Kakva nam reforma zdravstva zapravo treba

Europski pokret Hrvatska i neprofitna ustanova Otok znanja organizirali su od 7. do 10. listopada 2008. godine na malom elafitskom otoku Koločep (kod Dubrovnika) trodnevni stručni i znanstveni kolokvij posvećen temi zdravlja i zdravstva. U kolokviju je sudjelovalo 50-tak liječnika, sestara i drugih stručnjaka koji rade u zdravstvu ili se njime bave.Organizatori su me zamolili da izaberem predavače i da stručno vodim kolegij. Želeći izbjeći stranačku pristranost, tako čestu u raspravama o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, za predavače sam izabrao dvojicu liječnika, znanstvenika i nastavnika koji u javnosti imaju jasno izraženi i prividno radikalno suprotne političke stavove o zdravtvu: prof. dr. Andrija Hebrang (HDZ) i prof. dr. Rajko Ostojić.  Bio sam uvjeren kako je u snošljivoj i ozbiljnoj raspravi o suštinskim pitanjima zdravlja naroda i zdravstva moguće prevladati i pomiriti prividno nepomirljive suprotnosti.Trodnevni kolegij okončan je usvajanjem „Zdravstvenog memoranduma“ koji sadrži jasne stavove o temeljnim problemima zdravlja i zdravstva, ali i vrlo konkretne stavove o poželjnim javno-zdravstvenim politikama usmjerenim prevladavanju zdravstvene krize.čitateljima Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo na ogled i raspravu nudimo sadržaj završnog dokumenta s Koločepa i rezultate istraživanja (ankete) koje je provedeno među sudionicima 7. listopada 2008. godine.

Democratisation of Croatian Society: Heritage and Contemporary Experiences

Članak je pokušaj analize povijesnih procesa u hrvatskom društvu tijekom prošlog stoljeća koji su utjecali na oblikovanje našeg puta prema demokraciji. Autor posebno ističe kako je naše društvo, kao nijedno u Europi, iskusilo dvije propale totalitarne ideologije (fašističku i komunističku), tri rata (dva svjetska i Domovinski), dvije bankrotirane državne ideje (austrougarsku i jugoslovensku), pola stoljeća života u komunizmu (1945-1990) i deset godina života u stanju ni-demokracije-ni-diktature (1990-2000). U svijetlu ovih iskustava, autor smatra da su tri bitna čimbenika bila prepreka bržem razvoju demokracije u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća i tisućljeća: sama priroda antikomunističke revolucije ili demokratskog prevrata, rat, okupacija i oslobađanje zemlje i način selekcije političke elite i državnog vodstva. To je uzrokovalo da nacionalno jedinstvo i polet, stvoreni u razdoblju 1990-1995. godine, nisu iskorišteni kao pozitivna energija za ostvarivanje gospodarskog i demokratskog razvoja, već su, u razdoblju 1995-2001. godine, postepeno pretvoreni u stanje masovne apatije, tjeskobe, beznađa i straha od budućnosti. Stoga - polazeći od dva poimanja demokracije: demokracije kao vrste političkog poretka, tj. oblika vladavine, kao stanja društva i kulture, tj. kao stanja nacije, - autor smatra da se jedini izlaz prema demokraciji nalazi u traženju kreativne, stvaralačke, "eksperimentalne misli". Tek bi takva misao mogla pripomoći definiranju "hrvatskog duha" koji bi trebao postati temeljem novog nacionalnog konsenzusa, gospodarskog, društvenog, pa i demokratskog razvoja.The article is an attempt of the analysis of historical processes in Croatian society during the last century, which had an impact on the creation of our way to democracy. The author points to the fact that our society, unlike the rest of European societies, has experienced two totalitarion ideologies (fascism and communism), three wars (two world wars and the Homeland War), two fallen states (Austro-Hungary and Yugoslavia), half a century of communism (1945-1990) and a decade in a state between democracy and dictatorship (1990-2000). Bearing these experiences in mind, the author singles out the following three essential abstacles that put off development of democracy in Croatia at the point of transition to the next century, to another millennium: the very nature of the anticommunist revolution or democratic uprising, the war, occupation and liberation of the country and the choice of the political elite or leadership. This is why the united nation and enthusiasm created in the period from 1990-1995 were not used as a positive energy for the foundation of economic and democratic development, but were gradually (1995-2001) turned to the state of mass-apathy, anxiety, hopelessness and fear for future. The author understands democracy both as a type of political establishment and as social and cultural situation, the state of the nation. Therefore, he sees the only way to democracy in the quest after the creative, "experimental thought" that would help with the identification of the "Croatian spirit" which would serve as the basis of the new national consensus, of economic, social and democratic development

Teorijski osvrt na Prijedlog nacionalne strategije razvoja zdravstva i "paket" predloženih zakona o zdravstvenom osiguranju

Zbog potrebe da ovaj osvrt napišem u najkraćem mogućem vremenu, neki su dijelovi analize tek djelomično dotaknuti: osvrt na predložene promjene u financiranju bolnica; teorijska rasprava o utjecaju izravnih plaćanja, su-osiguranja i privatnog osiguranja na zdravstvenu pravednost i nejednakosti u zdravlju; rasprava o modernizaciji HZZO-a itd.).Zbog istih razloga nisu sređeni naslovi i redni brojevi tablica.Nadam se da ti nedostaci neće bitno umanjiti praktičnu korisnost ovog teksta za daljnji rad na reformskim dokumentima

Teorijski osvrt na Prijedlog nacionalne strategije razvoja zdravstva i "paket" predloženih zakona o zdravstvenom osiguranju - nastavak

Može se pretpostaviti da je ovaj dokument po zamisli Vlade RH trebao imati dvojaku svrhu: (a) sam po sebi trebao bi predstavljati dugoročnu ili barem srednjoročnu strategiju zdravstvenoga razvoja i (b) trebao bi sadržavati empirijsku (statističku, informacijsku), teorijsku i političku podlogu za konkretne zakonske prijedloge - o obveznom, dopunskom i privatnom osiguranju, ali i za moguće promjene drugih zakona važnih za zdravstvenu zaštitu

Temeljna načela za kreiranje zdravstvene politike

Doista: Kako danas živi hrvatski narod? U tom pitanju moj će čitatelj, s razlogom, prepoznati naslov dviju knjiga Rudolfa Bičanića. Ova je rasprava o kvaliteti i načinu života građana Hrvatske na početku 21. stoljeća neka vrsta moje osobne zahvale tom velikom ekonomisti, ekonomskom povjesničaru, seljačkom prosvjetitelju i političaru. U doba kad je on tražio odgovor na pitanje "Kako živo narod?", bio je to teški, ali i krajnje uzbudljivi terenski i istraživački rad. Danas informacije i podaci o uvjetima, kvaliteti i načinu života Hrvata postaju dio globalnog sustava anketiranja, statističkog, medijskog i inog izvještavanja o svim aspektima osobnog, obiteljskog, narodnog i nacionalnog života