Fakoemulzifikacija na očima s bijelom kataraktom

Phacoemulsification of white cataracts is associated with some difficulties and a higher rate of intraoperative complications. The aim of this report is to describe one of these cases and the possible ways to manage them. We report on cataract surgery in a 79-year-old patient with white mature cataract and insufficient mydriasis because of the pseudoexfoliation syndrome. The use of vital dyes for staining the anterior capsule enhances visualization and helps perform continuous curvilinear capsulorrhexis, which is a key point for performing successful phacoemulsification. In case of small pupils because of insufficient pharmacological mydriasis, we can either enlarge the pupil or work through it. Meticulous preoperative biomicroscopic and A-scan examination (the type of cataract according to intralental A-scan findings) can help select appropriate phaco technique. Despite a higher rate of intraoperative complications, white cataracts can be safely operated on with phacoemulsification technique.Fakoemulzifikacija bijelih katarakta povezana je s određenim specifičnim poteškoćama i većom učestalošću intraoperacijskih komplikacija. Cilj ovoga rada je opisati jedan od ovih slučajeva i moguće načine njihovog rješavanja. Prikazujemo operaciju katarakte u 79-godišnje bolesnice s bijelom zrelom kataraktom i insuficijentnom midrijazom zbog pseudoeksfolijativnog sindroma. Upotrebom vitalnih boja za bojenje prednje kapsule poboljšava se vizualizacija i olakšava izvođenje kontinuirane kružne kapsulorekse, što je ključna točka za izvođenje uspješne fakoemulzifikacije. U slučaju uske zjenice zbog nedovoljne farmakološke midrijaze možemo ili proširiti zjenicu ili operirati kroz nju. Pažljiv prijeoperacijski pregled na biomikroskopu i ultrazvučni A-scan pregled (tip katarakte s obzirom na karakteristike intralentalnih odjeka) može pomoći u odabiru odgovarajuće fakoemulzifikacijske tehnike. Unatoč većoj učestalosti intraoperacijskih komplikacija bijele katarakte se mogu uspješno operirati tehnikom fakoemulzifikacije

Rectus Superior and Levator Palpebrae Superioris (RS+LPS) Muscle Complex Myositis

Opisuje se bolesnica s akutnim miozitisom spleta gornjeg uzdužnog očnog mišića i palpebralnog levatora (RS+LPS). žena u dobi od 50 godina primljena je s jednodnevnom anamnezom blažeg otoka vjeđe, pseudoptoze i boli u lijevoj orbiti. Kliničkim pregledom utvrdio se edem vjeđe na lijevom oku, te pseudoptoza s očuvanom funkcijom levatora i očnim pokretima. Nalazi dobiveni ehografijom i kompjutoriziranom tomografijom (CT) pokazali su izolirano povećanje lijevostranog mišićnog spleta RS/LPS. Terapija oralnim kortikosteroidima i NSAID dovela je do potpunog nestanka svih nenormalnih kliničkih i ehografskih nalaza kroz dva tjedna. Izolirani miozitis mišićnog spleta RS+LPS rijetka je bolest, ali je važna za diferencijalnu dijagnozu u bolesnika sa stečenom blefaroptozom, čak i onda kad je mišićna funkcija očuvana. Ovo je bio slučaj akutnog izoliranog miozitisa mišićnog spleta RS+LPS s očuvanom mišićnom funkcijom i blagim otokom vjeđe uz pseudoptozu i bolove u orbiti kao jedinim kliničkim pojavnostima bolesti. Dijagnoza je potvrđena patognomonskim ehografskim i CT nalazom izoliranog povećanja mišićnog spleta RS+LPS i simptomatskim poboljšanjem uz terapiju kortikosteroidima i NSAID.A patient with acute isolated rectus superior and levator palpebrae superioris (RS+LPS) muscle complex myositis is presented. A 50-year-old woman presented with a one-day history of left mild palpebral edema, pseudoptosis and orbital pain. On clinical examination, the patient exhibited left palpebral edema and pseudoptosis with preserved levator function and eye movements. Echography and computed tomography (CT) scan findings showed isolated enlargement of the left rectus superior RS/ LPS muscle complex. Oral steroid and NSAID therapy led to complete resolution of all abnormal clinical and echography findings within two weeks. Isolated RS+LPS muscle complex myositis is a rare disease; however, it is important for differential diagnosis in patients with acquired blepharoptosis even if the muscle function is preserved. This was a case of acute isolated RS+LPS muscle complex myositis with preserved muscle function and mild palpebral edema with pseudoptosis and orbital pain as the only clinical manifestations of the disease. The diagnosis was confirmed by pathognomonic echography and CT scan findings of isolated enlargement of the RS+LPS muscle complex and symptomatic improvement on corticosteroid and NSAID therapy

Fakoemulzifikacija kod sindroma pseudoeksfolijacije (PEX)

The aim is to present the phacoemulsification phaco-chop technique in a patient with pseudoexfoliation (PEX) syndrome without the use of additional pupil dilatation methods. Phacoemulsification surgery and posterior chamber intraocular lens implantation in patients with PEX syndrome is associated with a higher rate of intraoperative complications such as zonular dehiscence, capsular rupture, vitreous loss and dropped nucleus. Many options are available for pupils that cannot be dilated sufficiently with pharmacologic agents, such as viscodilatation (Healon 5), bimanual stretching, iris retractor-hooks, and many others. We present cataract surgery in a patient with sufficient mydriasis despite PEX syndrome. The operation was done successfully without intraoperative and postoperative complications. It is concluded that cataract surgery in patients with PEX syndrome is more complicated because of zonular weakness and poor pupillary dilatation. Therefore, these patients should be managed with utmost care and operated on in time by an experienced surgeon.Cilj je prikazati tehniku fakoemulzifikacije phaco-chop kod bolesnika sa sindromom pseudoeksfolijacije (PEX) bez primjene dodatnih metoda širenja zjenice. Fakoemulzifikacija i implantacija intraokularne leće u stražnju sobicu kod bolesnika sa sindromom PEX je povezana s povećanom učestalošću intraoperacijskih komplikacija, kao što su dehiscencija zonula, ruptura kapsule, gubitak staklovine te utonuće nukleusa leće. Za zjenice koje ne pokazuju zadovoljavajuće širenje uz primjenu farmakoloških sredstava postoje brojne druge metode kao što su viskodilatacija (Healon 5), bimanualno "istezanje", "retraktor kukice za šarenicu" te mnoge druge. Opisuje se ovaj zahvat kod bolesnika sa zadovoljavajućom midrijazom usprkos sindromu PEX. Operacija je napravljena uspješno bez intraoperacijskih i poslijeoperacijskih komplikacija. Zaključak je kako je kirurgija katarakte kod bolesnika sa sindromom PEX složenija zbog slabosti zonula i slabo proširene zjenice, zbog čega ovi bolesnici zahtijevaju osobitu pozornost i iskustvo kirurga

Analiza poslijeoperacijskog kornealnog astigmatizma nakon fakoemulzifikacije kroz čisti kornealni rez

The aim of the study was to analyze postoperative corneal astigmatism after phacoemulsification with intraocular lens implantation through a clear corneal incision. This prospective study included 22 eyes (10 right and 12 left eyes) having had phacoemulsification with implantation of a foldable intraocular lens through a clear corneal incision. A superotemporal incision was used in all right eyes, and superonasal incision in all left eyes. Astigmatism was measured by autorefractometer-keratometer preoperatively, and at 1 week, 1 month and 2 months postoperatively. The mean surgically induced corneal astigmatism was 0.23 D (diopter). The vertical component of astigmatism was statistically significantly lower postoperatively than preoperatively (p=0.0404). There was no significant difference in the horizontal component of astigmatism preoperatively and postoperatively (p>0.05). There was no statistically significant difference in surgically induced astigmatism between superotemporal incisions in the right eyes and superonasal incisions in the left eyes either (p>0.05). Oblique localization of clear corneal incision, superotemporal in the right eyes and superonasal in the left eyes, may ease manipulations during phacoemulsification for right-handed surgeon without significant difference in the surgically induced astigmatism.Cilj studije bio je analizirati poslijeoperacijski kornealni astigmatizam nakon fakoemulzifikacije i implantacije intraokularne leće kroz čisti kornealni rez. U ovu prospektivnu studiju bila su uključena 22 oka (10 desnih i 12 lijevih očiju) kod kojih je učinjena fakoemulzifikacija i implantacija savitljive intraokularne leće kroz čisti kornealni rez. Operacije desnih očiju rađene su kroz superotemporalni rez, a operacije lijevih očiju kroz superonazalni rez. Astigmatizam je mjeren autorefraktometrom-¬keratometrom prijeoperacijski, te 1 tjedan, 1 mjesec i 2 mjeseca poslijeoperacijski. Srednja vrijednost kirurški induciranog kornealnog astigmatizma iznosila je 0,23 D (dioptrije). Vrijednosti vertikalne komponente astigmatizma bile su statistički značajno niže poslijeoperacijski u odnosu na prijeoperacijske vrijednosti (p=0,0404). Vrijednosti horizontalne komponente astigmatizma nisu se statistički značajno razlikovale prijeoperacijski i poslijeoperacijski (p>0,05). Također nismo našli statistički značajnu razliku između vrijednosti kirurški induciranog astigmatizma nakon superotemporalne incizije u desnim očima i superonazalne incizije u lijevim očima (p>0,05). Zaključeno je kako kosa lokalizacija čistog kornealnog reza, superotemporalno u desnim očima i superonazalno u lijevim očima, može olakšati rad i manipulacije tijekom fakoemulzifikacije kirurgu dešnjaku bez značajne razlike u veličini kirurški induciranog astigmatizma

Okularni pseudoeksfolijativni sindrom i unutarnje sistemske bolesti

The aim of the study was to assess the association between the presence of ocular pseudoexfoliation syndrome and internal systemic diseases, i.e. arterial hypertension, angina pectoris, myocardial infarction, heart arrhythmias, diabetes mellitus, stroke and transient ischemic attacks. This prospective study included 646 patients aged =50 examined at a general ophthalmology clinic in Knin. Ophthalmologic examination included visual acuity testing and refraction, slit lamp examination, fundus examination and applanation tonometry. The diagnosis of pseudoexfoliation syndrome was based on the presence of characteristic whitish, granular deposits on the anterior segment structures of the eye. Data on the presence of internal systemic disease were collected by interview with patients and from internist and neurological medical records. All data collected were statistically analyzed by use of c2-test and ANOVA. In patients with pseudoexfoliation syndrome, the prevalence of arterial hypertension (p=0.468), ischemic heart disease (p=0.372), cerebrovascular disease (p=0.485), diabetes mellitus (p=0.492) was not statistically significantly higher in comparison with patients without pseudoexfoliation syndrome. However, the prevalence of heart arrhythmia was statistically significantly higher in patients with than in those without pseudoexfoliation syndrome (p=0.001). Based on the results of this and other studies, the question of whether the presence of ocular pseudoexfoliation syndrome could be used as a marker in detecting individuals with heart arrhythmias or internal disease remains open.Cilj studije bio je ispitati povezanost između okularnog pseudoeksfolijativnog sindroma i unutarnjih sistemskih bolesti arterijske hipertenzije, ishemične bolesti srca (angina pektoris i infarkt miokarda), srčanih aritmija, šećerne bolesti i cerebrovaskularnih bolesti (moždani udar i tranzitorne ishemične atake). Ova prospektivna studija uključila je 646 bolesnika u dobi od 50 ili više godina pregledanih u općoj oftalmološkoj ambulanti u Kninu. Oftalmološki pregled bolesnika uključio je ispitivanje vidne oštrine i refrakcije, pregled na biomikroskopu, pregled očne pozadine i aplanacijsku tonometriju. Dijagnoza okularnog pseudoeksfolijativnog sindroma postavljena je na temelju prisutnosti znakovitih bjelkastih granularnih nakupina na strukturama prednjeg segmenta oka. Podaci o postojanju unutarnjih sistemskih bolesti prikupljeni su anamnestički i uvidom u internističku i neurološku medicinsku dokumentaciju. Svi prikupljeni podaci obrađeni su statistički pomoću ÷2-testa i ANOVA. Nismo utvrdili statistički značajnu razliku u učestalosti arterijske hipertenzije (p=0,468), ishemične bolesti srca (p=0,372), cerebrovaskularnih bolesti (p=0,485) i šećerne bolesti (p=0,492) u bolesnika s pseudoeksfolijativnim sindromom u odnosu na učestalost tih bolesti u bolesnika bez pseudoeksfolijativnog sindroma. Učestalost srčanih aritmija bila je statistički značajno viša u pacijenata s pseudoeksfolijativnim sindromom u odnosu na učestalost srčanih aritmija u bolesnika bez pseudoeksfolijativnog sindroma (p=0,001). S obzirom na rezultate ove i drugih studija ostaje otvoreno pitanje bi li okularni pseudoeksfolijativni sindrom mogao poslužiti kao biljeg u otkrivanju osoba s poremećajem srčanog ritma odnosno osoba s unutarnjim bolestima

Konzervans u očnim kapima kao uzrok pojasaste keratopaije rožnice kod dugotrajne terapije pilokarpin hidrokloridom

The aim is to present a patient with severe bilateral corneal complications after long-term antiglaucoma treatment with 1% pilocarpine hydrochloride (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Croatia) and its management. A patient with narrow-angle glaucoma treated with 1% topical pilocarpine hydrochloride eye drops for the last twenty years complained of impaired vision, intermittent visual haloes and eye redness. Ophthalmologic examination showed bilateral band keratopathy, peripheral laser iridotomy, medicamentous myosis, brown nuclear cataract, and synchysis scintillans of his right eye. Band keratopathy was thought to have resulted from the presence of the preservative phenylmercuric nitrate in the pilocarpine hydrochloride eye drops. Treatment of the patient consisted of two separate procedures for both eyes, i.e. phaco trabeculectomy and six months later corneal procedure including abrasion of corneal epithelium followed by removal of the superficial stromal calcium deposits by means of a 3.75% ethylenediaminetetraacetic (EDTA) solution. After phaco trabeculectomy, visual acuity was 0.8 on both eyes. Bilateral visual improvement with visual acuity 1.0 was recorded after corneal treatment with EDTA. In conclusion, one must be aware of preservative complications in long-term topical use, such as band keratopathy that can be visually incapacitating. Surgical treatment using EDTA is safe and effective treatment for band keratopathy.Cilj je prikazati slučaj nastanka rožničnih komplikacija uzrokovanih konzervansima pri dugotrajnoj upotrebi kapi 1%- tnog pilokarpin hidroklorida (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Hrvatska) i njihovo liječenje. Bolesnik s glaukomom zatvorenog kuta koji se unazad dvadeset godina liječio antiglaukomskim kapima 1%-tnog pilokarpin hidroklorida tri puta na dan žalio se na slabiji vid, haloe i povremeno crvenilo očiju. Oftalmološkim pregledom nađene su obostrane pojasaste degeneracije rožnice, periferne laserske iriditomije, zjenice u medikamentnoj miozi, tamna nuklearna bilateralna katarakta i scintilirajuća sinhiza desnog oka. Konzervans živin nitrat smatra se uzrokom pojasaste degeneracije rožnice kod ovoga bolesnika. Liječenje bolesnika sastojalo se od dva postupka za oba oka: prvi je bio kombinirani zahvat fakoemulzifikacije katarakte s trabekulektomijom, a nakon šest mjeseci liječenje koje je uključivalo abraziju kornealnog epitela i uklanjanje stromalnih kalcijskih depozita pomoću 3,75%-tne otopine etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA). Vidna oštrina nakon fakotrabekulektomije bila je 0,8 na oba oka. Obostrano poboljšanje vida do vidne oštrine 1,0 postiglo se nakon uklanjanja rožničnih depozita pomoću EDTA. Zaključuje se kako se prilikom dugotrajne upotrebe lijekova s konzervansima mogu očekivati nuspojave kao što je pojasasta degeneracija rožnice koja može doprinijeti znatnom smanjenju vidne oštrine. Kirurško liječenje pomoću EDTA je sigurna i učinkovita metoda liječenja pojasaste degeneracije rožnice