MENTALNO ZDRAVLJE ODRASLIH OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

U osoba s intelektualnim teškoćama problemi mentalnog zdravlja (problemi ponašanja i psihički poremećaji) nekoliko se puta češće javljaju nego u općoj populaciji. Što su intelektualne teškoće težeg stupnja, to su ozbiljniji i psihički poremećaji. Glavni cilj ovoga rada je istražiti postojeće oblike skrbi i probleme mentalnog zdravlja odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u Zagrebačkoj županiji i Gradu Zagrebu sa svrhom uvođenja suvremenog modela temeljenog na integrativnom, razvojnom pristupu. Istraživanje je provedeno na dva uzorka ispitanika: a) 90 odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u obitelji i b) 93 odrasle osobe s intelektualnim teškoćama (starije od 21 godine) smještene u instituciju. Uporabljeni su ovi mjerni instrumenti: Ljestvica za razvojnu psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD), Ljestvica adaptivnog ponašanja AAMD – II. dio, Upitnik o općim podacima. Utvrđeno je sljedeće: 1. Psihički poremećaji i problemi ponašanja statistički se značajno razlikuju s obzirom na učestalost pojavljivanja i vrstu ovisno o stupnju intelektualnih teškoća. 2. Između odraslih osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u institucionalnom smještaju postoji statistički značajna razlika u pojavi psihičkih poremećaja. 3. Između odraslih osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u institucionalnom smještaju postoji statistički značajna razlika u pojavi problema ponašanja. 4. Pokazalo se da postoji statistički značajna razlika između postojećih dijagnoza psihičkih poremećaja (tradicionalni pristup) i dijagnoza psihičkih poremećaja prema razvojnom pristupu. 5. U našim uvjetima postoji dominacija tradicionalnog pristupa temeljenog na farmakoterapiji u skrbi za probleme mentalnog zdravlja kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u odnosu na suvremeni (integrativni, razvojni) pristup. Prema dobivenim rezultatima možemo zaključiti da su potrebne velike promjene u skrbi za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama. Život u obitelji nije u svim situacijama i kod svih osoba zaštitni faktor u smislu prevencije problema mentalnog zdravlja, što nameće potrebu poboljšanja uvjeta življenja i mogućnosti izbora, te službi podrške u zajednici

MENTALNO ZDRAVLJE ODRASLIH OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

U osoba s intelektualnim teškoćama problemi mentalnog zdravlja (problemi ponašanja i psihički poremećaji) nekoliko se puta češće javljaju nego u općoj populaciji. Što su intelektualne teškoće težeg stupnja, to su ozbiljniji i psihički poremećaji. Glavni cilj ovoga rada je istražiti postojeće oblike skrbi i probleme mentalnog zdravlja odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u Zagrebačkoj županiji i Gradu Zagrebu sa svrhom uvođenja suvremenog modela temeljenog na integrativnom, razvojnom pristupu. Istraživanje je provedeno na dva uzorka ispitanika: a) 90 odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u obitelji i b) 93 odrasle osobe s intelektualnim teškoćama (starije od 21 godine) smještene u instituciju. Uporabljeni su ovi mjerni instrumenti: Ljestvica za razvojnu psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD), Ljestvica adaptivnog ponašanja AAMD – II. dio, Upitnik o općim podacima. Utvrđeno je sljedeće: 1. Psihički poremećaji i problemi ponašanja statistički se značajno razlikuju s obzirom na učestalost pojavljivanja i vrstu ovisno o stupnju intelektualnih teškoća. 2. Između odraslih osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u institucionalnom smještaju postoji statistički značajna razlika u pojavi psihičkih poremećaja. 3. Između odraslih osoba s intelektualnim teškoćama koje žive u vlastitoj obitelji i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u institucionalnom smještaju postoji statistički značajna razlika u pojavi problema ponašanja. 4. Pokazalo se da postoji statistički značajna razlika između postojećih dijagnoza psihičkih poremećaja (tradicionalni pristup) i dijagnoza psihičkih poremećaja prema razvojnom pristupu. 5. U našim uvjetima postoji dominacija tradicionalnog pristupa temeljenog na farmakoterapiji u skrbi za probleme mentalnog zdravlja kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u odnosu na suvremeni (integrativni, razvojni) pristup. Prema dobivenim rezultatima možemo zaključiti da su potrebne velike promjene u skrbi za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama. Život u obitelji nije u svim situacijama i kod svih osoba zaštitni faktor u smislu prevencije problema mentalnog zdravlja, što nameće potrebu poboljšanja uvjeta življenja i mogućnosti izbora, te službi podrške u zajednici

ANTIPSYCHOTICS: TO COMBINE OR NOT TO COMBINE?

Antipsychotic monotherapy is strongly recommended in the treatment of schizophrenia. However, antipsychotic polypharmacy (APP) is common in clinical practice, and appears to be related to illness severity and duration, treatment-refractoriness, hospitalization status, duration of hospitalization, geographic region and age. Given the high number of different antipsychotic combinations reported in the literature and prescribed in clinical practice, there are perhaps more differences than similarities between such combinations. While the majority of combinations increase side-effect burden, limited evidence suggests benefits of certain combinations.Until more data are available, APP should be reserved for difficult-to treat patients, with careful consideration of pharmacodynamics properties and doses of each drug, as well as close monitoring

Mental health problems and objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities

U dosadašnjim istraživanjima u našoj zemlji u području intelektualnih teškoća do sada nije izučavana povezanost problema mentalnog zdravlja i kvalitete života (osim na izoliranim uzorcima). Stoga su u ovom radu prikazani rezultati istraživanja čiji su ciljevi bili: ispitati objektivne pokazatelje kvalitete života odraslih osoba s intelektualnim teškoćama obzirom na uvjete njihovog smještaja te njihovu povezanost s pojavom psihičkih teškoća i problema u ponašanju. Istraživanje je provedeno na dva uzorka ispitanika: 1. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u obitelji (N=90) i 2. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u instituciji (N=93), izjednačenih po spolu, stupnju intelektualnih teškoća i dobi. Primjenjena su tri mjerna instrumenta: Skala za razvojno psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD, Došen, 1996), AAMD - Skala adaptivnog ponašanja II dio (Nihira i sur., 1977, prema Igrić, Fulgosi-Masnjak, 1991), Skala procjene objektivnih indikatora kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama (Teodorović, Bratković, Škrinjar, Kraljević, 1997, prema Bratković, 2002). Obrada rezultata izvršena je metodama faktorske analize, robustne diskriminativne analize i kvazikanoničke korelacijske analize, a izračunata su i mjerna svojstva mjernih instrumenata. Pokazalo se da je kvaliteta života ispitanika koji žive u obitelji statistički značajno bolja, unatoč činjenici da ipak postoje neki aspekti kvalitete života koji su bolji u instituciji. Također je ustanovljeno da se kvaliteta života značajno razlikuje ovisno o težini intelektualnih teškoća prisutnih kod ispitanika, neovisno tome žive li u obitelji ili instituciji. Povezanost kvalitete života i pojave psihičkih poteškoća i poremećaja u ponašanju i kod ispitanika u obitelji i onih smještenih u instituciju je statistički značajna, što znači da i u obitelji i u instituciji postoje zaštitni i rizični faktori vezani uz kvalitetu života koji utječu na mentalno zdravlje ispitanika.In previous studies in our country in the field of intellectual disabilities has not been studied relationship between problems of mental health and quality of life (except in isolated samples). Therefore, this paper presents the results of research whose objectives were to evaluate objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities due to the conditions of their accommodation and their association with the occurrence of mental health problems and behavioral problems. The study was conducted on two samples of participants: sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) located in the family (N = 90) and sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) placed in an institution (N = 93) matched in gender, level of intellectual disability and age. We applied three measuring instruments: Scale for developmental - psychiatric diagnosis in persons with intellectual disability (SRPD, Dosen, 1996), the AAMD - Adaptive Behavior Scale Part II (Igrić, Fulgosi-Masnjak, 1991), Scale for the Assessment of Objective Indicators of Quality of Life of People with Intellectual Disabilities (Teodorović, Bratković, Škrinjar, Kraljević, 1997; Bratković, 2002). The results were processed by the method of factor analysis, discriminant analysis and robust quasicanonical correlation analysis. It turned out that the quality of life of participants living in families is significantly better, despite the fact that there are still some aspects of quality of life that are better in the institution. It was also found that the quality of life is significantly different depending on the severity of intellectual disability present in subjects regardless whether they live in a family or institution. Connection between quality of life and the emergence of psychological distress and behavioral disorders in patients in the family and those located in the institution is statistically significant, which means that in the family and the institution are protective and risk factors related to the quality of life that affect mental health patients

Mental health problems and objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities

U dosadašnjim istraživanjima u našoj zemlji u području intelektualnih teškoća do sada nije izučavana povezanost problema mentalnog zdravlja i kvalitete života (osim na izoliranim uzorcima). Stoga su u ovom radu prikazani rezultati istraživanja čiji su ciljevi bili: ispitati objektivne pokazatelje kvalitete života odraslih osoba s intelektualnim teškoćama obzirom na uvjete njihovog smještaja te njihovu povezanost s pojavom psihičkih teškoća i problema u ponašanju. Istraživanje je provedeno na dva uzorka ispitanika: 1. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u obitelji (N=90) i 2. uzorak odraslih osoba s intelektualnim teškoćama (starijih od 21 godine) smještenih u instituciji (N=93), izjednačenih po spolu, stupnju intelektualnih teškoća i dobi. Primjenjena su tri mjerna instrumenta: Skala za razvojno psihijatrijsku dijagnostiku (SRPD, Došen, 1996), AAMD - Skala adaptivnog ponašanja II dio (Nihira i sur., 1977, prema Igrić, Fulgosi-Masnjak, 1991), Skala procjene objektivnih indikatora kvalitete življenja osoba s intelektualnim teškoćama (Teodorović, Bratković, Škrinjar, Kraljević, 1997, prema Bratković, 2002). Obrada rezultata izvršena je metodama faktorske analize, robustne diskriminativne analize i kvazikanoničke korelacijske analize, a izračunata su i mjerna svojstva mjernih instrumenata. Pokazalo se da je kvaliteta života ispitanika koji žive u obitelji statistički značajno bolja, unatoč činjenici da ipak postoje neki aspekti kvalitete života koji su bolji u instituciji. Također je ustanovljeno da se kvaliteta života značajno razlikuje ovisno o težini intelektualnih teškoća prisutnih kod ispitanika, neovisno tome žive li u obitelji ili instituciji. Povezanost kvalitete života i pojave psihičkih poteškoća i poremećaja u ponašanju i kod ispitanika u obitelji i onih smještenih u instituciju je statistički značajna, što znači da i u obitelji i u instituciji postoje zaštitni i rizični faktori vezani uz kvalitetu života koji utječu na mentalno zdravlje ispitanika.In previous studies in our country in the field of intellectual disabilities has not been studied relationship between problems of mental health and quality of life (except in isolated samples). Therefore, this paper presents the results of research whose objectives were to evaluate objective indicators of quality of life of adults with intellectual disabilities due to the conditions of their accommodation and their association with the occurrence of mental health problems and behavioral problems. The study was conducted on two samples of participants: sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) located in the family (N = 90) and sample of adults with intellectual disabilities (older than 21 years) placed in an institution (N = 93) matched in gender, level of intellectual disability and age. We applied three measuring instruments: Scale for developmental - psychiatric diagnosis in persons with intellectual disability (SRPD, Dosen, 1996), the AAMD - Adaptive Behavior Scale Part II (Igrić, Fulgosi-Masnjak, 1991), Scale for the Assessment of Objective Indicators of Quality of Life of People with Intellectual Disabilities (Teodorović, Bratković, Škrinjar, Kraljević, 1997; Bratković, 2002). The results were processed by the method of factor analysis, discriminant analysis and robust quasicanonical correlation analysis. It turned out that the quality of life of participants living in families is significantly better, despite the fact that there are still some aspects of quality of life that are better in the institution. It was also found that the quality of life is significantly different depending on the severity of intellectual disability present in subjects regardless whether they live in a family or institution. Connection between quality of life and the emergence of psychological distress and behavioral disorders in patients in the family and those located in the institution is statistically significant, which means that in the family and the institution are protective and risk factors related to the quality of life that affect mental health patients

ANTIPSYCHOTICS: TO COMBINE OR NOT TO COMBINE?

Antipsychotic monotherapy is strongly recommended in the treatment of schizophrenia. However, antipsychotic polypharmacy (APP) is common in clinical practice, and appears to be related to illness severity and duration, treatment-refractoriness, hospitalization status, duration of hospitalization, geographic region and age. Given the high number of different antipsychotic combinations reported in the literature and prescribed in clinical practice, there are perhaps more differences than similarities between such combinations. While the majority of combinations increase side-effect burden, limited evidence suggests benefits of certain combinations.Until more data are available, APP should be reserved for difficult-to treat patients, with careful consideration of pharmacodynamics properties and doses of each drug, as well as close monitoring