CHALLENGES AND PROSPECTIVES FOR A CONTEMPORARY PASTORAL CARE OF YOUNG PEOPLE

Ovaj članak određen je razradom složene situacije u kojoj se nalaze mladi vjernici. Jedan je od važnijih razloga izbora teme sveprisutna fascinacija terminom mladost. To je životno razdoblje koje je danas interesantno gotovo svim ljudima i velikom broju filozofskih, prirodnih i društvenih disciplina. Unatoč takvom velikom zanimanju, mladi sve teže nalaze put do zrelosti, do izgradnje identiteta. Stoga se nameće logično pitanje kakva je budućnost naraštaja koji tek dolaze, tj. kakva je budućnost društva i svijeta u kojemu živimo. Za svako društvo, pa tako i hrvatsko, odgoj mladih naraštaja predstavlja ozbiljan izazov. U ovom radu pokušava se prikazati u kakvom se društvu mladi razvijaju i s kakvim se problemima suočavaju. Nadamo se da ćemo uspjeti prikazati promišljanje o mladima na suprotan način od onoga kakav nude današnji mediji koji polako postaju gotovo najvažnijim čimbenikom socijalizacije. Nažalost, suvremeno društvo postaje sve nesigurnije i to se očituje na svim područjima. No unatoč velikom porastu devijantna ponašanja mladih, još uvijek postoje pozitivne vrednote za koje se itekako isplati boriti. Primjenjujući metodu teološko-pastoralnog raspoznavanja autori u ovome radu pokušavaju uočiti bitne oznake situacije mladih tijekom povijesti i danas te ukazati na važne segmente obnove i razvitka crkvenog djelovanja s mladima.This article develops along an analysis of the complex situation of contemporary young faithful. The ever-present fascination with the concept of youth is one of the main reasons for the choice of this theme. Today almost everyone is interested in this period of life, and so are the philosophical, natural and social sciences. In spite of such great interest, young people find it all the more difficult to discover a path to maturity, to grow in personal identity. Therefore it is important to enquire about the future of the coming generations, which is the future of our society and world. The education of the future generations is a serious challenge for every society. In this article we present the society that nurtures our young people and the problems they are facing. With our reflection we would like to oppose the usual mass media representation of youth, which tends to be the most important factor in the socialization. Unfortunately, contemporary society becomes all the more insecure. But, in spite of a relative growth of deviant behaviors, there are positive values still worth fighting for. By the application of the method of theologicalpastoral pondering, the authors discern some important characteristics of the situation of young people in the past and today, indicating important moments of renewal and development of the Church care for the young

DANAŠNJI PUTEVI I NAČINI PRENOŠENJA VJERE IDUĆIM NARAŠTAJIMA

Teološko-pastoralni tjedan za svećenike i redovnike Riječke metropolije, održan na Teologiji u Rijeci 20. rujna 2010., na temu "Današnji putevi i načini prenošenja vjere idućim naraštajima" pokušao je odgovoriti na neka od najaktualnijih pitanja vezanih uz prenošenje vjere danas te u isto vrijeme ukazati i na neke od mogućih puteva unapređenja ove zadaće koja stoji u temeljima poslanja Crkve. Neka od pitanja kojima se mora posvetiti najveća pozornost glase: Kako senzibilizirati roditelje za vjerski odgoj njihove djece? Kako povezati školu i župnu zajednicu, tj. vjeronauk u školi i uključivanje djece i mladih u život župe? Kako uspostaviti timsku suradnju između župnika i vjeroučitelja? Kako oživjeti župnu katehezu? Kako bolje vrednovati ulogu raznih udruga mladih u prenošenju vjere? Pored ovih postoji i cijeli niz s njima povezanih pitanja koja si sadašnja generacija kršćana mora postaviti u smislu odgovornosti za prenošenje vjere sljedećim naraštajima

Mercy as the Basic Element of Every Proclamation

Otvarajući Izvanrednu Svetu godinu milosrđa 11. travnja 2015. godine, papa Franjo je potaknuo cijelu Crkvu na dodatno i obnovljeno zauzimanje kako bi Božje milosrđe moglo biti što vidljivije u cijelom njezinu djelovanju. Iz toga nastojanja može se zaključiti da je milosrđe temeljna oznaka pastorala. Zapravo, pastoral bi kao takav trebao uvijek biti u službi Božjeg milosrđa. Jedan od prvih i ključnih elemenata crkvenog djelovanja svakako je navještaj evanđelja. On se ostvaruje na različite načine i u različitim prigodama, no temeljna oznaka toga navještaja, čija bi prednost bila u njegovu konkretnom ostvarivanju, upravo je ukazivanje na Božje milosrđe i njegova aktualizacija u susretu Crkve i svih njezinih članova, a osobito svećenika, jednih s drugima i sa svim ljudima ovoga svijeta. Ovaj rad se, iz teološko-pastoralne perspektive, bavi razradom mogućnosti i način unapređenja pastoralnog pristupa s obzirom na naviještanje evanđelja kako bi stavovi, jezik i djela milosrđa bili što jasnije i što upečatljivije prisutni u životu i djelovanju Crkve.While opening the extraordinary Holy Year of Mercy on April 11, 2015, Pope Francis has prompted the whole Church to additional and renewed efforts in order to make God´s mercy more evident in all ecclesial activities. From this one can conclude that mercy is the main characteristic of pastoral work. In fact, pastoral work, as such, should always be in service of God´s mercy. One of the first and key elements of ecclesial activity is certainly the proclamation of the gospel. This is realised in various ways and in various occasions; however, the main characteristic of this proclamation, whose advantage consists in its concrete realisation, is precisely its directedness to God´s mercy and its actualisation in the encounter of the Church and all its members, and especially priests with each other and with all peoples of this world. This article analyses, from the theological-pastoral perspective, possibilities and forms of improvement of the pastoral approach in relation to the proclamation of the gospel, in order to make attitudes, language, and works of mercy clearer and more significantly present in the life and activity of the Church

The main elements of the pastoral of sacraments in the actual pastoral practice

Pastoral sakramenata čini središte pastoralnog djelovanja Crkve. Njegovo ostvarivanje danas je postavljeno u kontekst sve zahtjevnije i sve složenije ukupne aktivnosti Crkve u promijenjenom društveno-kulturalnom kontekstu. Taj kontekst, umnogome druga-čiji od jučerašnjeg, pastoralnom djelovanju donosi mnoge izazove i probleme koji se na poseban način reflektiraju u pastoralu sakramenata. To vrijedi za sva tri bitna elementa koji predstavljaju predmet njegove brige, tj. pripravu za slavlje sakramenata, samo slavlje, te element života u snazi slavljenog otajstva. Koristeći se metodom teološko-pastoralnog raspoznavanja, u ovom se radu obrađuju glavni pastoralni izazovi koji u aktualnom trenutku, u odnosu na sva tri spomenuta elementa, predstavljaju problem za crkveno djelovanje u našoj pastoralnoj praksi. Polazeći s te osnove, u članku se naznačuju i određene perspektive s obzirom na unaprjeđenje pastorala sakramenata, a sve u cilju što sustavnijega i cjelovitijega ukupnog pastoralnog djelovanja.The pastoral of sacraments is the focus of the Church pastoral activities. Its current realization is set in the context of the whole, increasingly more demanding and fraught Church activity in a changed social-cultural context. That context, significantly different from the yesterday’s, brings the pastoral activities numerous challenges and problems that specifically reflect in the pastoral of sacraments. It refers to all three essential elements that are the subject of its concern, i.e. preparations for the sacrament celebration, the celebration itself, and the element of life in strength of the celebrated sacrament. Using the method of theological-pastoral recognition this work treats the major pastoral challenges that, at the actual moment, in reference to the three mentioned elements, represent a problem for the church activity in our pastoral practice. Taking this as a starting point the article also indicates certain prospects regarding the improvement of the pastoral of sacraments, with the purpose of ever more systematic and more complete entire pastoral activity

Trust and Cooperation Between Priests and Lay Believers Towards New Shifts

U ovom radu usmjereni smo na teološko‑pastoralno razlučivanje značenja povjerenja između svećenika i vjernika laika u Crkvi, kao i suradnje između njih. Pritom se vodimo nakanom ukazivanja na teološko‑pastoralne odrednice pojmova povjerenje i suradnja, pri čemu se nužno dotičemo važnosti i značenja pojma suodgovornost. Iako se ti pojmovi, a osobito pojam suradnja, u općenitom crkvenom, ali i teološkom govoru često koriste prilično neodređeno, važno je ukazati na njihovo značenje u širem i u užem smislu budući da to razlikovanje odražava neke bitne teološko‑pastoralne i pastoralno‑pravne okvire djelovanja u Crkvi. Nakana nam je ovakvim razlučivanjem pozornost usmjeriti prema mogućim novim pomacima s obzirom na veće povjerenje i suradnju svećenika i vjernika laika u pastoralu. Za povjerenje i suradnju između svećenika i vjernika laika nužni su preduvjeti od kojih izdvajamo unutarcrkveni dijalog, promicanje kulture susreta i zajedništva s obiteljskim licem, te osobito ispravno promoviranje karizmatske dimenzije djelovanja vjernika. Razlučivanje tih stvarnosti pomoći će obnovljenom aktualiziranju specifičnog doprinosa vjernika laika u poslanju Crkve koji se prvotno ogleda u dimenziji suodgovornosti za život u bračnom i obiteljskom pozivu, njihovoj suradnji s drugim akterima crkvenog života, ali i iskrenijoj i svestranijoj suradnji među samim vjernicima laicima. Takvo razlučivanje, konačno, poduzimamo i s ciljem ukazivanja na moguće pomake s obzirom na veću integraciju u nekim segmentima crkvenog života sve izraženijih karizmatskih očitovanja djelovanja među vjernicima laicima za dobro Crkve, kao i za pomoć svećenicima, osobito župnicima, u smislu raspoznavanja, praćenja i integriranja takvih očitovanja u život zajedniceThe organic activity of the Church that was promoted at the Second Vatican Council and that reflects the true nature of Christ´s community necessarily presupposes active engagement of all its members. In that sense, ordained ministers, in their dimension of ministerial priesthood, and lay believers, in their dimension of universal priesthood, act in their difference that is directed towards complementary realisation of the only ecclesial mission. For this mission, trust and cooperation between them, as well as with those who lead monastic life, is of key importance. This article focuses on the theological‑pastoral discernment of the meaning of trust between the priest and the lay believers in the Church, as well as of the cooperation between them. The author’s intention is to point out theological‑pastoral determinants of concepts of trust and cooperation and this necessarily leads to a discussion on the importance and meaning of co‑responsibility. In general ecclesial and theological discourses these concepts, and especially the concept of cooperation, are often used fairly indiscriminately. Hence, it is important to point out their meaning in the wider and narrower sense, since this distinction reflects some essential theological‑pastoral and pastoral‑legal frameworks within which the Church operates. This discernment aims at drawing attention to new shifts in relation to bigger trust and cooperation between priests and lay believers in the pastoral field. There are presuppositions of trust and cooperation between priests and lay believers, among which the author stresses dialogue within the Church, the promotion of culture of encounter and communion with the family face, and especially the right promotion of charismatic dimension of activity of lay believers. The discernment of these realities will be of help to renewed actualisation of specific contributions of lay believers in the mission of the Church. This mission is primarily reflected in the dimension of co‑responsibility for life in marital and family vocation, their cooperation with other agents within the ecclesial life, as well as in a more honest and integral cooperation between lay believers. Finally, this discernment is carried out with the aim of pointing out possible shifts in relation to fuller integration in some segments of ecclesial life with more pronounced charismatic activity among lay believers for the good of the Church, as well as to be of help to priests, especially parish priests, in discernment, monitoring, and integrating such manifestations in the life of the Church

Changes in Mentality Towards Renewed Pastoral Activities. Vital Preconditions for Systematic and Whole Church Practise

Pitanje mentaliteta odnosno prevladavajućeg mentaliteta članova Crkve u Hrvatskoj te njegova utjecaja na pastoralno djelovanje, danas je jedno od ključnih pitanja od čijeg se pozitivnog rješavanja u pastoralu puno očekuje. Brojne biskupske intervencije, ali i mišljenja teologa i šire crkvene javnosti, u posljednje su vrijeme usmjereni upravo u smjeru pozitivne promjene, ili barem pozitivnih pomaka u smislu promjene mentaliteta članova Crkve s ciljem novog zamaha u pastoralnom djelovanju. To je postalo jedno od ključnih teološko-pastoralnih pitanja čijem se rješavanju mora pristupiti na sustavan i diferenciran način i to na različitim razinama crkvenosti. Ipak, neka su teološko-pastoralna pitanja i neki teološko-pastoralni i katehetski elementi posebice značajni i uočljivi. U ovom članku autor obrađuje neke od glavnih teološko-pastoralnih pitanja vezanih uz promjenu mentaliteta za novi zamah u ostvarivanju poslanja Crkve. Osnovne su teme: organsko djelovanje svih članova Crkve, značenjsko obilježje i obilježje otvorenosti župne zajednice, trajan odgoj i rast u vjeri, promicanje istinskog crkvenog zajedništva i suodgovornosti i suradnje, pastoralna projektnost te pitanje aktivne duhovnosti.The question of mentality that is prevalent in the Church in Croatia and its influence on pastoral activities is today one of the key issues of which many are expected to be resolved in pastoral activities; Numerous Episcopal interventions and thoughts of theologians and the wider ecclesiastic public have in the past been directed towards positive changes, or at least positive advances towards changing the mentality of members of the Church with the aim of a new wave in pastoral activities. This has become one of the key theological-pastoral questions which require a systematic and differential methodical approach to its solution at various Church levels. Nevertheless, some theological-pastoral questions and some theological-pastoral and catechetical elements are particularly significant and obvious. The author of this article analyses some of the main theological-pastoral questions related to changing mentality for a new wave in realising the mission of the Church. The fundamental themes covered related to: organic activities by all members of the Church, significant features and indicators of openness of the parish community, permanent learning growth in the faith, promoting sincere Church togetherness and co-responsibility and co-operation, pastoral projects and questions of active spirituality