Sekcija 2: Sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

Dostignuti su visoki dometi epidemiološkog nadzora klasičnih zaraznih bolesti, zahvaljujući uspostavljenoj mreži županijskih zavoda za javno zdravstvo s njihovim ispostavama na sveukupnom području Hrvatske uz mikrobiološku laboratorijsku dijagnostiku javnozdravstvenog značenja što predstavlja kvalitetnu osnovu za prvi stupanj nadzora nad pojavom neočekivanih incidentnih epidemijskih promjena, a koje mogu biti sredstvom bioterorizma

Sekcija 2: Sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

Dostignuti su visoki dometi epidemiološkog nadzora klasičnih zaraznih bolesti, zahvaljujući uspostavljenoj mreži županijskih zavoda za javno zdravstvo s njihovim ispostavama na sveukupnom području Hrvatske uz mikrobiološku laboratorijsku dijagnostiku javnozdravstvenog značenja što predstavlja kvalitetnu osnovu za prvi stupanj nadzora nad pojavom neočekivanih incidentnih epidemijskih promjena, a koje mogu biti sredstvom bioterorizma

Promišljanje daljnjeg razvoja hrvatskog javnozdravstvenog sustava

Hrvatski javnozdravstveni cilj u dvadeseti prvom stoljeću je očuvanje i unaprjeđenje zdravlja pučanstva, koristeći znanstveno utemeljene programe u sprečavanju i suzbijanju bolesti, te promicanje zdravlja. Za izvršavanje ovog cilja osnovane su   javnozdravstvene institucije koje čini Hrvatski zavod za javno zdravstvo s mrežom županijskih zavoda kao i drugi javnozdravstveni zavodi (Hrvatski zavod za medicinu rada, Hrvatski zavod za toksikologiju, Hrvatski zavod za transplantacijsku medicinu, Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja i Hrvatski zavod za mentalno zdravlje). Prezentirana organizacijska struktura omogućava horizontalno i vertikalno djelovanje i na lokalnim, odnosno županijskim razinama

Mikrobiološka dijagnostika u Hrvatskoj

Kategorizacija mikrobioloških laboratorija i zakonske obaveze Mikrobiološka djelatnost u Republici Hrvatskoj obavlja se u mikrobiološkim laboratorijima koji su podijeljeni na bolničke, izvanbolničke, specijalne i referentne mikrobiološke laboratorije (Prijedlog kategorizacije mikrobioloških laboratorija, Izvršni odbor Hrvatskog društva za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, od 5. rujna 2000. godine), kako slijedi. I. BOLNIČKI MIKROBIOLOŠKI LABORATORIJI A) opći bolnički laboratorij koji mora biti organizacijski dio svake opće bolnice. B) visokodiferentni bolnički laboratorij koji mora biti organizacijski dio svih kliničkih bolničkih centara i kliničkih bolnica. II. IZVANBOLNIČKI MIKROBIOLOŠKI LABORATORIJI A) javnozdravstveni laboratoriji u sklopu svih zavoda za javno zdravstvo. B) privatni laboratoriji III. SPECIJALNI LABORATORIJI Specijalni laboratoriji obrađuju samo posebnu mikrobiološku problematiku na visokodiferentnoj razini (virusološki, parazitološki, mikološki, bakteriološki, mikobakteriološki). Nalaze se u sklopu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) ili drugih zavoda za javno zdravstvo ili nekih specijalnih odnosno općih bolnica. IV. REFERENTNI LABORATORIJI Referentni laboratoriji se nalaze u sklopu referentnih centara ili su sami referentni centri. Specijalni i referentni mikrobiološki laboratoriji mogu biti u sklopu bolnice ili zavoda za javno zdravstvo

Hrvatski demografski rizici i EU

1910 godine u Hrvatskoj je živjelo 48,3 % stanovništva u dobi od 0-19 godina a svega 5,6 % osoba preko 65 godina. 2000 godine imali smo svega 24,5 % žitelja ispod 20 godina života ali zato 15,2 % u kohorti 65 i više godina ( 17% jesen 2005.) Najstravičnija predviđanja daje američki statistički ured koji za Hrvatsku u 2050 godini predviđa slijedeću redistribuciju stanovništva: dob 0-19 godina 18 % a 65 i više godina 29,6 % ukupnog stanovništva. Ako znamo da samo zdravstvena zaštita osoba preko 65 godina života je pet puta ( 500 % ) skuplja od zdravstvene zaštite osoba u generativnoj dobi jasno je da će takvo stanje trajnog međugeneracijskog konflikta dovesti do drž

Mikrobiološka dijagnostika u Hrvatskoj

Kategorizacija mikrobioloških laboratorija i zakonske obaveze Mikrobiološka djelatnost u Republici Hrvatskoj obavlja se u mikrobiološkim laboratorijima koji su podijeljeni na bolničke, izvanbolničke, specijalne i referentne mikrobiološke laboratorije (Prijedlog kategorizacije mikrobioloških laboratorija, Izvršni odbor Hrvatskog društva za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, od 5. rujna 2000. godine), kako slijedi. I. BOLNIČKI MIKROBIOLOŠKI LABORATORIJI A) opći bolnički laboratorij koji mora biti organizacijski dio svake opće bolnice. B) visokodiferentni bolnički laboratorij koji mora biti organizacijski dio svih kliničkih bolničkih centara i kliničkih bolnica. II. IZVANBOLNIČKI MIKROBIOLOŠKI LABORATORIJI A) javnozdravstveni laboratoriji u sklopu svih zavoda za javno zdravstvo. B) privatni laboratoriji III. SPECIJALNI LABORATORIJI Specijalni laboratoriji obrađuju samo posebnu mikrobiološku problematiku na visokodiferentnoj razini (virusološki, parazitološki, mikološki, bakteriološki, mikobakteriološki). Nalaze se u sklopu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) ili drugih zavoda za javno zdravstvo ili nekih specijalnih odnosno općih bolnica. IV. REFERENTNI LABORATORIJI Referentni laboratoriji se nalaze u sklopu referentnih centara ili su sami referentni centri. Specijalni i referentni mikrobiološki laboratoriji mogu biti u sklopu bolnice ili zavoda za javno zdravstvo

Izvješće o stanju i razvoju hrvatskog zdravstvenog sustava od 1990. do 1995. godine (The Report on the Condition and Development of Croatian Health System from 1990 to 1995)

 UVOD                   Ministarstvo zdravstva republike Hrvatske u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo izradilo je 1996. godine, za potrebe Zastupničkog doma Sabora RH, Izvješće o stanju i razvoju hrvatskog zdravstvenog sustava tijekom Domovinskog rata. Poradi ekstenzivnosti izvješće je djelomično skraćeno.                   1.  NASLIJEčENI ZDRAVSTVENI SUSTAV                   Nakon prvih demokratskih izbora preuzeli smo organizaciju zdravstvenog sustava koja je bila karakteristična za samoupravni socijalizam. Negativne strane tog sustava bile su nedefinirano vlasništvo i upravljanje, nedostatak financijskog stručnog nadzora, nekontrolirani i potpuno raspršeni sustav financiranja bez financijskih normativa i kontrole, te potpuni nedostatak cjelokupnog programa usklađenog prema broju stanovnika i nacionalnog dohotka. Pozitivna strana naslijeđenog sustava bila je vrlo dobar stručni kadar, školovan na domaćim ali većim djelom i na stranim učilištima. Naslijeđen je i kvalitetan sestrinski kadar kao i dobro uhodane medicinske škole sa suvremenim nastavnim programima.                   Naslijeđena infrastruktura nalazi se u nedopustivo lošem stanju, daleko ispod razine nacionalnog dohotka. Komfor u naslijeđenim bolničkim kapacitetima te ordinacijama primarne zdravstvene zaštite u većini slučajeva je na razini tri do četiri puta niži od europske a preko polovina ukupnih kapaciteta ne zadovoljava uobičajene zdravstvene niti sanitarne normative. Naslijeđena oprema je zapuštena i zastarjela tako da je otpisana ukupno s preko 80% ukupne vrijednosti.                   Opisano stanje uzrokovalo je zdravstvene pokazatelje koje su bili značajno lošiji nego u zapadnuropskim zemljama ali u većini zdravstvenih područja bolji nego u drugim komunističkim zemljama. Ovo se osobito odnosi na prevenciju zaraznih bolesti. Sustav je karakterizirao potpuni nedostatak zdravstvenog prosvjećivanja, a zdravstveni pokazatelji bili su loše prikupljeni i nisu služili kao baza za organizacijske promjene

Pismo čitatelja objavljeno 1989. godine u listu Danas

Prije 22 godine u tjedniku Danas (broj 399. od 10. 10. 1989. godine)u rubrici „Pisma čitatelja“ objavljeno je pismo tri naša ugledna javnozdravstvena radnika (M. Ljubičić, Ž. Baklaić, M. Svjetličić) s prijedlogom o mogućim unapređenjima u organizaciji zdravstvene zaštite. U to je vrijeme vođena polemika o nezadovoljstvu pacijenata i građana zdravstvenom zaštitom. Od deklaracije o primarnoj zdravstvenoj zaštiti prošlo je desetak godina (Alma Ata, 1978. godine), pa se preispituje primjena u praksi novih načela i filozofije veće pravednosti među pojedincima i skupinama, bolje dostupnosti zdravstvene zaštite, odgovornosti i suradnje svih u zajednici za zdravlje građana. U Zagrebu je (godinu dana ranije) održana Međunarodna konferencije zdravih gradova (24. – 30. rujna 1988. godine). To je vrijeme demokratizacije društva, ali i vrijeme najave burnih i tragičnih događanja na ovim našim prostorima, naznaka moralne krize i nezadovoljstva građana nekim rješenjima, pa i u provođenju zdravstvene zaštite. Smatram da neki od prijedloga stručnjaka za bolju, učinkovitiju i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu za ono vrijeme, mogu biti od koristi i danas, naročito u vrijeme priprema novih izbora za Sabor 2011. godine