Prikaz knjige: Skupina autora - Iz forenzične psihijatrije 2

Pet godina nakon tiskanja prve knjige "Iz forenzične psihijatrije" tiskana je 2007. godine i druga knjiga pod nazivom "Iz forenzične psihijatrije 2". Urednici knjige su: Tija Žarković Palijan i Dražen Kovačević (ISBN 978-953-267-012-7), a nakladnici su Ceres d.o.o. Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Kutina i Neurop¬sihijatrijska bolnica "Dr. Ivan Barbot" Popovača. Godina izdavanja: 2007. Tvrdni uvez, 445 str. Knjiga je rezultat rada i suradnje stručnjaka iz Neuropsihijatrijske bolnice Popovača i drugih ustanova i sustava koji kroz svoj svakodnevni rad kontkatiraju i razmjenjuju informacije, znanja i iskustava. Autori knjige su liječnici, specijalisti psihijatri, psiholozi, suci i drugi, svi bogatog stručnog iskustva i znanstvenih postignuća na mnogim područjima svog djelovanja. Autori su i stručnjaci iz Neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivan Barbot" Popovača, Klinike za oftamologiju KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju KB Dubrava Zagreb, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinike za opću i forenzičku psihijatriju PB Vrapče Zagreb, Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakultata Sveučilišta u Rijeci, Općinskog suda u Zagrebu, Psihijatrijske klinike KB Osijek, Doma zdravlja Medveščak Zagreb, Visoke policijske škole Zagreb, Hrvatskih željeznica holding d.o.o. Zagreb, Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predstavljanja knjige održana su u Sisku, Zagrebu i Dubrovniku - uvijek uz veliki interes javnog mijenja

ADJUSTMENT TO THE SINGLE LIFE OF ELDERLY PERSONS

Opći cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kako teče prilagodba osoba starije životne dobi na život bez bračnog partnera, odnosno na samački život. U istraživanju je sudjelovalo 230 ispitanika u dobi iznad 65 godina života u šest gradova Sisačko-moslavačke županije. Ispitanici su bili podijeljeni u svije skupine. Prvu skupinu činile su osobe koje su ostale bez bračnog partnera u vremenu do prije 6 mjeseci (proces žalovanja još traje), a drugu osobe koje su ostale bez bračnog partnera u vremenu od prije 3 godine i više (proces žalovanja bi trebao biti dovršen). Istraživanje je provedeno u kolovozu, rujnu i listopadu 2001. godine. Na temelju dobivenih rezultata pokazalo se da su se ispitanici obiju skupina teško prilagodili na samački život, odnosno da procjenjuju svoju prilagodbu na život bez bračnog partnera lošom i vrlo lošom. Nadalje, dužina života bez partnera ne utječe značajno na razinu uspješnosti prilagodbe, jer u obje skupine ispitanika proces prilagodbe još traje i neizvjesnog je ishoda. Značajne razlike između ispitanika muškog i ženskog spola javljaju se na varijablama obrazovnog statusa i materijalnih prilika, a nešto manje značajne kod samoprocjene zdravstvenog stanja, kvalitete apetita i sna, te zadovoljstva učestalošću posjećivanja od strane djece i članova obitelji.The global aim of this research was to establish the process of adaptation of the elderly people to the life without a spouse, that is, to single life. The research involved 230 people aged 65 and above and was conducted in six towns of County Sisačko-Moslavačka. People were divided into two groups; the first one consisted of people who had lost their spouse 6 months before the research took place (the grieving process is still present). In the second group were people who had lost their spouse three years ago (the grieving process should had been over). The research was conducted in August, September and October 2001, using the special questionnaire created specially for that purpose. On the basis of the results, the research has shown that people in both groups had problems in adapting to the single life; they assess their adaptation to be bad or very bad. Furthermore, the length of life without a spouse does not have a significant affect on the level of adaptation because in both groups the process is still ongoing, with a doubtful outcome. Significant differences between the people of the opposite gender were shown on the educational and material status variables. Less significant were the differences in self-assessment of the physical health, the quality of the appetite and sleep, and the satisfaction with regard to the frequency of their children’s visits and the visits of the family members

CENTAR ZA ŽENE "ADELA" SISAK

U radu je prikazana nevladina organizacija Centar za žene Adela iz Siska. Centar za žene Adela od 2003. godine pruža pomoć i podršku žrtvama obiteljskog nasilja. Nadalje udruga se bavi i ekonomskim osnaživanjem žena. U radu su pobliže prikazane aktivnosti udruge te projekti koje udruga provodi

Ekstremni primjer izgaranja na poslu - sindrom karoshi

Karoshi sindrom je pojam kojim se označava ekstremni negativni stres i izgaranje na poslu koje rezultira iznenadnom smrti, a što se povezuje s prekomjernim radom, kompliciranim i previsokim zahtjevima koji se postavljaju radniku i izostankom adekvatne socijalne podrške, a često se povezuje i sa sindromom mobinga. Srčani ili moždani udar ili suicidalni izlaz, uzrokovani nakupljenim negativnim stresom zbog "predoziranja poslom", najčešća su posljedica. Iznenadnoj smrti često prethodi kronični umor, depresivni poremećaj, te latentna ili manifestna suicidalnost, pa se karoshi sindrom ponekad doživljava i kao samoubojstvo poslom

ALZHEIMER\u27S DISEASE AND THE FAMILY

U ovom radu prikazana su osnovna obilježja socijalno-medicinskog problema Alzheimerova bolest i posljedičnih poteškoća u funkcioniranju obitelji. Alzheimerova bolest je bolest stanica moždane kore i okolnih struktura, a karakterizira je brza progresivnost i ireverzibilnost, te oštećenja živčanih stanica. To je duga i teška bolest, za sada neizlječiva, iscrpljujuća za oboljelog i njegovu obitelj. Manifestira se kao zaboravljivost, izgubljenost u vremenu i prostoru, nemogućnost samostalnog življenja, što dovodi do potpune ovisnosti o stalnoj skrbi i njezi druge osobe, te socijalne izoliranosti oboljelog i njegove obitelji, jer ponašanja oboljelog za društvo postaju neprihvatljiva. U obitelji dolazi do preraspodijele uloga, te emotivnog i materijalnog iscrpljenja. Postojeći domovi umirovljenika i socijalno-zdravstvene ustanove zbog komplikacija simptoma i poremećaja u ponašanju, nerado zbrinjavaju te bolesnike, mnoge udomiteljske obitelji iz sustava socijalne skrbi nisu stručno osposobljene za taj posao, a obiteljska solidarnost i zadržavanje oboljelog u obitelji vremenom postaje nedostatna. Članove obitelji potrebno je obuhvatiti odgovarajućim psihosocijalnim terapijskim tretmanom u svrhu osnaživanja i podrške, uz prigodnu edukaciju i informiranost o obilježjima, tijeku i prognozi ove bolesti. Za sada u je Hrvatskoj moguće zbrinjavanje takvih bolesnika samo u nekoliko odjela unutar psihijatrijskih bolnica, a članovi obitelji najčešće su prepušteni sami sebi. U NPB «Dr. I. Barbot» u Popovači započinje provođenje projekta za potpunu skrb oboljelih od Alzheimerove bolesti, a počet će djelovati i odgovarajuće savjetovalište za podršku članovima njihovih obitelji.In this paper the basic features of the social and medical problem of Alzheimer\u27s disease will be presented, well as the consequential difficulties in family functioning. Alzheimer\u27s disease is an illness of the cerebral cortex cells and surrounding structures. It is characterised by rapid progressiveness, irreversibility and nerve-cell damage. Alzheimer\u27s is a long and serious disease, at present incurable, exhausting for the patients and their families. It is manifested as forgetfulness, disorientation in time and space, and an inability to live autonomously which leads to complete dependance on constant care by another person, and finally to social isolation of the patients and their families, since the behaviour of the patient becomes unacceptable for society. This results in a redistribution of roles in the family, as well as in emotional and financial exhaustion. The existing homes for the elderly and social-health institutions, due to complications of symptoms and disorders in behaviour, avoid taking these patients into care, many foster families from the social welfare system are not qualified to look after them, while family solidarity and keeping the patient within the family ultimately becomes insufficient. Family members need to be included in adequate psychosocial therapeutical treatment with the goal of enforcement and support, in addition to receiving training and information on the characteristics, course and prospects of this disease. In Croatia there are currently only a few wards within psychiatric hospitals that take such patients into care, thus leaving family members mostly on their own. In the Neuro-Psychiatric Hospital «Dr. I.Barbot» in Popovača the realisation of a project for complete care of Alzheimer\u27s disease patients has begun as well as the establishment of a corresponding advisory support centre for members of their families