Sportsko-rekreacijski programi za odraslu mušku populaciju utemeljeni na klaster analizi anketnih indikatora

A physically active lifestyle has many well-documented benefits. However, we are witnessing an epidemic of sedentary behaviour. Voluntary physical activity, i.e. recreational physical activity, has thus assumed central importance in satisfying the physical activity needs of humans. In order to tailor intervention programmes more individually, a 38-item questionnaire was designed to acquire information on how adult men spend their free time. The goal was to see if any grouping criteria may induce the grouping of the members of a wide male population into certain sub-population groups with recognizable demographic, social and material characteristics, particular health-related issues and specific attitudes towards free time and the way of spending it. The sample was comprised of 319 adult healthy men, from 19 to 67 years of age, from Central Bosnia. The cluster analysis, a method of multivariate hierarchical grouping with Euclidian distances, was used. Six distinct clusters were obtained: first cluster – 18 % of subjects, age 36.2 yrs, most married, positively oriented towards physically active lifestyle, scarcely take medication, no health-related discomforts; second cluster – 35 % of subjects, age 38.6 yrs, married, several children, would like to be more physically active because they are informed about the importance of exercise, but they are not very active and their discomforts are rather pronounced; third cluster – 9 % of subjects, age 28.9 yrs, no marital or parental obligations, not physically active with negative attitudes towards an active lifestyle, under high stress, but feel no discomforts; fourth cluster – 25 % of subjects, age 36.5 yrs, married, a smaller number of children, moderate values in all variables, except for the variables of health discomforts: the value is the highest in the entire sample; fifth cluster – 6 % of subjects, age 45.5 yrs, the oldest in the sample, married, have many children, physical activity is not important to them, they hardly feel any discomforts probably due to the many medications they take; sixth cluster – 7 % of subjects, age 24.8 yrs, no marital or parental obligations, not satisfied either with job no income, no prescribed medication and satisfied with their health status, but unexpectedly very high levels of reported health discomforts. Adequate intervention recreational and sporting activity programmes are proposed in accordance to the features of each cluster. Generally, a lack of information about the crucial role of a physically active lifestyle was observed throughout the clusters, as well as evident passive, consuming-absorbed attitudes towards free time. The previously active athletes in the third cluster were the only exception. The study has provided preliminary evidence for feasibility and value of using a cluster method approach to the identification of typologies of the adult male population. Much effort of expert kinesiologists, and of the broader community and mass media as well, must be invested in the promotion of physical activity, education for active and self-responsible living and in intervention strategies for changing the state of passivity.Uvod Mnogobrojni su dokazi da je tjelesno aktivan način života poželjan jer smanjuje rizik za nastanak mnogobrojnih kroničnih nezaraznih bolesti, a s druge strane ublažava stanja stresa i depresije, poboljšava raspoloženje, samopouzdanje i zadovoljstvo životom. Ipak, danas smo svjedoci epidemije sjedilačkog načina života. Mehanizacija je eliminirala obveznu tjelesnu aktivnost iz naših života, pa bi na njeno mjesto trebala doći dobrovoljna tjelesna aktivnost, tzv. rekreacijska tjelesna aktivnost kojoj je zadaća da zadovolji čovjekovu potrebu za kretanjem. Promicanje redovite tjelesne aktivnosti postao je javnozdravstveni prioritet. Programi tjelesnog vježbanja trebali bi biti svakodnevna aktivnost u slobodno vrijeme svakog čovjeka. Naravno, valjalo bi programe prilagoditi specifičnim potrebama potencijalnih korisnika. Nažalost, još je uvijek praksa da se nude opći programi vježbanja ili tjelesne aktivnosti općoj, apstraktnoj populaciji. Ponuđači programa rijetko znaju kakve su potrebe, želje i sklonosti potencijalnih korisnika. Autorica je uvjerena da bi takvo znanje silno proširilo popis kvalitetnih, individualiziranih sportsko-rekreacijskih programa koji bi vjerojatno bili atraktivniji jer bi odgovarali na stvarne potrebe poznatih podgrupa unutar populacije (populacijske podskupine mogu biti definirane spolom, dobi, socijalnim statusom, visinom prihoda, mjestom stanovanja, vrstom posla kojim se bave, odnosom prema tjelesnoj aktivnosti, zdravstvenim statusom ili nekim drugim kriterijem). Anketni upitnik je oblikovan s ciljem da se u općoj populaciji odraslih muškaraca pronađu taksoni s prepoznatljivim demografskim, socijalnim i materijalnim obilježjima, zdravstvenim poteškoćama i specifičnim stavovima prema slobodnom vremenu i načinima na koji provode vrijeme dokolice kako bi se intervencijske preporuke za vježbanje i ponuda sportsko-rekreacijskih programa maksimalno individualizirala i prilagodila njihovim potrebama i sklonostima. Metode Uzorak ispitanika obuhvatio je 319 odraslih muškaraca, u dobi od 19 do 67 godina, iz Srednje Bosne. Svi su ispitanici bili zdravi, bez posebno vidljivih kognitivnih, konativnih i socioloških aberacija. Uzorak je projektiran stratifikacijski tako da zadovolji uravnoteženu dobnu strukturu s najmanje 15 % entiteta po svakoj dobnoj skupini, a najmanje 25 % u skupini od 35 do 39 godina (tablica 1). Inicijalni su podaci prikupljeni anketom koja je sadržavala 38 varijabli. Primijenjeno je 6 varijabli (prve 4 demografske) općeg statusa: dob (OAGE), bračno stanje (OMARR), broj djece (ONOCH), radni staž (OW-ORK), zadovoljstvo poslom (OSATJOB) i zadovoljstvo primanjima (OSATINC); zatim 9 varijabli koje opisuju slobodno vrijeme: procjena slobodnog vremena (SFRE-EAS), planiranje slobodnog vremena (SFREEPL), način provođenja slobodnog vremena (SFREEWA), prisutnost sportskih aktivnosti u slobodnom vremenu (SSPORT), važnost sportske aktivnosti u organizaciji slobodnog vremena (SFREESP), sportske aktivnosti uz više slobodnog vremena (SFREEIF), razlozi za izostanak bavljenja sportskim aktivnostima (SPACTAB), spremnost ulaganja novca za bavljenje sportskim aktivnostima u slobodnom vremenu (SSPINVEST) i interes za aktivnosti u mogućem slobodnom vremenu (SINTER); 8 varijabli za procjenu zdravstvenog statusa: ocjena postojanja stresa (ZSTRESS), ocjena pomaže li tjelesna aktivnost u otklanjanju stresa (ZSTRRED), zadovoljstvo zdravljem (ZHEASAT), važnost tjelesne aktivnosti za zdravlje (ZACTHEAL), informiranost o važnosti vježbanja za zdravlje (ZINFOR), izvori informacija o važnosti vježbanja za zdravlje (ZINFSOUR), korištenje lijekova (ZMEDICA) i procjena osobne tjelesne aktivnosti (ZACTLEV). Na koncu je korišteno 15 varijabli za procjenu zdravstvenih tegoba: smetnje spavanja (TSLEEP), napetost (TTENS), nervoza (TNER), ljutnja (TANGER), bezrazložni strah (TFEAR), tjeskoba (TANX), nemir (TREST), umor (TTIRED), vrtoglavica (TVERT), glavobolja (THEAD), bol u kralježnici (TBACK), bol u nogama (TLEG), bol u želucu (TSTOM), prekomjerna težina (TWEIGHT) i povišeni tlak (TBLPRESS). Tih je 15 varijabli za procjenu zdravstvenih tegoba preliminarno zasebno faktorizirano te su se dobile 4 latentne dimenzije opisane kao: opća napetost (PGENTEN), opće somatske tegobe (PSOM), opća tjeskoba (PANX) i bol izazvan prekomjernim stajanjem (PEXCST) (tablica 3). Neparametrijske varijable definirane su na ordinalnoj skali pomoću 3 modaliteta ponuđenih tvrdnji (potpuno slaganje, djelomično slaganje, neslaganje). Isto je učinjeno s varijablama koje opisuju zdravstvene tegobe i stanja (učestalo, ponekad, rijetko). Ostale varijable su bile ili zadane parametrijski (dob, staž) ili kumulativno kao sumacijski kompozit više mogućih odgovora. Za temeljnu obradu podataka primijenjena je klaster analiza, metoda multivarijatnog hijerarhijskog grupiranja (tzv. joining-tree clustering s euklidskim distancama). Konačan broj klastera određen je na temelju pokazatelja analize varijance klastera u paketu Statistica (kvadrirane Mahalanobisove udaljenosti klastera te F-vrijednosti i probabiliteti razlika klastera). Za svaki od tako dobivenih klastera određene su vrijednosti po varijablama radi njihova detaljnog opisa. Podaci su obrađeni standardnom procedurom za analizu podataka u paketu programske podrške Statistica (StatSoft®). Rezultati i rasprava Iako je temeljni cilj ovog istraživanja bila taksonomizacija dobivenih pokazatelja, zanimljivi su i neki fenomeni na razini osnovnih varijabli, primjerice najčešći način provođenja slobodnog vremena - većina ispitanika vrijeme provodi s obitelji, ali i u kafiću i pred TV-om. Dio ispitanika dodatno zarađuje ili se dodatno obrazuje, pa je relativno mali broj onih koji se bave sportskim aktivnostima (grafikon 1). Čak 70,5 % entiteta dalo je više od jednog odgovora, što dodatno potiče na zabrinutost zbog izostanka tjelesne aktivnosti. Na pitanje o razlozima zbog kojih se ne bave sportskim aktivnostima, ispitanici su odgovorili da nemaju vremena, nešto manje ih smatra da nema uvjeta, a najmanje ih drži da su razlog sredstva (grafikon 2). Kada bi imali više vremena, najviše ispitanika bi se posvetilo sportskim igrama koje zahtijevaju organizaciju, manji dio (grafikon 3) je iskazao interes za nove aktivnosti (pilates, tae-bo), borilačke aktivnosti, fitnes, aktivnosti u parovima i tradicionalne aktivnosti (boćanje, kuglanje, stari sportovi). Izrazit interes za bavljenje sportskim igrama potvrđuje sklonost muške populacije prema kolektivnim sportskim igrama. Grafikon 4 pokazuje izvore informacija o vrijednostima tjelesne aktivnosti, a grafikon 6 kvalifikacijsku strukturu ispitanika. Taksonomskom analizom dobiveno je šest dobro definiranih klastera (tablice 4, 5 i 6). Totalni Raov F-test razlika (39,07) uz stupnjeve slobode (DF1 = 30 i DF2 = 1324) pokazuje probabilitet od p < 0.0001. Rezultati analize klastera iznimno su zanimljivi s aspekta kronoloških definicija, pa neće biti opisani redoslijedom kako su dobiveni, već prema prosječnoj kronološkoj dobi ispitanika obuhvaćenih njime. Šesti klaster (CL06) okuplja 7 % entiteta prosječne dobi 24,8 godine. Najmlađi u ukupnom uzorku, bez obiteljskih obveza, s jedva nešto malo staža (0,4 godine), nezadovoljni poslovnim statusom i primanjima. Vrijeme provode uglavnom u kafićima ili pred TV-om. Uopće ne osjećaju stanje stresa, ne uzimaju lijekove, zadovoljni su svojim zdravljem i smatraju da su tjelesno aktivni. Međutim, u tu “idealiziranu” sliku mladih i “bezbrižnih” ljudi nimalo se ne uklapaju znatni pokazatelji zdravstvenih tegoba. Stoga se takvim osobama trebaju ponuditi sadržaji koji “ne obvezuju”, a u sebi sadrže avanturizam, kretanje, brzinu, dinamiku, raznolikost. Osim natjecanja u različitim sportskim igrama, moguće je organizirati poduke u atraktivnim sportovima tipa: slobodnog penjanja, zmajarenja, raftinga, brdskog biciklizma, organiziranje izleta s različitom tematikom, zatim borilačkih sportova, fitnesa i sl. Treći klaster (CL03) okuplja 9 % ispitanika prosječne dobi 28,9 godina, uglavnom bez bračnih i roditeljskih obveza. Pokazuju negativan stav prema svakoj varijabli iz blokova slobodnog vremena i aktivnosti. Osjećaju znatan stres, nisu aktivni, ali procjenjuju da tjelesna aktivnost nije važna za zdravlje. Ne osjećaju zdravstvene tegobe i nastoje se dokazati na poslu (radi se o jednoj od obrazovanijih skupina). Izražavaju nezadovoljstvo slobodnim vremenom, ali i poslom i prihodom. Dosta su pasivni u odnosu na vrijednosti tjelesnog vježbanja. Teško im je ponuditi adekvatne rekreacijske sadržaje zato što ih prije treba “otrgnuti” od cjelodnevnog posla, a oni na to neće lako pristati, jer u poslu vide mogući izlaz iz brojnih (najčešće novčanih i statusnih) problema koji već postoje, ali i koje naziru u budućnosti (brak, djeca,...). Moguće im je ponuditi organizirane aktivnosti u neposrednoj blizini posla, dvorane za fitnes, teretane i sportske igre; u program vježbanja treba uključiti i sustav edukacije o vrijednostima vježbanja, pravilnoj prehrani te o osobnom doprinosu i odgovornosti za kvalitetu života. Za vrijeme vikenda moguće je organizirati suvremene programe u prirodi (team building, rafting, pješačenje i dr.) Prvi klaster (CL01) okuplja 18 % ispitanika, u cijelom uzorku najaktivnijih pojedinaca. Prosječne su dobi 36,2 godine, uglavnom u braku i s manje djece. Nemaju niti jednu negativnu vrijednost u sustavu varijabli za procjenu slobodnog vremena i aktivnosti. Pozitivno percipiraju slobodno vrijeme i aktivnosti važne za zdravlje, dobro su informirani i jako aktivni. Puno vremena provode u tjelesnom vježbanju, nisu pretjerano skloni uzimanju lijekova i ne osjećaju nikakve zdravstvene po-teškoće. Uspjeli su “izboriti” nekakav poslovni i drugi status. Čini se da ovakav opis ponajviše odgovara bivšim aktivnim sportašima ili entitetima koji su se nastavili aktivno baviti sportom. Nije nužno nešto im posebno nuditi jer su već stekli navike kontinuiranog bavljenja sportom, osim možda aktivnosti koje bi angažirale njihove manje izražene kapacitete. Potrebno im je osigurati uvjete za redovito bavljenje sportskim igrama, a s obzirom na dob nužno je provjeravanje zdravstvenog statusa (1 – 2 puta godišnje). Za ovaj subuzorak iznimno važna edukacija o održavanju sposobnosti i kontroli zdravlja. Sportske igre je potrebno nadopuniti ciljanim aktivnostima i vježbama. Četvrti klaster (CL04) okuplja 25 % ispitanika u prosjeku 36,5 godina, koji su uglavnom u braku i s manje djece. Sve varijable koje definiraju ovaj klaster uglavnom su prosječnih vrijednosti, ali su svi pokazatelji procjene zdravstvenih tegoba jako naglašeni. Kao da su upali u nekakvu “životnu kolotečinu” - nisu pretjerano nezadovoljni poslom i primanjima (naprotiv), ali ne pronalaze motiva za ozbiljniju sportsku aktivaciju. Iako ih štošta zanima, ipak se radi o najpasivnijoj skupini koja doslovno nema nikakve ambicije ozbiljnije se uhvatiti u koštac sa životnim zadaćama. Njima je potreban poseban program rekreacijske aktivacije, primarno korektivni programi vježbanja, ali i edukacijskoga karaktera pod nadzorom stručnjaka ili tima stručnjaka, kako bi se poštovala sva načela primjene kinezioloških programa. Ovim je osobama potreban znatan poticaj za pojačanje motivacije. Drugi klaster (CL02) okuplja 35 % entiteta, prosječne dobi od 38,6 godina. Uglavnom su u braku i s više djece te s dosta radnog staža (17,6 godina). Od maksimalnih pokazatelja mogu se izdvojiti namjere planiranja i organizacije slobodnog vremena te brojne aktivnosti kojima bi se eventualno bavili, kao i dobra informiranost o vrijednosti vježbanja za zdravlje - osjećaju potrebu bavljenja sportskim aktivnostima. Zdravstvene tegobe su im jako izražene (gotovo kao kod 4. klastera). Radi se o informiranim i aktivnim osobama, uz to dosta obrazovanima, koje žele planirano i organizirano slobodno vrijeme, provedeno u sportskim aktivnostima, a ako treba i uz novčana izdvajanja. Očito se radi o svojevrsnoj životnoj prekretnici, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da su u godinama kada su najvjerojatnije uvelike osigurali temeljne životne resurse, a i djeca su vjerojatno dosta samostalna, pa je pritisak obitelji malo popustio. To im omogućava da započnu s planiranjem “nove” budućnosti. Poštujući principe primjene kineziološke rekreacije, moguće je uz dosta edukacijskog razgovora utjecati na promjene navika. S takvim se osobama radi u manjim skupinama, a sadržaji bi trebali “podići” emocije i raspoloženje. Peti klaster (CL05) okuplja 6% ispitanika prosječne dobi od 45,5 godina. Najstariji su u uzorku, u braku su i s većim brojem djece, zadovoljni plaćom, ali ne i poslom. Nemaju namjeru planirati slobodno vrijeme, vježbanje im uopće nije važno, da imaju više vremena uopće se ne bi bavili sportom, ne misle da je vježbanje faktor otklanjanja stresa, smatraju da tjelesna aktivnost uopće nije važna za zdravlje, dosta uzimaju lijekove i jako loše su informirani o važnosti tjelesne aktivnosti. Ne bi ulagali novac u bavljenje sportskim aktivnostima i slobodno vrijeme provode uglavnom u pasivnim oblicima (kafić i TV). Ne osjećaju neke zdravstvene tegobe (otprilike su na razini 3. klastera). Imaju slobodnog vremena, ali ga ne žele planirati ni organizirati u smislu sportskih aktivnosti. Moglo bi se reći da se radi o “opuštenim” osobama, relativno zadovoljnim svojim statusom. Općenito ih je teže animirati čak i sustavnim akcijama. Za očuvanje i unapređenje zdravlja trebalo bi im ponuditi sadržaje koje oni već koriste u slobodno vrijeme tipa boćanja, stolnog tenisa, malog golfa i sl. Moguće je organizirati različite izlete u prirodu i to obiteljskoga karaktera, a pod određenim uvjetima moguće je organizirati susrete i natjecanja starih sportova i sl. Određeno ciljano vježbanje zahtijeva sustav kontrole koji se temelji na utvrđivanju inicijalnog stanja subjekta, kao temeljnog preduvjeta programiranja aktivnosti te praćenja i kontrole rada. Jedan se problem provlači kroz cjelokupni uzorak: nedostatak informacija o važnosti tjelesne aktivacije te pasivan, konzumentski pristup. Za veći dio populacije u uzorku ne postoje unutrašnji ni vanjski čimbenici koji bi ih pokrenuli na aktivnost te bez vanjske intervencije stručnjaka kineziologa nije moguće organizirati bilo koju vrstu aktivnosti. Ovo je istraživanje pružilo neke preliminarne dokaze o opravdanosti korištenja klaster analize u identifikaciji tipologije podgrupa populacije odraslih muškaraca. Svakoj skupini treba pristupiti s drugačije oblikovanom ponudom programa sportske rekreacije. No, uopćeno treba paziti da 1) programi ne smiju dodatno opterećivati tjelesne funkcije koje su već opterećene svakodnevnom rutinom te 2) ne smiju predstavljati nikakav rizik za zdravlje sudionika

Die Klassifikation der Tenniszentren nach den Bedingungen und dem Angebot

By means of cluster analysis carried out on K groups applied to 16 tennis centres statistically, significant differences were established on the basis of the analysis of variance. The characteristics, on the basis of which the basic parameters of their functioning and further development within the offer on the one hand, and the profitability on the other may be anticipated, were established for three hypothetical models of tennis centres. The analysis of the types of tennis centres makes it possible to set the criteria for the construction of an optimal-quality tennis centre that would comprise in its offer the necessary contents and which would function positively in terms of profit.Mittels einer auf den K-Gruppen ausgeführten und an 16 Tenniszentren angewandten Clusteranalyse wurden einige statistisch bedeutende Unterschiede auf Grund der Varianzanalyse gefunden. Für drei hypothetische Modelle der Tenniszentren wurden diejenigen Eigenschaften bestimmt, die als Grundparameter ihres zukünftigen profitablen Funktionierens sowie der Erweiterung ihres Angebots antizipiert werden könnten, Die Analyse der Typen von Tenniszentren ermöglicht es, Kriterien für die Bildung eines Tenniszentrums optimaler Qualität zu setzen, dessen Angebot die erforderlichen Inhalte hatte, das aber auch profitabel arbeiten würde

Durch Alter bestimmte und von Ausübung der heilgymnastischen Tätigkeiten abhängende Selbsteinschätzung der persönlichen Beschwerden von erwachsenen Frauen

A set of 15 variables was used in a sample of 134 women in order to assess their subjective experience of health. In addition, a variable assessing engagement in sport activities and the information on chronological age were also used. By using a regression analysis in a manifest and latent space with the data first transformed into the image form, the relation of subjective health experience compared to chronological age was established. The results showed that for the adequate sport recreational programme it is essential to get information on health condition from the subjective assessment of the participants themselves.Selbsteinschätzung der persönlichen Beschwerden von erwachsenen Frauen Auf Muster von 134 Frauen wurde ein Fragebogen aus 15 Variablen zur Selbsteinschätzung des gesundheitlichen Wohlfühlens überhaupt und nach den sportlichen Tätigkeiten erarbeitet, und durch Altersangaben erweitert. Dabei wurden die Zusammenhinge zwischen der ganz persönlichen Einschätzung des gesundheitlichen Wohlfühlens einerseits und dem Alter und sportlichen Aktivitäten anderseits, aufgrund der Anwendung von Regressionsanalyse im manifesten und latenten Raum festgestellt, wobei die Angaben eigentlich aus angebotenen Image-Fragen hervorgingen. Um die erholungsportliche Programme entsprechend zu gestalten - was die Endresultaten deutlich zeigen - ist es notwendig, auch die Angaben über die Selbsteinschätzung des allgemeinen Wohlfühlens der Teilnehmerin selbst zu verfügen

Einfluss einer medizinisch programmierten aktiven Erholung auf die angestellten die verschiedenen Belastungen am Arbeitsplatz unterzogen werden

U radu je razmatrana efikasnost 10-dnevnog medicinski programiranog aktivnog odmora u transformaciji nekih funkcionalnih i antropoloških obilježja dviju grupa djelatnika. Prva grupa bila je sastavljena od 55 vozača poljoprivrednih strojeva, a druga od 55 ispitanika koji izvršavaju radne zadatke tipa: montera, mehaničara, električara i sl. Ispitanici su bili podvrgnuti jedinstvenom kineziološkom tretmanu s osnovnim ciljem rekuperacije i povećanja funkcionalnih sposobnosti. Podaci su analizirani multivarijatnim procedurama, a vremenski efekti tretmana valorizirani su SSDIF analizom kvantitativnih promjena. Dobivene su pozitivne promjene različitog intenziteta, Sto je vjerojatno posljedica različitog inicijalnog statusa koji u suštini ovisi o vrsti zanimanja.In this paper we have researched the efficiency of the 10-day medically programmed active rest with regard to the transformation of some functional and anthropologic characteristics of two groups of employees. The first group consisted of 55 agricultural machines drivers, and the second of 55 examinees, their occupations being for example: mechanics, electricians, etc. The examinees underwent the kinesiological treatment with the basic goal to recuperate and increase the functional abilities. The data was analyzed by means of multivariant procedures, and the time effects of the treatment were evaluated by means of the SSDIF analysis of quantitative changes. We have obtained the positive changes of various intensity, which is probably the consequence of the different initial status, which basically depends on the type of occupation.In dieser Arbeit haben wir die Effizienz einer 10-tdglichen medizinisch programmierten aktiven Erholung bezüglich der Transformation von einigen funktionellen und anthropologischen Charakteristiken von zwei Gruppen der Arbeiter analysiert. Die erste Gruppe bestand aus 55 Landwirtschaftsmaschinenfahrern, und die zweite aus 55 Probanden, die Mechaniker, Elektriker, u.ä. von Beruf waren. Die Probanden wurden der kinesiologischen Behandlung unterzogen, derer Hauptziel die Erholung als auch die Erhöhung von funktionellen Fähigkeiten waren. Die Daten wurden mittels der Mulitvarianzanalyse analysiert und die zeitliche Effekte der Behandlung wurden mittels der SSDIF-Analyse von quantitativen Veränderungen bewertet. Wir bekamen die positiven Veränderungen, die von verschiedener Intensität waren, was wahrscheinlich die Folge des verschiedenen Anfangsstatus ist, der im Grunde von dem Typ des Berufs abhängt

Workload, Active Breaks, and Leisure-Time Recreational Activities

Uvođenjem tehnologije u sve segmente radnoga procesa uvode se brojna pravila i ograničenja, ali i niz „novih“ učinaka na čovjeka. Čovjek nije bitno unaprijedio uvjete rada, on i nadalje sjedi, još duže, a kumulacija tenzija raste proporcionalno odgovornosti i sve većem opsegu posla. Pomanjkanje fizičkoga poticaja snižava stupanj sposobnosti koji se adaptira na aktualne tjelesne zahtjeve, a oni snižavaju stupanj funkcija organskih sustava posebice srčanožilnoga i dišnoga sustava. Osim statičkoga opterećenja u većini zanimanja dominira povećano opterećenje vida i živčanoga sustava koji su opterećeni kontinuiranom pozornošću na monitore, stvarajući napetost, umor pa i razdražljivost. Posljedice takvoga rada nužno je kompenzirati u slobodnom vremenu. Kineziološka struka bavi se unapređenjem radnih uvjeta odgovarajućim programima vježbanja kako u neposrednom radu tako i u slobodno vrijeme. U radu su prikazane preporuke za provođenje sportsko-rekreacijskih aktivnosti zaposlenika sukladno položaju pri radu, vrstama i intenzitetu tjelesnog opterećenja, a općenita preporuka glasi: 3x5 minuta dnevno vježbi istezanja i opuštanja u okviru aktivne pauze na radu, dnevne cikličke aktivnosti u trajanju 30-60 minuta i 2x60 minuta ciljanoga programa vježbanja sukladno osobnim potrebama tjedno.The introduction of technology into all aspects of the work process brought about a number of rules and limitations but also a number of “new” effects on people. Working conditions have not signifi cantly improved, the main working position is still sitting, and psychological tension continues to increase with grater responsibilities and workload. The lack of physical activity lowers the level of physical ability and thus the degree of functioning of different organ systems, mainly cardiovascular and respiratory. In addition to static loads, in most professions, visual and nervous systems are burdened by continuous attention to monitors, which creates tension, fatigue, and nervousness. Therefore, there is a need to compensate for the consequence of such work in spare time. Kinesiological profession is engaged in improving working conditions by introducing appropriate exercise programmes in both the working environment and leisure. This paper presents physical activity recommendations for the employees according to their working position, form, and intensity of workload. General recommendations for the employees’ physical activity are: 3x5 minutes of daily stretching and relaxation within an active break at work, daily aerobic activity 30-60 minutes, and 2x60 minutes weekly of tailor made specific exercise programmes

Teilnahme an der gestaltung aktiver freizeit und die selbsteinschätzung der gesundheit bei den studenten der universität split

The research was performed to find out the way in which students at the University of Split spend their leisure time and what was the portion of sporting activities in it in relation to self-appraisal of their health status. A sample of 449 subjects (mean age 21 years; 380 female and 69 male students) was surveyed by questionnaire. The results of the t-test showed statistically significant gender differences in criterion variables. The students with longer sport experience felt far less health-related discomforts than the others. The female students with more leisure time self-evaluated their health as better. The sport experience of men was longer than the experience of the women, and they preferred sport games and resistance training in gyms. The self-perceived health evaluation of men was generally higher than the self-perception of health in women, except for anger, which was lower in female students. The female students listed numerous health-related discomforts and medical conditions, among which particularly conspicuous was the general feeling of being tired connected with a sequence of psychosomatic discomforts (tension, feeling restless, back pain and leg pain). The discomforts and medical conditions reported by the young female students are comparable to those already reported by the general population of older people. They were caused primarily by hypokinesis and stress, or vice versa, the majority of discomforts and medical conditions were induced by insufficient physical activity, that is, by a sedentary lifestyle, which draws attention to the necessity for intervention in the leisure time of the young, especially college or university students.Uvod U ovom je radu istražena povezanost načina na koji studenti Sveučilišta u Splitu provode slobodno vrijeme i subjektivne ocjene njihova zdravlja. Studentska populacija budući su nositelji društvenog ustroja i socijalno-ekonomske nadgradnje te su budući rukovoditelji u svakom razvijenom društvu. Ovim istraživanjem željeli su se utvrditi načini i trendovi provođenja slobodnog vremena studentske populacije, koji su osobni izbor pojedinca s čitavim nizom učinaka. Slobodno vrijeme utječe na učinkovitost rada, a to se pravilo može primijeniti i na kvalitetu studiranja, čija će uspješnost zavisiti, između ostaloga, i od psihofizičkog stanja svakog pojedinca. Autori su željeli ustanoviti koliko je sportska aktivnost zastupljena u slobodnom vremenu ispitanika te koliki je, prema subjektivnoj procjeni studenata, njihov stupanj zdravlja i kakve zdravstvene smetnje osjećaju. Isto se tako istražilo u kojoj je mjeri bavljenje sportom studenata/ica povezano s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. Metode Uzorak je obuhvatio 449 ispitanika iz populacije studenata sa šest splitskih fakulteta, 380 studentica i 69 studenata. Prosječna dob anketiranih studenata iznosila je 21,39 godina. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom radi utvrđivanja načina na koji studenti provode slobodno vrijeme. U radu je istražena zastupljenost i vrsta sportskih aktivnosti kojima se studenti bave te zdravstvene smetnje prema subjektivnoj procjeni studenata. Isto se tako željela istražiti povezanost bavljenja sportom studenata/ica s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. U radu su korištene sljedeće statističke metode: deskriptivna analiza, analiza frekvencija (F) i postotaka (%), T-test nezavisnih uzoraka (t - vrijednost t-testa, df – stupnjevi slobode, p - prag značajnosti) te regresijska analiza u kojoj su prediktorske varijable bile pitanja iz ankete: LEART - Koliko vremena dnevno provodite u učenju?; LEI-SURE - Koliko sati dnevno imate slobodnog vremena?; SPORT - Bavite li se sada sportom?; ACTYRS - Koliko se dugo bavite sportom?; HRSPW - Koliko se puta tjedno bavite sportskim aktivnostima?. Kriterijska varijabla, Poteškoće sa zdravljem, vezana je uz odgovor na pitanje iz ankete: Kakve poteškoće imate sa zdravljem? Druga kriterijska varijabla, Zdravstvene smetnje, vezana je uz odgovore na pitanje iz ankete: Zaokružite zdravstvene smetnje koje imate. Rezultati i rasprava Iako su uzorak činile pretežito studentice (omjer u odnosu na muškarce gotovo 3:1), t-test analize razlika pokazala je u kriterijskim varijablama značajne razlike između spolova (tablica 2). Regresijska analiza (tablica 3), pokazala je statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje sa zdravljem u uzorku studenata (p=0,03). Od svih prediktorskih varijabli najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama imalo je pitanje Koliko se dugo bavite sportom? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,02), a očito je da ispitanici koji se duže vremena bave sportom imaju manje poteškoća sa zdravljem (nega-tivna povezanost). Druga regresijska analiza (tablica 4) ukazala je na statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje vezane uz stanje zdravlja u uzorku studentica (p=0,02). Najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama ima pitanje Koliko imate sati slobodnog vremena? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,00). Ispitanice koje dnevno imaju više slobodnog vremena, imaju i manje poteškoća sa zdravljem. U tablici 5, prikazane su frekvencije subjektivnih smetnji kod studentica i studenata koje se manifestiraju kao psihosomatske smetnje. Kod studentica se posebice ističe prisutnost učestalog umora (52%) i generalni nedostatak vremena (43,9%). Uz to znatan postotak (39,7%) studentica učestalo osjeća napetost, a velik dio njih (23,9%) lošije spava i osjeća nemir (24,2%). Može se reći da je i prisutnost ljutnje zastupljena kod studentica u znatnom postotku (17,4%), što možemo pripisati prethodnim manifestacijama i nemogućnosti da ostvare zadane ciljeve tijekom studiranja. Smetnje koje su studentice navele, ograničavajući su faktor psihofizičke sposobnosti koja je neophodna u realizaciji različitih ciljeva. Kod studenata je najprisutnija ljutnja (31,9%) i osjećaj napetosti (30%). Neobična je pojava kod studenata da koriste različite lijekove (8,7%). Iako udio studenata i studentica u uzorku nije proporcionalan, može se reći da veliki broj studenata ima subjektivne poteškoće proizašle iz različitih studentskih obveza i opterećenja, ali vjerojatno i iz životnih navika. Pitanje je jesu li studenti općenito preopterećeni studentskim obvezama, ali i u kojoj su mjeri svjesni smetnji koje bi mogli smanjiti ili otkloniti u slobodnom vremenu. Tablica 6 pokazuje frekvenciju odgovora studenata i studentica na zdravstvene smetnje koje se manifestiraju kao bol. Kod studentica je učestala bol u vratnoj i lumbalnoj kralješnici. Zanimljivo je da većina studentica ima nizak krvni tlak (28,1%), što se može povezati s osjećajem umora. Studentice češće osjećaju bolove u nogama (17,4%), dok se studenti više žale na pojavu boli u stopalima. I jedni i drugi smatraju (čak je to više izraženo kod studenata 17,4%) da imaju višak tjelesne težine. Može se reći da većina smetnji i tegoba proizlazi iz stanja i funkcije sustava za kretanje, pa bi s time mogli povezati učestalost bolova u kralješnici, pretilosti, bolova u nogama i niskoga krvnog tlaka. U tablici 7, prikazane su frekvencije odgovora na pitanja vezane uz način provođenja slobodnog vremena studentica i studenata. Studentice najviše vremena posvećuju gledanju televizijskog programa (69,1%). Studenti i studentice gotovo podjednako koriste slobodno vrijeme boraveći s prijateljima u kafićima, dok studentice u većem postotku (49%) čitaju knjige i časopise. Sportsko-rekreacijskom aktivnošću se bavi svaki drugi student (53,6%), dok je tek svaka četvrta studentica tjelesno aktivna. Sportom se u sportskim klubovima bavi 20,3% studenata, dok je svega 2,9% studentica prisutno u sportu. Studentice se samo povre-meno bave nekom tjelesnom aktivnošću (40,8%), no takav pristup tjelesnoj aktivnosti ne utječe trajnije povoljno na organizam, što ujedno dokazuje da studentice ne posjeduju naviku da redovito vježbaju, što se očito manifestira i poteškoćama sa zdravljem. Porazno je da se više od polovine studentica, a radi se o dvadeset jednogodišnjakinjama, ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću, čak ni povremeno. Studenti 62,3%, još iz srednjoškolskog razdoblja imaju naviku da se bave sportom, što se pozitivno reflektira na navike i u zrelijoj dobi. Udio studentica u višegodišnjem bavljenju sportom relativno je mali (18,2%). Studentice participiraju u nekoj od sportskih aktivnosti uglavnom jedanput tjedno (35%), što je nedovoljno za održavanje psihofizičkog statusa na poželjnoj, optimalnoj razini. Aktivnosti kojima se studenti najčešće bave jesu kolektivni sportovi (47,8%) te vježbanje u teretani (26,1%) (tablica 11). Studentice se, međutim, više i češće bave individualnim sportskim aktivnostima (41,8%), a manji broj njih bavi se različitim vrstama aerobike (15,6%) i plesom (13,3%). Rezultati istraživanja potvrđuju tradicionalni pristup studenata prema nekim oblicima aktivnosti kao što su nogomet, košarka, odbojka i sl., dok su studentice pokazale veći interes za individualni tip aktivnosti. Iako se iz brojnih primjera činilo da ženska populacija preferira organizirane oblike aktivnosti, u ovom slučaju se pokazalo da mlade studentice najčešće koriste aktivnosti vezane uz prirodu. To nas upućuje na potrebu daljnjih istraživanja vezanih uz uvjete provođenja sportsko-rekreacijskih sadržaja s različitih aspekata: prostornih, stručnih, ekonomskih, programskih i drugih. Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos načina provođenja slobodnog vremena na subjektivan doživljaj zdravlja. Studenti/ce koje imaju više slobodnog vremena ocjenjuju svoj zdravstveni status boljim i višim. Studenti su znatno aktivniji od studentica, a njihov sportski staž je u odnosu na studentice duži te više preferiraju sportske igre i vježbe s opterećenjem. Subjektivna ocjena zdravstvenog stanja kod studenata je generalno viša nego kod studentica. Studentice su nabrojale brojne zdravstvene smetnje od kojih se osobito ističe opće stanje umora koje je povezano s nizom psihosomatskih smetnji (napetost, nedostatak vremena, osjećaj nemira te bolovi u kralješnici, nogama) i sl. Smetnje kod studentica možemo usporediti sa smetnjama modernog čovjeka koje su uvjetovane hipokinezijom i stresom. S obzirom na dob ispitanika - 21 godina, u prosjeku, dobiveni rezultati su vrlo zabrinjavajući budući da većina smetnji proizlazi iz nedovoljnog kretanja te da je takva subjektivna ocjena zdravstvenog stanja primjerenija starijim osobama. Strategija načina korištenja slobodnog vremena mladih trebala bi biti predmetom istraživanja i interesa različitih društvenih struktura koje bi morale potaknuti društvo na akciju za poboljšanje kvalitete života studenata. Redovita, primjerena sportsko-rekreacijska aktivnost treba ući u svakodnevni raspored mladih. Osobitu pažnju treba posvetiti programima za studentice koje očito nemaju razvijenu naviku da se bave sportom te bi se budući programi aktivnosti trebali kreirati prema njihovim objektivnim potrebama, ali i željama.Das Forschungsziel dieser Arbeit war, die Art und Weise der Freizeitgestaltung der Studenten der Universität Split festzustellen, sowie den Zusammenhang zwischen der sportlichen Betätigung und der subjektiver Wahrnehmung deren Gesundheitsstatus zu bestimmen. 449 Studenten füllten den Fragebogen aus (das Durchschnittsalter 21 Jahre; 380 Studentinnen und 69 Studenten). Die T-Test Ergebnisse zeigten statistisch signifikante Geschlechtsunterschiede in Kriteriumsvariablen. Die Studenten, die länger sportlich aktiv waren, hatten weit weniger gesundheitlicher Störungen als die anderen. Die Studentinnen mit mehr Freizeit schätzten deren Gesundheit höher ein. Die Männer machten eine längere Erfahrung in der sportlichen Betätigung als die Frauen, und sie ziehen Ballspiele und Krafttraining in Fitness-Studios vor. Die Selbstbeurteilung eigener Gesundheit bei Männern war allgemein höher als bei Frauen, außer dem Zorn, der bei Studentinnen niedriger lag. Die Studentinnen nannten zahlreiche (gesundheitsverbudene) Beschwerden und gesundheitliche Probleme, wobei ein allgemeines Gefühl der Müdigkeit besonders bemerkenswert war, die mit einer Reihe psychosomatischer Beschwerden zusammenhängt (die Anspannung, die Unruhe, Rücken- und Beinschmerzen). Die von den jungen Studentinnen angeführten Beschwerden und Krankheiten sind mit den schon ermittelten Daten bei der Grundgesamtheit der älteren Menschen vergleichbar. Der Grund dafür liegt im Bewegungsmangel und Stress, oder umgekehrt. Die meisten Beschwerden und Gesundheitsprobleme sind in erster Linie die Folge ungenügender körperlichen Aktivität, d.h. eines bewegungsarmen Lebensstils. Daraus ergibt sich die Notwendigkeit einer Intervention in die Gestaltung von Freizeit junger Menschen, besonders der jungen Akademiker