Analysis of Brown Bear Damages in Croatia in the Period from 2004 until 2009

Jedan od najvažnijih elemenata modernog gospodarenja smeđim medvjedima je sukob između medvjeda i ljudi, a ekonomski gubitci su čimbenik koji najviše doprinosi negativnim stavovima javnosti prema smeđem medvjedu. U Hrvatskoj je populacija od oko 1 000 medvjeda gotovo dosegla biološki i socijalni kapacitet. Medvjed je u Hrvatskoj divljač, zaštićena lovo­stajem i odstrijelnim kvotama koje se propisuju godišnjim Akcijskim plano­vima. Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Zakon o lovstvu reguliraju naknadu štete koju počini medvjed. Na područjima gdje je medvjed stalno prisutan i njime se gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik prava lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta štetu nadokna­đuje osoba koja upravlja zemljištem. Cilj rada je prikazati i analizirati poda­tke o štetama koje je smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih 6 godina (2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim medvjedom tj. prvih šest godina organiziranog prikupljanja takvih podataka. U tom razdoblju pri­javljeno je ukupno 227 slučajeva šteta (prosječno 37,8 slučaja godišnje), od čega većina (54,2 %) na poljoprivrednim kulturama. Prijavljeno je 23,8 % na­pada na domaće životinje, te 8,8 % slučajeva štete na pčelinjacima. Nije zabi­lježen niti jedan napad na čovjeka. Materijalna šteta koju smeđi medvjed počini u Hrvatskoj niska je glede veličine populacije od 1 000 grla.One of the most important elements of a modern brown bear management is human – bear conflict. Economic losses are one of the key factors influencing negative public attitudes towards brown bears. In Croatia a population of 1000 bears has almost reached its biological and social capa­city. Brown bear in Croatia is a game species, protected by a closed hunting season and hunting quotas defined by yearly Action plans. National Brown bear Management Plan and Hunting Act regulate compensation of damage caused by brown bears. In areas where bears are permanently present and hunted damage compensation is paid by hunting unit leaseholders, whereas in national parks, areas where bears are not hunted and in areas with only acci­dental presence of bears compensation is paid from the state budget. The goal of this paper was to present and analyze data about brown bear damages in Croatia during the first 6 years (2004–2009) of the Management Plan imple­mentation, in other words the first 6 years of organized data collection. Totally 227 damage cases have been reported in this period (on average 37.8 cases per year). Most of the damage has been done on agricultural goods (54.2%), attacks on domestic animals (23.8%) and apiaries (8.8%). During this period attacks on humans have not been registered. Considering the population size of 1000 animals, brown bears cause low material damage in Croatia

Usporedba gena cox1 metilja Fascioloides magna iz različitih nositelja

Large American liver fluke (Fascioloides magna) was introduced to Europe at least twice, via invaded North American deer species. These imports resulted in formation of three permanent foci of fascioloidosis - Italian, Czech and Danube floodplain forests. Molecular analysis revealed that flukes in Italian foci represent separate genetic group, and that flukes from Czech and Danube foci are genetically identical. Since previous studies of genetic structure of F. magna from Croatia were based on samples collected from red deer in one limited area (Baranja), the aim of this study was to analyse genetic diversity of 111 fluke samples collected from various hosts (red, roe and fallow deer, wild boar) and geographic locations in Croatia. On 355 base pair long cytochrome oxidase subunit 1 sequence, three haplotypes were identified - previously published CO1-Ha3 and CO1-Ha4, and one new haplotype named CO1-Ha36. Results obtained in our study confirmed as expected, that F. magna in Croatia has a Danube origin and that haplotypes are shared among different final host species.Veliki američki metilj (Fascioloides magna) unesen je u Europu najmanje dva puta, uvozom sjevernoameričkih vrsta jelena. Ovi su unosi rezultirali stvaranjem triju trajnih žarišta fascioloidoze, u Italiji, Češkoj i u dolini rijeke Dunav. Molekularne analize potvrdile su da metilji iz Italije čine zasebnu skupinu, dok su oni s područja ostalih dvaju žarišta genetski identični. Kako su prijašnja istraživanja genske strukture metilja F. magna u Hrvatskoj temeljena na uzorcima prikupljenima od jelena običnih isključivo s područja Baranje, cilj je ovog istraživanja bio istražiti gensku raznolikost 111 uzoraka metilja prikupljenih iz različitih nositelja (jelen obični, srna, jelen lopatar i divlja svinja) i s različitih lokacija. Na slijedu citokrom-oksidaze podjedinice 1 dugoj 355 parova baza utvrđena su tri haplotipa, od čega su dva poznata – CO1-Ha3 i CO1-Ha3, te jedan novi haplotip koji do sada nije opisan u literaturi. Kao što je i očekivano, naše je istraživanje potvrdilo da metilji u Hrvatskoj potječu iz dunavskog žarišta, a identifikacija novog haplotipa ističe važnost daljnjih istraživanja

Raznolikost mitohondrijske DnK jelena lopatara (Dama dama) iz nacionalnog parka Brijuni, republika Hrvatska - kratko priopćenje

Fallow deer (Dama dama) are one of the most important game species in Europe and approximately 5 million animals are raised on farms globally. These deer are considered to be indigenous in Europe, but during the last ice age became extinct from most of their range except Sicily, the Balkan Peninsula and Anatolia. Research suggests that after the Middle Ages the indigenous population only survived in Anatolia (today’s Turkey and Iran), so all present worldwide fallow deer populations were reintroduced from there. In Croatia, the species is mostly kept in fenced areas, while breeding in open hunting grounds or farms is rare. The goal of our research was to analyze the genetic diversity of fallow deer that live in the open grasslands of the Croatian island Veliki Brijun on an area of 5.72 km2. DNA was isolated from the muscle tissue of 22 animals and 405 base pairs of mitochondrial DNA control region were sequenced. One polymorphic site and two haplotypes were detected, both matching sequences from Germany, while one of the haplotypes was also previously detected in fallow deer in Hungary and Italy. The mtDNA diversity of Dama dama from Brijuni National park was rather low but, considering the island’s isolation, the obtained results were in accordance with the diversity of previously researched European continental populations of fallow deer.Jelen lopatar (Dama dama) jedna je od najvažnijih vrsta divljači u Europi, a na farmama diljem svijeta uzgaja se oko 5 milijuna ovih životinja. Smatra se da je vrsta autohtona u Europi, no tijekom posljednjeg ledenog doba izumrla je iz svih staništa osim Sicilije, Balkanskog poluotoka i Anatolije. Istraživanja pokazuju da je nakon srednjega vijeka autohtona populacija lopatara opstala samo u Anatoliji (današnja Turska i Iran) te da su sve današnje populacije reintroducirane iz tog područja. U Hrvatskoj je lopatar prisutan prije svega u gaterskim uzgojima, dok je slabije zastupljen u otvorenim lovištima i farmskom uzgoju. Cilj ovoga istraživanja bio je analizirati genetsku raznolikost slobodnoživuće populacije jelena lopatara na hrvatskom otoku Veliki Brijun, površine 5,72 km2. DNK je izolirana iz uzoraka mišićnog tkiva 22 različite životinje. Analizirani su sljedovi kontrolne regije mitohondrijske DNK ukupne dužine 405 parova baza te je utvrđeno jedno polimorfno mjesto koje definira dva haplotipa. Dobiveni sljedovi kontrolne regije mtDNK uspoređeni su s ostalim sljedovima pohranjenima u GenBank te su pronađene podudarnosti s uzorcima iz Njemačke kod oba haplotipa, a jedan se pojavljuje i u lopatara u Mađarskoj i Italiji. Raznolikost mtDNK jelena lopatara iz NP Brijuni prilično je niska, no s obzirom na otočnu izoliranost populacije takvi su rezultati u skladu s dosadašnjim istraživanjima europskih populacija jelena lopatara

Upotreba kontrolne regije mitohondrijske DNA za identifikaciju vrsta i razlikovanje vuka i psa iz Hrvatske.

Dogs worldwide share a single genetic origin from Asian wolves. While dog and wolf lineages are difficult to separate in terms of nuclear genes, mitochondrial lineages are clearly distinguishable for the two species, offering a good opportunity to evaluate the differences between them. Species identification from DNA is an important tool for wolf conservation in Croatia, and wolf - dog differentiation is necessary for forensic cases, wildlife management and scientific research. The goal of this paper was to provide a data set on Croatian dog and wolf mitochondrial DNA control region sequences, and to research if these sequences can be used as a reference for species identification. We analyzed 281 base pair sequences of the mitochondrial DNA (mtDNA) control region of 20 mixed breed dog blood samples, 91 grey wolf muscle samples and two muscle samples of wolf-like animals. We identified 12 dog and 4 wolf mtDNA control region haplotypes. None of the haplotypes were shared, confirming that mtDNA control region haplotypes can be used to discriminate between Croatian wolves and dogs, and to confirm the maternal ancestry of putative hybrids. The sequences of the two wolf-like animals clearly grouped into a dog cluster.Psi diljem svijeta imaju jedinstveno genetsko podrijetlo od azijskih vukova. Dok je vukove i pse teško razlikovati na temelju jezgrenih gena, mitohondrijska DNA jasno se razlikuje što daje dobru mogućnost za istraživanje razlika između tih dviju vrsta. Identifikacija vrste na temelju DNA važan je alat za zaštitu vuka u Hrvatskoj, a razlikovanje između vuka i psa prijeko je potrebno u forenzičkim slučajevima, upravljanju divljim životinjama i u znanstvenim istraživanjima. Cilj ovoga rada bio je dobiti podatke o sekvencijama mitohodrijske DNA vuka i psa iz Hrvatske te istražiti da li se te sekvencije mogu upotrijebiti kao referencija za razlikovanje vrsta. Analizirali smo sekvenciju kontrolne regije mitohondrijske DNA dugu 281 parova baza izdvojenu iz 20 uzoraka krvi pasa mješanaca, 91 uzorka mišića sivoga vuka i dva uzorka mišića životinja sličnih vuku. Pronašli smo 12 psećih i 4 vučja haplotipa kontrolnoga područja. Nijedan od haplotipova nije bio zajednički psima i vukovima, potvrđujući da se kontrolno područje mitohondrijske DNA može rabiti za razlikovanje pasa i vukova, te za određivanje majčinskih predaka mogućih hibrida. Sekvencije dviju životinja sličnih vuku jasno su pripadale psima

An overview on Aujeszky disease in wild boars

Bolest Aujeszkoga je virusna zarazna bolest primarno domaćih i divljih svinja uzrokovana svinjskim herpesvirusom 1 (Su HV1). Zbog visokih ekonomskih šteta koje uzrokuje izravno, uginućima, i neizravno, ograničenjima prodaje i transporta svinja, bolest Aujeszkoga ubraja se među najvažnije bolesti svinja. Osim svinja od ove bolesti može oboljeti velik broj različitih vrsta s izuzetkom viših primata i ljudi. Prema dostupnim podacima udio serološki pozitivnih divljih svinja na području Europe kreće se u rasponu od 0,8 do čak 55%. U Republici Hrvatskoj dokazan je udio od 54,54% serološki pozitivnih divljih svinja na području Moslavine. Pojava klinički vidljive bolesti u divljih svinja opisana je tek u nekoliko slučajeva na području Španjolske. Iako poradi brojnosti divljih svinja bolest Aujeszkoga za sada nema znatniji utjecaj na njihovu populaciju, postoji potencijalan rizik od njezina širenja na populacije domaćih svinja i lovačke pse, a ne treba isključiti ni možebitnu opasnost za ugrožene grabežljivce kojima je divlja svinja povremeni plijen.Aujeszky’s disease is a viral disease caused by porcine or suid herpesvirus type 1 (Su HV1) that primarily affects domestic and wild suids. High economic losses caused by direct (mortality in piglets, reduced growth rate) and indirect damage (restriction of transport), classify Aujeszky disease among the most important diseases of pigs. Besides pigs, Aujeszky’s disease can affect various species with the exception of humans and higher primates. According to the available data, the percentage of seropositive wild boars in Europe ranges from 0.8 to nearly 55%. In the Republic of Croatia research into the wild boar population from the Moslavina region revealed 54.54% of seropositive animals. However, the clinical disease is rarely reported, including several cases in Spain. Despite the fact that presently Aujeszky’s disease represents no threat to the wild boar population, a potential risk for the spread of the virus to the domestic swine population or the potential danger for hunting dogs and threatened predators that prey upon wild boars cannot be neglected

Identificación de la carne de los gamos comunes por los métodos moleculares

Utvrđivanje vrste od koje potječe meso u prehrambenim proizvodima pouzdano i jednostavno se može provoditi korištenjem vrsno specifičnih početnica koje ciljaju točno određene kratke odsječke DNK. Cilj našeg istraživanja bila je izrada vrsno specifičnih početnica za umnažanje kontrolne regije mitohondrijske DNK jelena lopatara (Dama dama), te optimiziranje protokola lančane reakcije polimeraze (PCR) za korištenje navedenih početnica. Početnice se koriste za identifikaciju jelena lopatara i njegovo razlikovanje od ostalih vrsta, koristeći samo izolaciju DNK, PCR i elektroforezu. Upotreba početnica ispitana je na osam uzoraka jelena lopatara, tri uzorka jelena običnog i tri uzorka srne obične.Reliable and simple identification of species origin of meat and meat products can be carried out by applying species-specific primers that target particular short DNA fragments. The aim of our research was to design species-specific primers for the amplification of mitochondrial DNA control region of fallow deer (Dama dama) and to optimize the polymerase chain reaction protocol (PCR protocol) for such primers. Primers are used for the identification of fallow deer and the differentiation of fallow deer from other species, using only DNA extraction, PCR and electrophoresis. The application of primers was tested on eight fallow deer samples, three red deer and three roe deer samples.Die Bestimmung der Sorte, von der das Fleisch in Lebensmittelprodukten stammt, kann zuverlässig und einfach durch den Einsatz von artenspezifischen Primern durchgeführt werden, die auf genau festgelegte kurze DNA-Abschnitte ausgerichtet sind. Ziel unserer Untersuchung war der Entwurf von artenspezifischen Primern für die Vermehrung der Kontrollregion mitochondrialer DNA beim Damhirsch (Dama dama) und die Optimierung des Protokolls der Polymerase-Kettenreaktion (PCR) für den Einsatz der genannten Primer. Die Primer werden für die Identifizierung des Damhirsches und seine Differenzierung von anderen Sorten eingesetzt, ausschließlich anhand der DNA-Reinigung, Polymerase-Kettenreaktion und Elektrophorese. Der Einsatz von Primern wurde an acht Damhirschproben untersucht, wovon drei vom Rothirsch und drei vom Europäischen Reh.L’accertamento della specie da cui proviene la carne nei prodotti alimentari può essere compiuto in modo affidabile e semplice mediante l’uso di specifici inneschi (primer) che puntano esattamente determinati corti frammenti di DNA. Lo scopo della nostra ricerca consiste nel produrre inneschi specifici per la moltiplicazione della regione di controllo del DNA mitocondriale del daino (Dama dama), e ottimizzare il protocollo della reazione a catena della polimerasi (PCR) per l’impiego dei suddetti inneschi. Gli inneschi sono impiegati per l’identificazione della carne di daino e per la sua differenziazione dalle altre specie mediante isolamento del DNA, reazione a catena della polimerasi (PCR) ed elettroforesi. L’impiego degli inneschi è stato testato su otto campioni di daino, tre campioni di cervo comune e tre campioni di capriolo.La identificación de la especie de la que proviene la carne en los productos alimentarios se puede realizar fiable- y simplemente, usando los cebadores específicos que se unen a las secuencias del ADN específicas. El objetivo de este estudio fue formar cebadores específicos para multiplicación de la región control del ADN mitocondrial del gamo común (Dama dama) y la optimización del protocolo de la reacción en cadena de la polimerasa (PCR) para el uso de los cebadores mencionados. Los cebadores se usan para la identificación del gamo común y su diferenciación de otras especies, usando solamente la isolación del ADN, PCR y electroforesis. El uso de los cebadores fue examinado en ocho muestras del gamo común, tres muestras del ciervo común y en tres muestras del corzo

Razlikovanje sljedova Y kromosoma hrvatskih kanida - kratko priopćenje.

Detecting the hybridization between species is important for evolutionary studies of speciation processes, conservation biology and management, but we still lack a general empirical perspective of hybridization problems in canids. Hybridization may occur between many species of the canid family, sometimes threatening the survival of endangered species or populations. Mitochondrial DNA control region haplotypes can be used to discriminate between Croatian wolves, dogs and jackals, and the goal of our research was to identify species specific Y chromosome haplotypes that could be used in detection of paternal origin in possible hybrids. We analyzed three non-overlapping Y chromosome fragments of the grey wolf, golden jackal and dog in the total length of 1,898 base pairs. Two haplotypes were identifi ed, one shared among grey wolf and dog, and one specific golden jackal haplotype. We did not find polymorphic sites that could be used to distinguish the paternal line in wolf - dog hybrids, but six polymorphic sites were identified that can be used to discriminate golden jackal from grey wolf and domestic dog.Otkrivanje hibridizacije među vrstama važno je za evolucijska istraživanja procesa nastajanja vrsta, konzervacijsku biologiju i upravljanje populacijama, no još uvijek nemamo empirijske podatke o problemu hibridizacije kod porodice pasa. Hibridizacija se javlja među mnogim vrstama iz porodice pasa, što ponekad predstavlja opasnost opstanku ugroženih vrsta ili populacija. Na temelju haplotipova kontrolne regije mitohondrijske DNK mogu se razlikovati vukovi, psi i čagljevi iz Hrvatske, te je cilj našeg istraživanja bio utvrditi vrsno specifične haplotipove Y kromosoma koji se mogu koristiti u otkrivanju očinske linije kod mogućih hibrida. Istražili smo tri nepreklapajuća slijeda Y kromosoma vuka, psa i čaglja u dužini od 1898 parova baza. Utvrdili smo prisutnost dvaju haplotipova, jedan zajednički vuku i psu, te jedan haplotip specifičan za čaglja. Nismo pronašli polimorfna mjesta koja se mogu koristiti za istraživanje očinske linije kod hibrida vuka i psa, no pronašli smo šest polimorfnih mjesta pomoću kojih se mogu razlikovati čagljevi od vuka i psa