbricoides eggs. There was no significant difference in the number of positive findings between soil and sand samples.Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi prisutnost parazitskih elemenata u uzorcima zemlje i pijeska iz parkova i dječjih igrališta u Puli kao i stupanj kontaminiranosti uzoraka s helmintskim jajima i protozojskim cistama i oocistama. Izabrano je devet parkova s dječjim igralištima i sakupljeno 90 uzoraka zemlje i pijeska, dvokratno, u mjesecu lipnju i prosincu. Nađena su jaja 4 nematodska roda i ciste i oociste iz 2 protozojska roda. Stupanj kontaminacije u prosincu se povećao u odnosu na lipanj. Od 90 uzoraka 15,5% bilo je pozitivno na jaja roda Toxocara u lipnju, a postotak se u prosincu povećao na 23,3%. Jaja vrste A. lumbricoides, podrijetlom iz ljudskog fecesa nađena su u 4,4% uzoraka u lipnju odnosno u 15,5% uzoraka u prosincu. U lipnju je 45% svih nađenih parazitskih jaja bilo embrionirano dok je u prosincu postotak embrioniranih jaja bio 75%. Statistički značajan porast (P<0,05) broja pozitivnih nalaza u prosincu u odnosu na lipanj utvrđen je samo za jaja vrste A. lumbricoides. Nije utvrđena značajna razlika u nalazima između uzoraka zemlje i pijeska

Prvo izvješće o nalazu velikog američkog metilja (Fascioloides magna, Bassi, 1875) u Hrvatskoj.

Cases of American liver fluke (Fascioloides magna) were detected in Croatia for the first time in January 2000. Initial suspicions with regard to the presence of Fascioloides magna in the red deer (Cervus elaphus L.) population were raised in Baranja, eastern Croatia, during the winter of 1999. Red deer liver samples from that area were examined and 22 adult parasites were recovered. The parasites, as well as mature eggs, were determined to be Fascioloides magna. The parasite was probably introduced into the Baranja region by natural deer migration from neighbouring Hungary.Tijekom siječnja 2000. godine po prvi puta je ustanovljena prisutnost velikog američkog metilja (Fascioloides magna) u Hrvatskoj. Sumnja na njegovu prisutnost u populaciji jelena običnog (Cervus elaphus L.) postavljena je tijekom zime 1999. godine u istočnom dijelu Hrvatske, odnosno Baranje. Dostavljeni i pregledani uzorak jetre jelena običnog s tog područja sadržavao je 22 odrasla parazita. Paraziti i zrela jajašca determinirani su kao Fascioloides magna. Paraziti su vjerojatno uneseni na područje Baranje prirodnom migracijom jelena iz susjedne Mađarske

The Presence of the nematode Ancylostoma caninum in red foxes from Medvednica Nature Park

Lisica (Vulpes vulpes) nositelj je brojnih parazita među kojima se nalazi i oblić Ancylostoma caninum. Ovaj parazit može u odgovarajućim okolnostima predstavljati i opasnost za zdravlje ljudi i domaćih životinja. Iz takvih je razloga praćenje parazitskog statusa lisica od iznimne važnosti, posebice onih koje se nalaze u neposrednoj blizini čovjeka, poput prigradskih i gradskih lisica. Tu se ubrajaju i lisice u različitim parkovima gdje je povećana aktivnost ljudi i kućnih ljubimaca te postoji i povećan rizik od međusobnog prijenosa različitih uzročnika bolesti. U ovom istraživanju prikazani su rezultati makroskopske i dodatnih pretraga probavnog sustava 28 lisica s područja Parka prirode Medvednica prikupljenih u okviru provedbe Programa zaštite divljači. Oblić A. caninum utvrđen je u 10 životinja, što čini 36 % ukupnog nalaza parazita. Usporedbom prema revirima zaštite prirode nisu utvrđene statistički značajne razlike. Usporedbom prema spolovima također nema statistički značajne razlike (????2 = 2,273; p = 0,131; OR = 5,50; CI (95%) = 0,51-59,01). Istraživanje je pokazalo relativno visoku učestalost ovog oblića u lisica s područja PP Medvednica.The red fox (Vulpes vulpes) is a potential host of numerous parasites, including the nematode Ancylostoma caninum. In certain conditions this nematode can pose a risk for the health of humans and domestic animals. This means that it is extremely important to monitor the health of wild red foxes, especially those living in suburban and urban areas, as well as in Nature and National Parks. In such areas the risk of mutual transmission of diseases between foxes, domestic animals and humans has increased. This is mainly due to increased human activity, visits by domestic animals with different parasitic status and the increased fox population. In this research, the results of macroscopic and additional analysis of the gastrointestinal system of 28 foxes are presented. Fox carcasses originated from Medvednica Nature Park and were collected within the Game Protection Program. The nematode A. caninum was found in 10 animals (36%). We did not find any statistically significant differences between different nature protection areas (????2 = 2.273; p = 0.131; OR = 5.50; CI (95%) = 0.51-59.01. We found a relatively high prevalence of this nematode in the Medvednica fox population

Parasitological analysis of Golden jackal faeces from the Pelješac peninsula – Preliminary results

Čagalj (Canis aureus L.) je divlji pripadnik porodice pasa te autohtona divljač jugoistočne i srednje Europe, a u Hrvatskoj naseljava i mediteranski i kontinentalni dio, uz stalni porast brojnosti. U ovom istraživanju ispitivani su uzorci izmeta čagljeva s odlagališta otpada na rubnom dijelu grada Trpnja na Pelješcu, gdje se čagljevi uobičajeno hrane hranom antropogenog podrijetla. Parazitološkim pretragama izmeta utvrdili smo invadiranost u 75% istraživanih uzoraka, pri čemu je u svim pozitivnim uzorcima utvrđena prisutnost jajašaca oblića. U najvećem broju slučajeva pronašli smo jajašca strongilidnog tipa (60,71%), dok smo jajašca oblića Toxocara canis i Trichuris vulpis ustvrdili u 14,29% i 10,71% uzoraka. Jajašca Capillaria aerophila i Strongyloides spp. smo ustvrdili u 3,57% uzoraka. U istom postotku smo ustvrdili i oociste Eimeria spp., koje su najvjerojatnije pasivno unesene u probavni sustav. Dobiveni rezultati, a posebice izostanak trakavica kao inače redovitog nalaza u čagljeva, upućuju na promjenu u prehrambenim navikama i hranjenje hranom antropogenog podrijetla, što pogoduje invadiranosti parazitima s izravnim ciklusom razvoja. Za potvrđivanje ove pretpostavke neophodno je proširiti istraživanje na druge dijelove poluotoka (naglasak na prirodnoj ishrani čagljeva) i na druga godišnja doba.Golden jackal (Canis aureus L.) is a wild member of the family Canidae and an autochthonous game species of Southeast and Central Europe. In Croatia, it inhabits both Mediterranean and continental habitats, with constant population increases. This study analysed jackal faeces collected near the town of Trpanj (Pelješac Peninsula), where feed of anthropogenic origin constitutes the majority of the jackal diet. Parasitological analysis revealed that 75% of analysed samples harboured at least one parasite species. Nematodes were detected in all positive samples. The strongylid type of eggs were most frequently detected (60.71%) while Toxocara canis and Trichuris vulpis eggs were detected in 14.29% and 10.71% of samples, respectively. Eggs of Capillaria aerophila and Strongyloides spp. were detected in 3.75% of samples. The same result was obtained for oocysts of Eimeria spp., which is likely the result of feeding on infected prey. These results, particularly the lack of cestodes as a typical member of the jackals’ parasite fauna, suggest a shift in diet with towards predominant feed of anthropogenic origin that favours parasites with a direct life cycle. To confirm this hypothesis, samples from jackals inhabiting other parts of the peninsula (emphasis on a natural diet) and during different times of year should be conducted

Nalaz jajašaca oblića Metastrongylus sp. u izmetu divljih svinja (Sus scrofa L.)

Plućni vlasci domaćih i divljih svinja jesu oblići iz porodice Metastrongylidae. S obzirom na to da plućni vlasci svinja imaju neizravan razvojni ciklus, invadiranost ovisi dobrim dijelom i o čimbenicima okoliša. Slična istraživanja na drugim područjima utvrdila su invadiranost divljih svinja u rasponu od 10 % (Korzika) do čak 92 % (Francuska). U ovom je istraživanju pregledano 178 uzoraka izmeta divljih svinja s područja Parka prirode Medvednica, uz prevalenciju od 41,6 %. Utvrđeno je da invadiranost mužjaka opada s porastom dobi (rs = -0,599; p < 0,05), dok kod ženki to nije potvrđeno. Prema t-testu u dobnom razredu mladih grla statistički je značajno viši udio pozitivnih krmača nego veprova, dok je u razredu srednjodobnih suprotno. Gledano prema spolu nešto je veća vjerojatnost invazije veprova (OR = 1,168; CI 95% 0,64-2,13). Prema dobi, veća je vjerojatnost da će mlada grla biti pozitivna u odnosu na srednjodobna (OR = 1,554; CI 95 % 0,44 – 5,44), nazimad u odnosu na zrela grla (OR = 1,748; CI 95 % 0,589 – 5,186) te mlada grla u odnosu na zrela (OR = 1,962; CI 95 % 0,768 – 5,014). Učinak invazije na prasad u prirodnom uzgoju nije dostatno razjašnjen, dok u gaterima mogu uzrokovati bolest, pa i uginuća

Endoparaziti u divljih mačaka u Hrvatskoj

Reports on the parasitic fauna of wildcats (Felis silvestris silvestris) are rare and often based on a small sample size, therefore the goal of this research was to investigate the prevalence of endoparasites in wildcats in Croatia. Necropsy was conducted on 34 adult wildcats killed in traffic or provided by hunters following regular hunting operations. All animals tested negative for rabies. The contents of the stomach and intestine were examined under a microscope. Feces from the rectum were analyzed using flotation with a saturated ZnSO4 solution, while the diaphragm was examined using artificial digestion. Direct immunofluorescence was used for the first time to detect Giardia sp. cysts in wildcats. All animals were infected with at least one species of parasites, while the most diverse infestation included six different species of parasites in a single animal. The following parasite species were found (% of prevalence of adult parasites and their developmental stages in all analyzed samples): Taenia taeniaeformis (55.9%), Capillaria sp. (50%), Toxocara cati (50%), Isospora sp. (29.4%), Strongyloides sp. (23.5%), Giardia sp. (17.6%), Ancylostoma tubaeformae (14.7%), Physaloptera sp. (11.8%), Hymenolepididae (8.8%), Alaria alata (5.9%), Aelurostrongylus abstrusus (5.9%), Toxascaris leonina (5.9%), Trichinella sp. (5.9%), Mesocestoides lineatus (5.9%), Anoplocephalidae (2.9%), Dipylidium caninum (2.9%), Trichuris sp. (2.9%), Isospora felis (2.9%), Eimeria sp. (2.9%) and Sarcocystis sp. (2.9%). Among those, Eimeria sp., Trichuris sp. eggs, anoplocephalid and hymenolepidid type eggs are spurious parasites, coming from ingested prey. Four of the identified species have never been previously reported in wildcats - Giardia sp., Strongyloides sp., Sarcocystis sp. and Dipylidium caninum.Znanstveni radovi o parazitima divljih mačaka (Felis silvestris silvestris) rijetki su i najčešće rađeni na malom broju uzoraka te je stoga naš cilj bio istražiti učestalost endoparazita divljih mačaka u Hrvatskoj. Pregledali smo lešine 34 divlje mačke, stradale u prometu ili u sklopu provedbe lovnogospodarskih osnova. Sve su životinje bile negativne na bjesnoću. Sadržaj želudca i crijeva pregledali smo pod mikroskopom. Izmet iz debelog crijeva pregledan je metodom flotacije pomoću zasićene otopine ZnSO4, dok je dijafragma pregledana pomoću umjetne probave. Upotrijebili smo izravnu imunofluorescenciju za utvrđivanje cista Giardia sp., što je prvo takvo istraživanje kod divljih mačaka. Sve pregledane životinje bile su invadirane barem jednom vrstom parazita, dok je najraznolikija invazija uključivala šest različitih vrsta parazita utvrđenih kod jedne životinje. Sljedeće su vrste parazita identificirane (% prevalencije odraslih parazita i razvojnih stadija u svim analiziranim uzorcima): Taenia taeniaeformis (55,9 %), Capillaria sp. (50 %), Toxocara cati (50 %), Isospora sp. (29,4 %), Strongyloides sp. (23,5 %), Giardia sp. (17,6 %), Ancylostoma tubaeformae (14,7 %), Physaloptera sp. (11,8 %), Hymenolepididae (8,8 %), Alaria alata (5,9 %), Aelurostrongylus abstrusus (5,9 %), Toxascaris leonina (5,9 %), Trichinella sp. (5,9 %), Mesocestoides lineatus (5,9 %), Anoplocephalidae (2,9 %), Dipylidium caninum (2,9 %), Trichuris sp. (2,9 %), Isospora felis (2,9 %), Eimeria sp. (2,9 %) i Sarcocystis sp. (2,9 %). Među njima, Eimeria sp., Trichuris sp., jaja anoplocefalida i himenolepidida su pseudoparaziti, koji potječu od plijena. Četiri roda koje smo identificirali do sada nisu nikada opisani kod divljih mačaka - Giardia sp., Strongyloides sp., Sarcocystis sp. i Dipylidium caninum