65 research outputs found
Zajednica filozofskih istraživaÄa kao metoda u ranom bioetiÄkom obrazovanju
āCommunity of inquiryā is a concept introduced by Charles Sanders Peirce, and was
originally restricted to the practitioners of scientific inquiry. M. Lipman (2003) expanded
this concept by moving it into a broader setting ā the classroom. He converted the classroom
into a community of inquiry, in which āstudents listen to one another with respect, build
on one anotherās ideas, challenge one another to supply reasons for otherwise unsupported
opinions, assist each other in drawing inferences from what has been said, and seek to
identify one anotherās assumptions.ā David Kennedy (2012) claimed how āLipman, taking
a cue from his friend and mentor Justus Buchler, developed and called ācommunity of
philosophical inquiryāā the most appropriate way to practice with students the philosophical
curriculum that he had developed. This idea is also a philosophical one, and it has a farreaching implication, both practical and theoretical ā for learning theory, for theory of
teaching, for argumentation theory, for theory of knowledge, for group psychology, for
moral education, and perhaps, ultimately of the greatest importance, for grounded political
theory and practice.ā In various and different approaches to philosophy with children, we
can find a community of philosophical inquiry as one of the main methods. For instance,
a community of philosophical inquiry is one of the methods used in Ethics and Values
Education: āThe term ethics and values education (EVE) applies to all aspects of education
which either explicitly or implicitly relate to ethical dimensions of life and are such that can
be structured, regulated and monitored with appropriate educational methods and tools.ā
(Strahovnik, 2015). Leaning on the cited definition of EVE, if we focus specifically on the
issues of the contemporary world with its ecological crisis and rapid digitalization, we can
set the relation of the ethical dimensions of life as a bioethical question. Using methodology
for the community of philosophical inquiry as a basis for bioethical questioning, we can
satisfy the need for innovative and effective bioethical education from an early age. In my
lecture, I will show how the community of philosophical inquiry can be connected with bioethical topics such as the relationship between man and wild animals, man and plants,
man and nature in global, etc.āZajednica istraživaÄaā je pojam koji je uveo Charles Sanders Peirce i izvorno je bio ograniÄen
na znanstvenike. M. Lipman (2003) Å”iri ovaj pojam tako Å”to ga smjeÅ”ta u Å”ire okruženje ā
uÄionicu. Lipman pretvara uÄionicu u istraživaÄku zajednicu, u kojoj se uÄenici meÄusobno
sluÅ”aju s poÅ”tovanjem, nadograÄuju ideje jedni drugima, izazivaju jedni druge na iznoÅ”enje
argumenata za drugaÄija, nepodržana miÅ”ljenja, pomažu jedni drugima u dolaženju do
zakljuÄaka iz onoga Å”to je reÄeno. David Kennedy (2012) tvrdi kako je āLipman, uzimajuÄi
teoriju svog prijatelja i mentora Justusa Buchlera, razvio āZajednicu filozofskih istraživaÄaā ā a
to je najprikladniji naÄin prakticiranja filozofskog kurikuluma s uÄenicima. Ovo je isto tako
filozofska ideja koja ima dalekosežne implikacije, i praktiÄne i teorijske ā za teoriju uÄenja,
za teoriju pouÄavanja, za teoriju argumentacije, za teoriju znanja, za grupnu psihologiju,
za moralno obrazovanje, a možda i na kraju, Å”to bi se moglo smatrati od najveÄe važnosti,
za utemeljenu politiÄku teoriju i praksu.ā U razliÄitim pristupima filozofiji s djecom Äesto
nalazimo zajednicu filozofskih istraživaÄa kao jednu od osnovnih metoda. Primjerice,
zajednica filozofskih istraživaÄa jedna je od metoda koja se koristi u etiÄkom i vrijednosnom
obrazovanju. āPojam EtiÄko i vrijednosno obrazovanje (EVE) primjenjuje se na sve aspekte
obrazovanja koji se eksplicitno ili implicitno odnose na etiÄku dimenziju života i kao takve
se mogu strukturirati, regulirati i pratiti odgovarajuÄim obrazovnim metodama i alatimaā
(Strahovnik, 2015). OslanjajuÄi se na citiranu definiciju EVE-a, ako se usredotoÄimo na
pitanja suvremenog svijeta s njegovom ekoloŔkom krizom i rapidnom digitalizacijom,
odnos etiÄkih dimenzija života možemo postaviti kao bioetiÄko pitanje. KoristeÄi zajednicu
filozofskih istraživaÄa kao osnovu za bioetiÄko obrazovanje, možemo zadovoljiti potrebu za
inovativnim i uÄinkovitim bioetiÄkim obrazovanjem od najranije dobi. U predavanju Äu
pokazati kako se metoda zajednice filozofskih istraživaÄa može povezati s bioetiÄkim temama
kao Å”to su odnos Äovjeka i divljih životinja, Äovjeka i biljaka, Äovjeka i prirode u globalnom
svijetu itd
ODGOVORNOST I RAZUMIJEVANJE SLOBODE
CINAZ (Centar za izvannastavne aktivnosti Zadar) u svojoj lepezi ima i Radionicu za kritiÄko miÅ”ljenje. To je radionica u kojoj pokuÅ”avamo uÄenike srednjih Å”kola potaÄi da zapoÄnu kritiÄki percipirati stvarnost oko sebe, ne radi pukog kritiziranja, veÄ radi vlastite istine. Ova radionica održana 19. lipnja 2004., a na njoj su sudjelovali Tanja Äelica, Ivana KragiÄ, Marina Marelja, Thais PraiÄ, Karla Å voriniÄ i voditelj radionice Bruno Äurko. Sudionicima radionice je nekoliko dana prije održavanja bio podijeljen tekst o kojem su morali razmisliti
BIOETIÄKA PITANJA O ŽIVOTINJAMA U SPORTU
Animals are a part of sport industries, from the so-called traditions such
as fox hunting and bullfighting, horse and dog racing, to the cruel examples
of hare coursing, rodeo, and orangutan boxing (Thailand), to cock and dog
fights. These are prominent examples of animal exploitation serving our human
entertainment. In my presentation, I will try to identify some of the essential
questions considering animal use in sports. Some of these questions are: Can
we justify animal exploitation in the name of tradition? Can we take into
consideration the well-being of sport animals before, during, and after their
competitive career? How much could and should the imminent risk of animal
stress, injuries, and fatalities prevent us from their exploitation in sports? If
animals are ready to obey demands we set upon them, should we abuse them for
our entertainment and sport?Životinje su dio sportske industrije, od tzv. kulturnih tradicija kao Ŕto su
lov na lisice i borbe bikova, utrke konja i pasa preko izvrnutih primjera kao Ŕto
su Hare Coursing (psi koji love zeÄeve), rodeo ili boks orangutana (Tajland)
pa sve do borbe pijetlova ili pasa. OÄito se radi o iskoriÅ”tavanju životinja radi
naÅ”e, ljudske zabave. U izlaganju Äu pokuÅ”ati identificirati neka od najvažnijih
pitanja vezano uz upotrebu životinja u sportu. Neka od spomenutih pitanja su:
Možemo li opravdati iskoriŔtavanje životinja u sportu radi tradicije? Možemo
li uopÄe smatrati sportom sve te manje ili viÅ”e Äudne aktivnosti u kojima ljudi
ukljuÄuju životinje? Možemo li razmiÅ”ljati o dobrobit sportskih životinja prije,
tijekom i nakon natjecateljske karijere? Je su li životinje u sportu neopravdano
āiskoriÅ”teneā? Je li uopÄe opravdano koristiti životinje u sportske svrhe, s obzirom
na to da nema apsolutne potrebe da se to Äini? Koliko bi nas neizbježni rizici
od stresa, ranjavanja i smrtnost životinja trebalo i moglo sprijeÄiti za njihovo
iskoriÅ”tavanje u sportu? Ako je životinja spremna uÄiniti ono Å”to tražimo od nje,
trebamo li je iskoriŔtavati za naŔu zabavu i sport
Odgoj za kritiÄko miÅ”ljenje i medijska manipulacija
Kako mediji sve ÄeÅ”Äe manipuliraju informacijama i zloupotrebljavaju
informacije, potrebna nam je medijska pedagogija, ali i (novi) Å”kolski kurikulum koji sadržava upute i metodiÄke prijedloge kako djecu \u27uvježbati\u27 kritiÄkom promiÅ”ljanju svijeta oko sebe, tako i kritiÄkom procesuiranju informacija koje provode (novi) mediji.
Odgojno-obrazovne ustanove trebaju imati prepoznatljiv oblik \u27uÄenja\u27 za kritiÄko miÅ”ljenje. U Republici Hrvatskoj, osim nekih udruga, pojedinca i programa, organizirano uÄenje za kritiÄko miÅ”ljenje ne postoji. Dva su, manje-viÅ”e uspjeÅ”na, pokuÅ”aja da se u srednje Å”kole uvede nekakav oblik poticanja na kritiÄko miÅ”ljenje. S
jedne strane tu su Å”kolski debatni klubovi, a s druge strane izborni nastavni predmet Etika. Sigurno je kako je to malo, jer uvježbavanje za kritiÄno miÅ”ljenje mora poÄeti od prvih razreda osnovne Å”kole, naravno uz kvalitetan nastavak u srednjoj Å”koli
PHILOSOPHY WITH CHILDREN AND EDUCATION FOR HUMAN RIGHTS ā including workshop examples1
Philosophy with children officially begins with Matthew Lipman who initiated it in the 1970s. He was
prompted to do so by the fact that his students struggled with critical thinking. This encouraged him
to establish the Institute for the Advancement of Philosophy for Children at Montclair State
University. Even though the movement has faced some criticism, it continues to spread around the
world. The reason for this are the methods used, i.e. stories, games, conversations, questions, etc.,
as well as the topics analysed. Philosophy with children addresses numerous topics, while this paper
will focus on human rights, more specifically, what human rights are, what the most important
human rights are, and how they might be violated. In order to make this subject matter more
accessible to children, at the end of the paper, an overview of two workshops is given, which may
be applied to the subject of human rights in practicing philosophy with children
- ā¦