Audit kao metoda pro cjene kvalitete – prvo iskustvo u hrvatskom zdravstvu

Rad prikazuje primjenu audita, jedne od metode za procjenu kvalitete zdravstvene skrbi prema odabranom predmetu audita. Audit je prvi put uspostavljen i proveden u hrvatskom zdravstvu kao dio Programa poboljšanja kvalitete i djelotvornosti pružanja zdravstvenih usluga u okviru zajma Svjetske banke. Prepoznavanje područja za poboljšanje povezano s procesima zdravstvene skrbi i medicinskom dokumentacijom ukazuje na značaj audita u stalnom poboljšanju kvalitete zdravstvene zaštite. Uspostavljena metodologija i iskustvo provedenog audita mogu i trebali bi poslužiti bolnicama da kontinuirano samostalno provode predmetne audite i rezultate koriste za unapređenje zdravstvene skrbi i sigurnosti pacijenta

PRESSURE ULCER – HEALTHCARE QUALITY AND PATIENT SAFETY INDICATOR

Dekubitalni ulkus je neželjeni događaj za pacijenta i u sustavu praćenja kvalitete često se primjenjuje kao pokazatelj kvalitete zdravstvene njege i pokazatelj sigurnosti pacijenta. U Republici Hrvatskoj sukladno zakonskim propisima dekubitalni ulkus je defi niran u skupini pokazatelja ostalih neželjenih događaja (sigurnost pacijenta) i zdravstvena ustanova mora pratiti njoj primjenjiv pokazatelj te svakih šest mjeseci dostaviti izvješće Agenciji. Godišnja izvješća o pokazateljima sigurnosti pacijenta dostupna su na mrežnoj stranici Agencije. U radu je opisana struktura opisne liste pokazatelja i prikazana opisna lista za pokazatelj Dekubitalni ulkus.Pressure ulcer is an undesired event for patient, frequently used in quality monitoring as an indicator of healthcare quality and patient safety. According to legal regulations in the Republic of Croatia, pressure ulcer is included in the group of indicators of other undesired events (patient safety) and healthcare institutions are obliged to monitor the applicable indicator and submit report to the Agency every six months. Annual reports on the patient safety indicators are available on the Agency website. The article presents the descriptive list of indicators and descriptive list for the Pressure Ulcer indicator

Audit kao metoda pro cjene kvalitete – prvo iskustvo u hrvatskom zdravstvu

Rad prikazuje primjenu audita, jedne od metode za procjenu kvalitete zdravstvene skrbi prema odabranom predmetu audita. Audit je prvi put uspostavljen i proveden u hrvatskom zdravstvu kao dio Programa poboljšanja kvalitete i djelotvornosti pružanja zdravstvenih usluga u okviru zajma Svjetske banke. Prepoznavanje područja za poboljšanje povezano s procesima zdravstvene skrbi i medicinskom dokumentacijom ukazuje na značaj audita u stalnom poboljšanju kvalitete zdravstvene zaštite. Uspostavljena metodologija i iskustvo provedenog audita mogu i trebali bi poslužiti bolnicama da kontinuirano samostalno provode predmetne audite i rezultate koriste za unapređenje zdravstvene skrbi i sigurnosti pacijenta

Transfusion related acute lung injury (TRALI)

Transfusion-related acute lung injury (TRALI) is a complication following transfusion of blood products and is potentially a life-threatening adverse event of transfusion. The first case of fatal pulmonary edema following transfusion was reported in the 1950s. In recent time, TRALI has developed from an almost unknown transfusion reaction to the most common cause of transfusion related major morbidities and fatalities. A clinical definition of TRALI was established in 2004, based on acute respiratory distress which has temporal association with transfusion of blood components. In 2008 a distinction between classic and delayed syndrome was proposed. However, pathophysiology of TRALI still remains controversial. A number of different models were proposed to explain the pathogenesis. The two, presently most accepted models, are not mutually exclusive. The first is the antibody mediated model and the second is the two-event model. In this review article the definition of TRALI, patient predisposition, treatment, prevention and reporting guidelines are examined. The current knowledge on the topic TRALI is summarized

Application of the international accreditation standard patient safety system in Gospić General Hospital

U bolničkoj zdravstvenoj ustanovi uspostavljanje sustava sigurnosti pacijenta ostvaruje se primjenom standarda čiji je cilj sprječavanje neželjenog događaja koji bi mogao nanijeti štetu zdravlju pacijenta. Ovaj rad prikazuje aspekte sigurnosti pacijenta i upravljanja kliničkim rizicima, analizira uspostavljanje sustava sigurnosti pacijenta primjenom međunarodnog akreditacijskog standarda u Općoj bolnici Gospić te prikazuje promjene u smislu poboljšanja procesa za sigurnost pacijenta koje iz toga proizlaze. Analiza je ukazala na pozitivan učinak akreditacije u sustavu sigurnosti pacijenta. Akreditacija je doprinijela poboljšanju postojećih procesa i uspostavljanju novih, uključujući proces utvrđivanja i otkrivanja izbjegnutih neželjenih događaja (near miss) koji potencijalno utječu i mogu ugroziti sigurnost pacijenta, procese temeljene na riziku i uspostavljanju registra rizika, proces praćenja medicinske pogreške u okviru utvrđivanja i otkrivanja prevalencije i ozbiljnosti incidenata koji ugrožavaju sigurnost pacijenta i proces sustavnog provođenja Kirurške kontrolne liste Svjetske zdravstvene organizacije. Akreditacijski je postupak u Općoj bolnici Gospić pridonio osvještavanju važnosti prepoznavanja i prijavljivanja neželjenog događaja te razvoju kulture bez kažnjavanja i učenja iz pogrešaka.The establishment of a patient safety system in a hospital health care institution is accomplished by implementing standards aimed at preventing an adverse event that could harm the patient\u27s health. This paper discusses aspects of patient safety and clinical risk management, analyzes the implementation of a patient safety system at Gospić General Hospital using the international accreditation standard, and discusses the changes in terms of improving the patient safety process that resulted. The study found that accreditation has a positive impact on the patient safety system. Accreditation has contributed to the improvement of existing processes for the identification and detection of adverse events and the establishment of new processes, including the process of detecting avoided adverse events (near miss), the process of monitoring medical errors, risk-based process based on own risk register and the process of surgical checklist World Health Organization. In addition, the accreditation has contributed to raising awareness of the importance of recognizing and reporting an adverse event and developing a culture without punishing and learning from mistakes

How to measure patient experience in physiotherapy and rehabilitation care?

Mjerenje kvalitete pružene skrbi neizostavan je dio upravljanja kvalitetom i koncepta njezinoga stalnog poboljšanja. Mjere iskustva pacijenta omogućavaju trajno i kontinuirano praćenje kvalitete budući da je iskustvo pacijenta kao dimenzija kvalitete skrbi zajedno s drugim dimenzijama kvalitete, kao što su učinkovitost i sigurnost skrbi, ključno za pružanje potpune slike kvalitete zdravstvene zaštite. Pacijenti koji se koriste uslugama fizioterapijske i rehabilitacijske skrbi imaju karakteristike koje ih razlikuju od karakteristika pacijenata u drugim sektorima, što zahtijeva specifično usmjeravanje razvoja pokazatelja kvalitete i modela mjerenja pacijentova iskustva. Cilj je ovoga rada predstaviti u literaturi dostupne mjerne instrumente za mjerenje iskustva pacijenata kao mjere ishoda u fizioterapijskoj i rehabilitacijskoj skrbi. Implementacija mjernih instrumenta o iskustvu pacijenta omogućuje praćenje i poboljšanje kvalitete, mjerenje i praćenje učinka svake organizacijske jedinice, identifikaciju čimbenika koji se mogu koristiti za usporedbu kvalitete pružene skrbi između ustanova, kompleksniju i objektivniju procjenu ishoda rehabilitacije i poboljšanje učinkovitosti pružene skrbi. U Hrvatskoj trenutačno ne postoje objavljena istraživanja o mjerenju iskustva pacijenta u fizioterapijskoj i rehabilitacijskoj skrbi, stoga je važno kontinuirano raditi na podizanju svijesti svih dionika u procesu pružanja skrbi o važnosti mjerenja iskustva pacijenta i njegovom izravnom utjecaju na postizanje rehabilitacijskoga ishoda.Measuring the quality of care is an indispensable part of quality management and the concept of its continuous improvement. Measures of patient experience enable permanent and continuous monitoring of the quality of services provided, since patient experience as a dimension of quality of care, together with other dimensions of quality such as efficiency and safety of care, is essential for providing a complete picture of the quality of health care. Patients who use physiotherapy and rehabilitation care services have characteristics that distinguish them from those in other sectors, which requires specific guidance in the development of quality indicators and patient experience measurement models. The aim of this paper is to present the measurement instruments available in the literature for measuring the experience of patients as outcome measures in physiotherapy and rehabilitation care. The implementation of measurement instruments on the patient’s experience enables monitoring and improving quality, measuring and monitoring the performance of each organizational unit, identifying factors that can be used to compare the quality of care provided between institutions, more complex and objective assessment of rehabilitation outcomes, and improving the efficiency of care provided. In Croatia, there are currently no published studies on measuring the patient’s experience in physiotherapy and rehabilitation care, therefore it is important to continuously work on raising the awareness of all stakeholders in the process of providing care about the importance of measuring the patient’s experience and its direct impact on achieving rehabilitation outcomes

Challenges in collecting evidence for the safe use of digital health solutions

Digitalne zdravstvene tehnologije (engl. Digital Health Technologies, DHT) uključuju širok raspon različitih proizvoda koji se koriste u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi (aplikacije, softveri i online platforme), a mogu biti namijenjeni dobrobiti pojedinca ili sustava zdravstvene i socijalne skrbi. Budući da su digitalne intervencije postale sastavni dio skrbi o pacijentima nametnula se potreba za njihovom kliničkom validacijom i propisanom regulacijom unutar zdravstvenih sustava. Unatoč sve bržim naporima usmjerenim na digitalnu transformaciju u zdravstvu velik je izazov proizvesti čvrste dokaze za većinu digitalnih zdravstvenih rješenja na pravodoban i troškovno učinkovit način, pa za mnoga digitalna rješenja koja se primjenjuju dokazi o koristi tih alata ne postoje ili nisu javno prezentirani. Uzimajući u obzir složenost zdravstvenih sustava, cijenu i trajanje tradicionalnih pristupa za osiguravanje dokaza učinkovitosti medicinskih proizvoda (u koje spada i dio digitalnih zdravstvenih aplikacija) potrebno je zajednički poraditi na metodama i alatima koji su prihvatljivi inovatorima i svim ostalim dionicima u zdravstvenom sustavu te osigurati materijalna sredstva i ostale resurse potrebne za sagledavanje svih aspekata nužnih za učinkovitu i sigurnu implementaciju digitalnih zdravstvenih tehnologija.Digital health technologies (DHT) include a wide range of different products used in the health and social care system (applications, software and online platforms), and may be intended for the benefit of the personal care or health and social care system. Since digital interventions have become an integral part of patient care, the need for clinical validation and prescribed regulation of the same within healthcare systems has been imposed. Despite the increasingly rapid efforts in digital transformation of healthcare, it is still a challenge to produce solid evidence for most digital healthcare solutions in a timely and cost-effective manner. For many digital solutions that are currently applied, evidence of the benefits of these tools does not exist or has not been publicly presented. Taking into account the complexity of health systems, cost and duration of traditional approaches for providing evidence of the effectiveness of medical products (which also includes part of digital health applications), it is necessary to work together on methods and tools that are acceptable to innovators and all other stakeholders in the health system, and to provide material and other resources necessary to consider all aspects essential for the effective and safe implementation of digital health technologies

Patient safety culture – how can it be assessed?

Kultura sigurnosti pacijenta ključni je pokazatelj kvalitete zdravstvene skrbi. Radi se o kompleksnom pojmu koji obuhvaća zajedničke vrijednosti, stavove, uvjerenja i postupanja djelatnika zdravstvene ustanove. U ovome preglednom radu analiziraju se najzastupljenije istraživačke teme u znanstvenoj literaturi o sigurnosti pacijenta, najčešće korišteni mjerni instrumenti i metode njihove validacije. Analiza 387 sažetaka radova koji se bave mjerenjem sigurnosti pacijenta, indeksiranih u bazama Core Collection Web of Science, identificirala je deset tema. Najzastupljenije teme bile su psihometrijske karakteristike mjernih instrumenata, obrazovanje o sigurnosti pacijenta i dimenzije kulture sigurnosti pacijenta. Sadržajna analiza užeg izbora 35 radova identificirala je čak 17 različitih mjernih instrumenata za mjerenje kulture sigurnosti pacijenta. Najčešće korišteni instrument je Hospital Survey on Patient Safety Culture – HSOPSC razvijen u Sjedinjenim Američkim Državama u okviru Agencije za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi. Ovaj je instrument namijenjen bolničkim zdravstvenim ustanovama, a preveden je na niz jezika te prilagođen i validiran u raznim zemljama. U Hrvatskoj se istraživanje kulture sigurnosti pacijenta ne provodi sustavno, no ipak su dva mjerna instrumenta – HSOPSC i Safety Attutudes Questionnaire – Ambulatory version (SAQ-A) prevedena na hrvatski jezik i primijenjena u nekoliko istraživanja. Na temelju iskustva autora najčešća pogreška u praktičnoj primjeni jest preuzimanje mjernog instrumenta iz strane literature, bez metodološki korektno provedene prilagodbe lokalnom kontekstu. Nedostaju nacionalne smjernice za razvoj i primjenu mjernih instrumenata o kulturi sigurnosti pacijenta koje bi omogućile sustavno i usporedivo praćenje razvoja kulture sigurnosti pacijenta u hrvatskim zdravstvenim ustanovama.Patient safety culture is an important indicator of the healthcare quality. It is a complex concept that comprises common values, attitudes, beliefs and behaviors of personnel in health care facilities. In this review paper, the most prevalent research topics in the scientific literature on patient safety, the most commonly used measurement instruments and methods of their validation are analyzed. The analysis of 387 abstracts of papers on measurement of patient safety, indexed in the Core Collection Web of Science databases, identified ten topics. The most prevalent topics were psychometric characteristics of measurement instruments, education on patient safety and dimensions of patient safety culture. Content analysis of a narrower selection of 35 papers identified as many as 17 different measurement instruments for measuring patient safety culture. The most commonly used instrument is the Hospital Survey on Patient Safety Culture – HSOPSC developed in the United States by the Agency for Healthcare Research and Quality. This instrument is intended for use in hospitals, and has been translated, adapted, and validated in various countries. Although there is no systematic study of patient safety culture in Croatia, two measurement instruments – HSOPSC and Safety Attitudes Questionnaire – Ambulatory version (SAQ-A) have been translated into Croatian and used in several studies. According to the authors’ experience, the most common mistake in practice is using a measurement instrument from foreign literature, without methodologically correct cultural adaptation. There is a lack of national guidelines for the development and application of measurement instruments for patient safety culture, which would allow for systematic and comparative monitoring of the development of patient safety culture in Croatian health care facilities

Izazovi u uporabi video laringoskopa

Despite the lack of uniformity and the need of further investigation, video laryngoscopy continues to gain popularity both inside and outside the operating room. It has quickly become a first line strategy for potential and/or encountered difficult intubation. It is well established that video laryngoscope improves laryngeal view as compared with direct laryngoscopy in patients with suspected difficult intubation and simulated difficult airway scenarios. For novices and experienced anesthesiologists alike, video laryngoscopy is easy to use and the skills involved are easy to master. However, it is important to say that video laryngoscopes may be used in a variety of clinical scenarios and settings because of the video laryngoscope design offering an alternative intubation technique in both anaesthetized and awake patients. The aim of this article is to show and highlight clinical situations in which the use of video laryngoscope is a challenge for an experienced anesthesiologist in solving the airway. Challenges in the use of video laryngoscope with which we deal and encounter in everyday clinical practice that are discussed in this paper are intubation in the prehospital setting and emergency departments, intubation in Intensive Care Unit, intubation in a patient with cervical spine immobilization, and awake video laryngoscopy-assisted tracheal intubation in the obese. We also point out the important role of video laryngoscope as a tool for teaching and training in airway education. Training and education in difficult airway management is essential to improve patient safety at endotracheal intubation in emergency situation.Unatoč nedostatku ujednačenosti proizvoda na tržištu i potrebe za daljnjim istraživanjem, video laringoskopi i dalje su popularni unutar i izvan operacijske dvorane. Oni su postali prva linija u strategiji za potencijalne i/ili teške intubacije. Dobro je poznato da video laringoskopi poboljšavaju prikaz larinksa u usporedbi s direktnom laringoskopijom u bolesnika sa sumnjom na otežanu intubaciju i kod simuliranih teških pristupa dišnome putu. Za početnike i iskusne anesteziologe podjednako video laringoskop je jednostavan za korištenje, a vještine koje su potrebne za rad s njim su lako savladive. Osobitost video laringoskopa je da se može koristiti u različitim kliničkim situacijama s obzirom na to da su osmišljeni tako da nude alternativnu tehniku i u anesteziranih i kod budnih bolesnika. U ovom radu želimo ukazati na kliničke situacije u kojima korištenje video laringoskopa predstavlja izazov za iskusne anesteziologe u rješavanju otežanoga pristupa dišnome putu. Specifične indikacije za korištenje video laringoskopa u svakodnevnoj kliničkoj praksi su: intubacija u pre-hospitalnim uvjetima i hitnim odijelima; intubacija u jedinici intenzivnog liječenja; intubacija bolesnika s imobiliziranom vratnom kralježnicom te budna intubacija u pretilih bolesnika. U radu također ističemo važnu ulogu laringoskopa u edukaciji prikaza i tehničkog savladavanja pristupa dišnome putu. Obuka i obrazovanje u zbrinjavanju otežanoga dišnog puta je nužna radi poboljšanja sigurnosti bolesnika u hitnim stanjima kod kojih je neophodna uspostava dišnoga puta