Inducirana hipotenzija u općoj anesteziji kod funkcionalnih endoskopskih operacija sinusa - pregled literature

Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se ponajviše rade kod refraktornih kroničnih rinosinusitisa i kroničnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati se mogu vršiti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u općoj anesteziji. Zahvati koji se vrše u općoj anesteziji dopuštaju operateru nepomično operacijsko polje, osiguran dišni put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Mala područja krvarenja mogu smanjiti operativnu vidljivost, te time olakšati jatrogeno oštećenje okolnih struktura. Zato tehnika anestezije može dovesti do poboljšanja uvjeta za endoskopski zahvat sinusa. Inducirana hipotenzija je spuštanje srednjeg arterijskog krvnog tlaka na između 60 i 65 mmHg u normotenzivnih bolesnika. Ukoliko nije kontraindicirana, to je najčešća tehnika anestezije u ovakvim vrstama operativnih zahvata, gdje se korištenjem niza farmakoloških sredstava tijekom opće anestezije smanjuje gubitak krvi, te olakšava vidljivost u operativnom polju. Ovom metodom smanjuje se hidrostatski tlak unutar kapilara, te se posljedično smanjuje količina kapilarnog krvarenja. Snižavanje krvnog tlaka, međutim nosi svoje rizike, uključujući trajno oštećenje mozga, odgođeno buđenje, tromboembolijske incidente, nedovoljan dotok krvi u mozak i smrt. Cilj ovoga rada je razložiti metode izvođenja inducirane hipotenzije u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehniku opće anestezije koja se naziva inducirana hipotenzija s posebnim osvrtom na induciranu hipotenziju u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa

Regionalna anestezija kod funkcionalnih endoskopskih operacija nosa - pregled literature

Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se ponajviše rade kod refraktornih kroničnih rinosinusitisa i kroničnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati mogu se vršiti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u općoj anesteziji. Zahvati koji se vrše u općoj anesteziji dopuštaju operateru nepomično operacijsko polje, osiguran dišni put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Kada je bolesnik u općoj anesteziji, kao dopunske tehnike mogu se primjenjivatiati tehnike regionalne anestezije koje smanjuju potrošnju analgetika intraoperativno, kao i postoperativno, te samim time olakšavaju postoperativni oporavak bolesnika, kao i ranije otpuštanje iz bolnice. Inervacija nosa i nosne šupljine je složena i uključuje i oftalmičku (V1) i maksilarnu (V2) granu trigeminalnog živca. Najčešće se izvode bilateralni blokovi živaca kod rinoplastika, uklanjanja polipa, fraktura nosa, te čak razderotina nosa. Naravno, u većini slučajeva endoskopske kirurgije nosa potrebna je već lokalna anestezija ili infiltracija od strane kirurga, kako bi se upotpunila analgezija i smanjilo krvarenje vazokonstrikcijom pomoću epinefrina, no međutim primjenom dopunske tehnike regionalne anestezije kojom se vrši blokada nazocilijarnog živca, vanjskog nosnog živca, infraorbitalnog živca, te pterigopalatinog ganglija, može se postići kompletna anestezija nosnog kavuma, septuma, te lateralnih stijenki. Ovo je efikasna dopunska metoda općoj anesteziji za koju nije potrebna UZV orijentacija, te su komplikacije rijetke i prolazne. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehnike regionalne anestezije u funkcionalnim endoskopskim operacijama nosa

Regionalna anestezija kod funkcionalnih endoskopskih operacija nosa - pregled literature

Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se ponajviše rade kod refraktornih kroničnih rinosinusitisa i kroničnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati mogu se vršiti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u općoj anesteziji. Zahvati koji se vrše u općoj anesteziji dopuštaju operateru nepomično operacijsko polje, osiguran dišni put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Kada je bolesnik u općoj anesteziji, kao dopunske tehnike mogu se primjenjivatiati tehnike regionalne anestezije koje smanjuju potrošnju analgetika intraoperativno, kao i postoperativno, te samim time olakšavaju postoperativni oporavak bolesnika, kao i ranije otpuštanje iz bolnice. Inervacija nosa i nosne šupljine je složena i uključuje i oftalmičku (V1) i maksilarnu (V2) granu trigeminalnog živca. Najčešće se izvode bilateralni blokovi živaca kod rinoplastika, uklanjanja polipa, fraktura nosa, te čak razderotina nosa. Naravno, u većini slučajeva endoskopske kirurgije nosa potrebna je već lokalna anestezija ili infiltracija od strane kirurga, kako bi se upotpunila analgezija i smanjilo krvarenje vazokonstrikcijom pomoću epinefrina, no međutim primjenom dopunske tehnike regionalne anestezije kojom se vrši blokada nazocilijarnog živca, vanjskog nosnog živca, infraorbitalnog živca, te pterigopalatinog ganglija, može se postići kompletna anestezija nosnog kavuma, septuma, te lateralnih stijenki. Ovo je efikasna dopunska metoda općoj anesteziji za koju nije potrebna UZV orijentacija, te su komplikacije rijetke i prolazne. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehnike regionalne anestezije u funkcionalnim endoskopskim operacijama nosa

Diseases and early deaths of 200 young composers (Pergolesi, Schubert, Bellini, Mozart, Purcell, Bizet, Mendelssohn, Gershwin, Weber, Chopin, etc.)

As the opposite of long living composers’ majority (more than 60 years) we stressed here the impressive amount of composers who died young (younger than 40) focusing on 10 most eminent ones and their death causes, as well as other 200, accentuating the youngest ones who died by the age of 20

Anesthesia of a child with open Botalli’s duct – a case report

Osmogodišnji dječak naručen je na elektivnu tonzilektomiju zbog ponavljanih upala srednjeg uha uzrokovanih hipertrofijom adenoida. Pacijent je imao otvoreni, tj. perzistentni arterijski duktus (engl. Persistent ductus arteriosus – PDA), čestu prirođenu srčanu grešku s očuvanom komunikacijom između aorte i plućne arterije. Kod pacijenta je postojao samo hemodinamski neznatan lijevo-desni pretok. Trenutačne smjernice za anesteziju pacijenata s lijevo-desnim pretokom uključuju: 1. održavanje ili smanjenje sustavnoga vaskularnog otpora (SVR) kao hemodinamski cilj; 2. izbjegavanje smanjenja plućnoga vaskularnog otpora (PVR); 3.izbjegavanje hiperoksije i hipokarbije. Predoperacijska obrada uključivala je suradnju s pedijatrijskim kardiologom koji je napravio procjenu pacijentova srčanog statusa, uključujući ultrazvuk srca i elektrokardiogram (EKG). Tijek anestezije protekao je bez neželjenih događaja. Nakon reverzije neuromuskularne blokade i ekstubacije pacijent je budan, hemodinamski stabilan i zadovoljavajućega respiratornog stanja prebačen u sobu za oporavak poslije anestezije. Preoksigenacija 100%-tnim kisikom prijeporna je u ovakvih pacijenata. Detaljna predoperacijska procjena srčanog statusa i izbjegavanje povećanja protoka kroz otvorenu komunikaciju ključni su za dobar ishod u pacijenata s PDA-om.The 8-year-old boy was scheduled for an elective tonsillectomy because of a recurring middle ear infection, caused by adenoid hypertrophy. The patient had a patent ductus arteriosus (PDA), a common congenital heart defect with a persistent communication between the aorta and the pulmonary artery. In this patient, there was only a haemodynamically insignificant left-to-right shunt. Current guidelines for anaesthetic management of patients with left-to-right shunt include: 1. Maintenance or decrease of systemic vascular resistance (SVR) as a haemodynamic goal; 2. Avoiding decreases in pulmonary vascular resistance (PVR); 3. Avoiding hyperoxia and hypocarbia. The preoperative assessment included collaboration with paediatric cardiologist who reevaluated the patient’s cardiac status, including a heart ultrasound and an ECG cardiography. The course of anaesthesia was uneventful. After neuromuscular blockade reversion and extubation, the patient was transferred to the post-anesthesia care unit (PACU) awake, haemodynamically stable and with satisfactory respiratory status. The preoxygenation with 100% oxygen is a source of controversy. In a patient with PDA, a thorough preoperative evaluation of cardiac status and avoidance of worsening left-to-right shunt are essential for good outcome

OVARIAN CYSTECTOMY IN A SECOND TRIMESTER PREGNANT PATIENT WITH DEEP VENOUS THROMBOSIS

Prikazana je tridesetčetverogodišnja bolesnica kojoj je u devetom tjednu prve trudnoće postavljena dijagnoza ciste na jajniku i duboke venske tromboze. Pacijentica je inicijalno liječena terapijskim dozama niskomolekularnog heparina. Nakon što je kontrolni obojeni dopler nožnih vena u petnaestom tjednu gestacije pokazao prohodnost nožnih vena, započete su pripreme za operaciju. Uzevši u obzir dimenzije tumora odlučeno je izvesti laparotomiju. Anesteziološka skrb, kirurški postupak, kao i postoperativno razdoblje protekli su bez komplikacija. Antitrombotska profi laksa nastavljena je tijekom ostatka trudnoće. Pacijentica je imala nekomplicirani vaginalni porođaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. Smatra se kako kirurško odstranjenje velikih adneksalnih masa za vrijeme trudnoće smanjuje rizik nedijagnosticiranog maligniteta, torzije, infekcije, rupture, krvarenja i opstrukcije porođaja. Uzevši u obzir dokazanu duboku vensku trombozu, inicijalno liječenje je započeto supkutanom primjenom terapijskih doza niskomolekularnog heparina. Ostale potencijalne terapijske mjere uključuju postavljanje fi ltera u donju šuplju venu, liječenje nefrakcioniranim heparinom te trombolizu/trombektomiju. Nekoliko studija navodi slične stope uspješnosti vaginalnog porođaja između pacijenata liječenih profi laktičkim dozama niskomolekularnog heparina i opće opstetričke populacije. U slučaju naše bolesnice odlučili smo nastaviti antitrombotsku profi laksu do kraja trudnoće što se pokazalo kao dobra odluka jer je bolesnica imala nekompliciran vaginalni porođaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. Naše iskustvo pokazuje dobar terapijski odgovor na liječenje duboke venske tromboze niskomolekularnim heparinom za vrijeme trudnoće. Također, možemo potvrditi da je razdoblje drugog trimestra trudnoće, nakon završene organogeneze, idealno za kirurško zbrinjavanje adneksalnih masa. Potrebno je više studija za dokaz pravog značenja primjene intraoperacijskog pozitivnog tlaka na kraju ekspirija kao metode prevencije plućne embolije.This is a case report on a 34-year-old primigravida diagnosed with ovarian cyst and deep venous thrombosis in the 9th gestational week. The patient was initially treated with therapeutic values of low molecular weight heparin. When follow up ultrasonography scan in the 15th week of gestation showed deep vein patency of the leg veins, the patient was prepared for surgery. Considering dimension of the tumor, it was safer to perform laparotomy. Anesthetic management, surgical procedure and postoperative period were uneventful. Antithrombotic prophylaxis was continued throughout the rest of pregnancy. The patient had an uneventful vaginal delivery at the 39th week of gestation. Surgical removal of large adnexal masses during pregnancy is considered to reduce the risk of undiagnosed malignancy, torsion, infection, rupture, hemorrhage, and obstruction of labor. Considering the proven deep venous thrombosis, treatment for deep venous thrombosis was initiated with therapeutic values of subcutaneous low molecular weight heparin. Other potential therapeutic measures include placement of inferior vena cava fi lters, treatment with unfractionated heparin, and thrombolysis/thrombectomy. Several studies suggest similar vaginal delivery rates between the patients receiving prophylactic low molecular weight heparin and the general obstetric population. We decided to continue with antithrombotic prophylaxis throughout the rest of pregnancy, which also proved to be the right choice because the patient had uncomplicated vaginal delivery at 39th week of gestation. Our experience gained from this case suggests good response to treatment of deep venous thrombosis with low molecular weight heparin during pregnancy. We can also confi rm that adnexal masses during pregnancy are ideally managed in the second trimester after organogenesis has been completed. The true benefi t of intraoperative positive end expiratory pressure as a measure of prevention of pulmonary embolism is yet to be established

Inducirana hipotenzija u općoj anesteziji kod funkcionalnih endoskopskih operacija sinusa - pregled literature

Funkcionalne endoskopske operacije sinusa su minimalno invazivni operativni zahvati koji se ponajviše rade kod refraktornih kroničnih rinosinusitisa i kroničnih polipoznih rinosinusitisa. Manji zahvati se mogu vršiti u lokalnoj anesteziji, dok se opsežniji zahvati izvode u općoj anesteziji. Zahvati koji se vrše u općoj anesteziji dopuštaju operateru nepomično operacijsko polje, osiguran dišni put bolesnika, adekvatnu analgeziju i bolje pozicioniranje bolesnika spram operatera. Mala područja krvarenja mogu smanjiti operativnu vidljivost, te time olakšati jatrogeno oštećenje okolnih struktura. Zato tehnika anestezije može dovesti do poboljšanja uvjeta za endoskopski zahvat sinusa. Inducirana hipotenzija je spuštanje srednjeg arterijskog krvnog tlaka na između 60 i 65 mmHg u normotenzivnih bolesnika. Ukoliko nije kontraindicirana, to je najčešća tehnika anestezije u ovakvim vrstama operativnih zahvata, gdje se korištenjem niza farmakoloških sredstava tijekom opće anestezije smanjuje gubitak krvi, te olakšava vidljivost u operativnom polju. Ovom metodom smanjuje se hidrostatski tlak unutar kapilara, te se posljedično smanjuje količina kapilarnog krvarenja. Snižavanje krvnog tlaka, međutim nosi svoje rizike, uključujući trajno oštećenje mozga, odgođeno buđenje, tromboembolijske incidente, nedovoljan dotok krvi u mozak i smrt. Cilj ovoga rada je razložiti metode izvođenja inducirane hipotenzije u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa. Pregled literature: Pregledali smo PubMed-ovu bazu podataka s informacijama o literaturi vezanoj uz tehniku opće anestezije koja se naziva inducirana hipotenzija s posebnim osvrtom na induciranu hipotenziju u funkcionalnim endoskopskim operacijama sinusa