Endokarditis nativne valvule uzrokovan meticilin-rezistentnim sojem bakterije Staphylococcus epidermidis u bolesnika s uznapredovalom cirozom jetre

We present a case of a 50-year-old man with advanced liver cirrhosis and native valve infective endocarditis caused by methicillin-resistant Staphylococcus epidermidis. Bacterial infections are one of the most common complications of liver cirrhosis, but reports of infective endocarditis in patients with liver cirrhosis are relatively rare. Because of vulnerability of patients with advanced cirrhosis for developing infections, it is necessary to pay attention to the pathogens that are sometimes considered contamination and actively seek for the seat of infection, even in less expected areas (e.g., native heart valves without a history of heart disease).Prikazujemo slučaj 50-godišnjeg muškarca s uznapredovalom cirozom jetre i endokarditisom nativne valvule uzrokovane meticilin rezistentnim sojem bakterije Staphylocoocus epidermidis. Bakterijske infekcije jedne su od najčešćih komplikacija ciroze jetre, ali su slučajevi infektivnog endokarditisa u bolesnika s cirozom jetre relativno rijetki. Zbog osjetljivosti bolesnika s uznapredovalom cirozom za razvoj infekcija potrebno je obratiti pozornost i na patogene koje ponekad smatramo kontaminacijom te aktivno tražiti mjesto infekcije, čak i u manje očekivanim područjima (kao što su nativne srčane valvule bez povijesti ranije srčane bolesti)

MANAGEMENT OF ADULT SEPTIC PATIENT IN EMERGENCY UNIT

Pravodobna identifi kacija bolesnika sa sepsom je od krucijalnog značenja za ishod bolesnika. Od osobite je važnosti nadoknada tekućine. Stanje većine bolesnika zahtijeva agresivnu nadoknadu tekućine što je moguće ranije, odnosno tijekom prvih 24 sata liječenja počevši s brzim opterećenjem tekućinom zbog izražene teške hipovolemije. Otopine u dozi od >1000 mL kristaloida ili 300-500 mL koloida tijekom 30 minuta uz praćenje hemodinamskog stanja bolesnika i određivanje hitnog laboratorijskog panela (prije samog prijma) su prvi terapijski odabir. Prikazujemo slučaj starijeg bolesnika sa sepsom koji je imao akutno oštećenje bubrežne funkcije (AOBF) uzrokovano sepsom, povezano s produljenom hospitalizacijom i povećanim troškovima njege i liječenja no uz dobar klinički odgovor zbog pravodobnog terapijskog pristupa.Early identifi cation of sepsis is crucial to improve patient outcomes. Yet, sepsis can be diffi cult to differentiate in Emergency Unit. Sepsis treatment includes fl uid resuscitation as soon as possible, starting with >1000 mL of crystalloids or 500 mL of colloids for 30 min. Acute kidney injury is a serious complication of sepsis, associated with increased mortality, prolonged hospital stay and increased cost of care. In patients with sepsis, it would be useful to have some biomarkers of early organ damage, to improve the capacity for early recognition and diagnosis of acute kidney injury

INFECTIONS IN PATIENTS WITH CIRRHOSIS AND LIVER TRANSPLANTATION

Izmijenjeni imunološki odgovor zajednički je nazivnik bolesnicima sa cirozom jetre te onima s transplantiranom jetrom, a sukladno tome obje su populacije pod povećanim rizikom od bakterijskih infekcija. Klinička slika razlikuje se od one u općoj populaciji, a uobičajeni znakovi upale su nepouzdani. Bakterijske infekcije vodeći su uzrok pobolijevanja i smrtnosti u bolesnika s uznapredovalom jetrenom bolesti, a rizik od smrtnog ishoda u sepsi dvostruko je veći nego u općoj populaciji. Bolesnici s transplantatom sve duže preživljavaju zahvaljujući napretku u kirurškoj tehnici i imunosupresiji, a kao vodeće rane i kasne posttransplantacijske komplikacije izdvajaju se upravo bakterijske infekcije. Spektar uzročnika i tip infekcije su široki, a veliku ulogu ima vrijeme proteklo od transplantacije. U obje skupine pravodobna dijagnostička obrada te terapijska intervencija ključ su pozitivnog ishoda.Altered immune response is a feature of both liver cirrhosis and liver transplantation. Both populations are at an increased risk of bacterial infections, often with atypical clinical presentation. Classic features of the infl ammatory response are often absent or altered. In advanced liver disease, bacterial infections are the leading cause of morbidity and mortality, and the risk of fatal outcome due to sepsis is twice as high as in the general population. Patient survival after liver transplantation continues to improve owing to enhanced surgical techniques and development of modern immunosuppressive protocols. A broad spectrum of often atypical bacterial infections are emerging as important posttransplantation complications. Timely diagnosis and therapeutic intervention is necessary for favorable outcome

MANAGEMENT OF ADULT SEPTIC PATIENT IN EMERGENCY UNIT

Pravodobna identifi kacija bolesnika sa sepsom je od krucijalnog značenja za ishod bolesnika. Od osobite je važnosti nadoknada tekućine. Stanje većine bolesnika zahtijeva agresivnu nadoknadu tekućine što je moguće ranije, odnosno tijekom prvih 24 sata liječenja počevši s brzim opterećenjem tekućinom zbog izražene teške hipovolemije. Otopine u dozi od >1000 mL kristaloida ili 300-500 mL koloida tijekom 30 minuta uz praćenje hemodinamskog stanja bolesnika i određivanje hitnog laboratorijskog panela (prije samog prijma) su prvi terapijski odabir. Prikazujemo slučaj starijeg bolesnika sa sepsom koji je imao akutno oštećenje bubrežne funkcije (AOBF) uzrokovano sepsom, povezano s produljenom hospitalizacijom i povećanim troškovima njege i liječenja no uz dobar klinički odgovor zbog pravodobnog terapijskog pristupa.Early identifi cation of sepsis is crucial to improve patient outcomes. Yet, sepsis can be diffi cult to differentiate in Emergency Unit. Sepsis treatment includes fl uid resuscitation as soon as possible, starting with >1000 mL of crystalloids or 500 mL of colloids for 30 min. Acute kidney injury is a serious complication of sepsis, associated with increased mortality, prolonged hospital stay and increased cost of care. In patients with sepsis, it would be useful to have some biomarkers of early organ damage, to improve the capacity for early recognition and diagnosis of acute kidney injury

IMPORTANCE OF STANDARDIZED STEPWISE SCREENING IN PATIENTS WITH RESISTANT HYPERTENSION

Rezistentna hipertenzija (RH) je stanje visokog kardiovaskularnog rizika obilježeno nereguliranim vrijednostima krvnog tlaka i visokom prevalencijom komorbiditeta i oštećenja ciljnih organa. Rezistentnu hipertenziju se definira nemogućnošću postizanja vrijednosti krvnog tlaka (KT) koje su ispod ciljnih (<140/90 mm Hg) vrijednosti unatoč promjenama životnih navika i uzimanja diuretika i dvaju antihipertenzivnih lijekova koji pripadaju različitim skupinama u adekvatnim dozama. Prava prevalencija RH nije poznata. Temeljem studija može se zaključiti da je prisutna u 10-15 % pacijenata prethodno liječenih zbog hipertenzije. Prije postavljanja dijagnoze RH bitno je isključiti prividne [nepridržavanje liječenja, neadekvatno doziranje, nepravilnosti u mjerenju krvnog tlaka, pseudohipertenziju i hipertenziju bijele kute (white-coat hypertension)] i sekundarne uzroke. U isključivanju prividnih uzroka nezaobilazna je važnost ambulatornog nadziranja krvnog tlaka (ambulatory blood pressure monitoring - ABPM) što postaje nezaobilazni dio dijagnostičkog postupka obrade i praćenja pacijenata s RH. Upotrebom 24h ABPM bilježi se visoki udio bolesnika koji su non-dipper-i (omogućava razlikovanje od hipertenzije bijele kute, maskirne hipertenzije). Stoga je razumna preporuka o rutinskoj upotrebi ABPM u inicijalnoj evaluaciji bolesnika s RH kao i u praćenju terapijskih modifikacija u cilju postizanja vrijednosti krvnog tlaka ispod 140/90 mm Hg. Debljina, poremećaji sna, sindrom OSA, visoki unos soli u prehrani, ortostatska hipotenzija, autonomna disfunkcija, starija dob, dijabetička neuropatija i kronična bubrežna bolest (KBB) navode se kao čimbenici za non-dipper-e. Prije postavljanja dijagnoze hipertenzije rezistentne na medikamentnu terapiju bitno je provoditi standardizirani postupak probira na nekoliko razina, a radi isključenja potencijalnih sekundarnih uzroka i selektirati bolesnike koji će imati korist od daljnjih novih postupaka liječenja poput renalne denervacije. Znajući kolika je važnost standardiziranog postupka probira bolesnika s RH smatrali smo bitnim predočiti važnost ove multidisciplinarne obrade.Resistant hypertension (RH) is a condition that confers a high cardiovascular risk to the patient due to both persistent blood pressure elevation and the high prevalence of comorbidities and organ damage. Hypertension is defined as resistant (RH) to treatment when a therapeutic strategy that includes appropriate lifestyle measures plus a diuretic and two other antihypertensive drugs belonging to different classes at adequate doses fails to lower blood pressure (BP) values to <140 and 90 mm Hg, respectively. Prior to diagnosing a patient as having RH, it is important to document adherence and exclude white-coat hypertension, inaccurate measurement of BP, and secondary causes. Ambulatory BP monitoring (ABPM) has become an important tool in the diagnosis and follow-up of hypertensive patient, and it is even more important in the evaluation of those with resistant RH. Among patients with RH, it is very important to select patients with standardized stepwise screening: ABPM of resistant hypertensives has a circadian profile with a high proportion of nondipping. The possible reasons for the absence of dipping are sleep disturbance, obstructive sleep apnea, obesity, high salt intake in salt-sensitive subjects, orthostatic hypotension, autonomic dysfunction, chronic kidney disease, diabetic neuropathy, and old age. It seems reasonable to routinely use ABPM in the initial evaluation of all resistant hypertensive patients. In a significant number of these patients, ABPM will also be an essential tool in follow-up, especially regarding the possible effects of all therapeutic maneuvers that are devoted to bringing BP into the target ranges. The potential success of other therapeutic options such as renal denervation depends on the ability to select patients most likely to benefit

Idiopathic hypoparathyreoidism, reversible cardiomyopathy and nephrogenic diabetes insipidus - case report

We are presenting a case of a 36-year-old patient with idiopathic hypoparathyroidism and reversible dilated cardiomyopathy as a result of hypocalcaemia. Twelve years later, the patient presented a picture of nephrogenic diabetes insipidus, which according to available literature has so far not yet been described