ROCK MASS DAMAGED ZONE CAUSED BY BLASTING DURING TUNNEL EXCAVATION

Izrada podzemnih rudničkih prostorija, tunela i odlagališta radioaktivnog otpada, podrazumijevaju primjenu jednakih odnosno sličnih tehnologija. Uslijed iskopa tunela miniranjem dolazi do određenog stupnja oštećenja stijenske mase oko konture presjeka iskopa. Oštećenja stijenske mase koja nastaju u neposrednoj okolini konture presjeka tunela izražene su proširenjem postojećih i stvaranjem novih pukotina, odnosno promjenom fizičko-mehaničkih svojstava stijenske mase. Prilikom izrade dubokih geoloških odlagališta radioaktivnog otpada zahtjevi po pitanju što manjeg oštećivanja stijene su jednaki ili veći u odnosu na tunele. Opisana istraživanja usmjerena su određivanju dubine zone oštećenja nastale miniranjem. Dubina zone oštećenja određivana je mjerenjem promjena fizičko-mehaničkih svojstava stijenske mase oko konture iskopa tunela. Istraživanjem su parametri bušenja i miniranja uspoređeni s dubinom i veličinom prostiranja oštećenja.Design of underground spaces, including tunnels, and repositories for radioactive waste include the application of the same or similar technologies. Tunnel excavation by blasting inevitably results in the damage in the rock mass around the excavation profile. The damage in the rock mass immediately next to the tunnel profile emerges as the expanding of the existing cracks and the appearance of new cracks, i.e. as the change of the physical and-mechanical properties of the rock mass. Concerning the design of deep geological repositories, requirements in terms of damaged rock are the same or more rigorous than for the design of tunnel. The aforementioned research is directed towards determining the depth of damage zone caused by blasting. The depth of the damage zone is determined by measuring the changes of physical and-mechanical properties of the rock mass around the tunnel excavation profile. By this research the drilling and blasting parameters were correlated with the depth and size of the damage zone

Parkland formula role in treatment of severe burn – Case report

Cilj je ovog rada prikaz bolesnika s iznimno opsežnim opeklinama svih dijelova tijela. Muškarac srednjih godina 12-ak sati prije početka bolničkog liječenja u KBC-u Split pokušao je suicid paljenjem plinske boce u zatvorenom prostoru, oko 150 kilometara od ustanove gdje je započeto liječenje. Eksplozija i požar kojima je pacijent bio izložen uzrokovali su opekline visokog stupnja na velikoj tjelesnoj površini. U trenutku prijma na bolničko liječenje pacijent je bio ekstremno agresivan i nesuradljiv. Važno je naglasiti da pacijent u trenutku prijma na bolničko liječenje nije imao uspostavljen venski put. U bolnicu je primljen sa znatnom odgodom (12 sati +/- 1 sat), koja je produbila dehidraciju i pogoršala njegovo, već ionako životno ugroženo stanje. Dubina opeklina procijenjena je na stupnjeve II. b i III., a zahvaćale su 70% ukupne površine tijela (engl. Body surface area – BSA). Prvi cilj prije volumne nadoknade bila je uspostava odgovarajućega venskog puta, koji pacijent u trenutku prijma u bolnicu nije imao. Zbog agitiranosti i agresivnosti intramuskularno se injicirala kombinacija midazolama, ketamina i atropina, a središnji venski pristup uspostavio se tek kad je pacijent bio anesteziran. Obilna nadoknada kristaloidima za vrijeme inicijalnoga trosatnog zbrinjavanja privremeno je stabilizirala bolesnika, a agresivna nadoknada kristaloidima i koloidima nastavljena je u jedinici intenzivnog liječenja. Potrebe za kristaloidima u prva 24 sata izračunane su s pomoću Parklandske formule i iznosile su 25.200 mL kristaloida. Tijekom liječenja pacijent je šest puta podvrgnut kirurškim zahvatima uz svakodnevna previjanja u općoj anesteziji. Boravak se zakomplicirao zbog infekcije multirezistentnim Acinetobacter baumannii. Zaključno, Parklandska formula ostaje okosnica volumne nadoknade pacijenata s opeklinama II. i III. stupnja. Odgoda liječenja, prisutna u ovom slučaju, rezultirala je enormnom dehidracijom i gubitkom intravaskularnog volumena sa svim patofiziološkim poremećajima pridruženima takvom stanju. Zbrinjavanje pacijenta bilo je dodatno otežano zbog njegove agresivnosti pri prijmu, nedostatka venskog puta i nemogućnosti započinjanja liječenja odmah ili vrlo brzo nakon nastalih opeklina.In this case report a rarely seen and a fairly demanding patient is presented. A middle-aged male with severe and extensive burns sustained after attempted suicide with ignited propane butane containing gas bottle was transported to the emergency department of University Hospital Centre Split after more than 12 hours since initial injury. Explosion and fire caused the second and third degree burns to the patient on a very large body surface area (70 percent). At the moment of admission, he was extremely aggressive, combative and uncooperative. Also, it is important to emphasize that the patient had no intravenous access. Due to the absence of intravenous access, and due to the patients’ condition, the author decided to apply midazolam, ketamine and atropine intramuscularly. After the patient was in general anaesthesia, central venous access was established via left subclavian vein, and immediate crystalloid infusion therapy was initiated. According Parkland formula, volume of crystalloid replacement should be 25200 mL during the first 24 hours. Since more than eight hours passed from the time of the injury, fluid deficit was theoretically more than 8400 mL. During the initial treatment and three hour surgery, the patient received 5500 mL of Plasma-Lyte solution. He was treated in the intensive care unit for a prolonged period of time, and complicated with multiresistant Acinetobacter baumannii infection. Finally, Parkland formula remains the basic tool in burn fluid resuscitation. Our intention was to present an interesting case of a middle-aged patient with extensive burns, whose care was complicated with aggression at admission, lack of intravenous access, and a prolonged period between the initial injury and the start of hospital treatment. These greatly complicate the treatment, patients’ recovery and overall morbidity and mortality

Teachers’ social and emotional competencies: a lever for social and emotional learning in schools

IN ENGLISH: The present paper focuses on social and emotional learning, and highlights empirical findings on its importance for teachers, students and schools. The importance of social and emotional learning in school settings has been a central focus of research for the last 30 years. The development of teachers’ social and emotional competencies has been an essential factor for improving social and emotional learning of students. Only when teachers are able to create a school climate in which students feel included and welcome, students can develop and enhance their social and emotional competencies. In this paper, we outline the main conceptual frameworks on social and emotional learning, emphasizing the CASEL framework, relevant for both young people and adults. We proceed by focusing on teachers’ social and emotional competencies, as teachers are one of the key figures for fostering and developing social and emotional competencies in school settings. Afterwards, we address the issue of development of teachers’ social and emotional competencies in various settings. The last part of the paper links teachers’ and students’ social and emotional competencies. We stress the importance of teachers’ social and emotional competencies for healthy teacher-student relationships, and students’ well-being and academic achievement. As teachers also need support for the development of these competencies, we advocate for comprehensive school-wide approach, in order to ensure the successful implementation of social and emotional learning in classrooms. --------------- IN CROATIAN: Ovaj se rad usredotočuje na socijalno i emocionalno učenje i ističe empirijske nalaze o njegovoj važnosti za učitelje, učenike i škole. Važnost socijalnog i emocionalnog učenja u školskim okruženjima središnji je fokus istraživanja tijekom posljednjih 30 godina. Razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija učitelja bio je bitan čimbenik za poboljšanje socijalnog i emocionalnog učenja učenika. Samo kada su učitelji sposobni stvoriti školsku klimu u kojoj se učenici osjećaju uključenima i dobrodošlima, učenici mogu razvijati i unaprijediti svoje socijalne i emocionalne kompetencije. U ovom radu iznosimo glavne konceptualne okvire o socijalnom i emocionalnom učenju, s naglaskom na CASEL okvir, relevantan i za mlade i za odrasle. Nastavljamo usmjeravajući se na socijalne i emocionalne kompetencije učitelja, budući da su učitelji jedni od ključnih figura za poticanje i razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija u školskom okruženju. Zatim se bavimo pitanjem razvoja socijalnih i emocionalnih kompetencija učitelja u različitim okruženjima. Posljednji dio rada povezuje socijalne i emocionalne kompetencije učitelja i učenika. Naglašavamo važnost socijalnih i emocionalnih kompetencija učitelja za zdrave odnose učitelja i učenika te za dobrobit i akademska postignuća učenika. Budući da i učitelji trebaju podršku za razvoj ovih kompetencija, zalažemo se za sveobuhvatan pristup na razini cijele škole kako bismo osigurali uspješnu implementaciju socijalnog i emocionalnog učenja u razredima