Lubuška jama (-521 m)

Istraživanja Lubuške jame provedena su tijekom 12. - 19 rujna 2000. i 01. - 14. kolovoza 2001. godine. Poljski speleolozi iz speleoloških društava Bobry Żagań i Gawra udružili su snage s članovima SO PDS Velebit da bi istražili jamu. Ulaz je otkriven 11. rujna 2000. godine dok su speleolozi istraživali na lokacijama jugoistočno od Trojame, jednog od ulaza u jamski sustav Lukina jama - Trojama. Istraživanja jame (pod imenom SOV-PL2) počela su već idućeg dana. Trebalo je 6 dana za izradu nacrta jame do dubine -262 m, iako su se speleolozi spustili još 50 m dublje. Zbog manjka opreme i jakih kiša istraživanja su prekinuta da bi se nastavila u rujnu iduće godine kada je osvojen veliki meandar i jama je istražena do 521 metra dubine (Furtak 2001, Furtak and Pilecki 2001). Tlocrt Lubuške jame pokazuje da se jama približuje sustavu Lukina jama - Trojama, što otvara mogućnost spajanja s meandrom u Trojama ispod 400 m dubine (horizontalno se nalaze na 100 m udaljenosti). U tom slučaju dubina sustava bi se povećala na 1412 metra s obzirom na ulaz u Lubušku jamu, koji se nalazi na 1495 m nadmorske visine

Forest floor fuel loads and carbon stocks in aleppo pine forests on island of Mljet

Sa stajališta šumskih požara, šumska prostirka se promatra kao potencijalno gorivo, no njena uloga i značaj u izmjeni tvari i energije, a poglavito ugljika u kontekstu aktualnih globalnih klimatskih promjena su veliki. Zbog toga se informacije o šumskoj prostirci tradicionalno koriste u modelima za procjenu opasnosti od šumskih požara te modelima za predikciju ponašanja i širenja šumskih požara, a u novije vrijeme i za procjenu emisija ugljika i drugih plinova te kvantificiranje zaliha ugljika. Glavni ciljevi ovog rada su: određivanje debljine, gustoće i količine pothorizonata šumske prostirke uz pripadajuće zalihe ugljika u sastojinama alepskog bora te izrada regresijskih modela debljine i količine šumske prostirke te debljine i zalihe ugljika, po pothorizontima i ukupno. Uzorkovanje šumske prostirke obavljeno je na području NP Mljet, u sastojinama alepskog bora, po debljinskim razredima: 0–50 cm, 100–150 cm i 200–250 cm opsega. Uzorkovanje je obavljeno po pothorizontima, a količine i udio organskog ugljika određene su za svaki pothorizont zasebno. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da sastojine alepskog bora vežu značajne količine ugljika u svojoj prostirci, no uvjeti i zakonitosti nisu još dovoljno proučeni. U prilog tomu govore značajno veće debljine i količine šumske prostirke u sastojinama alepskog bora od onih do sada poznatih, pa je tako ispod stabala opsega 200–250 cm utvrđena srednja debljina prostirke od 9,0 cm i procijenjena količina od 94,3 Mg ha–1 sa zalihom ugljika od 37 Mg C ha–1. Regresijskom analizom utvrđena je statistički značajna veza debljina šumske prostirke s količinama prostirke i zalihama ugljika, te su dani regresijski modeli za OL pothorizont, zatim za OF1,OF2 i OH zajedno, kao i za ukupnu prostirku. Rezultati ovog istraživanja imaju praktičnu vrijednost u jednostavnijem kvantificiranju količina goriva i zaliha ugljika u šumskoj prostirci sastojina alepskog bora, koje se potom mogu koristiti u navedenim modelima. Inventarizacija šumskih goriva predstavlja osnovu za parametrizaciju i operativnu primjenu navedenih modela u Hrvatskoj.From the aspect of forest fires, the forest floor is considered a potential fuel: however, in the context of current global climate change it plays an exceptionally important role in the exchange of matter and energy and of carbon in particular. For this reason, forest floor data are traditionally used in forest fire danger rating and in fire behavior and spread models. More recently they have also been used to estimate emissions of carbon and other gasses and to gasses and to quantify carbon stocks. The main objectives of this study are to a) determine the depth, bulk density and fuel load for each forest floor horizon with the associated carbon stock in Aleppo pine stands and b) develop regression models that relate forest floor depth to forest floor fuel load and forest floor depth to forest floor carbon stock, for horizons and for the entire forest floor. Forest floor sampling was carried out in Aleppo pine stands situated in Mljet National Park, per 0-50 cm, 100-150 cm and 200-250 cm circumference classes. Each forest floor horizon was sampled separately, and fuel load and organic carbon content were determined for each horizon. Our results suggest that Aleppo pine stands contain significant carbon stocks in the forest floor, but relations and processes that influence these stocks have not been sufficiently studied. This is supported by significantly greater forest floor depths and fuel loads in Aleppo pine stands than previously reported. Thus, the mean depth of forest floor of 9.0 cm, fuel load of 94.3 Mg ha-1, and carbon stock of 37 Mg C ha–1 were determined under trees with a 200-250 cm circumference class. Regression analysis revealed a statistically significant relationship between depth and fuel load and between depth and carbon stock. Regression models were given for the OL horizon, the OF1,OF2 and OH horizons, as well as for the entire forest floor. Our results have practical value as they will allow reliable quantifications of forest floor fuel loads and carbon stocks in Aleppo pine stands by using easily measurable fuel characteristic, which can then be applied in the aforementioned models. The forest fuel inventory provides the basis for parameterization and operational use of a number of forest resource management applications in Croatia

Količine goriva u šumskoj prostirci sastojina hrasta crnike (Quercus ilex L.) i hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.)

The application of newer remote sensing methods, such as aerial and terrestrial lidar scanning and the use of "Structure-from-motion" (SfM) photogrammetry, complemented field data collection and enabled 3D mapping of forest fuel layers, greatly simplifying and improving their characterization. However, these methods are not suitable for quantifying forest floor characteristics. For this purpose, it is still necessary to collect data using classical field methods, determining the presence of subhorizons and their depth, while the characteristics of the forest floor: bulk density, load, carbon concentration and carbon stock are determined in the laboratory. Therefore, it is still common practice to create regression equations that allow operatives to determine the amount of available forest floor fuel and the carbon stock it contains based on the depth of the forest floor, which is an easily measurable variable, or to determine forest floor loading by subhorizon and overall. Forest floor information is used in models for predicting forest fire behavior and spread, in fire effects models, in planning and monitoring mechanical fuel reduction, in quantifying fuel consumption and smoke emissions, in quantifying carbon stocks, in describing habitat and its productivity, and in planning for preparedness. As stands of holm oak (Quercus ilex L.) and pubescent oak (Quercus pubescens Willd.) are located in the Mediterranean part of Croatia, where the risk of forest fires is the highest, and the previously published data on the forest floor are not suitable for the models, the main objectives of the research were to determine the depth, bulk density and load of individual subhorizons of the forest floor and to create regression equations that allow estimating the amount of available fuel in the forest floor based on its depth. Sampling of forest floor in holm oak stands (60, 90 and 100 years old) was conducted on the islands of Lastovo and Mljet, while sampling in pubescent oak stands (53 and 90 years old) was conducted in Dugopolje and Biograd na Moru. The amount of forest floor and OC stock in old stands of holm oak and pubescent oak is twice as small as in old stands of Aleppo pine and Dalmatian black pine. This suggests that pine stands have a significantly greater amount of potentially available fuel in the forest floor and are therefore potentially more at risk from fire, but also that they store twice as much carbon in the forest floor. In this study, for the first time in Croatia, bulk densities of individual subhorizons of the forest floor were determined for holm oak and pubescent oak and regression equations were created that allow estimating the amount of available fuel in the forest floor based on its depth per subhorizon and overall. The results of this research have practical value in simpler quantification of forest floor fuel loading, which is important for operational use of models to predict forest fire behavior and spread, but they can also be used in other models mentioned earlier.Primjena novijih metoda daljinskih istraživanja, kao što su zračno i terestričko skeniranje lidarom te primjena „Structure-from-motion“ (SfM) fotogrametrije nadopunila je terensko prikupljanje podataka i omogućila 3D kartiranje slojeva šumskih goriva čime se značajno pojednostavnila i unaprijedila njihova karakterizacija. Ove metode, međutim, nisu uporabive za kvantificiranje značajki šumske prostirke za koju se podatci i dalje trebaju prikupljati klasičnim terenskim metodama pri čemu se određuje prisutnost podhorizonata i njihova debljina dok se značajke prostirke: gustoća, količina, udjel i zaliha ugljika određuju u laboratoriju. Stoga je i dalje standardna praksa izrada regresijskih jednadžbi koje operativcima omogućuju da na temelju debljine šumske prostirke koja je lako mjerljiva varijabla, odrede količine raspoloživog goriva te zalihe ugljika u njoj, odnosno da na temelju debljina i gustoća pojedinih podhorizonata šumske prostirke odrede količine po podhorizontima i ukupno. Informacije o šumskoj prostirci koriste se u modelima za predikciju ponašanja i širenja šumskih požara, modelima učinka požara, zatim kod planiranja i praćenja mehaničke redukcije goriva, kvantificiranja potrošenog goriva i emisije dima, kvantificiranja zaliha ugljika, za opisivanje staništa i njegove produktivnosti te planiranje pripravnosti. S obzirom na to da sastojine hrasta crnike (Quercus ilex L.) i hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) pridolaze u mediteranskom dijelu Hrvatske gdje je opasnost od šumskih požara najveća, a podatci koji su o šumskoj prostirci do sada publicirani nisu prikladni za navedene modele glavni ciljevi istraživanja bili su utvrditi debljine, gustoće i količine pojedinih podhorizonata šumske prostirke te izraditi regresijske jednadžbe koje omogućuju procjenu količine raspoloživog goriva u šumskoj prostirci temeljem njene debljine. Uzorkovanje šumske prostirke u sastojinama hrasta crnike (starosti 60, 90 i 100 god.) obavljeno je na otocima Lastovu i Mljetu, dok je uzorkovanje u sastojinama hrasta medunca (starosti 53 i 90 god.) obavljeno u okolici Dugopolja i Biograda na Moru. Količina šumske prostirke i zaliha OC u starim sastojinama hrasta crnike i hrasta medunca dvostruko je manja u odnosu na stare sastojine alepskog bora i dalmatinskog crnog bora. Na osnovu toga može se reći da borove sastojine imaju značajno veću količinu potencijalno raspoloživog goriva u šumskoj prostirci te su zbog toga potencijalno ugroženije požarima, ali i da pohranjuju dvostruko više ugljika u šumskoj prostirci. U ovoj su studiji za sastojine hrasta crnike i hrasta medunca, po prvi puta za Hrvatsku, određene gustoće pojedinih podhorizonata šumske prostirke te su izrađene regresijske jednadžbe koje omogućuju procjenu količine raspoloživog goriva u šumskoj prostirci temeljem njene debljine po podhorizontima i ukupno. Rezultati ovog istraživanja imaju praktičnu vrijednost u jednostavnijem kvantificiranju količina goriva, što je važno u operativnoj primjeni modela za predikciju ponašanja i širenja šumskih požara, ali se mogu koristiti i u ostalim, prethodno spomenutim modelima

Speleološka ekspedicija “Velebita 2005”

U razdoblju od 30. srpnja do 14. kolovoza 2005. godine 26 speleologa izmjenjivalo se u istraživanjima u Jamskom sustavu Velebita u kojem je dosegnuta dubina od -941 metar. Ova je jama treća po dubini u Hrvatskoj i ima podzemnu vertikalu od 513 metara. Jama Velebita prošle je godine istražena do dubine od -580 m, a ove godine četrdeset metara iznad starog dna pronađen je ulaz u nove dijelove jame. Velika količina vode i uski prolaz zaustavili su speleologe na dubini od -941 m. U istraživanju su osim članova SO PDS Velebit (34) iz Zagreba sudjelovali i speleolozi iz SO HPD Mosor iz Splita (2), SO PD Dubovac iz Karlovaca (1), SD Samobor (1), Hrvatskog biospeleološkog društva (2) i SO HPD Željezničar iz Zagreba (1), te PD Castrum Iovia iz Ludbrega (1). Vođa ekspedicije bio je Darko Bakšić

Velebita- Nova duboka jama na Sjevernom Velebitu

Potencijalni ulaz u novu jamu otkriven je 31. srpnja 2003 tijekom tradicionalnog speleološkog logora koji se svake godine održava na Sjevernom Velebitu. Dobila je ime Velebita. Prvih 105 m jame je koljenaste morfologije nakon koje se otvara velika vertikala istražena do 376 m dubine. Nastavak istraživanja se očekuje u 2004. godini

Xantipa (-323 m)

Ulaz u jamu Xantipa pronašli su 23. srpnja 1994. godine slovački speleolozi Brano Šmida i Jano Vykoupil. Iste je godine u tri akcije jama istražena do dubine od 313 m. U 1995. godini nastavljeno je istraživanje jame Xantipa tijekom pet dana, no krajnja dubina nakon proširivanja suženja povećana je za samo 10 m (-323 m).Promjer ulazne vrtače Xantipe veći je od 200 m, pa svojom veličinom i izgledom predstavlja jednu od atraktivnijih i impozantnijih krških pojava na Hajdučkim i Rožanskim kukovima. Sve stijene ulazne vrtače su vertikalne, s jakim pukotinama i velikim škrapovitim udubljenjima. Zapadna, u donjem dijelu prevjesna, stijena vrtaće visoka je oko 150 m. Slovački su se speleolozi u ulaznu vrtaču Xantipe spustili s jugoistočne strane. Prvim skokom od 15 m dolazi se na strmu travnatu kosinu, iz koje se prelazi u 30 m dugu vertikalnu pukotinu. Odavde se s krševito-glinovite police 5-metarskim skokom dolazi na prostranu snježnu, mjestimično zaleđenu površinu, dimenzija 75 x 35 m. Snježna je ploha od ruba stijena odvojena 4 m dubokim i 1 do 2 m širokim otopljenim jarkom. Pod jugozapadnom stijenom vrtače, 4 m iznad dna ledene plohe, nalazi se špiljski otvor dimenzija 5 x 3 m. On prelazi u vertikalu od 15 m, koja završava ledom. Direktno ispod visoke sjeverozapadne prevjesne stijene nalazi se dvostruki ulaz, širok 3 i dug 12 m, koji vodi u 200-metarsku vertikalu. Ulazni dio vertikale ima izduženi oblik i širok je 1 do 2 m. Na 60 m dubine prostor se proširuje, pa širina iznosi 10 do 12 m, tako da je poprečni presjek ovalan. Na ovoj dubini završava ledeni čep, dok su stijene duž cijelog profila do dubine od 220 m i dalje obavijene ledenom korom debljine 2 do 3 cm. Na 100 m dubine poprečni profil produljuje se na 20 m i takav se pruža do kraja vertikale. Na dnu ulazne vertikale nalazi se veliki ledeni blok dimenzija 8 x 4 x 5 m, koji se ovamo srušio između dvije ekspedicije, 1994. i 1995. godine. Jama se dalje nastavlja ledenom kosinom dugom 50 m, smještenom u 8 m visokom i 2 do 4 m širokom kanalu nagiba 40°, nazvanom Bob staza. Kanal se postupno širi s lijeve strane dimnjakom profila 4 x 15 m. Stijene ovog kanala bile su obložene ledenim injem. Završni dijelovi jame imaju oblik 15 m dugog pukotinskog prostora visine 20 m i širine oko 3 m. Na dnu ove pukotine bilo je 40 cm široko suženje zatrpano blokovima. Ova dubina (313 m) dosegnuta je 1994. godine. U 1995. godini blokovi su maknuti i prošlo se u 10-metarsku pukotinsku vertikalu širine 1,5 m, koja završava izuzetno uskim suženjem širine 3 do 5 cm. Ovaj se opis ulazne vrtače, odnosno ledene police, odnosi na zapažanja iz 1994. godine. Već sljedeće godine ulazni otvori spojili su se u jedan jedinstveni otvor. Čitava situacija narednih se godina promijenila, pa je cijela ledena ploha na dnu ulazne vrtače bila prekrivena blokovima, kršjem i glinovitim nanosom. Ledena se površina smanjila, a rubni jarak između stijena i ledene površine se povećao. Istraženi prostori u jami Xantipi su prema Šmidi (1999) vrlo vjerojatno samo rubni dijelovi velikog podzemnog sustava. On pretpostavlja da se genetski starije, paralelne vertikale nalaze neposredno ispod velikog ledenog čepa, te da su one međusobno spojene bočnim prolazima. Slićna situacija zamijećena je u mnogim jamama na sjevernom Velebitu, a najbolji primjer je Slovačka jama. Za vrijeme vrućih ljetnih dana na ledenoj plohi u dnu ulazne vrtače Xantipe izmjerena je temperatura od +1,2 °C (Košel), a dno vrtače čak niti u podne nije bilo osvijetljeno direktnim sunčevim svjetlom. Noću, za vedrog vremena, inverzni se uvjeti još jače ističu - stvara se gusta magla, čija gornja granica seže 20 m visoko iznad ledene plohe. Po izlasku iz magle osjeća se nagla temperaturna promjena, veća i od 10 °C. U ulaznoj vertikali Xantipe prisutna je stalna nakapnica, a osjeća se i stalno strujanje zraka u smjeru unutrašnjosti jame. Za manje sunčanog vremena strujanje zraka slabije je izraženo. Na dnu jame, u oba suženja osjeća se jako strujanje zraka u smjeru izlaza. U samoj jami je prema navodima Šmide (1999) temperatura ispod 0 °C