Virus crtičavog mozaika pšenice u sjevernim i južnim područjima Jugoslavije

From wheat plants cultivated in northern and southern regions of Yugoslavia wheat streak mosaic virus (WSMV) was isolated. Two isolates found were transmitted in a mechanical way to several species of Gramineae but the transmission failed on some Dicotyledones used. The isolates had thermal inactivation point between 50 and 55° C and dilution end point between 10-3 and 10-4. The investigated isolates were easily transmitted by the eriophyid mite (Aceria tulipae). The virus particles of the isolates were about 700 nm long. In ultrathin sections of infected wheat tissue pin-wheel structures with scrolls were found.U travnju 1977. godine opazio sam na listovima pšenice kod Valan- dova u Makedoniji virusne simptome u obliku crtičavosti i prugavosti (sl. 1). Simptomi su nalikovali onima koje na pšenici uzrokuje virus crti- čava mozaika pšenice (wheat streak mosaic virus, WSMV). U svibnju iste godine slične sam simptome zapazio na listovima pšenice u okolici Zagreba. Dolaženje WSMV na području Srbije opisali su Šutić i Tošić (1964). Prema Šutiću (1974) taj je virus u tom dijelu Jugoslavije prilično raširen. Međutim, dolaženje WSMV na području Makedonije i Hrvatske nije bilo poznato. Zbog toga sam u ovom radu nastojao ustanoviti da li opažene simptome na pšenici u sjevernim i najjužnijim područjima Jugoslavije uzrokuje WSMV. Pokuse sam vršio jednim izolatom nađenim u Hrvatskoj (izolat C) i jednim izolatom nađenim u Makedoniji (izolat M). Istraživane izolate sam prenosio mehaničkom inokulacijom na nekoliko pokusnih biljaka iz porodice Gramineae, ali ih nisam uspio prenijeti niti na jednu korištenu dikotiledonsku vrstu. Točka termalne inaktivacije za oba izolata bila je između 50 i 55° C, a krajnja točka razri- jeđenosti između 10-3 i 10-4. Ispitivane viruse sam eksperimentalno prenosio i s pomoću grinje Aceria tulipae, za koju se zna da je vektor WSMV-a (Slykhuis 1955). U mojim se pokusima uspješnost prijenosa tom grinjom kretala oko 75%. Metodom uranjanja ustanovio sam da ispitivani izolati imaju produžene virusne čestice dužine oko 700 nm (sl. 2b, gore desno). Na ultra- tankim presjecima kroz inficirano lisno tkivo pšenice našao sam submi- kroskopske strukture pin-wheel sa smotcima. Kako se na sl. 2 vidi, te strukture po svemu odgovaraju onima koje stvara tipični WSMV. Kako je poznato, WSMV na osnovi tipa submikroskopskih inkluzija pripada prvoj podskupini virusa, za koje su karakteristične strukture pin-wheel (Shepard i Carroll 1967, Edwardson 1974). WSMV (R/l :2,8/+ : E/E : S/Ac) ima mnogo zajedničkog s potyvirusima. Od tih se virusa razlikuje po tome što mu je čestica duga samo oko 700 nm. Isto je tako za WSMV karakteristično da se, za razliku od potyvirusa, prenosi grinjama, i to u prvom redu vrstom Aceria tulipae. Budući da se u prirodi grinje šire pasivno, nošene vjetrom, pojava zaraza pšenice s WSMV ovisi o učestalosti i smjeru vjetra (Gibbs i Harrison 1976). WSMV može znatno smanjiti urod pšenice (Atkinson i Grant 1967). Prema Tošiću (1971b) na pojedinim sortama pšenice prinos se može smanjiti i do 47%. Izvor WSMV u prirodi su divlje višegodišnje biljke iz porodice Gramineae kao i samonikle žitarice zaostale od prethodnog usjeva (Slykhuis i Bell 1963). Bremer (1971) je utvrdila da je glavni izvor WSMV u Turskoj trava Cynodon dactylon. Korisno je spomenuti da zasad nema podataka da se WSMV prenosi sjemenom. WSMV je sličan virusu mozaika pirike (agropyron mosaic virus), virusu mozaika raži (ryegrass mosaic virus) i virusu mozaika ječma (hordeum mosaic virus). Na osnovi simptoma te je viruse teško razlikovati. Međutim, prva dva virusa prenose se, za razliku od WSMV, drugom vrstom grinje (Abacarus hystrix), dok se virus mozaika ječma razlikuje od WSMV po krugu domaćina (Brakke 1971)

Prvi nalaz virusa mozaika repe na šećernoj repi u Hrvatskoj

Beet mosaic potyvirus was found for the first time in sugar beet (Beta vulgaris var. saccharifera) in Croatia in the summer of 1998. Virus identification was based on reactions of diagnostic test plants, microscopic and submicroscopic virus cell inclusions and aphid transmission.Virus mozaika repe (potyvirus) izdvojen je prvi put iz šećerne repe u Hrvatskoj. Inficirane biljke nađene su u ljeto 1998. u nekoliko polja u blizini Županje. Biljke su pokazivale jedva primjenljivi mozaik. Identificiranje virusa izvedeno je na temelju karakterističnih simptoma na pokusnim biljkama, vimsnih mikroskopskih i submikroskopskih staničnih inkluzija te na temelju neperzistentnog prijenosa lisnom uši Myzus persicae

Neki podaci o virusu mozaika lobode izoliranom iz vrste Chenopodium murale u Jugoslaviji

A virus (SMV-J) in Chenopodium murale collected near Nova Gra- diska (Yugoslavia) was found to be an isolate of sowbane mosaic virus (SMV). The virus was transmitted to 8 species of Chenopodiaceae but it failed to infect 7 species of plants from other families. The virus was isolated and purified. Electron microscope analyses revealed isometric virus particles about 30 nm in size. SMV-J was transmitted readily through seed; 32% of the seeds of diseased plants produced infected seedlings. The virus has a thermal inactivation point at about 93°C. It remained active in vitro more than 2 months. An immune serum against SMV-J was prepared. The serological tests performed by the agar gel double diffusion test and the intragel absorption test showed that SMV-J is indistinguishable from the American strain of SMV. In addition, SMV-J did not differ serologically from SMV isolate found in grapevine in YugoslaviaNa primjercima vrste Chenopodium murale koji su sabrani u okolici N. Gradiške nađen je virus (SMV-J), koji predstavlja izolat virusa mozaika lobode (sowbane mosaic virus, SMV). Virus je prenijet na osam vrsta iz porodice Chenopodiaceae, ali ga nismo uspjeli prenijeti na sedam vrsta koje pripadaju drugim biljnim porodicama. Virus je izoliran i purificiran prema metodi Steere (1959). Elektronskomikroskopskom analizom purificirane virusne suspenzije nađene su izometrične virusne čestice promjera oko 30 nm. SMV-J lako se prenosi sjemenom vrste C. murale. Iz 32°/o sjemenaka, sabranih u polju na inficiranoj biljci, nikle su zaražene biljke. Termalna točka inaktivacije istraživanog virusa je oko 93 °C, a može postojati in vitro više od 2 mjeseca. Krajnja točka razrjeđenja mu je oko 10-7. Protiv SMV-J priređen je imuni serum. Serološki pokusi izvedeni metodom dvostruke difuzije u agarskom gelu te metodom unakrsnog zasićavanja u agaru pokazali su da se SMV-J ne razlikuje od američkog soja virusa mozaika lobode (SMV-A). On se od SMV-A ne razlikuje niti po elektroforetskoj pokretljivosti. Osim toga SMV-J se serološki ne razlikuje niti od izolata SMV koji je nađen u vinovoj lozi u Jugoslaviji

Prvi nalaz furovirusa nekrotičnog žutila šećerne repe u Hrvatskoj

In fields of sugar beet (Beta vulgaris L. var. saccharifera) near Osijek and Županja (eastern Croatia) virus symptoms similar to those of beet necrotic yellow vein furovirus (BNYW) were observed on plant specimens in 1997. The main symptoms were pale greenish yellow foliage, upright leaves, reduced root size and root proliferation characteristic of rhizomania. Samples of sugar beet collected in the fields during June, July and August 1997 were checked for BNYW. In these samples BNYW v as revealed. This was established on the basis of test plant reactions, serology, electron microscope analysis of virus particles and soil transmission experiments. That is the first certain finding of rhizomania caused by BNYW in sugar beet in Croatia. Attempts to isolate BNYW from sugar beet growing in fields near Čakovec and Virovitica (northwestern and central Croatia, respectively), which also showed rhizomania symptoms, were unsuccessful.Više faktora utječe na urod šećerne repe u Hrvatskoj. Dosad nije bilo poznato je li među tim faktorima i štetna virusna bolest poznata pod imenom rizomanija koju uzrokuje virus nekrotičnog žutila žila šećerne repe (beet necrotic yellow vein virus; BNYW). Taj virus pripada furovirusima (Rush i Heidel 1995). Prema Horvathu (1994) BNYW može smanjiti urod šećerne repe i do 90%. Virus je rasprostranjen širom svijeta: otkriven je i u preko 20 europskih zemalja među kojima su i zemlje s kojima Hrvatska graniči. Istražujući virusne bolesti šećerne repe u okolici Čakovca, Virovitice, Osijeka i Županje, opazili smo tijekom 1997. godine na listovima šećerne repe na sva četiri lokaliteta simptome slične onima koje uzrokuje BNYW. Najupadljiviji simptomi bili su: usmjerenost listova prema gore a na njima su se tu i tamo zapažala zelenkastožuta područja (si. 1). Nekrotično žućenje žila nije opaže- no. Zapazili smo također da biljke s promjenama na listu imaju smanjen glavni korijen a na vršnom dijelu tog korijena redovito je nazočan abnormalno velik broj sitnih korjenčića; ti su korjenčići bili međusobno tijesno isprepleteni tako da su oblikovali gusti splet koji je nalikovao bradi (si. 2, 3). Zbog toga se ta bolest šećerne repe naziva rizomanija ili bradatost korijena. Na temelju simptoma opaženih na šećernoj repi u polju, reakcija na pokusnim biljkama, elektronskomikroskopskih istraživanja te serološke identifikacije ustanovili smo da opisanu bolest na šećernoj repi u okolici Osijeka i Županje uzrokuje BNYW. To su potvrdili i pokusi prijenosa bolesti uzorcima tla u kojem su u polju rasli inficirani primjerci šećerne repe. Naime, naši su se virusni izdati, kao i svi dosad opisani izolati BNYW-a, prenosili tlom. Iz literature je poznato da je prenosilac virusa u tlu gljivica Polymyxa betae (Abe i Tamada 1986). Naši pokusi pomoću kojih smo nastojali dokazati BNYVV u šećernoj repi te u pripadajućem tlu s područja Čakovca i Virovitice nisu dali pozitivan rezultat. Izloženi rezultati nedvojbeno pokazuju da je i na području Hrvatske rasprostranjen BNYW što je ujedno i prvi sigurni nalaz ovog virusa u našoj zemlj

Rasprostranjenost virusa mozaika soje unutar embrija soje

It has been found by ELISA-test that soybean mosaic virus (SMV) occurs in equal concentrations in all parts of embryo of seed produced in infected soybean cultivars NS-9 and NS-16 which were grown in southeastern part of Yugoslavia (the Province of Kosovo). The correlation between percentage of seed coat mottling symptoms and SMV infection was significant in both cultivars.Utvrđeno je s pomoću metode ELISA da virus mozaika soje (SMV) dolazi unutar embrija soje u podjednakim koncentracijama u kotiledo- nima i u onom dijelu koji čine epikotil, hipokotil i radikula. To je ustanovljeno na sjemenu soje (sorte NS-9 i NS-16) koja se uzgaja na području Kosova. Istraživanje je pokazalo da postoji značajna korelacija između pjegavosti koja se opaža na testi sjemenaka soje i inficiranosti sjemenaka SMV-om

Neke osobine virusa pjegavosti i venuća rajčice izoliranog u Jugoslaviji

The identification of tomato spotted wilt virus (TSWV) isolate found in the northern part of Yugoslavia is described. On the basis of symptomatological propeties it seems that the investigated isolate represents a mixture of several TSWV strains. The virus reacted positively in agar gel diffusion tests with TSWV antiserum. The purification by sucrose density gradient centrifugation performed after Best (1968) yielded only one virus centrifugal component. Electron microscope analysis showed that during the purification procedure numerous virus particles were destroyed. The transmission by vectors is also disscussed.Nedavno su Bužančić i Juretić (1977) na osnovi elektronskomikroskopskih istraživanja zaraženog tkiva duhana dokazali da je na duhanu u sjevernom dijelu Hrvatske raširen virus pjegavosti i venuća rajčice (tomato spotted wilt virus; TSWV). Izolat SI opisan u tom radu istraživali smo dalje s obzirom na simptomatološka i serološka svojstva i s obzirom na njegovo vladanje in vitro. Osim toga virus smo pokušali purificirati. Na osnovi simptoma na pokusnim biljkama zaključili smo da naš izolat najvjerojatnije predstavlja smjesu od barem dvaju sojeva TSWV. Naime, na nekim pokusnim biljkama izolat je uzrokovao osim izrazitih nekrotičnih simptoma još i simptome u obliku prstenaste pjegavosti (usp. sl. 1a, b, c; tab. 1). U literaturi je već otprije poznato da TSWV dolazi često kao smjesa od više sojeva (Tsakiridis i Gooding 1972). Izolat SI odlikovao se ovim svojstvima in vitro: termalna točka inaktivacije mu je bila oko 46 °C, postojanost in vitro oko 3 sata, a krajnja točka razrjeđivanja između KP8 i 1(T4 (vidi tab. 2). U pokusima izvedenim u agarskom gelu virus je pozitivno serološki reagirao s imunim serumom protiv TSWV (sl. 2a, b, d). Virus smo purificirali koristeći se Best ovom (1968) metodom centrifugiranja u gradijentu gustoće. Dobivena je bila samo jedna vidljiva centrifugalna zona (sl. 2c). Elektronskomikroskopska analiza virus- nih čestica iz te zone pokazala je da su mnogo čestice bile raspadnute. Unatoč tome inokulum uzet iz te zone bio je infektivan, što se vidjelo po karakterističnim lokalnim lezijama koje su se pojavile na inokuliranim listovima vrste Petunia hybrida. Širi pregled svojstava i nalaza toga virusa u Jugoslaviji može se naći u radu Bužančića (1978)

Y-virus krumpira na duhanu na Kosovu

A very destructive virus disease of tobacco has appeared steadily during the past four growing seasons in the Province of Kosovo (southeastern part of Yugoslavia). On the basis of test plant reactions, properties in vitro, serological tests and analysis of the microscope and submicroscope inclusions it was stated that causal virus belongs to necrotic strain of potato virus Y (PVY). This is the first information on PVY affecting tobacco in the Province of KosovoU prošlih nekoliko godina javlja se na duhanu na području Kosova vrlo agresivna virusna bolest zbog koje nastaju znatne gospodarske štete. Na oboljelim biljkama virus uzrokuje nekrotične promjene na listu, osobito nekroze žila, te mozaik. U ovom su radu istražena 4 virusna izolata (TI, T2, T3, T4) nađena na duhanu u okolici Gnjilana, Uroševca, Đakovice i Prizrena. Na osnovi istraživanja kruga domaćina, osobina in vitro, seroloških svojstava te studija mikroskopskih i submikroskopskih inkluzija u citoplazmi inficiranih stanica, ustanovili smo da se 4 virusna izolata međusobno ne razlikuju i da svi oni pripadaju Y-virusu krumpira (potato virus Y, PVY). Prema nekrotičnim promjenama na listu duhana, izolati vjerojatno pripadaju nekrotičnom soju PVY-a. Ovo je prvo priopćenje o dolaženju PVY na duhanu na području Kosova

Rasprostranjenost virusa mozaika soje unutar embrija soje

It has been found by ELISA-test that soybean mosaic virus (SMV) occurs in equal concentrations in all parts of embryo of seed produced in infected soybean cultivars NS-9 and NS-16 which were grown in southeastern part of Yugoslavia (the Province of Kosovo). The correlation between percentage of seed coat mottling symptoms and SMV infection was significant in both cultivars.Utvrđeno je s pomoću metode ELISA da virus mozaika soje (SMV) dolazi unutar embrija soje u podjednakim koncentracijama u kotiledo- nima i u onom dijelu koji čine epikotil, hipokotil i radikula. To je ustanovljeno na sjemenu soje (sorte NS-9 i NS-16) koja se uzgaja na području Kosova. Istraživanje je pokazalo da postoji značajna korelacija između pjegavosti koja se opaža na testi sjemenaka soje i inficiranosti sjemenaka SMV-om

Prirodna zaraza vrste Digitalis ciliata s virusom mozaika trpuca

A virus isolate (HRV-D) from Digitalis ciliata Trautv. collected in the Botanical Garden of Zagreb University was investigated in respect of its relation with some other viruses. The virus was compared on basis of its symptoms on differential test plants, serological properties and inclusion bodies with the Yugoslav ribgrass mosaic virus (HRV-Y) and with the common tobacco mosaic virus (TMV). It has been established that the investigated HRV-D belongs to ribgrass mosaic virus (HRV). The rounded plates which are characteristic of the type HRV were very rare, but groups of paracrystalline needles were frequent. The natural host range of HRV isolates is also discussed.Iz vrste Digitalis ciliata Trautv., koja je skupljena na školskom polju Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izoliran je virus za koji smo ustanovili da pripada virusu mozaika trpuca (ribgrass mosaic virus; Holmes\u27 ribgrass mosaic virus; HRV). Do toga smo došli na osnovi istraživanja virusa s pomoću diferencijalnih domaćina, te seroloških pokusa izvedenih u gelu agara. Izolirani virus je uspoređivan s ranije nađenim izolatom HRV u Jugoslaviji (HRV-Y) kao i s običnim virusom mozaika duhana (TMV). Za razliku od tipičnog HRV i još nekih drugih tobamovirusa istraživani izolat stvarao ie vrlo riietko u inficiranim stanicama inkluzije u obliku tzv. okruglastih pločica, p često nakupine kristaliničnih iglica. TT radu ie dan pregled dosadašniih nalaza HRV u prirodi i s time u vezi razmatrani su srodstveni odnosi među dosad poznatim izolatima HRV

Serological Investigations on Tomato Mosaic Virus Occurring in Yugoslavia

A virus was isolated from diseased tomato plants with mild variegation symptoms on leaves. The virus was transmitted to 11 test plants, the symptoms of which are described in detail (Tab. 1). Our virus caused only local symptoms on N. silvestris, N. glutinosa and D. stramonium, and both local and systemic symptoms on Atriplex hortensis, Che- nopodium amaranticolor and Ch. quinoa. On the basis of these symptoms on test plants it was obvious that this isolate was very similar to tomato mosaic virus (M e 1 c h e r s et al. 1940 Klinkowski 1958; Faccioli and Paul 1967; Opel et al. 1969). The investigations of cell inclusions showed that our virus produced hexagonal prisms, but not rounded plates which are also very common among viruses of the tobacco mosaic group (Miličić 1969). Serological investigations carried out by drop method, agar double- diffusion test, and cross absorption test showed that the investigated virus and the dahlemense strain of tomato mosaic virus (VMR-D) were closely related, but that the investigated virus and the common strain of tobacco mosaic virus (VMD) were distantly related (comp. Tab. 1; Fig. 3, 4). The facts presented in this paper are the first experimental evidence of the existence of the tomato mosaic virus in Yugoslavia