Co-occurrence of risky lifestyle behavior with overweight, excess abdominal fat and high blood pressure - case oriented approach [Zajednička pojavnost rizičnog ponašanja i prekomjerne tjelesne težine, abdominalne debljine i visokog tlaka - studija slučajeva]

The objective was to estimate the proportion of cases developed interim risk factors (INTF: overweight, excess abdominal fat, high blood pressure) in relation with behavioral risk factors (BEHF: smoking, heavy alcohol intake, unhealthy diet, physical inactivity). NOBIR group was defined as cases with no BEHF and BIR as those with them. Both groups show higher proportions of INTF in older age. The increase by age varies of twofold (overweight: 13.2-29.2 for men, 18.1-42.6 for women) to six fold (high blood pressure: 4.6-26.5 for men, 6.6-40.8 for women) in proportions. Women show higher proportions of INTF than men in both groups, but BIR group shows higher proportions than NOBIR in all the age groups taking the both gender together. As a BEHF the physical inactivity has a markedly increase with age (from 4% to more than 25%). Smoking is the only BEHF decreasing in oldest for all the INTF

Kultura bolesničke sigurnosti utječe na prezentizam i apsentizam: presječno ispitivanje u hrvatskih zdravstvenih djelatnika

Healthcare workers have high rates of injuries and illnesses at the workplace, and both their absence from work due to illness (absenteeism) or working ill (presenteeism) can compromise patient safety and the quality of health care delivered. Following this premise, we wanted to determine whether presenteeism and absenteeism were associated with patient safety culture (PSC) and in what way. Our sample consisted of 595 Croatian healthcare workers (150 physicians and 445 nurses) who answered the short-form WHO Health and Work Performance Questionnaire and the Hospital Survey on Patient Safety Culture. The results have confirmed the association with both presenteeism and absenteeism in several PSC dimensions, but not as we expected based on the premise from which we started. Opposite to our expectations, lower job performance (as a measure of presenteeism) was associated with higher PSC instead of lower PSC. Absenteeism, in turn, was associated with lower PSC, just as we expected. These findings suggest that it is the PSC that shapes presenteeist and absenteeist behaviour and not the other way around. High PSC leads to presenteeism, and low PSC to absenteeism. We also believe that the presenteeism questionnaires should be adjusted to health care and better define what lower performance means both quantitatively and qualitatively in a hospital setting.Zdravstveni djelatnici imaju visoku stopu ozljeda na radu i bolesti vezanih uz rad. Njihova odsutnost s posla zbog bolesti (apsentizam), kao i prisutnost na poslu kad su bolesni (prezentizam), mogu ugroziti bolesnikovu sigurnost i kvalitetu pružene zdravstvene skrbi. Slijedeći tu pretpostavku, htjeli smo utvrditi jesu li, i kako, prezentizam i apsenzitam povezani s kulturom bolesničke sigurnosti. Naš je uzorak obuhvatio 595 zdravstvenih djelatnika (150 liječnika i 445 medicinskih sestara) koji su odgovorili na upitnik Svjetske zdravstvene organizacije za mjerenje zdravlja i radne učinkovitosti te Upitnik o kulturi bolesničke sigurnosti u bolnici. Rezultati su potvrdili povezanost prezentizma i apsentizma s nekoliko dimenzija kulture bolesničke sigurnosti, ali ne i pretpostavku od koje smo započeli istraživanje. Suprotno našim očekivanjima, niži radni učinak (kao mjera prezentizma) bio je povezan s višom – a ne nižom – kulturom bolesničke sigurnosti. Apsentizam je bio povezan s nižom kulturom, kao što smo i očekivali. Ovi rezultati upućuju na to da kultura bolesničke sigurnosti utječe na ponašanje zdravstvenih djelatnika, odnosno na njihov prezentizam i apsentizam, a ne obrnuto. Visoka kultura bolesničke sigurnosti dovodi do prezentizma, a niska do apsentizma. Također vjerujemo da se upitnici o prezentizmu trebaju specifično prilagoditi zdravstvenoj skrbi kako bi se kvantitativnim i kvalitativnim metodama preciznije utvrdio niži radni učinak

Zdravstvena politika u doba izbora

Članak koji čitate uvodni je dio pregleda programa zdravstvenih politika parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj. Nažalost, nikako nismo uspjeli uključiti sve parlamentarne stranke, međutim ovo je po prvi puta da je na jednom mjestu sakupljena i dokumentirana većina stranačkih zdravstvenih ciljeva i planova za provođenje istih. U dosadašnjim izborima zdravstvo nije bilo tema kojoj se pridavalo dovoljno pažnje što je moglo ostaviti dojam da u Hrvatskoj ne postoji stručnost u domeni zdravstvene politike. Dapače, zbog same specifičnosti struke i obrazovanja liječnika postoji dojam da uz potporu stranke "svaki" liječnik može postati dobar zdravstveni političar. To naravno ne znači da ne postoje liječnici s prepoznatljivim kredibilitetom eksperta u zdravstvenoj politici i u većini slučajeva upravo oni formiraju i planiraju stranačke zdravstvene politike

Overview of the causes of inacapablity of railway workers

Istraživanje je provedeno na 409 željezničkih radnika koji su u razdoblju od 5 godina pregledavani u Ustanovi za zdravstvenu skrb dr. Mijač. Cilj je bio analizirati tip i vrstu zdravstvenog pregleda, ocjenu radne sposobnosti te ustanoviti razloge zbog kojih su radnici bili privremeno ili trajno nesposobni. Analizirani su broj i vrsta pregleda te broj i vrsta ocjene radne sposobnosti. Žene je uključivalo 3,3 % pregleda, a 96,7 % muškarce, vjerojatno zbog specifičnosti željezničkog posla te je najveći broj pregledanih pripadalo dobnoj skupini 41-62. Obavljena su 62 prethodna, 672 periodična, 10 ciljanih i 28 kontrolnih pregleda. Ocjene radne sposobnosti bile su 772 (88,23 %) sposoban, 27 (3,09 %) nesposoban i 76 (8,68 %) privremeno nesposoban. Najviše je obavljeno periodičnih pregleda, na kojima je najčešća ocjena bila sposoban. Na izvanrednim i kontrolnim pregledima također je najčešća ocjena bila sposoban. Ocjene sposoban, privremeno nesposoban te nesposoban najčešće su bile donesene na periodičnim pregledima. Neki radnici bili su samo jednom privremeno nesposobni jer je njihova dijagnoza zahtijevala kratkotrajno liječenje, a neki više puta, sve dok je njihova bolest bila u fazi liječenja te su po završetku liječenja mogli biti sposobni ili trajno nesposobni, ovisno o ishodu liječenja. Trajno nesposobni radnici proglašeni su nakon što je liječenje završeno te zdravstveno stanje radnika nije ispunjavalo uvjete zdravstvene sposobnosti radnog mjesta a u nekim slučajevima i zbog dobi. Bolesti koje su najčešće bile razlog onesposobljavanja bile su širokog spektra, a najčešće se radilo o kardiovaskularnim bolestima, psihičkim, poremećajima, nereguliranim endokrinim poremećajima, bolnim sindromima, neurološkim poremećajima, bolestima oka i bolestima uha. Uzimajući u obzir psihičku i fizičku zahtjevnost željezničkog posla, važno je pravovremeno utvrditi bolesti i stanja željezničara, ograničavajućih za obavljanje posla na siguran način za njih same, ali i za okolinu. Za istaknuti je i važnost prethodnih pregleda koji bi odmah trebali eliminirati neadekvatne radnike u smislu zdravstvene sposobnosti, a naknadno i periodičnih, kontrolnih i izvanrednih pregleda, kojima se prate eventualne promjene u zdravstvenom statusu te na taj način smanjuje mogućnost incidenata, ozljeda na radu i profesionalnih bolesti.The research was conducted on 409 railway workers who were examined in a period of 5 years at the Institution for Health Care Dr. Mijač. The aim was to analyse the type and type of medical examination, assessment of work ability and to establish the reasons why workers were temporarily or permanently incapable. 3.3% of examinations included women and 96.7% men, probably due to the specifics of the railway jobs, and the largest number of examinations belonged to the age group 41-62. Periodic examinations were performed most frequently, at which the most frequent assessment was capable of work. At intentional and control examinations, the most common assessment was also capable. Grades capable, temporarily incapable, incapable were most often made at periodic examinations. Some workers were temporarily incapacitated only once because their diagnosis required short-term treatment, and some multiple times as long as their disease was in the treatment phase and may be able or incapable at the end of treatment depending on treatment outcome. Permanently incapacitated workers were declared after the treatment was completed, and the health condition of the workers did not meet the requirements of the health ability of the workplace or in some cases due to age. Considering the psychological and physical complexity of the railway work, it is important to identify in a timely manner the diseases and conditions of railway workers that restrict the performance of work in a safe way for themselves and for the environment. It is important to emphasize the importance of previous examinations which should immediately eliminate inadequate workers in terms of medical fitness, and subsequently periodic and control and extraordinary examinations, which monitor possible changes in health status and thus reduce the possibility of incidents, injuries and occupational diseases