IZ ARHIVE ANTIRABIČNE AMBULANTE GRADA ZAGREBA: HOSPITALIZIRANE OSOBE ZBOG UGRIZA ŽIVOTINJA U RAZDOBLJU OD 1995. DO 2006. GODINE

Aim: In the Zagreb Antirabies Clinic, which operates within the Reference Center for Rabies at Andrija Štampar Teaching Institute of Public Health in Zagreb, in the period from 1995 to 2006, there were 12 380 patients examined for injuries infl icted by animals, of which 147 (1.18%) were hospitalized in various Zagreb departments and hospitals due wound severity. Methods: Data were retrospectively collected from the offi cial patient registry of the Zagreb Antirabies Clinic. Results: Hospitalized patients were in an age range from 1 to 81 years, 63 (42.86%) were adults, and 84 (57.14%) children aged 1 to 16 years; among adults, there were 28 (44.44%) men and 35 (55.56%) women, while among children there were 45 (53.57%) boys and 39 (46.43%) girls. Discussion: Concerning animals involved in the incidents which led to hospitalization, dogs were by far the most frequent species, recorded in 74.82% of cases; other animals were, in the order of frequency, cats, rats, a pig and a donkey. The dogs of known owners were represented five times more often than stray dogs. Conclusion: There was no statistically significant difference in the frequency of hospitalization between children and adults, while dogs were significantly more likely to inflict injuries that ended in hospitalization than other animals, and patients were more often hospitalized after head and neck injuries or multiple injuries than due to injuries to limbs or hands and fingers.Cilj: U antirabičnoj ambulanti Referentnog centra za bjesnoću pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar “ u Zagrebu u razdoblju od 1995. do 2006. godine ukupno je zbog ugriza životinja pregledano 12.380 bolesnika, od kojih je 147 (1,18%) hospitalizirano u bolnicama i klinikama grada Zagreba. Metode: Rezultati su prikupljeni retrospektivno iz službenog registra antirabične ambulante u Zagrebu. Rezultati: Hospitalizirani bolesnici bili su u dobnom rasponu od 1 do 81 godine, 63 (4,86%) odrasle osobe i 84 (57,14%) djece u dobi od 1 do 16 godina; od odraslih bilo je 28 (44,44%) muškaraca i 35 (55,56%) žena, a od djece 45 (53,57%) dječaka i 39 (46,43%) djevojčica. Rasprava: Od životinja koje su sudjelovale u incidentima koji su doveli do hospitalizacije psi su bili daleko najviše zastupljena vrsta (74,82% slučajeva), dok su ostale životinje po redu učestalosti bile mačke, štakori, svinja i magarac. Psi poznatih vlasnika bili su zastupljeni pet puta češće od pasa lutalica. Zaključak: Nema statistički značajne razlike u učestalosti hospitalizacije između djece i odraslih, dok su psi statistički značajno češće nanosili ozljede koje su završile hospitalizacijom u odnosu na druge životinje, a bolesnici su bili češće hospitalizirani nakon ozljeda glave i vrata ili višestrukih ozljeda nego zbog ozljeda udova ili šake i prstiju

Antirabična zaštita u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju 2000.-2007.

Bjesnoća je jedna od najstarijih poznatih zoonoza. Radi se o virusnoj bolesti središnjeg živčanog sustava gdje do infekcije dolazi prilikom ugriza bijesne životinje. Bolest je prisutna u gotovo cijelom svijetu osim u nekoliko otočnih zemalja (Irska, Island, Japan, Novi Zeland). I dan danas predstavlja veliki svjetski javnozdravstveni problem posebno u ruralnim područjim Azije, Afrike i Latinske Amerike gdje godišnje, prema procjenama od bjesnoće umire preko 55 000 ljudi.Razlikujemo silvatičnu bjesnoću kod koje su glavni izvor zaraze divlje životinje (lisica, vuk, jazavac, medvjed…) te urbanu bjesnoću kod koje su glavni čimbenici prijenosa domaće životinje (domaći pas i mačka). U pojedinim dijelovima svijeta vrlo važan izvor zaraze predstavljaju i šišmiši poglavito u Americi te u posljednje vrijeme i Australiji. Bilo koji sisavac može imati bjesnoću.U Hrvatskoj je prvenstveno prisutan silvatični oblik bjesnoće i to na području cijele države osim na otocima.Glavni rezervoar čini lisica. Bjesnoća domaćih životinja je vrlo rijetka, posebno kod domaćih pasa s obzirom da je kod njih po Zakonu obvezno cijepljenje protiv bjesnoće

IZ ARHIVE ANTIRABIČNE AMBULANTE GRADA ZAGREBA: HOSPITALIZIRANE OSOBE ZBOG UGRIZA ŽIVOTINJA U RAZDOBLJU OD 1995. DO 2006. GODINE

Aim: In the Zagreb Antirabies Clinic, which operates within the Reference Center for Rabies at Andrija Štampar Teaching Institute of Public Health in Zagreb, in the period from 1995 to 2006, there were 12 380 patients examined for injuries infl icted by animals, of which 147 (1.18%) were hospitalized in various Zagreb departments and hospitals due wound severity. Methods: Data were retrospectively collected from the offi cial patient registry of the Zagreb Antirabies Clinic. Results: Hospitalized patients were in an age range from 1 to 81 years, 63 (42.86%) were adults, and 84 (57.14%) children aged 1 to 16 years; among adults, there were 28 (44.44%) men and 35 (55.56%) women, while among children there were 45 (53.57%) boys and 39 (46.43%) girls. Discussion: Concerning animals involved in the incidents which led to hospitalization, dogs were by far the most frequent species, recorded in 74.82% of cases; other animals were, in the order of frequency, cats, rats, a pig and a donkey. The dogs of known owners were represented five times more often than stray dogs. Conclusion: There was no statistically significant difference in the frequency of hospitalization between children and adults, while dogs were significantly more likely to inflict injuries that ended in hospitalization than other animals, and patients were more often hospitalized after head and neck injuries or multiple injuries than due to injuries to limbs or hands and fingers.Cilj: U antirabičnoj ambulanti Referentnog centra za bjesnoću pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar “ u Zagrebu u razdoblju od 1995. do 2006. godine ukupno je zbog ugriza životinja pregledano 12.380 bolesnika, od kojih je 147 (1,18%) hospitalizirano u bolnicama i klinikama grada Zagreba. Metode: Rezultati su prikupljeni retrospektivno iz službenog registra antirabične ambulante u Zagrebu. Rezultati: Hospitalizirani bolesnici bili su u dobnom rasponu od 1 do 81 godine, 63 (4,86%) odrasle osobe i 84 (57,14%) djece u dobi od 1 do 16 godina; od odraslih bilo je 28 (44,44%) muškaraca i 35 (55,56%) žena, a od djece 45 (53,57%) dječaka i 39 (46,43%) djevojčica. Rasprava: Od životinja koje su sudjelovale u incidentima koji su doveli do hospitalizacije psi su bili daleko najviše zastupljena vrsta (74,82% slučajeva), dok su ostale životinje po redu učestalosti bile mačke, štakori, svinja i magarac. Psi poznatih vlasnika bili su zastupljeni pet puta češće od pasa lutalica. Zaključak: Nema statistički značajne razlike u učestalosti hospitalizacije između djece i odraslih, dok su psi statistički značajno češće nanosili ozljede koje su završile hospitalizacijom u odnosu na druge životinje, a bolesnici su bili češće hospitalizirani nakon ozljeda glave i vrata ili višestrukih ozljeda nego zbog ozljeda udova ili šake i prstiju

Trihineloza - javnozdravstveni problem u Vukovarsko-srijemskoj županiji

Nepregledna plodna ravnica, položaj u međurječju Dunava i Save i umjerena kontinentalna klima Vukovarsko-srijemske županije obilježja su koja izrazito pogoduju razvoju poljoprivrede u kojoj su vodeće grane ratarstvo i stočarstvo u kojem svinjogojstvo zauzima vodeće mjesto.Uz prirodna bogatstva i poljoprivredno obilježje vezana je i raznolikost tradicijskog života i različiti običaji u proizvodnji hrane i načinu prehrane stanovništva. Tako je, uz čitav niz drugih komparativnih prednosti, Slavonija znana i po svojim visokokvalitetnim suhomesnatim proizvodima, prepoznatljivim i izvan granica Hrvatske. Poslovično poznata ljubaznost slavonaca i uvijek bogata trpeza na kojoj se svakako moraju naći domaća kobasica, kulen, kulenova seka, samo je dio nepreglednog bogatstva raznolikosti Hrvatske. Uz spomenute suhomesnate proizvode spominje se, nažalost, i bolest koja je najčešće vezana uz njihovu konzumaciju. Rizik obolijevanja od trihineloze povezuje se već desetljećima upravo uz Slavoniju i njezine poznate   proizvode. Međutim, trihineloza nije bolest rezervirana samo za Slavoniju i Hrvatsku, ona je poznati javnozdravstveni problem u velikom dijelu svijeta

Procijepljenost u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju 1998.-2007. godine

Cijepljenje protiv zaraznih bolesti je jedan od najučinkovitijih i ekonomski najisplativijih načina zaštite kako pojedinca tako i cijele populacije od određenih zaraznih bolesti.Na globalnom planu, krajnji cilj cijepljenja protiv određene zarazne bolesti je njezino iskorjenjivanje. U razvijenim zemljama svijeta kao i u Hrvatskoj, gdje se organizirano cijepljenje djece i mladih provodi od sredine prošlog stoljeća, zahvaljujući cijepljenju neke su zarazne bolesti potpuno nestale (difterija, poliomijelitis), a pojavnost nekih se drastično smanjila i javljaju se iznimno rijetko (ospice, hripavac, tetanus). Za postizanje takvih ciljeva cjepiva moraju biti   dostupna svima, a cijepljenje organizirano tako da se postigne potrebni obuhvat osoba predviđenih za cijepljenje. Tako cijepni obuhvat za cijepljenje protiv ospica mora biti 95% dok za ostala obvezna cijepljenja isti mora iznositi 90%. Provedba obveznih cijepljenja u RH se temelji na Programu obveznih cijepljenja, a u provedbi sudjeluju obiteljski liječnici, pedijatri, liječnici školske medicine i epidemiolozi. Procijepljenost obveznika cijepljenja se prati preko Godišnjih izvješća o izvršenim obveznim cijepljenjima svih cjepitelja

Epidemiološke osobitosti tuberkuloze u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju 1998. - 2006. godine

U radu smo prikazali kretanje tuberkuloze od 1998. do 2006. godine u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Incidencija od 31/100000 u 2006.godini u našoj županiji je veća od prosjeka Republike Hrvatske (26/100000) i nalazi se među srednjim incidencijama kontinentalnog dijela države. O tuberkulozi se ne može razgovarati, a da se ne spomenu ratna zbivanja 90-tih godina prošlog stoljeća koja su usporila regresiju bolesti te produljila naš put prema željenoj incidenciji od < 10/100000 koju imaju najrazvijenije zemlje zapadne Europe. Za sada, tuberkuloza je još uvijek jedan od javnozdravstvenih prioriteta kod nas i zahtjeva nadzirani javnozdravstveni program za suzbijanje bolesti na državnoj razini