Analyse der qualitativen Veränderungen von einigen motorischen Fähigkeiten bei den Schülerinnen

Na uzoru od 15 učenica trećeg razreda srednjeg obrazovanja proveden je eksperimentalni program, koji se sastojao iz vježbi aerobike i nekoliko posebno odabranih narodnih i društvenih plesova. Eksperiment je proveden u okviru redovne nastave tjelesne i zdravstvene kulture u jednom polugodištu. Promjene u strukturi motoričkih sposobnosti (eksplozivna snaga, koordinacija, ritam, fleksibilnost i repetitivna snaga), a rezultat su obrađeni pomoću trt metode (Metoda 1, Flury i Krzanowski) usporedbnom kojih je utvrđeno da je eksperimentalni program utjecao na homogenizaciju promatranih sposobnosti.The sample of 15 secondary school third form female students has undergone the experimental programme which consisted of aerobics exercises and some specially selected folk and social dances. The experiment has been conducted within the frame of the regular physical education class during one half-year. The changes in the structure of motor abilities (explosive strength, coordination, rhythm, flexibility and repetitive strength) have been determined by means of analysis of qualitative changes on the group of quantitative variables, and the results have been processed using three methods (Method 1, Flury and Krzanowski). The comparison of the results has shown that the experimental programme has influenced the homogenising of the observed abilities.Auf dem Muster von 15 Schülerinnen der dritten Klasse einer Mittelschule wurde ein experimentelles Programm durchgeführt. Dieses Programm bestand aus Aerobicübungen und aus den speziell ausgewählten Folks- und Gesellschaftstänzen. Das Experiment wurde im Rahmen des regelmäßigen Sportunterrichts im Laufe eines Schulsemesters gemacht. Die Veränderungen in der Struktur von motorischen Fähigkeiten (Explosivkarft, Koordination, Rhythmus, Flexibilität und repetitive Kraft) wurden mittels der Analyse von qualitativen Veränderungen auf der Gruppe von quantitativen Variablen bestimmt, und die Ergebnisse wurden mittels dreier Methoden (Methode 1, Flury und Kreanowski) bearbeitet. Der Vergleich der Ergebnisse zeigt, daβ das experimentelle Programm das Homogenisieren von beobachteten Fähigkeiten beeinfluβt hat

Povezanost motoričkih i morfoloških obilježja studentica s uspješnosti u narodnim plesovima

The aim of the paper was to determine the relation between the motor abilities and morphological characteristics on one hand, and the successfulness in doing folk dances on the other, that is, to prove whether it is possible to anticipate the rate of success in the practical part of the subject Dances by the means of assessing some of the motor and morphological features. 113 third-year students of the Faculty of Kinesiology, Zagreb University, who had passed the exam of the subject Dances, were measured by 15 motor tests and 4 anthropometric measurements. Three competent experts estimated the efficiency of performing folk dances. Regression analysis has shown a statistically significant multiple correlation of the predictor variables with all five criterion variables. The relationship between success in dance performance and motor abilities was defined by the following independent variables: drumming with feet and hands (MKRBNR), drumming without the rhythm (MKRBUB) for the evaluation of rhythm, side steps with a 360º turn (MAGKUS360) for coordination, Sargent test (MFESVM) for explosive strength, and touch-toe with feet spread (MFLPRR) for flexibility. The relationship between the success in dance performance and morphological characteristics was defined by body weight (TTEŽINA), body height (TVISINA) and total body fat (KG/MASTI).Uvod Ples kao konvencionalno-estetsko gibanje ima posebnu funkciju u životu čovjeka jer je prisutan u svečanim trenucima obilježavanja različitih životnih prilika. Isto je tako neupitna primjenjivost plesa kao kineziološkog operatora u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture te u radu s netreniranim i starijim osobama. Osim transformacije obilježja i sposobnosti plesnim strukturama, ples kod učenika razvija smisao za svjesno estetsko doživljavanje, samostalno stvaralaštvo i oblikovanje lijepih i skladnih pokreta, te potiče svijest o nacionalnom identitetu. Uspješnost u kineziološkim aktivnostima ovisi o nekoliko dimenzija: antropološkim, morfološkim, funkcionalno-motoričkim, kognitivnim i konativnima. Zastupljenost dimenzija ovisi o strukturi aktivnosti i nije jednaka za sve dimenzije. Područje plesa, osobito narodni ples, slabo je istraženo s aspekta definiranja dimenzija koje utječu na uspješnost. Selekcija, izbor kinezioloških operatora i transformacijski proces u današnjoj plesnoj praksi obavljaju se na osnovi subjektivne procjene i iskustva stručnjaka. Kako bi se izbjegla subjektivnost, potrebno je utvrditi nove i unaprijediti dosadašnje mjerne postupke. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi relacije između motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika studentica treće godine Kineziološkog fakulteta s uspješnosti u plesu. Postavljen je i dodatni cilj koji se odnosio na utvrđivanje metrijskih karakteristika testova za procjenu motoričkih sposobnosti. Metode Uzorak ispitanica sastojao se od 113 (N=113) studentica treće godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Temeljni uvjet za ulazak u uzorak ispitanica bio je položen praktični dio ispita iz kolegija Ples. Uzorak prediktorskih varijabli činio je skup varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti, i to: osmica sa sagibanjem (MAGOSS), poligon natraške (MREPOL), koraci u stranu (MAGKUS), koraci u stranu s okretom za 360º (MAGKUS360) (koordinacija), neritmičko bubnjanje (MKRBUB), bubnjanje nogama i rukama (MKRBNR), Orebov test ritma (OREBMR) (realizacija ritmičkih struktura), stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici za ravnotežu s otvorenim očima (MBAU1O), stajanje na dvije noge uzdužno na klupici za ravnotežu sa zatvorenim očima (MBAU2Z) (ravnoteža), taping rukom (MBFTAP), taping nogom (MBFTAN) (frekvencija pokreta), pretklon na klupi (MFLPRK), pretklon raznožno (MFLPRK) (fleksibilnost), skok u dalj s mjesta (MFESDM) i skok u vis s mjesta (MFESVM) (eksplozivna snaga). Uzorak varijabli za procjenu morfoloških karakteristika bio je definiran četirima antropometrijskim mjerama, i to: visinom tijela (VT), masom tijela (TT), postotkom masnog tkiva (%MASTI) i ukupnom količinom masti (KG/ MASTI) (izmjerene prema preporuci IBP-a; International Biological Program). Uzorak kriterijskih varijabli činile su ocjene koje su studentice dobile na praktičnom dijelu ispita iz kolegija Ples (5 narodnih plesova). Realizaciju plesova ocijenila su tri suca, a pri procjeni znanja uvažavao se princip složenosti plesova. S obzirom na to da je svaka studentica ocijenjena petorim ocjenama (kriterij) za narodni ples, svi su narodni plesovi svrstani prema svojoj strukturi u pet kategorija kompleksnosti (N1-N5). Rezultati su obrađeni programskim paketom Statistica for Windows, ver. 5.0. na Kineziološkom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Metrijske karakteristike testova motoričkih sposobnosti utvrđene su Momirovićevim programom RTT. Za sve su varijable prediktorskog skupa deskriptivnom analizom određeni osnovni statistički parametri distribucije varijabli. Normalnost distribucije testirala se Kolmogorov-Smirnovljevim testom (K-S). Objektivnost sudaca provjerena je korelacijskom analizom, a normalnost distribucije sudačkih ocjena po pojedinom plesu Kolmogorov-Smirnovljevim testom (K-S). Relacije između motoričkih sposobnosti i morfoloških obilježja i pet kriterijskih varijabli utvrđene su regresijskom analizom. Rezultati Analiza metrijskih karakteristika motoričkih testova pokazuje kako jedino test za procjenu ravnoteže stajanje na dvije noge uzdužno na klupici sa zatvorenim očima (MBAU2Z) nema odgovarajuće vrijednosti koeficijenata pouzdanosti, reprezentativnosti i homogenosti. Testiranjem normaliteta distribucije rezultata testova za procjenu motoričkih sposobnosti i antropoloških obilježja jedino je kod testa stajanje na jednoj nozi uzdužno na klupici sa otvorenim očima (MBAU1O) postalo vidljivo odstupanje od normalne distribucije, no kako je to odstupanje bilo minimalno, test je korišten u daljnjoj analizi. U analizi deskriptivnih parametara vidljiva je akumulacija prosječnih rezultata u zoni viših vrijednosti u testovima za procjenu realizacije ritmičkih struktura (MKRBNR), brzine naizmjeničnih pokreta (MBFTAP) i fleksibilnosti (MFLPRK). Akumuliranje prosječnih rezultata u području nižih vrijednosti vidljivo je u testovima za procjenu koordinacije (MRE-POL) i ravnoteže (MBAU1O, MBAU2Z) te kod antropometrijskih mjera TTEŽINA i KG/MASTI, čemu je razlog uzorak ispitanika, aktivnih sportašica. Izduženost krivulje ukazuje na veću homogenost ispitanica u testovima za procjenu ravnoteže (MBAU1O i MBAU2Z) te je moguće reći kako ti testovi imaju nižu osjetljivost. Testiranje normaliteta distribucije kriterijskih varijabli pokazalo je značajnije odstupanje od normalne distribucije. Prosječna interkorelacija ocjena triju sudaca, R=0,834 (p<0,05), ukazuje na objektivnu procjenu znanja studentica. Rezultati regresijske analize pokazuju statistički značajnu povezanost prediktorskog skupa varijabli sa svih pet kriterijskih varijabli. Značajan doprinos objašnjavanju povezanosti prediktorskog skupa s kriterijem N1 vidljiv je za varijable MKRBNR (realizacija ritmičkih struktura) (BETA=0,27) i TTEŽINA (BETA=-0,29). Vrijednosti varijable MAGKUS360 (koordinacija) na razini statističke značajnosti od 0,05 (p<0,02), također pokazuju doprinos objašnjavanju kriterija (BETA=-0,20). Prediktor koji najviše doprinosi objašnjavanju povezanosti prediktorskog skupa s kriterijem N2 je varijabla TTEŽINA (BETA=-0,47) (p<0,00). Ostali prediktori koji objašnjavaju povezanost prediktorskog skupa i kriterija N2 jesu: MKR-BUB (realizacija ritmičkih struktura) (BETA=0,22), MFESVM (eksplozivna snaga) (BETA=0,20), KG/ MASTI (BETA=0,32) i MKRBNR (realizacija ritmičkih struktura) (BETA=0,19), (p<0,05). Statistički značajnu povezanost prediktorskog skupa i kriterija N4 (p<0,03) pokazuju varijable MAGKUS360 (koordinacija) (BETA=-0,20) i TVISINA (BETA=-0,19). Prediktori koji s najvećim udjelom u objašnjavanju povezanost prediktorskog skupa s kriterijem N5 (p<0,05) jesu MFLPRR (fleksibilnost) (BETA=0,19) i TVISINA (BETA=-0,18). Rasprava i zaključak Rezultati povezanosti prediktorskog i kriterijskog skupa definitivno su potvrdili statistički značajnu povezanost, što je u skladu s prethodnim istraživanjima u istom motoričkom prostoru. Ovu pojavu moguće je objasniti kretnom složenošću narodnih plesova i zahtjevima koje postavlja ta složenost na motoričke sposobnosti motorički selekcioniranog uzorka studentica. Rezultati istraživanja ukazuju na to da bi pri odabiru djece za ples pažnju trebalo posvetiti motoričkim sposobnostima ritma, koordinacije, eksplozivne snage i fleksibilnosti. Neupitno je da bi rezultate ovog istraživanja bilo potrebno potvrditi i na uzorku plesačica narodnoga plesa čime bi povezanost motoričkog i antropometrijskog prostora s plesnom uspješnosti dobila još veći značaj. U budućim bi istraživanjima pri procjeni plesne uspješnosti trebalo posvetiti pažnju i estetskoj komponenti plesa

The Relationship of Morphology and Motor Abilities to Specific Table Tennis Tasks in Youngsters

The aim of this research was to establish the relationship of certain basic motor abilities and morphological characteristics and efficacy in specific table tennis tasks. The research sample consisted of cadet category table tennis players (N=101; aged 10.52±0.78 years, training experience 2.8±0.93 years). The participants were measured as they performed 24 motor tasks,along with 15 anthropometric measures and 3 specific table tennis tests. Indicators of the relationship between morphological characteristics and motor abilities, coupled with the results of the specific table tennis tests indicate that: a) subcutaneous fatty tissue on the lower extremities significantly limits the test results where movements involving fast changes in direction are required; b)subcutaneous abdominal adipose tissues have a positive influence on tasks demanding controlled and precise alternate bouncing of the ball; c) in general, a positive influence can be seen in the results of specific tests concerning the following motor abilities: arm coordination, agility, explosive arm power, movement frequency speed and repetitive leg power. The test used for a coordination assessment of the whole body revealed a negative influence on the success of performing specific tasks

The Relationship of Morphology and Motor Abilities to Specific Table Tennis Tasks in Youngsters

The aim of this research was to establish the relationship of certain basic motor abilities and morphological characteristics and efficacy in specific table tennis tasks. The research sample consisted of cadet category table tennis players (N=101; aged 10.52±0.78 years, training experience 2.8±0.93 years). The participants were measured as they performed 24 motor tasks,along with 15 anthropometric measures and 3 specific table tennis tests. Indicators of the relationship between morphological characteristics and motor abilities, coupled with the results of the specific table tennis tests indicate that: a) subcutaneous fatty tissue on the lower extremities significantly limits the test results where movements involving fast changes in direction are required; b)subcutaneous abdominal adipose tissues have a positive influence on tasks demanding controlled and precise alternate bouncing of the ball; c) in general, a positive influence can be seen in the results of specific tests concerning the following motor abilities: arm coordination, agility, explosive arm power, movement frequency speed and repetitive leg power. The test used for a coordination assessment of the whole body revealed a negative influence on the success of performing specific tasks

Razlike u frekvenciji srca i razinama laktata izazvane trima različitim radnim opterećenjima u step aerobici

The aim of the research was to establish differences between the HR values and maximal blood lactate concentration assessed during the performance of a step aerobics programme at three different heights of step-bench. The sample consisted of 12 female aerobics instructors, aged between 20 and 28. The subjects executed a pre-defined choreography uninterruptedly for 30 minutes on a step bench, which was set at three different heights: 20, 25 and 30 cm, and to the music set at 135 bpm. At the beginning and immediately after the 30-minute activity HRpeak and blood lactate - b[LA] concentration were measured. HR monitors, recording data every 5 minutes, controlled the HRpeak. Data processing was performed using SPSS statistical programme, descriptive statistics method and t-test for establishing differences between the subjects’ HR. It was established that there were statistically significant differences between the subjects in terms of average HR at various step bench heights. It was also established that the lactate values did not rise proportionately to the HR values.Uvod Step aerobika je vrsta aerobike u kojoj se različite kretne strukture kombiniraju u logičnu koreografsku strukturu koja se, radi postizanja željenih efekata, ponavlja nekoliku puta uz primjerenu glazbu. Ova vrsta aerobike primjerena je kako za početnike, tako i za napredne vježbače, pa čak i za vrhunske sportaše (u kondicijskoj pripremi). Penjanje na i spuštanje sa step klupice može se usporediti s hodanjem uzbrdo ili nizbrdo, što pogoduje poboljšanju srčanožilnog i dišnog sustava. Mnogi su autori istraživali utjecaj vježbanja aerobike na funkcionalne i motoričke sposobnosti vježbača, na promjenu koštano-zglobnog i mišićnog sustava, kao i na promjene osobina ličnosti. Razlog za ovo istraživanje bila je želja da se utvrdi razina opterećenja za vrijeme rada instruktora aerobike na satovima rekreacijske aerobike. Cilj je istraživanja bio da se utvrde razlike u frekvenciji srca (FS) kod instruktora aerobike za vrijeme rada na tri različite visine step klupice (20, 25 i 30 cm). U eksperimentalnom postupku bila su praćena tri segmenta: 1. razlike u srednjim vrijednostima FS za vrijeme rada na tri visine step klupica (20, 25 i 30 cm), 2. razina FS instruktora aerobike za vrijeme najvećeg opterećenja u radu na tri visine klupice i 3. promjene u razini laktata u odnosu na razinu FS. Metode Uzorak ispitanika se sastojao od 12 odabranih instruktorica aerobike, u dobi od 20 do 28 godina. Sve instruktorice vježbale su aerobiku najmanje 4 do 6 puta tjedno, 2 sata dnevno i izvrsne su u tehnici izvođenja koraka step aerobike. Praćene su sljedeće varijable: FS u mirovanju (HRrest), srednja vrijednost FS za vrijeme rada (HRave), maksimalna FS (HRpeak), FS svakih pet minuta koreografije (HR5, HR10, HR15, HR20, HR25 i HR30), razina laktata prije zagrijavanja (Lstart) i razina laktata na kraju rada (Lend). Opterećenje rada praćeno je pomoću monitora srčane frekvencije (POLAR X-TRAINER) koji su ispitanicama stavljeni prije zagrijavanja. Razina laktata mjerena je na uzorku krvi uzete iz ušne resice. Laktati su izmjereni prije početka vježbanja te nakon tridesete minute rada. Podaci su obrađeni statističkim paketom SPSS, a izračunati su osnovni deskriptivni parametri. U svrhu utvrđivanja razlika FS za vrijeme rada na tri visine step klupice izračunat je t-test za zavisne uzorke (T-PAIRED). Rezultati Dobiveni rezultati prikazani su u tablici 1 kao i u dijagramu 1. Kao što se može vidjeti, najviše vrijednosti FS u mirovanju su između 84 i 91,7 bpm. U Tablici 1 mogu se uočiti statistički značajne razlike u FS u petnaestoj minuti vježbanja, gdje je razlika u srednjoj vrijednosti FS 12.4 (HRave) Najveće, statistički značajne razlike izmjerene su na prvoj i trećoj visini step klupice. Rasprava i zaključak U radu je utvrđeno da su srednje vrijednosti FS (HRave) na visini step klupice od 25 cm iznosile 70–80% od maksimalne FS. Prema Bensonu (1995), takva vrijednost predstavlja razinu opterećenja koja pogoduje očuvanju “zdravog srca”, a koja odgovara razini između srednjeg do visokog opterećenja za vrijeme vježbanja (Ušaj, 1996). Prema nekim stručnjacima, ta vrijednost odgovara aerobno-anaerobnoj zoni rada. Srednje vrijednosti FS ispitanica za vrijeme rada na 25 cm visokoj step klupici iznosile su 77% od maksimalne FS. Iz rezultata je vidljivo da su bile u ciljanoj zoni 56.2% od ukupnog trajanja rada, iznad ciljane zone 40.1%, a ispod 3.7%. Naravno, takve vrijednosti se očekuju uslijed zadržavanja u aerobno-anaerobnoj zoni rada. Statistički značajne razlike u vrijednostima srednjih FS (HRave) mogu se uočiti kada se visina step klupice povećala za 10 cm. Statistički značajne razlike srednjih vrijednosti FS uočene su samo za vrijeme rada na prvoj i trećoj visini step klupice (20 i 30 cm). No, u petoj minuti rada nije utvrđena razlika u FS vježbačica. Utvrđeno je također da su se s povišenjem step klupice za 5 cm, srednje vrijednosti FS mijenjale za približno 10 otkucaja. Što se promjena laktatnih vrijednosti tiče, utvrđeno je da se pri većem naporu nisu mijenjale proporcionalno s povećanjem FS. Vjerojatno za neke ispitanice ovakav trening nije bio dovoljno intenzivan te su se pojavili metabolički procesi koji su koristili laktate iz krvi kao izvor energije (Ušaj, 1996), što je razlog zašto su kod nekih ispitanica vrijednost laktata na kraju bile niže od onih na početku vježbanja. Na temelju ovog istraživanja može se zaključiti da se opterećenje na satu aerobike mora pažljivo planirati, a u skladu s njegovim ciljevima. Istraživanje je također pokazalo da bi bilo potrebno utvrditi razinu FS kod vježbača rekreativaca koji su vjerojatno u lošijoj kondiciji od svojih instruktora aerobike. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da bi u jednom od sljedećih istraživanja bilo poželjno utvrditi razine FS kod vježbača rekreativaca koji uglavnom treniraju manje nego instruktori

Korrelation zwischen situationsbezogenen motorischen Fähigkeiten und Koordination in der Rhythmischen Sportgymnastik

Povezanost situacijskih i nekih testova koordinacije analizirana je na uzorku od 39 vježbačica pionirskih škola I, II i III stupnja ritmičko-sportske gimnastike u Zagrebu. Prvi skup varijabli sastojao se od osam testova za procjenu situacijskih motoričkih sposobnosti u ritmičko-sportskoj gimnastici, a drugi od šest testova koordinacije koji su odabrani tako da su po svojim kretnim strukturama što manje slični situacijskim testovima. Nakon učinjene parcijalizacije kako bi se uklonio utjecaj kronološke dobi vježbačica na rezultate u testovima, rezultati su obrađeni upotrebom kvazikanoničke analize kovarijanci. Rezultati su pokazali da su ostvarene niske i srednje interkorelacije situacijskih motoričkih testova i testova koordinacije, te su utvrđena dva moguća izvora kovarijabiliteta mjera situacijskih sposobnosti i koordinacije.The Correlation ofsituation-related tests and some coordination tests has been analyzed on a sample of 39 girl gymnasts from the I, II and III level of primary schools of modern rhythmic gymnastics in Zagreb. The first group of variables consisted of 8 tests used for the evaluation of the situation-related motor abilities in the modern rhythmic gymnastics, and the second group of variables consisted of 6 coordination tests that have been selected in such a way that according to their movement structures, they didn\u27t have much resemblance to situation tests. After dividing the gymnasts into groups in order to avoid the influence of their chronological age on the test results, these results have been analyzed by using the quasicanonical analysis of covariances. The results show that low and medium intercorrelations of situation-related motor tests and coordination tests have been achieved, whereby two possible sources of covariability of scales for situation-related abilities and coordination have been established.Die Korrelation zwischen den Situations- und einigen Koordinationstests wurde auf einer Mustergruppe von 39 Schülerinnen des I, II und III Grades der Grundschulen für Rhythmische Sportgymnastik in Zagreb analysiert. Die erste Gruppe von Variablen bestand aus acht Tests für die Bewertung von situationsbezogenen motorischen Fähigkeiten in der Rhythmischen Sportgymnastik, und die andere Gruppe bestand aus sechs Koordinationstests, die so ausgewählt wurden, dass sie gemäss ihren Bewegungsstrukturen möglichst wenig den Situationstests ähnlich waren. Nachdem die Schülerinnen in Gruppen eingeteilt wurden, um den Einfluss des chronologischen Alters auf die Resultate der Tests zu vermeiden, wurden diese Resultate mit der quasikanonischen Varianzanalyse bearbeitet. Die Resultate haben gezeigt, dass niedrige und mittlere Interkorrelationen zwischen situationsbezogenen motorischen Tests und Koordinationstests realisiert wurden, und dass zwei mögliche Quellen der Kovariabilität der Masstäbe von Situations- und koordinationfähigkeiten festgestellt wurden

Model values of motor abilities of junior rhythmic gymnasts in the Republic of Croatia

Knowing the current status of rhythmic gymnasts’ motor abilities allows a valid objective evaluation of their competitive preparedness and facilitate planning of their further development. The main objective was to determine possible differences in motor abilities of rhythmic gymnasts regarding program level they were competing in, their age and national ranking. Three groups of junior rhythmic gymnasts, competing in either A, B, or C level programs, were investigated. Both the multivariate analysis of variance and univariate analysis of variance showed statistically significant differences in the selected motor abilities regarding the program level (flexibility, strength and coordination). A-level rhythmic gymnasts scored best in all the tests assessing flexibility, coordination and strength. The differences in motor abilities between junior rhythmic gymnasts with regard to their national ranking showed no statistical significance, whereas age was statistically significant. The Pearson’s correlation coefficient revealed significant relations between certain motor abilities among rhythmic gymnasts in A, B and C level programs. The higher the level of a program, the higher the correlatives, and vice versa. Two tests had the largest contribution to the success achieved in the competition: the figure of eight with bending and forward bent on the bench. The scientific value of the proposed research is aimed at better planning, programming and control of training process in rhythmic gymnastics

Injuries in Racket Sports among Slovenian Players

On the sample of 83 top Slovenian athletes we have studied the frequency of injuries among table tennis, tennis and badminton players, types of injuries and severity of injuries – the latter based on data of players absences from training and/or competition processes. The most liable parts to injuries are shoulder girdle (17.27%), spine (16.55%) and ankle (15.83%), while foot (10.07%) and wrist (12.23%) are slightly less liable to injuries. The most frequent injuries in racket sports pertain to muscle tissues. According to this data, the majority of injuries occur halfway through a training session or a competition event, mostly during a competition season. The injuries primarily pertain to muscle tissues; these are followed by joint and tendon injuries. There are no differences between male and female players. Compared to other racket sports players, table tennis players suffer from fewer injuries

DIFFERENCES IN PHYSICAL ACTIVITY BETWEEN MEN AND WOMEN SUFFERING FROM DIABETES MELLITUS

Tjelesna aktivnost jedan je od najvažnijih dopunskih čimbenika u liječenju šećerne bolesti. Usprkos preporukama liječnika dio oboljelih ipak se ne odlučuje uključiti u sportsko-rekreativne programe. Ovo istraživanje je provedeno kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se oboljele osobe bave nekom tjelesnom aktivnošću i kako to utječe na njihovo opće stanje, te da se utvrde razlike u tjelesnoj aktivnosti između muškaraca i žena. Uzorak se sastojao od šezdeset i pet ispitanika (37 žena, 28 muškaraca) prosječne dobi 44 godina, koji su bolovali od šećerne bolesti najmanje dvije godine. Ispitanici su ispunili anketni upitnik sastavljen od 13 pitanja. Rezultati su obrađeni deskriptivnom statistikom, t-testom i multiplom regresijskom analizom. Od ukupnog uzorka 78,5 % oboljelih redovno provodi neku vrstu tjelesne aktivnosti, uglavnom samostalno, neorganizirano i neprogramirano, uključujući i redovite šetnje. Većina ispitanika obaju spolova (84,3%) primijetila je da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na smanjenje doze lijekova i na opće bolje osjećanje. Muškarci značajno više provode neki oblik tjelesne aktivnosti od žena (p<0,01). Multipla regresijska analiza pokazala je da su muški spol i tip dijabetesa jedini značajni prediktori za bavljenje tjelesnom aktivnošću dok dob, vrsta terapije i preporuke liječnika nemaju statistički značajni utjecaj. Ne postoji značajna razlika između aktivnih oboljelih muškaraca i žena u učestalosti vježbanja, te u prosjeku vježbaju 5 puta tjedno. Može se zaključiti da zadovoljavajući broj oboljelih ispitanika provodi neku vrstu tjelesne aktivnosti, ali uglavnom samostalno i neprimjereno po intenzitetu i trajanju. Kako bi 64,6% od ukupnog broja ispitanika bilo voljno uključiti se u neki organizirani oblik vježbanja kada bi takav postojao, od neophodne je važnosti omogućiti provedbu takvih sportsko-rekreativnih programa za oboljele od šećerne bolesti.Physical activity is one of the most important factors in treating diabetes mellitus. Even though many physicians strongly recommend it, some of the patients are reluctant to enroll. Aim of this study was to determine the amount of the physical activity in diabetic patients and to explore for differences according to gender. The sample of 65 patients (37 women and 28 men), on average 44 years old, who had suffered from diabetes for at least two years, filled in a questionnaire consisting of 13 items. The results were analyzed by using descriptive statistics, t-test and multiple regression analysis and showed that 78.5% of patients perform some kind of physical exercises, but mostly not in an organized way, but on their own. The majority of the patients (84.3%) had noticed that physical exercises had a positive influence on their wellbeing. Men performed more physical activity than women (p<0.01). The multiple regression analysis had shown that the gender and the type of diabetes were the only factors relevant for activity, while the age, type of therapy and the physicians\u27 recommendations were not of importance. There was no significant difference in frequency of doing exercises between men and women and both genders reported frequency of 5 times a week. It could be concluded that a significant number of diabetics do exercises, but not in an organized or adequate way when it comes to the duration, intensity and the type of the activity. As 64.6% of diabetics would be willing to participate in an organized physical activity, if it had been available, such programs should be carried out