Inhaled Medication in Obstructive Pulmonary Disease – Can we Accomplish More?

Inhalacijski lijekovi temelj su učinkovitog liječenja astme i kronične opstruktivne plućne bolesti. Inhalacijska primjena lijeka s pomoću različitih inhalera omogućuje izravnu dopremu lijeka u dišne putove, na mjesto njihova djelovanja, što im omogućuje brz učinak uz manju dozu lijeka i manje sustavnih nuspojava. Uporaba inhalera često je kompromitirana pogreškama pri njihovoj primjeni, koje mogu uzrokovati izostanak plućne depozicije lijeka, u konačnici, značajno lošiji tijek bolesti i nepotreban trošak. Ovaj tekst sažima temeljne postavke primjene inhalacijskih lijekova, navodi značaj pogrešaka pri inhaliranju, ističe važnost trajne edukacije bolesnika, u čemu središnju ulogu ima educiran i motiviran liječnik.Inhaled medication is the basis for effective treatment of asthma and chronic obstructive pulmonary disease. Inhalation using various inhalers enables direct release of the drug into the airways, with in situ action that allows for rapid effect with lower drug dose and fewer overall side effects. The use of inhalers is often compromised by usage errors, which may lead to an absence of pulmonary drug deposition, and ultimately to a notably graver course of the disease and unnecessary costs. This work summarizes the basic postulates of the use of inhaled medication, critical inhaler errors, and the importance of continuous education of patients, in which an educated and motivated physician plays a central role

Pharmacotherapy of Respiratory Tract’s Allergic Diseases

Alergijski rinitis i astma česte su alergijske bolesti dišnog sustava. Bolje poznavanje patofiziološke podloge ovih bolesti omogućilo je učinkovitije farmakoterapijsko liječenje ovih bolesti, posebice snažnim protuupalnim lijekovima. U ovome tekstu analiziraju se farmakoterapijske mogućnosti liječenja alergijskog rinitisa i astme te njihova optimalna primjena temeljena na suvremenim terapijskim smjernicamaAllergic rhinitis and asthma are frequent allergic respiratory diseases. Better knowledge of their pathophysiologic mechanisms enabled more efficacious pharmacotherapy, especially by using potent anti-inflammatory medicines. In this article the pharmacotherapeutic possibilities of the treatment of allergic rhinitis and asthma were discussed with special refer to recent therapeutic guidelines

One-Airway Concept – Therapeutic Implications

Koncept alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova temelji se na čvrstoj epidemiološkoj povezanosti, sličnim genskim i okolišnim čimbenicima rizika te činjenici da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa, glavnih sastavnica ovog sindroma, vrlo je slična, a postoje i brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Ova saznanja i dosadašnje kliničko iskustvo nalažu potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik afirmira simptome rinitisa ili astme. U skladu s time u većine bolesnika maksimalni terapijski učinak postići će se tek liječenjem bolesti na obje razine dišnog sustava. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida te antileukotrijena. U dobro definiranim podskupinama bolesnika specifična imunoterapija (SIT) te primjena anti-IgE-protutijela mogu biti optimalna terapijska mjera. Poznavanje kompleksne patofiziološke povezanosti gornjih i donjih dišnih putova pruža prostor za razvoj novih lijekova čiji bi se učinak temeljio na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.The one-airway concept is based on strong epidemiological links, similar genetic and environmental risk factors and the fact that allergic rhinitis is a direct risk factor for asthma development. The immunopathology of asthma and rhinitis, the main components of this syndrome, is very similar and there are also numerous histopathological proofs of similarity between chronic rhinitis and sinusitis, and these entities and asthma. This knowledge and the clinical experience to date require the use of diagnostic procedures to confirm upper and lower respiratory diseases regardless of rhinitis or asthma symptoms. Consequently, maximum therapeutic eff ects in the majority of patients will be achieved only if both respiratory levels are treated. Modern treatment is based on effi cient anti-inflammatory therapy on both levels, in particular with intranasal and inhalation corticosteroids and antileukotrienes. In well defined patient subgroups, specifi c immunotherapy (SIT) and use of anti-IgE antibodies may prove to be an optimal therapy. The knowledge of complex pathophysiological connections between upper and lower airways provides a platform for development of new medicinal products whose effects would be based on modifying interactions between target organs, nasal mucosa and airways and bone marrow

Azithromycin and Chronic Respiratory Diseases

Azitromicin je vrlo brzo nakon dolaska u široku kliničku uporabu našao istaknuto mjesto u liječenju različitih bakterijskih infekcija, osobito u respiratornom sustavu. S vremenom je rastao broj istraživanja koja su utvrdila važne imunomodulatorne učinke makrolida, što je znatno proširilo indikacijsko područje azitromicina, makrolida koji u odnosu prema drugim makrolidima ima brojne komparativne prednosti. Za razliku od kratkotrajnog propisivanja azitromicina kao antimikrobnog agensa, njegovo se imunomodulatorno djelovanje očituje tek tijekom dugotrajne, višemjesečne kontinuirane primjene. Ovaj tekst kratak je osvrt na primjenu azitromicina u kroničnim respiratornim bolestima u kojima se djelovanje tog lijeka temelji upravo na njegovim imunomodulatornim učincima.Soon after it was introduced in everyday clinical practice, azithromycin became widely used for the treatment of a number of bacterial infections, especially those affecting the respiratory tract. Over time, a growing body of research found that macrolides exert significant immunomodulatory effects, thus significantly expanding indications for azithromycin, a macrolide antibiotic with numerous advantages over the other antibiotics from its class. As opposed to short-term use of azithromycin as an antimicrobial agent, its immunomodulatory effect is presented only after long-term use over a course of several months. This paper briefly addresses the use of azithromycin in patients with chronic respiratory diseases where the effects of the drug are based on its immunomodulatory effects

Reslizumab, a New Therapy Option for Patients with Severe Eosinophilic Asthma

Dostupni epidemiološki podaci sugeriraju da 3 – 10% bolesnika s astmom boluje od teške astme. U ovih bolesnika, usprkos adekvatnoj primjeni standardne inhalacijske terapije, provedbi mjera kontrole okolišnih čimbenika i primjerenoj suradljivosti, ne može se postići zadovoljavajuća kontrola bolesti. U znatnog broja bolesnika radi se o teškoj eozinofilnoj astmi u kojoj glavni etiopatogenetski mehanizam jest eozinofilni obrazac upalne reakcije u dišnim putovima, neovisan o alergenu. Za ove bolesnike odnedavno su dostupna dva biološka lijeka sa snažnim antieozinofilnim učinkom. To su monoklonska protutijela usmjerena protiv interleukina 5 (IL-5), reslizumab i mepolizumab. Ovi lijekovi znatno poboljšavaju plućnu funkciju, smanjuju broj akutnih pogoršanja astme, smanjuju potrebu za primjenom sustavnih kortikosteroida te poboljšavaju kvalitetu života sniženu astmom. Antieozinofilni lijekovi učinkoviti su u dobro definiranoj podskupini bolesnika s teškom astmom. Stoga je prije odluke o njihovoj primjeni potreban pažljiv probir bolesnika temeljen na fenotipskim karakteristikama astme.Available epidemiological data suggest that 3-10% of asthmatic patients suffer from severe asthma. Despite the adequate administration of standard inhalation therapy, the implementation of measures controlling environmental factors and appropriate compliance, it is not possible to achieve satisfactory control of the disease in these patients. A significant number of these patients have severe eosinophilic asthma in which the allergen-independent eosinophilic form of inflammatory reaction in the airway represents a major etiopathogenetic mechanism. Two biological drugs with a strong anti-eosinophilic effect have recently become available for these patients. These drugs, reslizumab and mepolizumab, are monoclonal antibodies directed against interleukin 5 (IL-5). They signifficantly improve pulmonary function, reduce the number of acute asthma aggravations, reduce the need to administer systemic corticosteroids, and improve the reduced quality of life in asthmatic patients. Anti-eosinophilic drugs are effective in a well-defined subgroup of patients with severe asthma. Therefore, prior to deciding on the administration of these drugs, careful patient screening based on phenotypic characteristics of asthma should be made

Mistakes in Asthma Diagnosis – A Differential Diagnostic Trap or an Inadequate Diagnostic Procedure?

Dijagnoza astme temelji se na detaljnoj anamnezi, fizikalnom pregledu prsnog koša te rezultatima testova plućne funkcije i procjene alergijskog statusa. Najčešće diferencijalnodijagnostičke nedoumice uzrokuju bolesti prezentirane sličnim kliničkim obilježjima: kronična opstruktivna plućna bolest, bolesti gornjih dišnih putova, gastroezofagealna refluksna bolest, disfunkcija glasnica, lokalizirana opstrukcija velikih dišnih putova te brojni drugi rijetki poremećaji. Treba istaknuti da se u većini slučajeva diferencijalnodijagnostičke dvojbe mogu razriješiti pridržavanjem standardnih dijagnostičkih postupaka preporučenih u smjernicama za zbrinjavanje astme. Nepridržavanje naputaka smjernica, tj. dijagnosticiranje astme isključivo na temelju kliničkog dojma može rezultirati pogrešnom dijagnozom i nepotrebnim prolongiranim propisivanjem diferentne terapije.Asthma diagnosis is based on a detailed medical history, physical examination of the chest, lung function tests and allergic status assessment. The diseases with similar clinical features, i.e. chronic obstructive pulmonary disease, upper airways diseases, gastroesophageal reflux disease, vocal cord dysfunction, localized obstruction of airways and other numerous rare disorders are the most common differential diagnostic traps. One should note that these ambiguities may be solved in the majority of cases by complying with diagnostic standards given in asthma management guidelines. The noncompliance with these guidelines, i.e. asthma diagnosis made exclusively on the basis of a clinical impression, may lead to a wrong diagnosis and unnecessarily long administration of a differential therapy

Azitromicin u liječenju akutnih egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti

Akutne egzacerbacije kronične opstruktivne plućne bolesti (AE-KOPB) važna su odrednica ove bolesti. One u velikoj mjeri određuju kakvoću života, radnu produktivnost i smrtnost bolesnika. AE-KOPB najčešće su uzrokovane respiratornom infekcijom, pušenjem ili pogoršanjem pridruženih bolesti. Uspjeh ukupnog zbrinjavanja KOPB uvelike ovisi o brzini i načinu liječenja AE. Antibiotici primijenjeni u AE-KOPB olakšavaju simptome bolesti, odgađaju pojavu nove AE te usporavaju progresiju bolesti. Primjenu antibiotika u AE-KOPB treba razmotriti kritički. Obično se propisuju u srednje teškim i teškim AE koje karakterizira pogoršanje već prisutnih simptoma: novonastalo pogoršanje zaduhe, povećanje količine i gnojnosti iskašljaja. Antibiotska terapija AE-KOPB obično je empirijska, a rukovodi se poznavanjem najčešćih bakterijskih uzročnika (Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa) te podatkom o rezistenciji ovih uzročnika na standardne antibiotike. U izvanbolničkom liječenju AE-KOPB mogu se rabiti doksiciklin, aminopenicilini, makrolidi, cefalosporini 2. generacije i kinoloni. Doksiciklin i amoksicilin preporučuju se samo u blagim AE, dok se u težima prednost daje makrolidima, amoksicilin/klavulanskoj kiselini (ko-amoksiklav) i fluorokinolonima. U slučaju infekcije s P. aeruginosa nužno je standardno antipseudomonasno liječenje. Preporuke temeljene na podacima o rezistenciji respiratornih patogena i laboratorijskim pokazateljima učinkovitosti favoriziraju primjenu fluorokinolona i ko-amoksiklava. Poredbena klinička ispitivanja u pravilu ne potvrđuju njihovu superiornost u odnosu na azitromicin. Azitromicin, moksifl oksacin i ko-amoksiklav primijenjeni u izvanbolničkim uvjetima imaju usporedivu kliničku i baktericidnu učinkovitost protiv svih najčešćih respiratornih patogena te sličan sigurnosni profil. Važna prednost azitromicina je vrlo jednostavan način propisivanja koji omogućuje primjerenu suradljivost bolesnika. U liječenju najtežih oblika AE-KOPB, obično u bolničkim uvjetima, dijagnostički je napor usmjeren etiološkoj dijagnozi. Racionalan odabir antibiotika temelji se na rezultatima različitih dijagnostičkih procedura, a liječenje se obično započinje parenteralnim putom

Churg-Straussov sindrom sa zahvaćenim mioperikardom

Churg-Strauss syndrome (CSS) is a small-vessel necrotizing vasculitis typically characterized by asthma, lung infiltrates, extravascular necrotizing granulomas and hypereosinophilia. Cardiac disease is a major contributor to disease-related death in CSS. We describe a 38-year- old man with late-onset asthma, allergic rhinosinusitis, and high extravascular and peripheral blood eosinophilia, who presented with migratory pulmonary infiltrates and acute myopericarditis. Antineutrophilic cytoplasmic antibodies (ANCA) were negative. Early therapy with medium-dose methylprednisolone led to resolution of the pericardial effusion and significant clinical improvement. In the present case report, the importance of early recognition of CSS in patients with asthma and peripheral eosinophilia is discussed. Cardiac magnetic resonance imaging, besides electro- and echocardiography, may be helpful in early detection of cardiac involvement in CSS, enabling appropriate treatment aimed to prevent further disease progression and potentially fatal consequences.Churg-Straussov sindrom (CSS) je nekrotizirajući vaskulitis malih krvnih žila koji je znakovito obilježen astmom, plućnim infiltracijama, ekstravaskularnim nekrotizirajućim granulomima i hipereozinofilijom. Srčana bolest je najvažniji uzrok smrti kod CSS. Opisuje se 38-godišnji muškarac s astmom kasnog nastupa, alergijskim rinosinusitisom i visokom ekstravaskularnom i perifernom eozinofilijom, koji se prezentira s migrirajućim plućnim infiltratima i akutnim mioperikarditisom. Antineutrofilna citoplazmatska antitijela (ANCA) bila su negativna. Rana terapija srednjom dozom metilprednizolona riješila je perikardijalni izljev i dovela do značajnog kliničkog poboljšanja. U ovom prikazu slučaja raspravlja se o važnosti ranog prepoznavanja CSS kod bolesnika s astmom i perifernom eozinofilijom. Uz elektro- i ehokardiografiju, magnetska rezonancija srca može pomoći u ranom otkrivanju zahvaćenosti srca kod CSS, te tako omogućiti primjereno liječenje kako bi se spriječilo napredovanje bolesti i moguće pogubne posljedice

Lyophilized bacterial extract OM 85-BV in the treatment of patients with chronic obstructive lung disease

Težina i učestalost akutnih egzacerbacija važna su odrednica kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), a uspjeh liječenja ove bolesti u znatnoj mjeri ovisi upravo o brzini i kakvoći njihova zbrinjavanja. U liječenju težih egzacerbacija, koje su u pravilu bakterijske, koriste se različite terapijske mjere pri čemu racionalan odabir antibiotika često ima centralno mjesto. Učestala primjena antibiotika u ovih bolesnika može uzrokovati rezistenciju bakterija na jedan ili više antibiotika te uz neadekvatan imunološki odgovor pogodovati reinfekciji. Radi toga, osobito u bolesnika s čestim egzacerbacijama, valja razmotriti mogućnost primjene imunostimulansa poput pročišćenog bakterijskog lizata OM 85-BV. U kontekstu rezultata dosadašnjih kliničkih ispitivanja i činjenice da je svaka terapijska mjera koja smanjuje broj, trajanje i težinu egzacerbacija KOPB-a dobrodošla, može se zaključiti da je OM 85-BV potencijalna terapijska opcija koja može pomoći bolesnicima s KOPB-om, osobito onima s čestim bakterijskim egzacerbacijama.The number and severity of its acute exacerbations determine in great extent the course of chronic obstructive pulmonary disease (COPD). Furthermore, the general efficacy of treatment of COPD depends significantly on the readiness and quality of cure of exacerbations. Although in the treatment of severe, most often bacterial exacerbations, different therapeutic measures are used, the rational choice of an antimicrobial has the pivotal role. The frequent use of antibiotics in patients with COPD can generate bacterial resistance to one or more antibiotics as well as an inappropriate immune response preparing the ground for re-infection. Therefore, the use of immunostimulants, such as purified bacterial extract OM 85-BV, should be considered, especially in frequent exacerbations. Based on results of performed clinical trials and the fact that each therapeutic measure, which diminishes the number, severity, and duration of COPD exacerbations, is welcome, we can consider OM 85-BV a potentially useful therapeutic modality for COPD patients, especially those with frequent bacterial exacerbations

Liječenje pneumonija iz opće populacije

Etiološka dijagnostika pneumonija izuzetno je teška i komplicirana, pa se smjernice za liječenje temelje na empirijskom izboru antibiotika. Danas je općeprihvaćen stav da u inicijalnom empirijskom liječenju treba primijeniti antibiotik koji dobro djeluje na Streptococcus pneumoniae i na atipične uzročnike. Za ambulantno liječenje preporučuju se novi makrolidi (azitromicin, klaritromicin), doksiciklin ili respiratorni fluorokinoloni, a za hospitalizirane bolesnike beta-laktamski antibiotik, odnosno kombinacija s makrolidom ili monoterapijski fluorokinolonski antibiotik s dobrim učinkom na S. pneumoniae. Liječenje težih pneumonija u bolnici se započinje parenteralnom primjenom antibiotika, a nakon stabilizacije stanja bolesnika prelazi se na peroralnu primjenu (switch therapy). Respektirajući brojne čimbenike koji utječu na zbrinjavanje pneumonija u nas, uključujući već tradicionalno kliničko razvrstavanje pneumonija na bakterijske i atipične, za učinkovito i racionalno liječenje treba prihvatiti vlastite smjernice na nacionalnoj razini. U načelu, bolesnike mlađe od 65 godina, bez kroničnih poticajnih bolesti, s kliničkom dijagnozom bakterijske pneumonije treba liječiti ambulantno, peroralnom primjenom beta-laktamskih antibiotika (amoksicilin, amoksicilin s klavulanskom kiselinom, 2. generacija cefalosporina), a makrolidima ako je riječ o atipičnoj pneumoniji. Respiratorne fl uorokinolone treba primijeniti u bolesnika s težim oblikom bolesti, s težim poticajnim stanjima te ako postoji dovoljno podataka o infekciji rezistentnim sojem pneumokoka. Bolesnike starije od 65 godina i mlađe s poticajnim stanjima u pravilu treba hospitalizirati, a najčešće zahtijevaju parenteralnu primjenu antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson), katkad u kombinaciji s makrolidom. Monoterapijska alternativa jest primjena moksifl oksacina. U većine bolesnika moguć je prijelaz s parenteralnog na peroralni oblik primjene lijeka, najčešće 48 do 72 sata nakon početka liječenja. Bolesnike koji zahtijevaju zbrinjavanje u jedinici intenzivne skrbi treba liječiti intravenskom primjenom betalaktamskog antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson), u pravilu u kombinaciji s makrolidnim antibiotikom (azitromicin) ili kinolonom (ciprofloksacin, moksifloksacin)