Historical Landscape of the Barbat Area on the Island of Rab, Croatia

Rad donosi pregled razvoja povijesnog krajolika središnjeg dijela otoka Raba (područja Mundanija, Barbata i Banjola) od perioda antike do razdoblja kasne romanike. Promjene u povijesnom pejzažu otoka uvjetovane su nizom čimbenika koje rad predstavlja: geografskim karakteristikama terena, lokalnim životnim praksama, odnosom urbanog središta Raba s ruralnom okolinom te društvenim, političkim i umjetničkim kretanjima na području otoka Raba i šireg geopolitičkog područja (od Kvarnera do cijelog Jadrana, pa i šire). Na temelju rezultata dobivenih rekognosciranjem terena,analizom spomenika, proučavanjem literature i povijesnih izvora, cilj je rada predstaviti korpus spomenika navedenog područja, dati uvid u njihovo funkcioniranje u povijesnom pejzažu otoka Raba te pružiti neka razmatranja o okolnostima uslijed kojih su nastali i živjeli. Rad nastoji objediniti dva pristupa: ilustrirati lokalni kontekst istražene spomeničke baštine, odnosno njenu ulogu za rapsku povijest, kulturu i društvo, kao i značaj u okviru širih europskih kretanja. Trend intenzivne gradnje koji ugrožava preostalu spomeničku baštinu potencira nužnost njene revalorizacije u suvremenom društvu kako njeno postojanje ne bi bilo zauvijek izbrisano iz povijesnog otočnog krajolika, ali i naše svijesti.This paper presents the changes and the development of the historic landscape of the central part of Rab island in the Kvarner bay, Croatia (specifically Mundanije, Barbat and Banjol areas)from Antiquity to the late Romanesque period. Changes in the landscape have been influenced by numerous factors: geographical characteristics of terrain, local customs and traditions, the relation between a single urban centre and the rural scenery as well as other social, political and artistic trends on the island and beyond. The results of field surveys, the analysis of the historical monuments and the use of scientific literature and historical sources have been used in order to present a corpus of the monuments of the aforementioned area, along with an insight into their functioning in the historic landscape of the island. The paper aims to unite two different, yet complementary approaches: an effort is made in order to illustrate both local historical, cultural and social context of the monuments and their importance in the wider european context. The latest intensive construction on the island that threatens the heritage emphasizes the necessity of its revalorization in modern society in such a way it would be preserved both in Rab's landscape and in our collective conciousness

Osvrt: Aspice hunc opus mirum

The review presents the Proceedings of Aspice hunc opus mirum published on the occasion of the 70th birthday of Nikola Jakšić, Ph.D, Professor Emeritus at the University of Zadar, published by the University of Zadar and the International Research Centre for Late Antiquity and the Middle Ages at the University of Zagreb. It is an extensive volume with forty-seven articles written by Croatian and international scholars from the fields of art history, archaeology, and history, spanning the period from Late Antiquity to the 19th century and divided into four thematic blocks. The articles cover a wide range of topics, including stonemasonry productions and methodologies in studying sculpture, goldsmithing and applied arts, iconographic studies, and historical topography of the Eastern Adriatic area, paying tribute to the rich scholarly opus of Professor Jakšić.U tekstu se prikazuje zbornik Aspice hunc opus mirum izdan u povodu sedamdesetog rođendana profesora emeritusa Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Nikole Jakšića. Zbornik je izdalo Sveučilište u Zadru i Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i predstavlja obimno štivo od pet stručnih te četrdeset i dva znanstvena članka hrvatskih i međunarodnih stručnjaka iz područja povijesti umjetnosti, arheologije i povijesti, kronološkog raspona od kasne antike do devetnaestog stoljeća, podijeljena u četiri tematska bloka. Članci pokrivaju širok raspon tema: od klesarskih produkcija i metodologija proučavanja skulpture, zlatarstva i primijenjenih umjetnosti, ikonografskih studija do povijesne topografije istočnojadranskog prostora, odajući počast bogatom znanstvenom opusu profesora Jakšića

Uloga lúka u mobilnosti umjetnika, prijenosu formi, funkcija, umjetničkih djela i ideja u srednjovjekovnoj mediteranskoj Europi

Sažetak 22. međunarodnog znanstvenog simpozija MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, Poreč, 21.– 24. svibnja 2015

Proceedings from the 8th and 9th Scientific Conference Methodology and Archaeometry

Methodology and Archaeometry (MetArh) is an annual scientific conference organized since 2013 by the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb, and the Croatian Archaeological Society.The goal of the conference is to entice interdisciplinarity, critical thinking, new insights and approaches as well as new theoretical frameworks in contemporary archaeological science. It offers a wider perspective in observing methodology and methodological practices, also challenging traditional approaches in archaeological research, and following the creative adaptation of methods from other disciplines into archaeology. Also, it enables scholars to present their work, engage in discussion and motivate young scholars and archaeology students to pursue contemporary topics and present their research.This edition of the conference Proceedings contains twelve papers from the 8th and 9th MetArh conference which was held at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb. The 8th MetArh conference was held from 3rd – 4th of December 2020, and the 9th from 2nd – 3rd of December 2021 (https://metarh.ffzg.unizg.hr/).Due to COVID-19, both conferences were held on the online platform Hopin.to. It was very challenging to organize and realize the conference in a virtual format but, most importantly, it produced high-quality works some of which are published in this publication. Papers in this volume are focused on different aspects of archaeological methodology and archaeometry, including case studies from Croatia, Slovenia, Serbia and Ukraine.Methodology and Archaeometry (MetArh) is an annual scientific conference organized since 2013 by the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb, and the Croatian Archaeological Society.The goal of the conference is to entice interdisciplinarity, critical thinking, new insights and approaches as well as new theoretical frameworks in contemporary archaeological science. It offers a wider perspective in observing methodology and methodological practices, also challenging traditional approaches in archaeological research, and following the creative adaptation of methods from other disciplines into archaeology. Also, it enables scholars to present their work, engage in discussion and motivate young scholars and archaeology students to pursue contemporary topics and present their research.This edition of the conference Proceedings contains twelve papers from the 8th and 9th MetArh conference which was held at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb. The 8th MetArh conference was held from 3rd – 4th of December 2020, and the 9th from 2nd – 3rd of December 2021 (https://metarh.ffzg.unizg.hr/).Due to COVID-19, both conferences were held on the online platform Hopin.to. It was very challenging to organize and realize the conference in a virtual format but, most importantly, it produced high-quality works some of which are published in this publication. Papers in this volume are focused on different aspects of archaeological methodology and archaeometry, including case studies from Croatia, Slovenia, Serbia and Ukraine

Nova izgradnja i redefiniranje javnog prostora na središnjem području Trešnjevke

Rad će nastojati objediniti nekoliko pristupa u proučavanju problematike suvremenog urbanog prostora i uloge javnih prostora u gradu. Prvi će dio rada pristupiti našem poimanju grada i odnosa fizičkog prostora grada s mjestom u antropološkom smislu. U definiranju odnosa pojedinca i njegove neposredne urbane okoline koristit ćemo neke od koncepata urbane antropologije. Nakratko ćemo se osvrnuti i na koncept M. Castellsa o promjeni paradigme u suvremenom društvu i shvaćanju suvremenih urbanih kretanja unutar odnosa „prostora mjesta“ i „prostora tokova“. Također, predstavit ćemo sociološki koncept javnog prostora, njegovu ulogu u društvenom životu, oblike javnih prostora u gradskoj sredini te opasnosti koje po javni prostor donose suvremena kretanja u društvu. Sljedeće će poglavlje donijeti osvrt na urbanističke i sociološke pretpostavke urbane obnove te njen potencijal u oblikovanju fizičkog, ali i socijalnog prostora u suvremenom gradu. Pritom će sociološki pristup biti nadopunjen izborom relevantnog urbanističkog materijala. U radu će se nastojati iskoristiti neke prednosti urbanističkog pristupa radi dobivanja konkretnijeg uvida u urbanu problematiku, a teorijskom proučavanju pridodat će se iskustva tranzicijske Hrvatske i njihove specifičnosti. Treće poglavlje donosi odmak od proučavanja teorijskog pristupa. Uključuje rezultate istraživanja konkretnog primjera središnjeg područja Trešnjevke na kojemu će se proučavati sociološki aspekti urbane transformacije u tranzicijskom i posttranzicijskom razdoblju od 1990 - ih godina naovamo s posebnim osvrtom na promjene u javnom prostoru promatranog područja. Uvelike transformiran dio grada poslužit će kao ilustrativni primjer promjena koje hrvatsko urbano društvo proživljava na prijelazu iz socijalističkog u demokratsko uređenje. U raspravi će se objediniti teorijski zaključci iz prvog dijela rada i specifična situacija promatranog područja ulica jugozapadno od Tržnice Trešnjevka. Cilj je na području istraživanja prepoznati određene globalne urbanizacijske fenomene, ali i problemski izdvojiti lokalne specifičnosti po kojima se središnje područje naselja Trešnjevka izdvaja od ostalih zagrebačkih naselja

Materijalnost umjetničkog djela: Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića“ održanog 2018. godine

Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela.Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela

Materijalnost umjetničkog djela: Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića“ održanog 2018. godine

Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela.Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela