5 research outputs found

    Bioetika i liječnik u partnerstvu s bolesnikom

    Get PDF
    Bioetički obrazovan liječnik uspostavlja odnos koji se realizira u dijalogu s bolesnikom, u kome je nezaobilazna spoznaja o pravima bolesnika, o etičkim pitanjima uz neophodno bioetičko obrazovanje. Ono podrazumijeva da se uz medicinsko, uključuje i znanje iz etike, filozofije, prava, psihologije, teologije i drugih znanosti. Liječnik svojim stečenim znanjem i umijećem, svojim odnosom prema bolesnom čovjeku, svjedoči pravedan život i život s vrlinom i ugledom. Potrebno je razlikovanje liječnika koji liječi samo na osnovi iskustva, bez objaÅ”njenja i traženja pristanka na liječenje, od onog koji uz lijekove liječi i razgovorom s bolesnikom, raspravlja s njim kao filozof, objaÅ”njava prirodu tijela, traži uzroke bolesti, u liječenju konzultira bolesnika i njegove bližnje. Informirani pristanak (informed consent) originalno je pravo čovjeka koje je proisteklo iz bioetičke reakcije na postmoderno vrijeme medicinske tehnologizacije i karaktera obrazovnog profiliranja liječnika. To praktično predstavlja promjenu paternalističke uloge liječnika i pozicije bolesnika. Bolesnik postaje subjekt odlučivanja o svom zdravlju i životu, a liječnik njegov opunomoćenik. Obrazovani liječnik je, i prema Platonu, onaj koji u svom pristupu poučava bolesnika, ne propisuje mu lijek, ako nije dobio njegovu suglasnost za uzimanje i koji svojim pristupom i empatijom smiruje bolesnika, dajući mu nadu u ozdravljenje i izlječenje. Kakav će biti odnos čovjeka, posebno liječnika i zdravstvenog djelatnika prema svom, ili prema tijelima drugih ljudi, ovisit će i ovisi o tome Å”to se o tijelu sazna i nauči, kako se to doživljava u odgojnom procesu. Danas je, u obrazovnom procesu zdravstvenih djelatnika, ali i općem prosvjećivanju ljudi u zajednici, neophodno pružanje znanja o pitanjima vezanim uz odnos liječnik - bolesnik, odnos prema vlastitom zdravlju, na temeljima druÅ”tvenih i humanističkih znanosti, kako bi se postigao cilj bioetičke izobrazbe i liječnika i bolesnika

    ACUTE CORONARY SYNDROME AFTER HORNET BITE, TYPE II KOUNIS SYNDROME ā€“ A CASE REPORT

    Get PDF
    Kounisov sindrom je slučajna pojava akutnoga koronarnog sindroma povezan s anafilaksijom u kojoj akutni upalni medijatori dovode do spazma koronarnih arterija s erozijom i rupturom ateromatozne ploče. Prikazan je 53-godiÅ”nji muÅ”karac poslije uboda strÅ”ljena u kojeg se u toku tretmana anafilaksije razvio akutni infarkt miokarda anteroseptalne lokalizacije. Dijagnoza Kounisova sindroma tipa II dokazana je elektrokardiografskim promjenama i biokemijskim markerima uz kliničku manifestaciju akutnoga koronarnog sindroma, a povezana je s anafilaksijom zbog koje je započet prehospitalni tretman bolesnika poslije uboda strÅ”ljena. Za anafilaksije poslije uboda strÅ”ljena potrebno je na vrijeme pomisliti na akutni koronarni sindrom ako bolesnici imaju bol u prsima i hemodinamski poremećaj jer se ova stanja rijetko događaju, a zahtijevaju dodatnu dijagnostiku i primjenu odgovarajućeg liječenja.Kounis syndrome is an accidental occurrence of acute coronary syndrome associated with anaphylaxis, where acute inflammatory mediators cause the spasm of coronary arteries with the erosion and rupture of atheromatous plaque. We present a 53-year-old male who during the treatment of anaphylaxis after a hornet bite developed acute anteroseptal myocardial infarction. The diagnosis of type II Kounis syndrome was proven by electrocardiographic abnormalities and biochemical markers with clinical manifestation of acute coronary syndrome, and was associated with anaphylaxis which demanded prehospital treatment of the patient after the hornet bite. Anaphylaxis after a hornet bite requires consideration of acute coronary syndrome if patients have chest pain and hemodynamic impairment, as these conditions occur infrequently but demand additional diagnostics and adequate treatmen

    ELECTROLYTE AND ACID-BASE DISTURBANCES IN CRITICALLY ILL NEONATES

    Get PDF
    Prevalencija elektrolitnih i acidobaznih poremećaja u novorođenčadi nije dovoljno poznata, kao Å”to joÅ” nisu dovoljno defi nirane normalne vrijednosti elektrolita i parametara acidobaznog statusa za zdravu i bolesnu novorođenčad u odnosu na gestacijsku i postnatalnu dob. Cilj rada bio je utvrditi učestalost elektrolitnih i acidobaznih poremećaja u bolesne novorođenčadi na intenzivnom tretmanu. Prospektivno su prikupljeni podatci za 100 konsekutivno zaprimljene novorođenčadi (45 rođenih u terminu i 55 prijevremeno rođenih) na intenzivno liječenje. Analizirani su anamnestički, klinički i laboratorijski podatci. U statističkoj obradi rezultata koriÅ”tene su standardne metode deskriptivne statistike. NajčeŔći poremećaj bila je acidoza, metabolička (80%) i respiratorna (55%), dok je alkaloza bila rjeđa. U 63 novorođenčadi (63%) identifi cirani su mijeÅ”ani acidobazni poremećaji. Stupanj metaboličke i respiratorne acidoze korelirao je s težinom bolesti. Statistički značajna razlika u odnosu na gestacijsku dob nađena je za vrijednosti pH, baznog ekscesa, natrija, klorida, kalcija, ureje i albumina. Uz hipoalbuminemiju, najčeŔće su zabilježene hiponatremija, hipokloremija i hipokalcijemija. Zaključujemo da se velika zastupljenost metaboličkih poremećaja u naÅ”em istraživanju može donekle objasniti specifi čnostima fi ziologije naÅ”e populacije, a dodatni faktor rizika svakako je sam proces bolesti, ali i komplikacije primijenjene terapije. Pažljiv klinički nadzor i brza korekcija mogu pomoći u poboljÅ”anju ishoda.The prevalence of electrolyte and acid-base disturbances in neonates are not suffi ciently known. In addition, normal electrolyte and acid-base status parameters in healthy and ill-affected neonates according to gestational and postnatal age have not yet been properly defi ned. The aim of the study was to determine the prevalence of electrolyte and acidbase disorders in critically ill neonates. We analyzed prospectively collected history, clinical and laboratory data, including electrolyte and acid-base parameters, on 100 consecutive neonates admitted to Department of Intensive Care, Clinical Department of Pediatrics, Tuzla University Clinical Center, from January 2017 to May 2017. On statistical analysis, standard methods of descriptive statistics were employed. The most common disorder was metabolic acidosis (80%), followed by respiratory acidosis, found in 55 (55%) patients, while alkalosis was less common: 18 and 4 critically ill newborns with respiratory and metabolic acidosis, respectively. Mixed acid-base disorders were recorded in 63 (63%) patients. Elevated anion gap was found in 16 (16%) and elevated corrected anion gap in 30 (30%) patients. The grade of metabolic and respiratory acidosis correlated with the disease severity. Statistically signifi cant differences according to gestational age were found for pH, base excess, sodium, chloride, calcium, urea and albumin. In addition to hypoalbuminemia, hyponatremia, hypochloremia and hypocalcemia were mostly reported. Fluid, electrolyte and acid-base balance are essential components in the treatment of neonates at a high risk. It is particularly important in low birth weight neonates. Premature infants usually require parenteral nutrition and fl uid, the quantity and composition of which may greatly vary. They also have important developmental restrictions in renal homeostatic mechanisms. Finally, prematurity makes them particularly vulnerable and susceptible to morbidity and mortality, which can be signifi cantly associated with fl uid, electrolyte and acid-basemimbalance. In conclusion, over-representation of metabolic disorders in our study may in part be explained by the specific physiology of this population, with the disease process itself or therapy related complications as additional risk factors. Careful clinical monitoring and rapid correction can help improve the outcomes

    Retractile testis: follow-up benefits

    Full text link
    Aim Determine justifyability of following retractile testis in boys, establish a control timeframes, agerange and parameters.Method The series included 100 boys with primary care diagnosis of retractile testis or cryptorchidism.The boys were followed through annual examinations that noted resence of retractile, descended orundescended testis and presence or abscence of a taut or inelastic spermatic cord in association witha retractile testis. Boys had completed follow-up if their testes had spontaneously descended or theyunderwent orchiopexy. Indication for surgery was given when retractile testes ascended and becamecryptorchid or if testicular size decreased during follow-up.Results The number of retractile testes was 157, unilateral in 43 patients and bilateral in 57 patients.Age at presentation was 5,6 Ā± 2,0 years, and everage follow-up 4,2 Ā± 2,0 years. Of the 157 retractiletestes, 52 (33%) became descended testes, 43 (27%) became undescended and 62 (40%) remainedretractile on most recent follow-up. 59 retractile testes had a taut spermatic cord and 26(44%) of thesebecame undescended. Out of 47 orhyopexies performed, 42 had a hernia sac and remainder had fibrousprocessus vaginalis. Retractile testes in boys older than 7 years had 57% chance of spontaneous descentversus 24% chance in boys less than 7 years (p<0.01).Conclusion These findings suggest that all boys with retractile testes should be followed up. Retractiletestes have a 30% risk of becoming ascending testes requiring orchyopexy

    Atelektaza pluća i infekcije donjih diÅ”nih puteva u djece na odjelu za intenzivno liječenje

    Full text link
    Cilj rada Prikazati etioloÅ”ke, kliničke i radioloÅ”ke karakteristikeatelektaze pluća kod djece na intenzivnom tretmanu u Odjeljenjuintenzivne njege i terapije Klinike za dječije bolesti Tuzla ujednogodiÅ”njem periodu.Metode Uzorak je obuhvatio 31 dijete sa infekcijom donjih diÅ”nihputeva i atelektazom pluća. Prosječna dob djece iznosila je 3,6 Ā±3,9 g. Analizirane su etioloÅ”ke, kliničke i radioloÅ”ke karakteristikeatelektaze pluća kod djece sa infekcijom donjih diÅ”nih puteva.Rezultati U promatranom jednogodiÅ”njem periodu zbog infekcijadonjih diÅ”nih puteva, bronhitisa i pneumonije, liječeno je ukupno332 pacijenta, od čega 208 dječaka (62,7%) i 124 djevojčice(37,3%). Kod 224 (67,5%) pacijenta radioloÅ”ki nalaz je pokazaopneumoniju, dok je kod 31 (9,3%), uz pneumoniju, opisanai atelektaza pluća. NajčeŔća je bila desnostrana atelektaza (20 ili64,5%), dok je u 10 ili 32,3% registrovana lijevostrana, a kodjednog pacijenta (3,2%) obostrana. Općenito osnovno oboljenjebila je infekcija donjih diÅ”nih puteva (30 ili 96,8%), dok je kodsamo jednog pacijenta to bio medijastinalni ekspanzivni proces.Klinički znaci, nalazi gasnih analiza i pulsne oksimetrije, bili su ukorelaciji i u smislu hipoksemijskog tipa respiratorne insuficijencije.NajčeŔći uzrok atelektazi pluća bila je staza gustog sekreta,koja je dovela do smetnji ventilacije. Kontinuiranu oksigenoterapijuzahtijevalo je svih 31 pacijenata, najmanje 24 sata, dok jemonitoring vitalnih parametara kod 12 ili 38,7% pacijenata biopotreban duže od 24 sata. Prosječna dužina intenzivnog liječenjabila je 4,3 Ā± 2,7 dana (od 1 do 15 dana).Zaključak Atelektaze pluća kod djece sa infekcijama donjihdiÅ”nih puteva u odjeljenju intenzivne njege nisu rijetke. One predstavljajudodatni faktor rizika za ozbiljne poremećaje plućne ventilacije,naročito u dojenačkoj dobi
    corecore