44 research outputs found
Ortodontska terapija i temporomandibularni poremeÄaji
Orthodontic treatment has been variously cited both as a protective and harmful factor in temporomandibular disorders (TMD) etiology. Therefore, it is important to understand associations between different malocclusions, orthodontic treatment, and signs and symptoms of temporomandibular disorders (TMD). From the presented literature the suggestion that orthodontic treatment leads to TMD appears to be ill-founded. Clinical studies suggest that orthodontic treatment has little role to play in worsening or precipitating TMD when treated patients are compared with untreated individuals, with or without malocclusion, or when different types of orthodontic treatment are compared. A considerable reduction in signs and symptoms of TMD between the teenage period and young adulthood has been shown in some recent longitudinal studies.Ortodontska terapija Äesto se navodi kao protektivni ili pak otežavajuÄi Äimbenik u etiologiji temporomandibularnih poremeÄaja. Zbog toga je vrlo važno razumjeti vezu izmeÄu razliÄitih ortodontskih anomalija i ortodontske terapije te znakova i simptoma temporomandibularnih poremeÄaja. Iz prezentirane literature proizlazi da je pretpostavka po kojoj ortodontska terapija dovodi do TMD-a neutemeljena. KliniÄka istraživanja pokazuju da ortodontska terapija igra malu ulogu u pogorÅ”anju TMD-a kada se usporeÄuju tretirani i netretirani ispitanici, oni s malokluzijama i bez njih ili kada se usporeÄuju razliÄite vrste ortodontske terapije. U nedavno objavljenim longitudinalnim istraživanjima navodi se znatno smanjenje simptoma i znakova TMD-a izmeÄu tinejdžerske i rane odrasle dobi
Mobilna ortodontska terapija - kliniÄko iskustvo i/ili znanost
Class II malocclusion is one of the most common orthodontic problems in our population, and the most consistent diagnostic finding is mandibular skeletal retrusion. There are many treatment approaches for the correction of this malocclusion with varying degrees of scientific support. In the last twenty years, functional appliances were widely used for correction of sagittal intermaxillary relationship in children, but mostly in Angle Class II treatment. One of the most controversial topics in orthodontics relates to the effectiveness of functional appliances on mandibular growth. Much of the debate about Class II treatment centres on the possibility of permanently increasing mandibular length, because an underdeveloped mandible is a common cause of Class II malocclusion. Functional appliances based their wide application on the hypothesis that they stimulate growth modification, which is only possible in patients with adequate growth amount, or potential, to correct maxilomandibular relationship, which is the reason why they should be used before or during adolescent growth spurt. Functional appliances encompass a range of removable and fixed devices that are designed to alter the position of the mandible, both sagittally and vertically, to induce supplementary lengthening of the mandible by stimulating increased growth at the condylar cartilage. The results of the new, relevant studies state there is no evidence that functional appliances significantly increase horizontal growth when evaluated in the long term, and that most of the correction of the malocclusion is due to dentoalveolar changes with a small but statistically significant amount of skeletal effect. Despite of this there are some indications for their application with successful resultsAnomalije Klase II i njihova terapija su jedan od najÄeÅ”Äih ortodontskih problema u naÅ”oj populaciji , a dijagnostiÄki nalaz veÄinom ukazuje na skeletni retrognatizam mandibule. Postoje brojni terapijski pristupi za lijeÄenje te malokluzije s razliÄitim stupnjem znanstvene podloge. Zadnjih dvadeset godina terapija funkcionalnim napravama postala je opÄe prihvaÄeno sredstvo za terapiju sagitalnih meÄuÄeljusnih nepravilnosti u djece, no ipak se najÄeÅ”Äe koriste u korekciji Klase II po Angleu. Jedno od najkontroverznijih pitanja u ortodonciji danas odnosi se na uÄinak funkcionalnih naprava na rast mandibule. VeÄina debata o uÄinku terapije Klase II odnosi se na moguÄnost trajnog produženja mandibularne dužine, jer je upravo nedovoljno razvijena mandibula glavni uzrok te anomalije. Funkcionalne naprave temelje svoju Å”iroku upotrebu na hipotezi da se radi o terapiji modifikacijom rasta, koja je moguÄa jedino kod pacijenata kod kojih je preostala dovoljna koliÄina, tj. potencijal rasta sa željom da se isprave meÄuÄeljusni odnosi utjeÄuÄi na rast te ih je stoga najbolje koristiti prije ili tijekom adolescentnog ubrzanja rasta. Funkcionalne naprave obuhvaÄaju velik broj mobilnih ali i fiksnih naprava koje su dizajnirane kako bi promijenile položaj mandibule, sagitalno i vertikalno, te proizvele dodatno produženje mandibule stimulacijom rasta kondilarne hrskavice. Rezultati novih istraživanja ukazuju da nema dokaza da funkcionalne naprave dugoroÄno znaÄajno poveÄavaju horizontalan rast mandibule, te da se glavnina ispravljanja malokluzije dogaÄa zbog dentoalveolarnih promjena s malim, statistiÄki znaÄajniim, ali kliniÄki inferiornim skeletnim uÄinkom. Usprkos tome i danas postoje indikacije za njihovu upotrebu koje dovode do zadovoljavajuÄih rezultata
New Parameters for Roentgencephalometric Analysis āZagreb 82 MODā
Novi postupci ortodontskoga lijeÄenja i sve veÄa uporaba fiksnih ortodontskih naprava u nas, usporedno s uvoÄenjem raÄunala u sve oblike dijagnostike, uvjetovala je potrebu da se postojeÄa rentgenkefalometrijska raÅ”Älamba āZagreb 82 MODā proÅ”iri novim parametrima.
Zato je iz stare zbirke kraniograma Zavoda za ortodonciju StomatoloÅ”kog fakulteta u Zagrebu izdvojeno 10 varijabli koje su obraÄene statistiÄki te kao srednje vrijednosti uz osnovne mjere varijabilnosti uvrÅ”tene kao dopuna postojeÄoj rentgenkefalometrijskoj raÅ”Älambi koja vrijedi za hrvatsku populaciju. Usporedna je svrha istraživanja bila ustanoviti koje su od izdvojenih varijabli promjenjive tijekom porasta dobi. Rezultati su prikazani kao normativi u sklopu nove rentgenkefalometrijske raÅ”Älambe āZagreb 82 MOD2ā. Najvažnije promjene porastom dobi izražene su u varijabli kojim se procjenjuju inklinacije gornje i donje okluzijske linije u odnosu prema prednjoj kranijalnoj bazi, Å”to se tumaÄi znatnijim porastom stražnje visine lica u usporedbi s prednjom i opÄim trendom smjera rasta viscerokraniuma.New methods of orthodontic treatment and a wider use of fixed orthodontic appliances in Croatia, together with the use of computers for orthodontic diagnosis, has lead to a need for new parameters in the roentgencephalometric analysis āZagreb 82 MODā.
Craniograms from the Department of Orthodontics School of Dental Medicine in Zagreb served for defining10 new parameters. These parameters were statistically analyzed, and the mean values and standard deviations added to the roentgencephalometric analysis for the Croatian population.
The aim of the investigation was also to obtain parameters that change during growth. The results are shown as ānormsā for the new analysis āZagreb 82 MOD2ā.
The most significant changes during growth were found in the variable representing the inclination of the upper and lower occlusal plane in relation to the anterior cranial base, which could be explained by the significant increase in posterior facial height in relation to anterior facial height, as well as the overall pattern of growth of the viscerocranium
The Changes of Vertical Visceral Dimensions during Growth
Svrha istraživanja bila je utvrditi promjene prednje i stražnje visine lica te njihovih proporcija izmeÄu desete godine života i odrasle dobi u ispitanika normalne okluzije hrvatske populacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 199 rentgenograma ispitanika podijeljenih u pet dobnih skupina. Precrtavanjem rentgenograma na proziran papir mjerile su se sljedeÄe varijable: s-go = stražnja visina lica; n-m = prednja visina lica i s-go/n-m = proporcija prednje i stražnje visine lica. Stražnja visina lica (s-go) u cjelokupnom uzorku pokazuje porast od 10,72 mm izmeÄu desete godine i odrasle dobi (12,9%). Prednja visina lica (n-m) raste sa 112,99 mm na 123,49 mm Å”to ukupno iznosi 10,5 mm ili 8,5%. Odnos prednje i stražnje visine lica pokazuje lagan porast od 63,97 do 67,14% izmeÄu najmlaÄe i najstarije dobne skupine. Sve mjerene vrijednosti viÅ”e su u muÅ”kih ispitanika.The purpose of this study is to determine the changes in the posterior and anterior facial heights as well as in their proportions that occur between the age of 10 years and adulthood in subjects with normal occlusion in Croatian population. The investigation was carried out on 199 lateral cephalometric radiographs of patients divided into five age groups. The radiographs were traced and the following measurements have been derived : s-go = posterior face height; n m = anterior face height and s-go/n-m % = face height ratio. Posterior face height dimensions (s-go) in total sample showed an increase of 10,72 mm between 10 years of age to adulthood (12.9%). The mean anterior face height (n-m) value in whole sample increases from 112,99 to 123,49 mm which is 10,5 mm or 8,5 %. Anterior-posterior face heights ratio showed slight increase from 63,97 to 67,14 % from the youngest to the oldest age group. All measured face dimensions are higher in males than in females in all groups
Basic Principles for Taking Extraoral Photographs
Moderna stomatologija zahtijeva plan terapije ukljuÄujuÄi u to i cijelo pacijentovo lice. Fotografija predstavlja vizualnu referenciju za praÄenje promjena koje nastaju tijekom rasta i razvoja, pacijentu omoguÄuje prikaz vlastitih promjena prije i nakon pojedinog zahvata, a terapeutu daje vizualnu graÄu koja se može upotrebljavati u nastavne svrhe i kao temelj za daljnja istraživanja. Temelj svake kliniÄke fotografije podrazumijeva znanje i primjenu tehniÄkih aspekata fotografije. Fotografije prije i poslije pojedinog zahvata nisu dovoljno pouzdane ako postoji distorzija pojedinih dijelova na jednoj od fotografija. U ovome radu prikazane su najvažnije znaÄajke kod ekstraoralnih frontalnih i lateralnih fotografija koje je potrebno nadzirati ako se želi postiÄi odgovarajuÄa reprodukcija, primjerice izbor leÄe, položaj kamere, udaljenost pacijenta i položaj glave. UÄinjene su frontalne i lateralne fotografije s razliÄitim položajem glave i kamere kako bi se vidjele razlike na konaÄnoj fotografiji. Upotrebom lako prepoznatljivih referentnih linija na licu moguÄe je standardizirati frontalne i lateralne fotografije lica, a samom standardiziranoÅ”Äu medicinske fotografije postaju vrijedan dodatak kliniÄkim kartonima.Modern dentistry, as a part of the complete therapy plan, includes the whole of the patientās face. A photograph provides important visual reference for monitoring growth and developmental changes, providing the patient with a view of the changes and providing the therapist with credible visual material for teaching and research. The first component to consider is the technical aspect of photography. However, documentation of the treatment with pre-treatment and post-treatment photographs can be misleading if the features on one or both photographs are distorted. In this article the authors present the variables for frontal and profile facial photographs that should be understood and controlled if accurate reproduction is desired, such as: lens selection, camera position, subject distance and head position. Consequently numerous frontal and lateral photographs were taken with different head and camera positions in order to show their different contributions to the final picture. Using easily recognised facial landmarks, dental photographers can standardise frontal and lateral portraits for more consistent comparison, and by standardisation they could become valuable additions to clinical charts/records
Cephalometric Analysis of the Changes of the Sagital Position of the Lips During Growth
Provedena su ispitivanja promjene položaja usana u toku rasta na ukupno 172 latero-lateralne rentgenkefalometrijske slike. Od ukupnog broja približno eugnatih ispitanika bilo je 79 muÅ”kog i 93 ženskog spola u dobnom rasponu od 10-45 godina starosti. Daljnja stratifikacija uzoraka uÄinjena je na naÄin da su ispitanici podijeljeni u 5 dobnih skupina. U svakoj grupi bio je približno jednak broj ispitivanih. Slike su naÄinjene i analizirane na klasiÄan naÄin. Ispitivane su 4 varijable od kojih prve dvije procjenjuju udaljenost
usana od Rickettsove linije estetike, a preostale dvije od okomice na nazion-sela liniju spuÅ”tene iz naziona mekog tkiva. Rezultati su sumarno prikazani u tablici i grafikonima. Rezultati upuÄuju na znatnije razlike sagitalnog položaja usana s porastom dobi kada se kao referentna primjenjuje E-linija (Vi> V2)> 11 usporedbi s razlikama dobivenim uz primjenu nazalne okomice. U odnosu na spol rezultati upuÄuju na veÄu retropoziciju obiju usnica od Rickettsove linije estetike u djevojÄica nego u djeÄaka.Research has been made of the change o f the position o f the lips during growth on 172 latero-lateral cephalograms. O f the total number o f more or less eugnate examinees there were 79 males and
93 females aged between 10 and 45. Further stratification has been made by dividing the examinees in 5 age groups, in each group same number o f subjects approximately. The cephalograms have been made and analysed in the conventional manner. Four variables were analysed, first two registered the distance o f the lips from the Rickettsās esthetic line, further two the distance from the vertical from the nasion soft tissue on the nasion-sella line. Results have been shown on tables and graphs. They display a greater difference o f sagittal position o f the lips with increase of age, when the E-line (V,, V2) is referred to, if compared to the differences obtained when nasal vertical was used. In relation to sex, the results reveal a greater retropoÅ”ition of both lips from the Rickettsās esthetic line in females than in males
Dentoalveloar Compensatory Mechanism in Skeletal Open Bite
Svrha istraživanja bila je utvrditi morfoloÅ”ke znaÄajke u ispitanika sa skeletnim otvorenim zagrizom, odnosno poveÄanim mandibularnim kutom povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima veliÄine kuta mandibularne baze, kuta maksilarne baze i meÄuÄeljusnoga kuta povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima prednje i stražnje visine lica, te dentoalveolarne kompenzatorne mehanizme kod okomitoga tipa rasta. Uzorak se sastojao od 77 laterolateralnih rentgenkefalograma ispitanika sa skeletnim otvorenim zagrizom, obaju spolova, dobi od 13 do 18 godina. UtvrÄeno je da 49,4% ispitanika ima otvoreni zagriz a 50,6% ispitanika je kompenzirano, tj. da 41,5% ima normalni prijeklop, a 9,1% duboki zagriz. Ne postoji povezanost dubine prijeklopa s vrijednostima veliÄine kutova koje Äine maksilarna i kranijalna baza, mandibularna i kranijalna baza, te meÄuÄeljusnoga kuta. Prednja donja visina (spa-gn) i ukupna prednja visina lica (n-gn) statistiÄki su znatno manje u skupini ispitanika s dubokim prijeklopom. U skupini ispitanika s dubokim zagrizom prona|eno je statistiÄki znatno smanjena udaljenost vrha kvržice gornjega prvog molara i apeksa od baze maksile.The object of the study was to determine morphologic characteristics in subjects with skeletal open bite and increased mandibular angle; correlation between the depth of the over bite and values of the size of the angle of the mandibular base, maxillary base and intermaxillary angle; correlation between the depth of the over bite with values of anterior and posterior facial height and dentoalveolar compensatory mechanism in vertical type growth. The sample consisted of 77 laterolateral cephalograms of subjects with skeletal open bite of both genders, aged from 13 to 18 years. It was determined that 49.4% of the subjects had open bite, while 50.6% of the subjects were compensated, i.e. 41.5% had normal over bite and 9.1% deep bite