Politeizam i monoteizam u konceptu mojsijevskog razlikovanja Jana Assmanna - Elementi »osovinske« transformacije staroegipatskog religijskog naslijeđa kao kulturni i egzistencijalni preludij razvoju ekskluzivnog monoteizma

Assmann’s crucial concept in his theory of cultural memory is »the Mosaic Distinction« (die Mosaische Unterscheidung). It is the starting point of a new revolutionary distinction – between truth and falsehood in religion, and the entire spectrum of consequences as a result thereof – a break with all earlier traditions, and the process of formation of a new type of religion that stands apart from other religions and spheres of culture such as politics, law and economics. This revolutionary monotheism has replaced the ancient polytheistic world in which Assmann found the dynamic and creative system that has contributed in many elements to the rise of a new monotheistic synthesis rooted in Mosaic distinction. The purpose of this article is to offer a partial insight into this rather forgotten, »buried« world that Assmann has vivified with his erudition, presenting some important achievements of Ancient Egypt firmly incorporated into our civilisation.Središnji koncept Assmannove teorije kulturnog sjećanja je »mojsijevsko razlikovanje « (Die Mosaische Unterscheidung). Ono je ključ razumijevanja novog revolucionarnog razlikovanja: između istinitog i lažnog u religiji, što povlači spektar posljedica: prekid sa svim ranijim tradicijama i proces formiranja novog tipa religije koja se odvaja od svih drugih vjerovanja i područja kulture kao što su politika, pravo i ekonomija. Ovaj revolucionarni monoteizam je zamijenio antički politeistički svijet, u kojemu Assmann nalazi dinamičan i kreativan sustav koji će po mnogim sastojnicama pridonijeti usponu nove monoteističke sinteze sadržane u ideji »mojsijevskog razlikovanja«. Svrha ovog članka je ponuditi ograničen uvid u ovaj podosta zaboravljeni, »pokopani« svijet, kojega Assmann oživljava svojom erudicijom, predstavljajući neke od važnih postignuća drevnog Egipta, koja su čvrsto ugrađena u našu civilizaciju

The Reception of the Encyclical Fides et Ratio by Croats

Prilog iznosi na vidjelo prisutnost enciklike Fides et ratio Ivana Pavla II. u nas, i to povodom njezine dvadesete obljetnice izlaska. S tim ciljem kronološki pokazuje osvrte na nju u našoj znanstvenoj periodici, koja se mahom vezuje uz filozofsko– teološke institucije na našem nacionalnom korpusu. Članci su većinom izlazili u časopisima Crkva u svijetu, Obnovljeni Život, Vrhbosniensia i Bogoslovska smotra, a gotovo zanemarivo na drugim mjestima. Napisi su bili prigodničarskoga karaktera, tj. izlazili su povodom objave enciklike i obilježavanja njezinih godišnjica. Riječ je o veoma dobrim prikazima čitavoga dokumenta, odnosno pojedinih njegovih dijelova u kojima je riječ o problematici kojom se autori inače bave u svojem znanstvenom radu. Oni su slijedeći okružnicu pisali o povijesno bremenitom odnosu razuma i vjere, odnosno filozofije i teologije kao znanosti o vjeri, o načelnoj otvorenosti ljudskoga duha prema istini koja je i transcendentnoga karaktera, o nužnosti filozofije za teologiju, o prirodnim znanostima i enciklici, o grozoti nihilizma koji predstavlja pravu negaciju ljudskosti te o ponudi poruke Isusa Krista koju je filozofiji pružio Ivan Pavao II. Valja spomenuti da su se pojedini autori znali i kritički osvrnuti na neke dijelove enciklike.This article highlights the presence in Croatia of John Paul II’s encyclical Fides et Ratio on the occasion of the twentieth anniversary of its publication. Hence, the article gives a chronological list of reviews on the encyclical in Croatian scientific periodicals, which are generally associated with philosophical–theological institutions in Croatia. Articles were published in the journals Crkva u svijetu (The Church in the World), Obnovljeni život (Renewed Life) and Bogoslovska smotra (The Seminarian Review) and in other places also, though the latter are almost negligible. Writings were occasional in nature, i.e., they were issued at the time of the publication of the encyclical and on the marking of its anniversaries. The aforesaid are very good presentations of the entire document or of individual sections on whatever problem the authors deal with in their scholarly endeavours. Following the encyclical, they wrote about the meaningful relationship between reason and faith throughout history, or rather philosophy and theology as the sciences of faith, of the openness, in principle, of the human spirit to the truth which is of a transcendent nature, of the necessity of philosophy for theology, of the natural sciences and the encyclical, of the abomination of nihilism which is a true negation of humanity, and of the offer of Jesus Christ’s message which John Paul II proposed to philosophy. It must be mentioned also that certain authors tended to make critical references to some sections of the encyclical

Philosophical Horizons of the Topics in the Journal Život (1919–1944) — Obnovljeni Život (1971–2019)

Red Družbe Isusove od samih je početaka u viziji provedbe svoje misije neobično cijenio filozofiju. O tome uostalom svjedoče i Ustanove reda, koje za filozofski studijski kurikul nalažu da se u logici, filozofiji prirode, metafizici i etici slijedi Aristotel, a u teologiji pak Toma Akvinski, koji je i sam u najvećoj mjeri prihvatio Aristotelovu misao. Smatrano je naime da je takva filozofija, poznata kasnije kao philosophia perennis, kadra ponuditi pojedinačnim znanostima valjani instrumentarij za spoznaju njihovih vlastitih objekata spoznaje, te tu spoznaju istodobno otvoriti transcendentnoj zbilji, a s druge pak strane postaviti sigurne smjernice za praktično djelovanje. Takvu ulogu filozofije njeguje od svojega osnutka pa sve do danas i isusovački časopis Život, odnosno Obnovljeni Život. Ta filozofija utemeljuje i osnažuje kršćanski nazor na svijet. Već u prvim godištima objavljeni su mnogi antiscijentistički prilozi, kojima se je nastojalo ukazati na nemogućnost metafizičkih, odnosno svjetonazorskih pretenzija prirodnih znanosti. U tim je prilozima redovito ukazivano na suzvučje vjere i razuma. Nije nedostajalo pravih spoznajno–teoretskih i ontoloških rasprava, a u specijalnim metafizikama zastupana je mogućnost dokaza za Božju egzistenciju te određenja njegovih atributa, potom supstancijalno jedinstvo duše i tijela, nadalje ukazivanje na slobodu volje, čovjekovu besmrtnost te religioznost kao isključivo čovjekovu vlastitost. Kozmološka je problematika bila manje zastupljena. Iz područja praktične filozofije časopis je objavljivao priloge o mogućnosti zasnivanja etike kao znanosti, o aretaičkoj problematici, savjesti i dr. U posljednje vrijeme sve je prisutnija problematika iz bioetičkoga područja, gdje se neupitno brani ljudski život od začeća do prirodne smrti. Časopis je svoju životnost iskazivao i objavljivanjem priloga iz političke i socijalne problematike. Ako se tomu pridoda uistinu obimno štivo iz povijesti filozofije, tj. o filozofima i filozofskim školama, onda se smije zaključiti da je časopis opravdao dio svojega podnaslova kojim je određen kao časopis za filozofiju.The Order of the Society of Jesus, since its beginnings, envisions the execution of its mission by means of philosophy which it values extraordinarily. The Constitutions of the Order testify to this in that their philosophy curriculum requires that logic, the philosophy of nature and ethics follow Aristotle’s, and the theology curriculum Thomas Aquinas’ teachings, who himself accepted Aristotle’s thought to a very large degree. It was held that a philosophy of this kind, later known as „philosophia perennis“ is capable of furnishing particular sciences with a valid instrument for attaining knowledge about the objects of their observation, and to open their minds to the transcendent reality, while on the other hand establishing reliable orientation points for practical activity. This role of philosophy has been cultivated since its beginnings up until today, and so too the Jesuit journal Život, that is, Obnovljeni Život has cultivated the same. This philosophy establishes and strengthens the Christian view of the world. Thus, the first several volumes contained many anti–scientistic articles which aimed to point out the limitations of metaphysical pretenses or rather pretenses of the natural sciences to their proper worldviews. These articles regularly highlighted the harmony between faith and reason. There was no lack of genuine cognitive–theoretical and ontological discussion, while certain types of metaphysics argued the possibility of proving God’s existence and ascertaining His attributes. Also discussed was the substantial unity of soul and body and, furthermore, emphasized was free will and man’s immortality and religiosity as being exclusively proper to man. The cosmological problem was exemplified less so. In the area of practical philosophy, the journal published articles on the possibility of establishing ethics as a science, on the aretaic problem, conscience, etc. In recent times there has been increasing emphasis on problems from the field of biotics, where human life is defended incontrovertibly from conception to natural death. The journal has demonstrated its vitality also by publishing articles on political and social issues. If we add to this the truly extensive writings on the history of philosophy, i.e., on philosophers and schools of philosophy, then it may be concluded that the journal has justified part of its subheading, „Journal of Philosophy“

Shvaćanje čovjeka u povijesti filozofije (II. dio) Od racionalizma do postmoderne

Pokušaj definicije čovjeka, odnosno nastojanje da se odgonetne njegova narav, poseban karakter njegovog bitka, u pravilu je veoma složen. Čovjek je naime po sebi u mnogočemu problematično biće. Jezgru njegove kompleksnosti, pa i za mnoge kontradiktornosti sačinjava ponajprije njegova duhovno-tjelesna sastavljenost, koja je njegova vlastitost. Svaki suvremeni sustavan pristup utemeljivanju filozofske nauke o čovjeku odnosno filozofske antropologije uzet će svakako u obzir, za razliku od klasičnih skolastičkih udžbenika ove discipline, i mišljenja o čovjeku u cjelini, kakva su nam u naslijeđe ostavila pojedina povijesno-filozofska razdoblja odnosno njihovi predstavnici. Povijest naime uvelike može pridonijeti samorazumijevanju čovjeka. Ova studija želi iznijeti na vidjelo filozofsku sliku čovjeka od racionalizma pa do naših dana. Taj će se pokušaj - imajući poglavito u vidu jasnoću - temeljiti kako na relevantnim antropološkim izvornim tekstovima mislilaca odnosnih razdoblja tako i na interpretacijama vrsnih poznavatelja ovih autora, kao i čitave povijesti filozofije