19 research outputs found
Inducirana hipotenzija u opÄoj anesteziji kod funkcionalnih endoskopskih operacija sinusa - pregled literature
Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se
ponajviÅ”e rade kod refraktornih kroniÄnih rinosinusitisa i kroniÄnih polipoznih rinosinusitisa.
Manji zahvati se mogu vrÅ”iti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u opÄoj anesteziji.
Zahvati koji se vrÅ”e u opÄoj anesteziji dopuÅ”taju operateru nepomiÄno operacijsko polje, osiguran diÅ”ni
put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera.
Mala podruÄja krvarenja mogu smanjiti operativnu vidljivost, te time olakÅ”ati jatrogeno oÅ”teÄenje
okolnih struktura. Zato tehnika anestezije može dovesti do poboljŔanja uvjeta za endoskopski zahvat sinusa.
Inducirana hipotenzija je spuÅ”tanje srednjeg arterijskog krvnog tlaka na izmeÄu 60 i 65 mmHg u
normotenzivnih bolesnika. Ukoliko nije kontraindicirana, to je najÄeÅ”Äa tehnika anestezije u ovakvim vrstama
operativnih zahvata, gdje se koriÅ”tenjem niza farmakoloÅ”kih sredstava tijekom opÄe anestezije smanjuje
gubitak krvi, te olakŔava vidljivost u operativnom polju. Ovom metodom smanjuje se hidrostatski tlak unutar
kapilara, te se posljediÄno smanjuje koliÄina kapilarnog krvarenja. Snižavanje krvnog tlaka, meÄutim nosi
svoje rizike, ukljuÄujuÄi trajno oÅ”teÄenje mozga, odgoÄeno buÄenje, tromboembolijske incidente, nedovoljan
dotok krvi u mozak i smrt. Cilj ovoga rada je razložiti metode izvoÄenja inducirane hipotenzije u
funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu
podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehniku opÄe anestezije koja se naziva inducirana hipotenzija
s posebnim osvrtom na induciranu hipotenziju u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa
Regionalna anestezija kod funkcionalnih endoskopskih operacija nosa - pregled literature
Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se
ponajviÅ”e rade kod refraktornih kroniÄnih rinosinusitisa i kroniÄnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati
mogu se vrÅ”iti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u opÄoj anesteziji. Zahvati koji se vrÅ”e u
opÄoj anesteziji dopuÅ”taju operateru nepomiÄno operacijsko polje, osiguran diÅ”ni put bolesnika, adekvatnu
analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Kada je bolesnik u opÄoj anesteziji, kao dopunske
tehnike mogu se primjenjivatiati tehnike regionalne anestezije koje smanjuju potroŔnju analgetika
intraoperativno, kao i postoperativno, te samim time olakŔavaju postoperativni oporavak bolesnika, kao i ranije
otpuŔtanje iz bolnice.
Inervacija nosa i nosne Å”upljine je složena i ukljuÄuje i oftalmiÄku (V1) i maksilarnu (V2) granu
trigeminalnog živca. NajÄeÅ”Äe se izvode bilateralni blokovi živaca kod rinoplastika, uklanjanja polipa, fraktura
nosa, te Äak razderotina nosa. Naravno, u veÄini sluÄajeva endoskopske kirurgije nosa potrebna je veÄ lokalna
anestezija ili infiltracija od strane kirurga, kako bi se upotpunila analgezija i smanjilo krvarenje
vazokonstrikcijom pomoÄu epinefrina, no meÄutim primjenom dopunske tehnike regionalne anestezije kojom
se vrŔi blokada nazocilijarnog živca, vanjskog nosnog živca, infraorbitalnog živca, te pterigopalatinog ganglija,
može se postiÄi kompletna anestezija nosnog kavuma, septuma, te lateralnih stijenki. Ovo je efikasna dopunska
metoda opÄoj anesteziji za koju nije potrebna UZV orijentacija, te su komplikacije rijetke i prolazne. Pregled
literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehnike
regionalne anestezije u funkcionalnim endoskopskim operacijama nosa
Regionalna anestezija kod funkcionalnih endoskopskih operacija nosa - pregled literature
Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se
ponajviÅ”e rade kod refraktornih kroniÄnih rinosinusitisa i kroniÄnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati
mogu se vrÅ”iti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u opÄoj anesteziji. Zahvati koji se vrÅ”e u
opÄoj anesteziji dopuÅ”taju operateru nepomiÄno operacijsko polje, osiguran diÅ”ni put bolesnika, adekvatnu
analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Kada je bolesnik u opÄoj anesteziji, kao dopunske
tehnike mogu se primjenjivatiati tehnike regionalne anestezije koje smanjuju potroŔnju analgetika
intraoperativno, kao i postoperativno, te samim time olakŔavaju postoperativni oporavak bolesnika, kao i ranije
otpuŔtanje iz bolnice.
Inervacija nosa i nosne Å”upljine je složena i ukljuÄuje i oftalmiÄku (V1) i maksilarnu (V2) granu
trigeminalnog živca. NajÄeÅ”Äe se izvode bilateralni blokovi živaca kod rinoplastika, uklanjanja polipa, fraktura
nosa, te Äak razderotina nosa. Naravno, u veÄini sluÄajeva endoskopske kirurgije nosa potrebna je veÄ lokalna
anestezija ili infiltracija od strane kirurga, kako bi se upotpunila analgezija i smanjilo krvarenje
vazokonstrikcijom pomoÄu epinefrina, no meÄutim primjenom dopunske tehnike regionalne anestezije kojom
se vrŔi blokada nazocilijarnog živca, vanjskog nosnog živca, infraorbitalnog živca, te pterigopalatinog ganglija,
može se postiÄi kompletna anestezija nosnog kavuma, septuma, te lateralnih stijenki. Ovo je efikasna dopunska
metoda opÄoj anesteziji za koju nije potrebna UZV orijentacija, te su komplikacije rijetke i prolazne. Pregled
literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehnike
regionalne anestezije u funkcionalnim endoskopskim operacijama nosa
Diseases and early deaths of 200 young composers (Pergolesi, Schubert, Bellini, Mozart, Purcell, Bizet, Mendelssohn, Gershwin, Weber, Chopin, etc.)
As the opposite of long living
composersā majority (more than 60 years)
we stressed here the impressive amount of
composers who died young (younger than
40) focusing on 10 most eminent ones and
their death causes, as well as other 200, accentuating
the youngest ones who died by
the age of 20
Anesthesia of a child with open Botalliās duct ā a case report
OsmogodiÅ”nji djeÄak naruÄen je na elektivnu tonzilektomiju zbog ponavljanih upala srednjeg uha uzrokovanih hipertrofijom adenoida. Pacijent je imao otvoreni, tj. perzistentni arterijski duktus (engl. Persistent ductus arteriosus ā PDA), Äestu priroÄenu srÄanu greÅ”ku s oÄuvanom komunikacijom izmeÄu aorte i pluÄne arterije. Kod pacijenta je postojao samo hemodinamski neznatan lijevo-desni pretok. TrenutaÄne smjernice za anesteziju pacijenata s lijevo-desnim pretokom ukljuÄuju: 1. održavanje ili smanjenje sustavnoga vaskularnog otpora
(SVR) kao hemodinamski cilj; 2. izbjegavanje smanjenja pluÄnoga vaskularnog otpora (PVR); 3.izbjegavanje hiperoksije i hipokarbije. Predoperacijska obrada ukljuÄivala je suradnju s pedijatrijskim kardiologom koji je napravio procjenu pacijentova srÄanog statusa, ukljuÄujuÄi ultrazvuk srca i elektrokardiogram (EKG). Tijek anestezije
protekao je bez neželjenih dogaÄaja. Nakon reverzije neuromuskularne blokade i ekstubacije pacijent je budan, hemodinamski stabilan i zadovoljavajuÄega respiratornog stanja prebaÄen u sobu za oporavak poslije anestezije. Preoksigenacija 100%-tnim kisikom prijeporna je u ovakvih pacijenata. Detaljna predoperacijska procjena srÄanog
statusa i izbjegavanje poveÄanja protoka kroz otvorenu komunikaciju kljuÄni su za dobar ishod u pacijenata s PDA-om.The 8-year-old boy was scheduled for an elective tonsillectomy because of a recurring middle ear infection, caused by adenoid hypertrophy. The patient had a patent ductus arteriosus (PDA), a common congenital
heart defect with a persistent communication between the aorta and the pulmonary artery. In this patient, there was only a haemodynamically insignificant left-to-right shunt. Current guidelines for anaesthetic management of patients with left-to-right shunt include: 1. Maintenance or decrease of systemic vascular resistance (SVR) as a haemodynamic goal; 2. Avoiding decreases in pulmonary vascular resistance (PVR); 3. Avoiding hyperoxia and hypocarbia. The preoperative assessment included collaboration with paediatric cardiologist who reevaluated the patientās cardiac status, including a heart ultrasound and an ECG cardiography. The course of anaesthesia was uneventful. After neuromuscular blockade reversion and extubation, the patient was transferred to the post-anesthesia care unit (PACU) awake, haemodynamically stable and with satisfactory respiratory status.
The preoxygenation with 100% oxygen is a source of controversy. In a patient with PDA, a thorough preoperative evaluation of cardiac status and avoidance of worsening left-to-right shunt are essential for good outcome
OVARIAN CYSTECTOMY IN A SECOND TRIMESTER PREGNANT PATIENT WITH DEEP VENOUS THROMBOSIS
Prikazana je tridesetÄetverogodiÅ”nja bolesnica kojoj je u devetom tjednu prve trudnoÄe postavljena dijagnoza ciste na jajniku i duboke venske tromboze. Pacijentica je inicijalno lijeÄena terapijskim dozama niskomolekularnog heparina. Nakon Å”to je kontrolni obojeni dopler nožnih vena u petnaestom tjednu gestacije pokazao prohodnost nožnih vena, zapoÄete su pripreme za operaciju. UzevÅ”i u obzir dimenzije tumora odluÄeno je izvesti laparotomiju. AnestezioloÅ”ka skrb, kirurÅ”ki
postupak, kao i postoperativno razdoblje protekli su bez komplikacija. Antitrombotska profi laksa nastavljena je tijekom ostatka trudnoÄe. Pacijentica je imala nekomplicirani vaginalni poroÄaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. Smatra se kako kirurÅ”ko odstranjenje velikih adneksalnih masa za vrijeme trudnoÄe smanjuje rizik nedijagnosticiranog maligniteta, torzije, infekcije, rupture, krvarenja i opstrukcije poroÄaja. UzevÅ”i u obzir dokazanu duboku vensku trombozu, inicijalno lijeÄenje je zapoÄeto supkutanom primjenom terapijskih doza niskomolekularnog heparina. Ostale potencijalne terapijske mjere ukljuÄuju postavljanje fi ltera u donju Å”uplju venu, lijeÄenje nefrakcioniranim heparinom te trombolizu/trombektomiju.
Nekoliko studija navodi sliÄne stope uspjeÅ”nosti vaginalnog poroÄaja izmeÄu pacijenata lijeÄenih profi laktiÄkim dozama niskomolekularnog heparina i opÄe opstetriÄke populacije. U sluÄaju naÅ”e bolesnice odluÄili smo nastaviti antitrombotsku profi laksu do kraja trudnoÄe Å”to se pokazalo kao dobra odluka jer je bolesnica imala nekompliciran vaginalni poroÄaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. NaÅ”e iskustvo pokazuje dobar terapijski odgovor na lijeÄenje duboke venske tromboze
niskomolekularnim heparinom za vrijeme trudnoÄe. TakoÄer, možemo potvrditi da je razdoblje drugog trimestra trudnoÄe, nakon zavrÅ”ene organogeneze, idealno za kirurÅ”ko zbrinjavanje adneksalnih masa. Potrebno je viÅ”e studija za dokaz pravog znaÄenja primjene intraoperacijskog pozitivnog tlaka na kraju ekspirija kao metode prevencije pluÄne embolije.This is a case report on a 34-year-old primigravida diagnosed with ovarian cyst and deep venous thrombosis in the 9th gestational week. The patient was initially treated with therapeutic values of low molecular weight heparin. When follow up ultrasonography scan in the 15th week of gestation showed deep vein patency of the leg veins, the patient was prepared for surgery. Considering dimension of the tumor, it was safer to perform laparotomy. Anesthetic management, surgical procedure and postoperative period were uneventful. Antithrombotic prophylaxis was continued throughout the rest of pregnancy. The patient had an uneventful vaginal delivery at the 39th week of gestation. Surgical removal of large adnexal masses during pregnancy is considered to reduce the risk of undiagnosed malignancy, torsion, infection, rupture, hemorrhage, and obstruction of labor. Considering the proven deep venous thrombosis, treatment for deep venous thrombosis was initiated with therapeutic values of subcutaneous low molecular weight heparin. Other potential therapeutic measures
include placement of inferior vena cava fi lters, treatment with unfractionated heparin, and thrombolysis/thrombectomy. Several studies suggest similar vaginal delivery rates between the patients receiving prophylactic low molecular weight heparin and the general obstetric population. We decided to continue with antithrombotic prophylaxis throughout the rest of pregnancy, which also proved to be the right choice because the patient had uncomplicated vaginal delivery at 39th week of gestation. Our experience gained from this case suggests good response to treatment of deep venous thrombosis with
low molecular weight heparin during pregnancy. We can also confi rm that adnexal masses during pregnancy are ideally managed in the second trimester after organogenesis has been completed. The true benefi t of intraoperative positive end expiratory pressure as a measure of prevention of pulmonary embolism is yet to be established
Inducirana hipotenzija u opÄoj anesteziji kod funkcionalnih endoskopskih operacija sinusa - pregled literature
Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se
ponajviÅ”e rade kod refraktornih kroniÄnih rinosinusitisa i kroniÄnih polipoznih rinosinusitisa.
Manji zahvati se mogu vrÅ”iti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u opÄoj anesteziji.
Zahvati koji se vrÅ”e u opÄoj anesteziji dopuÅ”taju operateru nepomiÄno operacijsko polje, osiguran diÅ”ni
put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera.
Mala podruÄja krvarenja mogu smanjiti operativnu vidljivost, te time olakÅ”ati jatrogeno oÅ”teÄenje
okolnih struktura. Zato tehnika anestezije može dovesti do poboljŔanja uvjeta za endoskopski zahvat sinusa.
Inducirana hipotenzija je spuÅ”tanje srednjeg arterijskog krvnog tlaka na izmeÄu 60 i 65 mmHg u
normotenzivnih bolesnika. Ukoliko nije kontraindicirana, to je najÄeÅ”Äa tehnika anestezije u ovakvim vrstama
operativnih zahvata, gdje se koriÅ”tenjem niza farmakoloÅ”kih sredstava tijekom opÄe anestezije smanjuje
gubitak krvi, te olakŔava vidljivost u operativnom polju. Ovom metodom smanjuje se hidrostatski tlak unutar
kapilara, te se posljediÄno smanjuje koliÄina kapilarnog krvarenja. Snižavanje krvnog tlaka, meÄutim nosi
svoje rizike, ukljuÄujuÄi trajno oÅ”teÄenje mozga, odgoÄeno buÄenje, tromboembolijske incidente, nedovoljan
dotok krvi u mozak i smrt. Cilj ovoga rada je razložiti metode izvoÄenja inducirane hipotenzije u
funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu
podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehniku opÄe anestezije koja se naziva inducirana hipotenzija
s posebnim osvrtom na induciranu hipotenziju u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa