9 research outputs found
Albumini u bolesnika sa solidnim tumorima
The manufacture of albumin derived from human plasma started by Professor E. J. Cohn during World War II has expanded into international business over the past sixty years (1). In vital situations, albumin was used as a plasma expander. This is a biological preparation and always potentially dangerous. The manufacture of albumin is getting more and more expensive as the preparation has to meet standards ever higher. With the market abundant in artificial macro-molecular plasma expanders, improved parenteral nutrition, and studies questioning the effectiveness of albumin use, the administration of albumin has been reduced. Because of the nature of their disease and chemoradiotherapy treatment, patients with tumors are prone to having low protein levels. However, indications for albumin therapy are restricted, the same as that in other patient groups. With the quality parenteral and enteral nutrition available, the use of albumin to correct hypoalbuminemia is not justified.Proizvodnju albumina iz ljudske plazme zapoÄeo je profesor Cohn E. J. tijekom Drugog svjetskog rata; koja je u posljednjih Å”ezdesetak godina prerasla je u internacionalni biznis (1). U vitalnim situacijama; albumin je upotrebljavan kao plazmaekspander. To je bioloÅ”ki preparat i uvijek je potencijalno opasan. Proizvodnja albumina sve je skuplja; jer preparat mora zadovoljavati sve viÅ”e i viÅ”e standarde. Uz bogato tržiÅ”te umjetnih makromolekularnih plazmaekspandera; unaprijeÄene intravenske prehrane i studije koje govore o upitnom djelovanju albumina; njegova primjena je u padu. Tumorski bolesnici; zbog prirode bolesti i lijeÄenja kemoradioterapijom; skloni su nižim razinama proteina. MeÄutim; indikacije albuminske terapije su restriktivne; iste kao i kod ostalih skupina bolesnika. Uporaba albumina za korekciju hipoalbuminemije nije opravdana pored kvalitetne parenteralne i enteralne prehrane
Albumini u bolesnika sa solidnim tumorima
The manufacture of albumin derived from human plasma started by Professor E. J. Cohn during World War II has expanded into international business over the past sixty years (1). In vital situations, albumin was used as a plasma expander. This is a biological preparation and always potentially dangerous. The manufacture of albumin is getting more and more expensive as the preparation has to meet standards ever higher. With the market abundant in artificial macro-molecular plasma expanders, improved parenteral nutrition, and studies questioning the effectiveness of albumin use, the administration of albumin has been reduced. Because of the nature of their disease and chemoradiotherapy treatment, patients with tumors are prone to having low protein levels. However, indications for albumin therapy are restricted, the same as that in other patient groups. With the quality parenteral and enteral nutrition available, the use of albumin to correct hypoalbuminemia is not justified.Proizvodnju albumina iz ljudske plazme zapoÄeo je profesor Cohn E. J. tijekom Drugog svjetskog rata; koja je u posljednjih Å”ezdesetak godina prerasla je u internacionalni biznis (1). U vitalnim situacijama; albumin je upotrebljavan kao plazmaekspander. To je bioloÅ”ki preparat i uvijek je potencijalno opasan. Proizvodnja albumina sve je skuplja; jer preparat mora zadovoljavati sve viÅ”e i viÅ”e standarde. Uz bogato tržiÅ”te umjetnih makromolekularnih plazmaekspandera; unaprijeÄene intravenske prehrane i studije koje govore o upitnom djelovanju albumina; njegova primjena je u padu. Tumorski bolesnici; zbog prirode bolesti i lijeÄenja kemoradioterapijom; skloni su nižim razinama proteina. MeÄutim; indikacije albuminske terapije su restriktivne; iste kao i kod ostalih skupina bolesnika. Uporaba albumina za korekciju hipoalbuminemije nije opravdana pored kvalitetne parenteralne i enteralne prehrane
Karcinomska bol i terapija
Cancer pain is not a homogenous and clearly understood pathological process. The
best treatment is a combination of drug and non-drug measures. Pain is divided into visceral, bone or
neuropathic pain and has characteristics of continuous or intermittent pain. Cancer bone pain therapy
remains centered on strong opioid, radiotherapy and bisphosphonates. Invasive procedures are aimed
to improve neurological function, ambulation and pain relief. Solid tumors often demand surgery.
Treatment of acute postoperative pain is crucial for the prevention of chronic pain. Chemotherapy
and radiation sometimes also cause pain. The management of cancer pain has improved because of
rapid diagnosis and treatment, understanding of analgesics and the cooperation of patients and their
family. The presence of special pain centers in hospitals also raise standard of cancer pain management.
Drug therapy with non-opioid, opioid and adjuvant drugs is the base of such management. The side
effects must be monitored and timely treated. Methods of regional nerve blockade in pain control are
numerous. Placement of epidural, intrathecal and subcutaneous catheters, conductive nerve blocks
with continuous delivery of mixed local anesthetics are very successful for selected patients. Conventional
physical therapy involving lymphatic drainage is useful. Acupuncture, psychotherapy and
similar methods are also applicable.Karcinomska bol nije homogen i potpuno razjaŔnjen patoloŔki proces. Najbolja terapija je kombinacija medikamentozne
terapije i nemedikametoznih postupaka. Možemo je podijeliti na visceralnu, koŔtanu i neuropatsku bol i ima karakteristike
kontinuirane ili povremene boli. Terapija koŔtane boli fokusirana je na jake opioide, radioterapiju i bifosfonate. Cilj invazivnih
metoda lijeÄenja boli je poboljÅ”ati neuroloÅ”ku funkciju, pokretljivost i olakÅ”anje boli. Solidni tumori Äesto zahtjevaju operaciju.
LijeÄenje akutne poslijeoperacijske boli je od iznimne važnosti u prevenciji nastanka kroniÄne boli. Kemoterapija i radioterapija
ponekad takoÄer uzrokuju bol. LijeÄenje karcinomske boli je poboljÅ”ano bržom dijagnostikom i terapijom, boljim poznavanjem
analgetika i suradnjom s pacijentom i njegovom obitelji. Postojanje specijaliziranih centara za bol u bolnicama takoÄer je podiglo
standard u lijeÄenju boli. LijeÄenje boli medikamentozno neopioidima, opioidima i drugim pomoÄnim lijekovima je osnova
lijeÄenja boli. Nuspojave lijekova moraju se neprestano pratiti i na vrijeme lijeÄiti. Metode regionalne nervne blokade u lijeÄenju
boli su brojne. Plasiranje epiduralnih, intratekalnih i supkutanih katetera s kontinuiranom isporukom mjeŔavine lokalnih anestetika
veoma su uspjeÅ”ne kod odreÄenih bolesnika. Fizikalna terapija s limfnom drenažom je korisna. Akupunktura, psihoterapija
i sliÄne metode su takoÄer primjenjive
Dexmedetomidine in perioperative period
Deksmedetomidin je anestetik koji se svakodnevno koristi u kliniÄkoj praksi. Prema naÄinu djelovanja on je selektivni agonist Ī±2-adrenergiÄkih receptora (Ī±2-AR). Ciljna mjesta djelovanja su Ī±2-AR locusa ceruleusa moždanog debla (sedacija i vagomimetiÄki uÄinak) i leÄne moždine (analgezija). Lijek se u potpunosti biotransformira u organizmu direktnom glukoronidacijom i jetrenim p450 enzimskim sustavom u inaktivne metabolite koji se izluÄuju urinom. Njegovo djelovanje je povezano sa analgetskim uÄincima (inhibicija otpuÅ”tanja antinociceptivnih transmitera poput sustance P i glutamata) i sedacijskim uÄincima kojima se smanjuje potreba za koriÅ”tenjem opioda u perioperativnom periodu, smanjenom pojavom delirija i agitacijom u jedinicama intenzivnog lijeÄenja. Obzirom na brz poÄetak i predvidljiv prestanak djelovanja, te postojanje antidota, sve ÄeÅ”Äe se koristi u kliniÄkim uvjetima te se trenutno koristi kao premedikacija, intraoperativno tijekom indukcije i održavanja anestezije, u regionalnoj anesteziji te za sedaciju u jedinicama intenzivnog lijeÄenja. Nadalje, pogodan je za koriÅ”tenje tijekom kratkotrajnih ambulantnih zahvata poput kolonoskopije, transezofagealne ehokardiografije i litotripsije. Njegovo jedinstveno svojstvo oponaÅ”anja prirodnog stanja sna i moguÄnosti lakog razbuÄivanja te njegov neuroprotektivni uÄinak, Äine ga pogodnim za koriÅ”tenje kod neurokirurÅ”kih bolesnika u jedinicama intenzivnog lijeÄenja. Postoje i neželjeni uÄinci Deksmedetomidina poput izazivanja bradikardije i hemodinamske nestabilnosti zbog Äega se preporuÄa izbjegavanje davanja bolus doza. Posljednje studije takoÄer upozoravaju na Å”tetnost
dugotrajnog davanja Deksmedetomidina te na poveÄanu smrtnost u odnosu na pacijente sedirane Propofolom ili Midazolamom.Dexmedetomidine is an anesthetic generally used in clinical practice during perioperative period. It is a selective Ī±2-adrenergic receptor (Ī±2-AR) agonist. The target sites of action are the Ī±2-AR on locus ceruleus of the brainstem (sedation and vagomimetic effect) and the spinal cord (analgesia). The drug is completely biotransformed in the body by direct glucuronidation and the hepatic p450 enzyme system into an inactive metabolite that is excreted in the urine. Its action is associated with analgesic effects (inhibition of the release of antinociceptive
transmitters such as substance P and glutamate) and sedation effects that reduce the need for the use of opioids in the perioperative period, reduced occurrence of delirium and agitation in intensive care units. Apparently due to its rapid onset and predictable cessation of action, and the existence of an antidote, it is increasingly used in clinical settings and is currently used as a premedication, during the induction and maintenance of anesthesia intraoperatively, in regional anesthesia and for sedation in intensive care units. Furthermore, it is suitable for use during short-term outpatient procedures such as colonoscopy, transesophageal echocardiography and lithotripsy. Its unique property of imitating the natural state of sleep and the possibility of easy awakening, as well as its neuroprotective effect, make it suitable for use in neurosurgical patients in intensive care units. There are also adverse effects of Dexmedetomidine such as bradycardia and hemodynamic instability, which is why it is recommended to avoid giving a loading dose. The latest studies also warn of the harmfulness of long-term administration of Dexmedtomidine and of increased mortality compared to patients sedated with Propofol or Midazolam
Trombocitna rezistencija na klopidogrelski antiagregacijski uÄinaku bolesnika sa solidnim tumorima
The anti-aggregating effect of clopidogrel (75 mg/day) on platelet function was monitored in 33 solid tumor patients. Clopidogrel irreversibly blocks the platelet P2Y12 receptor and inhibits platelet aggregation induced by adenosine diphosphate (ADP). Whole blood aggregation was measured using a Siemens PFA-100 aggregometer including the Innovance PFA P2Y cartridge. The mean age of patients was 62 Ā± 13 years. Among them, there were 19 (58%) males and 14 (42%) females. The values of platelet aggregation >106 seconds and 106 sekunda pokazala je klopidogrelski antiagregacijski uÄinak u 22 (67%) bolesnika; a vrijednost <106 sekunda uoÄena je u 11 (33%) bolesnika koji nisu reagirali. ProsjeÄni klopidogrelski antiagregacijski uÄinak bio je 219 Ā± 110 sekunda. Agregacijskih razlika izmeÄu muÅ”karaca i žena nije bilo (p=0;784). Interindividualna agregacijska varijacija bila je 50%. Nije bilo statistiÄki znaÄajne razlike izmeÄu dvaju mjerenja 7 uzoraka istih osoba u razmaku od mjesec ili viÅ”e dana; Å”to pokazuje intraindividualnu stabilnost klopidogrelskog djelovanja na trombocitnu agregaciju (p=1;000)
Neurodegenerative changes caused by inhalation anesthetics
Mozak je ciljni organ djelovanja inhalacijskih anestetika. Osjetljivost mozga na oksidacijski stres povezana je sa njegovom izraženom metaboliÄkom aktivnoÅ”Äu, proizvodnjom ROSa (engl. reactive oxygen species, ROS), velikim brojem mitohondrija i smanjenom enzimskom antioksidativnom aktivnoÅ”Äu. Inhalacijski anestetici, poput Isoflurana i Sevoflurana, utjeÄu na jaÄanje osjetljivosti mozga na oÅ”teÄenja oksidativnim stresom te na
poveÄanje aktivnost beta-sekretaze (BACE), enzima koji formira beta-amiloidne plakove i izaziva beta-amiloidnu ovisnu apoptozu živÄanih stanica. Nadalje, beta-amiloidni plakovi, kao patoloÅ”ki produkt amiloidnog prekursorskog proteina (APP), predstavljaju važnu znaÄajku za razvoj neurodegenerativnih promjena povezanih sa nastankom Alzheimerove bolesti. Istraživanje prooksidativnih, upalnih i neurotoksiÄnih uÄinaka inhalacijskih anestetika, te praÄenje razine oksidativnog stresa u moždanom tkivu i nastalih patohistoloÅ”kih promjena na mozgu Å”takora vezanih za neurodegenerativna oÅ”teÄenja i upalu možemo povezati sa dugotrajnim izlaganjem inhalacijskim anesteticima, naruÅ”avanjem oksidacijsko/antioksidacijske homeostaze i stvaranje beta-amiloidnih plakova. Razumijevanjem povezanosti izloženosti inhalacijskim anesteticima i nastanku ireverzibilnih neurodegenerativnih promjena sugeriralo bi se poÅ”tednijim koriÅ”tenjem inhalacijskih anestetika utjecati na ograniÄavanje neurodegenerativnihpromjena vezanih za nastanak Alzheimerove bolesti.Main target of inhalation anesthetics is the brain. The sensitivity of the brain to oxidative stress is associated with its pronounced metabolic activity, production of ROS (reactive oxygen species), large number of mitochondria and reduced enzymatic antioxidant activity. Inhaled anesthetics, such as Isoflurane and Sevoflurane, increase the sensitivity of the brain to oxidative stress damage and increase the activity of beta-secretase (BACE), an enzyme that forms beta-amyloid plaques and causes beta-amyloid-dependent apoptosis of nerve cells. Furthermore, beta-amyloid plaques, pathological product of amyloid precursor protein (APP), represent an important feature for the development of neurodegenerative changes associated with the development of Alzheimerās disease. By investigation of prooxidative, inflammatory and neurotoxic effects of inhaled anesthetics and analyzing the parameters of oxidative stress levels in brain tissue and pathohistological changes in rat brain related to neurodegenerative damage and inflammation, connection with long-term exposure to inhaled anesthetics disruption of oxidative/antioxidant homeostasis and formation of beta amyloid plaques can be made. By understanding the relationship between exposure to inhaled anesthetics and the occurrence of irreversible neurodegenerative changes it could be suggested to reduce using inhaled anesthetics to limit the neurodegenerative changes associated with the development of Alzheimerās disease
Imunohistokemijska diferencijacija trostruko negativnog raka dojke
Based on immunohistochemical staining for the basal markers cytokeratin 5/6 (CK 5/6), cytokeratin 14 (CK 14) and P-cadherin, triple negative tumors (TNT) are divided into two groups: 1) basal-like (BL) positive for one or all three markers; and 2) non basal-like (NBL)
negative for all three markers. Even though the different origin of the cells of these two types of tumors implies different biological properties, they had been treated as one entity until recently. This
paper analyzes TNT collected from 150 patients and distributed into two groups according to the results of immunohistochemical analysis, i.e. BL 116 (77.3%) and NBL 34 (22.67%). In this study, CK 5/6, CK 14 and P-cadherin were used as markers for identifying BL tumors. The immunohistochemical reaction was positive for CK 5/6 in 37%, for CK 14 in 50.86% and for P-cadherin in 68.34% of cases. The subclassification of triple negative breast cancer using the basal markers CK 5/6, CK 14 and P-cadherin has enabled identification of BL and NBL breast cancers in a proportion that is in line with the only accurate analysis of TNT gene expression. Using the mentioned combination of markers in daily practice is easy to perform and economically affordable.Na osnovi imunohistokemijske analize bazalnih biljega citokeratin 5/6 (CK 5/6), citokeratin 14 (CK 14) i P-kadherin trostruko negativni tumori (TNT) su podijeljeni u dvije skupine: 1. basal-like (BL) (pozitivni na jedan ili sva tri biljega) i 2. non basal-like (NBL) (negativni na sva tri biljega). Iako razliÄito podrijetlo stanica ovih dvaju tipova tumora upuÄuje i na njihova razliÄita bioloÅ”ka svojstva, sve donedavno tretirani su kao jedan entitet. U naÅ”em su radu za identifikaciju basal-like tumora koriÅ”teni biljezi CK 5/6, CK 14 i P-kadherin. Imunohistokemijska reakacija na CK 5/6 bila je pozitivna u 37%, na CK 14 u 50,86% i na P-kadherin u 68,34% uzoraka. U ovom su radu TNT prikupljeni od ukupno 150 bolesnica razvrstani temeljem imunohistokemijske analize u dvije skupine: basal-like 116 (77,33%) i non basal-like 34 (22,67%). Subklasifikacija TNT dojke uz pomoÄ bazalnih biljega CK 5/6, CK 14 i P-kadherina omoguÄila je identifikaciju basal-like i non basal-like tumora dojke u omjeru koji je u skladu s jedino toÄnom analizom genske ekspresije TNT. Primjena navedene kombinacije biljega u svakodnevnoj je praksi lako izvediva i ekonomski nezahtjevna
Trombocitna rezistencija na klopidogrelski antiagregacijski uÄinaku bolesnika sa solidnim tumorima
The anti-aggregating effect of clopidogrel (75 mg/day) on platelet function was monitored in 33 solid tumor patients. Clopidogrel irreversibly blocks the platelet P2Y12 receptor and inhibits platelet aggregation induced by adenosine diphosphate (ADP). Whole blood aggregation was measured using a Siemens PFA-100 aggregometer including the Innovance PFA P2Y cartridge. The mean age of patients was 62 Ā± 13 years. Among them, there were 19 (58%) males and 14 (42%) females. The values of platelet aggregation >106 seconds and 106 sekunda pokazala je klopidogrelski antiagregacijski uÄinak u 22 (67%) bolesnika; a vrijednost <106 sekunda uoÄena je u 11 (33%) bolesnika koji nisu reagirali. ProsjeÄni klopidogrelski antiagregacijski uÄinak bio je 219 Ā± 110 sekunda. Agregacijskih razlika izmeÄu muÅ”karaca i žena nije bilo (p=0;784). Interindividualna agregacijska varijacija bila je 50%. Nije bilo statistiÄki znaÄajne razlike izmeÄu dvaju mjerenja 7 uzoraka istih osoba u razmaku od mjesec ili viÅ”e dana; Å”to pokazuje intraindividualnu stabilnost klopidogrelskog djelovanja na trombocitnu agregaciju (p=1;000)
Effects of Volatile Anaesthetics and Iron Dextran on Chronic Inflammation and Antioxidant Defense System in Rats
Iron, as an essential microelement, is involved in cell proliferation, metabolism, and differentiation. It also modulates the fate and function of macrophages in hematopoiesis and macrophage-mediated inflammatory responses. On the other hand, anesthetics can affect the inflammatory process by modulating the response to stress or the functions of immune cells. The aim of this paper is to understand how excessive iron intake alters physiological, functional characteristics of peripheral tissues and whether different anesthetics can alter cell metabolism regarding oxidative stress (OS) and inflammation through regulation of macrophage polarization. Y59 rats were injected intraperitoneally with iron dextran solution at a dose of 50 mg/kg or were exposed to inhaled anesthetics sevoflurane and isoflurane and their combination for 28 days every other day. The results show that the use of anesthetics reduces the ratās organ weight and increases OS in peripheral tissues, leading to M1 macrophage polarization. Excessive iron intake leads to increased OS, inflammation, and an increased ratio of IL-12/IL-10 cytokines to the M1 macrophage phenotype. Iron, in combination with sevoflurane, has a protective effect in tissues showing the M2 phenotype of macrophages. The combination of iron dextran and isoflurane in rats leads to an increase in the erythropoiesis process made possible through the induction of hypoxia