Aditivi u hrani (Food Additives)

Razvoj prehrambene industrije u poslijednjih nekoliko godina u sve većem je usponu. Rezultat razvoja je veliki broj raznovrsnih prehrambenih proizvoda prisutan na našem tržištu, kao i na tržištu Europske Unije. Da bi industrija proizvela proizvod koji će zadovoljiliti kvalitetom, izgledom, bojom i mirisom sve zahtjevnije potrošačko tržište gotovo je nemoguće, a da u svojim proizvodima ne koristi prehrambene aditive. U Republici Hrvatskoj aditivi u hrani su regulirani  Pravlinikom o prehrambenim aditivima (N.N.173/2004.). Temeljem navedenog Pravilnika prehrambene industrije mogu u svoje proizvode dodavati samo propisane aditive u određenoj količini koja je također određena navedenim Pravilnikom. Prehrambeni aditvi su tvari točno određenog i poznatog kemijskog sastava, koje nisu tipičan statojak hrane, već se u hranu dodaju u svrhu poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava hrane. Upotrebljavaju se za bojenje, konzerviranje, emulgiranje, zgušnjavanje, želiranje, stabiliziranje, u svrhu sprječavanja oksidacije, za pojačanje okusa, zaslađivanje, poliranje, održavanje svježine, kao i u neke druge svrhe. Da bi se navedene tvari mogle dodavati u hranu one moraju biti toksikološki ispitane i obilježene jedinstvenim E-brojem jasno istaknutim na deklaraciji svakog proizvoda. Njihova upraba mora biti tehnološki opravdana, a njihovo dodavanje nesmije u bitnoj mjeri utjecati na priroidno svojstvani okus i miris hrane kojoj su dodani, osim ukoliko im to nije posebna namjena. Također je bitno da se njihovim miješanjem i dodavanjem hrani ne stvaraju toksični produkti tijekom prerade, čuvanja ili konzumiranja hrane

Poliklorirani bifenili u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja

The aim of this study was to determine the levels of six polychlorinated biphenyls (referred to as PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153 and PCB-180, according to the IUPAC) in freshwater fish from the Zagreb area. A total of 216 samples was collected from five sites: from the Sava River upstream of Zagreb, in Zagreb, and downstream of Zagreb, from Lake Jarun, and from five fishponds from the Zagreb surroundings. Samples from all five sites contained polychlorinated biphenyls (PCBs). The maximal levels found in individual samples ranged between 20 μg kg-1 and 50 μg kg-1 depending on the congener. However, the total level of all examined congeners was far below the maximal allowed level of 2.0 mg kg-1 ww, set by Croatian authorities for total PCBs.Cilj istraživanja bio je utvrditi masene udjele šest kongenera polikloriranih bifenila (PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153 i PCB-180) u ribama te ocijeniti je li monitoringom navedenih kongenera u slatkovodnim ribama zagrebačkog područja moguće adekvatno pratiti onečišćenje ispitivanog ekosustava navedenim spojevima. Obrađeno je ukupno 216 uzoraka riba sa sljedećih pet lokacija: rijeka Sava uzvodno, kraj te nizvodno od Zagreba, jezero Jarun te pet “ekoloških” jezera u okolici Zagreba. Uzorci sa svih pet lokacija bili su onečišćeni polikloriranim bifenilima iako ni u jednom ispitivanom uzorku utvrđena količina ispitivanih kongenera nije prelazila maksimalno dopuštenu količinu od 2,0 mg kg-1 u svježoj masi ribljeg uzorka, navedenu u Pravilniku o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala, histamina i sličnih tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe. Iako je rijeka Sava najveći sabirnik svih vrsta otpadnih voda u Republici Hrvatskoj, razine polikloriranih bifenila u svim grupama uzoraka iz rijeke Save bile su unutar dopuštenih granica, a monitoring onečišćenja okoliša spomenutim spojevima putem praćenja njihovih količina u slatkovodnim ribama pokazao se vrlo prikladnim s obzirom na uvjete koji vladaju u ispitivanom ekosustavu te njegovu neposrednom okolišu

Fizikalno-kemijski profili hrvatskog meda s prikazom potrošnje među studentima zdravstvenog usmjerenja

Consumers are becoming more aware of consumption of honey – the food with properties beneficial for health. In accordance with The European Union Council Directive Relating to Honey, as well as with the current legislation in the Republic of Croatia, the requirement for labeling the botanical origin of nectar honey is the presence of the dominant flower pollen as well as sensory and physicochemical analysis. The paper is a confirmation of botanical origin, the profile of physicochemical parameters with differences within the seasons/regions and the consumption of honey. This research covered 200 samples of black locust honey, collected from beekeepers during two seasons in five Croatian regions - 20 samples from each region. A survey was conducted among 151 students to gather information on their honey consumption habits. The method used in the paper was melissopalynological and physicochemical analysis, ANOVA and a survey. All the tested samples contain the sufficient number of pollen grains >20% of Robinia pseudoacacia. The results of physicochemical quality parameters are as follows: mean water 15.99-18.03%; free acids 8.16-12.94 mEq/1000g; electrical conductivity 0.12-0.22 mS/cm; reducing sugars 66.94-70.88 g/100g; sucrose 0.10-2.90 g/100g; diastasis 9.07-15.14 DN; HMF 0.50-18.99 mg/kg. Conducted data analysis of variance within physicochemical parameters regarding seasons and regions showed statistically significant difference among seasons p < 0.05 for water, while for diastasis activity it showed statistically significant difference among regions p < 0.05. Out of 141 (93%) respondents who consume honey, 63 (44%) of them consume it in quantities which are smaller than the Croatian average.Potrošači postaju sve svjesniji potrošnje meda – hrane sa svojstvima korisnima za zdravlje. U skladu s Direktivom Vijeća Europske unije o medu, kao i sa sadašnjim zakonodavstvom u Republici Hrvatskoj, zahtjev za označavanje botaničkog podrijetla meda nektara jest prisutnost dominantnoga cvjetnog peluda te senzorska i fizikalno-kemijska analiza. Rad je prikaz potvrde botaničkog podrijetla i profila fizikalno-kemijskih parametara meda s razlikama u sezoni/regijama, kao i potrošnje meda. Ovim istraživanjem obuhvaćeno je 200 uzoraka meda bagrema, prikupljenih od pčelara kroz dvije sezone u pet hrvatskih regija – 20 uzoraka iz svake regije. Istraživanje je provedeno na 151 studentu kako bi se prikupile informacije o navikama konzumacije meda među studentima. U radu su primijenjene sljedeće metode istraživanja: melisopalinološka i fizikalno-kemijska analiza, test ANOVA i anketa. Svi ispitani uzorci sadrže dovoljan broj peludnih zrnaca > 20 % Robinia pseudoacacia. Rezultati su fizikalno-kemijskih parametara kvalitete sljedeći: voda 15,99 – 18,03 %, slobodne kiseline 8,16 – 12,94 mEq / 1000 g, električna vodljivost 0,12 – 0,22 mS/cm, reducirajući šećeri 66,94 – 70,88 g / 100 g, saharoza 0,10 – 2,90 g / 100 g, dijastaza 9,07 – 15,14 DN, HMF 0,50 – 18,99 mg/kg. Provedena analiza varijance podataka unutar fizikalno-kemijskih parametara s obzirom na sezone i regije pokazuje da postoji statistički značajna razlika (p-vrijednost) među sezonama (p < 0,05) za vodu, dok aktivnost dijastaze pokazuje statistički značajnu razliku između regija (p < 0,05). Od 93 % (141) ispitanika koji konzumiraju med, 44 % (63) ih konzumira med u količinama manjima od hrvatskog prosjeka

The prevalence of dirofilariasis in the hinterland of the Istrian peninsula

Istra je uz Dubrovačko-neretvansku županiju jedno od dva područja u Hrvatskoj u kojima je nedvojbeno utvrđena prisutnost dirofilarioze pasa uzrokovane parazitom Dirofilaria immitis. Nasuprot tome, dirofilarioza uzrokovana parazitom Dirofilaria repens u pasa je prisutna širom Hrvatske. U razdoblju od prvog utvrđenog slučaja humane dirofilarioze istim uzročnikom 1996. godine do danas dokumentirano je preko desetak oboljelih osoba. S obzirom da je komarac iz roda Aedes albopictus, koji se unazad tri godine agresivno širi uz obale istarskoga poluotoka i prema unutrašnjosti, upravo vektor koji dirofilarijazu prenosi s pasa kao prirodnih domaćina, na druge životinje i čovjeka, željela se istražiti epizootiološka raširenost dirofilarijaze među psima na području Buzeštine. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 200 pasa, što predstavlja 10%-tni uzorak ukupnoga broja registriranih pasa na području epizootiološke jedinice Buzet. Metodom Knott testa i testom IDEXX SNAP 4Dx bolest je potvrđena kod 61 (30,5%) psa. Među njima mikroskopskom diferencijacijom je kod 45,9% pozitivnih nalaza identificirana Dirofilaria repens, a kod još 26,3% njih vrlo vjerojatno se radilo o parazitu Dirofilaria repens. U 6,6% pozitivnih slučajeva se sigurno, a u daljnjih 9,8% vjerojatno radilo o Dirofilaria immitis, pri čemu je utvrđena i statistički značajno veća prisutnost Dirofilariae repens. (χ2 = 17,02; df = 1; p 0,05), kao ni u učestalosti obolijevanja između psa tartufara i lovačkih pasa. Lociranjem pozitivnih nalaza na geografskoj karti jasno se izdvajaju posebno ugrožena područja i to u neposrednoj blizini Butoniga jezera i toka rijeke Mirne, te njezinih pritoka, dok je bolest zbog klimatogeografski nepovoljnijih uvjeta za razmnožavanje komaraca rjeđa na području Ćićarije, Erkovčića i sjevera općine Buzet. Posebno je zabrinjavajuće što je t-testom za proporcije na području Istre statistički potvrđena prisutnost značajno više oboljelih pasa nego u istraživanju provedenom na tom području prije tri godine (t = 3,41).Istria, along with the Dubrovnik-Neretva County, is one of the two regions in Croatia where the presence of dirofilariasis in dogs caused by the parasite Dirofilaria immitis has been positively confirmed. On the other hand, dirofilariasis in dogs caused by the parasite Dirofilaria repens is present throughout Croatia. Over ten human cases have been recorded in the period after the first confirmed case of dirofilariasis in man caused by the same parasite in 1996 to the present day. Considering the fact that the mosquito of the Aedes albopictus genus, which has been spreading aggressively along the coasts of the Istrian peninsula and towards its hinterland for the past three years, is the vector that transmits dirofilariasis from dogs, its natural hosts, to other animals and man, we would like to investigate the epizootiological prevalence of dirofilariasis among dogs in the area of Buzeština. Studies were carried out on 200 dogs, representing a 10% sample of the total number of dogs registered in the area of the Buzet epizootiological unit. The disease was confirmed in 61 (30.5%) dogs by Knott test and IDEXX SNAP 4Dx test. In 45.9% of these cases Dirofilaria repens was identified by microscopic differentiation of positive findings, and in the other 26.3% of cases the presence of the parasite Dirofilaria repens was deemed very probable. It was considered certain that Dirofilaria immitis was the causative agent in 6.6% of positive cases, and probably in further 9.8% of cases, confirming thereby statistically a significantly higher presence of Dirofilaria repens (χ2 = 17.02; df = 1; p < 0.01), as well. However, no statistically significant difference in the prevalence of the disease has been established with respect to the gender of dogs (χ2 = 0.258; df = 1; p > 0.05) nor with respect to the prevalence of the disease between truffle dogs and hunting dogs. When locating positive findings on the geographical map, the endangered areas are clearly discernible, especially in the immediate vicinity of Lake Butoniga and the Mirna River with its tributaries. However, due to less favourable climatic and geographical conditions for the reproduction of mosquitoes, the disease is less frequent in the Ćićarija, Erkovčić area and in the northern part of the municipality of Buzet. It is very worrying that t-test for proportions in the area of Istria have statistically confirmed the presence of a significantly greater number of affected dogs compared to the investigation carried out in the same area three years ago (t = 3.41)

MIKROBIOLOŠKA ČISTOĆA BRISOVA I MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST GOTOVIH JELA U RESTORANU STUDENTSKE PREHRANE U GRADU ZAGREBU

U radu su prikazani rezultati mikrobiološke pretrage uzoraka gotovih jela i rezultati mikrobiološke čistoće objekta temeljeni na uzorcima koji su uzeti u restoranu studentske prehrane tijekom 2008. godine. Na mikrobiološku pretragu uzeto je 22 uzorka gotovih jela iz dnevne ponude. Pretraženi uzorci gotovih jela pripremljeni u restoranu za prehranu studenata zadovoljavali su odredbe Pravilnika o mikrobiološkim standardima za namirnice (NN 46/94) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o mikrobiološkim standardima za namirnice (NN 20/01, NN 40/01, NN 125/03, NN 32/04). Za mikrobiološku ocjenu objekta uzeto je četiri puta po 20 uzoraka brisova odnosno ukupno 80 brisova. Mikrobiološka ocjena objekta je dobra u sva četiri tromjesečja u smislu odredbi Pravilnika o normativima mikrobiološke čistoće i metode njenog određivanja (NN 46/94). Rezultati 10 pretraženih uzoraka brisova uzetih sa ruku djelatnika u posrednom (5 brisova) i neposrednom dodiru sa hranom (5 brisova) su dobre mikrobiološke čistoće prema odredbama Pravilnika o normativima mikrobiološke čistoće i metodama njenog određivanja (NN 46/94). Od ukupno uzetih 70 brisova uzetih sa radnih površina, pribora, opreme, uređaja i ruku djelatnika, 8,57% brisova ne zadovoljavaju normative mikrobiološke čistoće zbog povećanog broja kolonija bakterija. Dobri rezultati mikrobiološke ispravnosti jela i dobra mikrobiološka čistoća objekta u restoranu za studentsku prehranu ukazuju da zaposleno osoblje u velikoj mjeri poštuje načela dobre higijenske prakse, dobre proizvođačke prakse i načela HACCP sustava