Prof. Dr. Valter Rukavina (1896.–1972.) – život između medicine i slikarstva

This article on the occasion of the 111th birthday of professor Valter Rukavina (Rijeka, 1896-1972) recalls this extraordinary personality who is remembered by local and national history as an excellent physician, infectionist, university professor, equally successful scientist and practitioner, scholar and a polyglot, art lover, and last but not least, an extraordinary self-taught painter… He graduated from secondary school in Sušak and studied medicine in Innsbruck, Graz, Vienna and Prague, where he received diploma in general practice in 1921. He started his career in Zagreb, then moved to Vrbovsko, Križevci, Osijek, and Zlatar as district physician. Meanwhile, at the Institute of Epidemiology he specialised in bacteriology, epidemiology, serology, hygiene, and medical chemistry. He successfully organised anti-typhus campaigns and mass vaccinations against scarlet fever and diphtheria, and established local healthcare stations. After a brief stay in Zagreb, in WW2 he was transferred to Bosnia, returned to Zagreb, and since 1946 until his death he had lived in his native Rijeka, where he started an infectious diseases department that later grew into the School of Medicine clinic. Being a practitioner and a scientist, he was interested in all aspects of infectious diseases and contiguous areas, and made a major contribution with his systematic research and successful implementation of preventive measures and complete eradication of the great brucellosis epidemic that broke out in Istria after WW2. In addition to the membership in a number of professional associations, professor Rukavina was also an active member of the Rijeka chapter of the Croatian Association of Visual Artists.U članku se u prigodi 111. godišnjice rođenja podsjeća na prof. dr. Valtera Rukavinu (Rijeka, 1896.–1972.) kao iznimnu ličnost koja se je u zavičajnoj i nacionalnoj povijesti podjednako uspješno afirmirala kao izvrstan doktor medicine, infektolog, sveučilišni profesor, podjednako uspješan praktičar i znanstvenik, erudit i poliglot, zaljubljenik u umjetnost, ali i osebujan slikar–samouk… Školovanje je započeo u Rijeci, maturirao je u Sušačkoj gimnaziji, studirao u Innsbrucka Graza i Beča i Praga gdje je 1921. promaknut na čast doktora opće medicine. Profesionalnu karijeru započeo je u Zagrebu, nastavio kao kotarski liječnik u Vrbovskom, Križevcima, Osijeku i Zlataru. U međuvremenu se je u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu usavršavao iz bakteriologije, epidemiologije, serologije, higijene i medicinske kemije. Na terenu uspješno provodi akcije na suzbijanju pjegavca i masovnog cijepljenja protiv škrleti i difterije, osniva zdravstvene stanice… Nakratko je u Zagrebu, tijekom rata biva premješten u Bosnu, vraća se u Zagreb, a zatim je od 1946. do smrti ponovno u Rijeci gdje pokreće odjel za zarazne bolesti koji će poslije prerasti u Kliniku Medicinskog fakulteta. Kao praktičara i znanstvenika zanimaju ga svi aspekti infektologije i graničnih područja, a najviše je postigao sustavnim istraživanjem i provedbom uspješnih mjera zaštite te konačnim iskorjenjivanjem velike epidemije bruceloze koja se u poslijeratnim godinama pojavila u Istri. Osim u više stručnih udruga, kao slikar samouk uspješno djeluje i u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske u Rijeci

Medico-Historical Considerations Relating to the Iconographic Representations of the Birth of the Blessed Virgin Mary and Jesus Christ in the Croatian Sacral Heritage

Slijedom bibliografskih izvora i terenskog istraživanja u ovom radu je izdvojeno i s povijesno-medicinskog motrišta komentirano nekoliko primjera ikonografskih prikaza rođenja Bl. Dj. Marije i Isusa Krista. Odabrana djela su dio hrvatske sakralne baštine nastala u razdoblju od XIII. do XVI. stoljeća. Prikaz završava zaključkom da kršćanstvo s pratećom ikonografijom, osim religijskih poruke, uz primjerenu percepciju, vjerniku može pružiti brojna praktična, u ovom slučaju biološka saznanja te dodatno djelovati i u zdravstvenoodgojnom smislu.On the basis of bibliographic sources and field research, this paper provides medico-historical comments on a few examples of iconographic representations of the births of the Blessed Virgin Mary and Jesus Christ. The selected works are part of the Croatian sacral heritage produced in the period between 13th and 16th century. The conclusion of the overview is that Christianity and its iconography, besides religious message and subject to an appropriate perception, can offer believers numerous practical information (in this case, biological) and have a health education purpose

Prof. Dr. Valter Rukavina (1896.–1972.) – život između medicine i slikarstva

This article on the occasion of the 111th birthday of professor Valter Rukavina (Rijeka, 1896-1972) recalls this extraordinary personality who is remembered by local and national history as an excellent physician, infectionist, university professor, equally successful scientist and practitioner, scholar and a polyglot, art lover, and last but not least, an extraordinary self-taught painter… He graduated from secondary school in Sušak and studied medicine in Innsbruck, Graz, Vienna and Prague, where he received diploma in general practice in 1921. He started his career in Zagreb, then moved to Vrbovsko, Križevci, Osijek, and Zlatar as district physician. Meanwhile, at the Institute of Epidemiology he specialised in bacteriology, epidemiology, serology, hygiene, and medical chemistry. He successfully organised anti-typhus campaigns and mass vaccinations against scarlet fever and diphtheria, and established local healthcare stations. After a brief stay in Zagreb, in WW2 he was transferred to Bosnia, returned to Zagreb, and since 1946 until his death he had lived in his native Rijeka, where he started an infectious diseases department that later grew into the School of Medicine clinic. Being a practitioner and a scientist, he was interested in all aspects of infectious diseases and contiguous areas, and made a major contribution with his systematic research and successful implementation of preventive measures and complete eradication of the great brucellosis epidemic that broke out in Istria after WW2. In addition to the membership in a number of professional associations, professor Rukavina was also an active member of the Rijeka chapter of the Croatian Association of Visual Artists.U članku se u prigodi 111. godišnjice rođenja podsjeća na prof. dr. Valtera Rukavinu (Rijeka, 1896.–1972.) kao iznimnu ličnost koja se je u zavičajnoj i nacionalnoj povijesti podjednako uspješno afirmirala kao izvrstan doktor medicine, infektolog, sveučilišni profesor, podjednako uspješan praktičar i znanstvenik, erudit i poliglot, zaljubljenik u umjetnost, ali i osebujan slikar–samouk… Školovanje je započeo u Rijeci, maturirao je u Sušačkoj gimnaziji, studirao u Innsbrucka Graza i Beča i Praga gdje je 1921. promaknut na čast doktora opće medicine. Profesionalnu karijeru započeo je u Zagrebu, nastavio kao kotarski liječnik u Vrbovskom, Križevcima, Osijeku i Zlataru. U međuvremenu se je u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu usavršavao iz bakteriologije, epidemiologije, serologije, higijene i medicinske kemije. Na terenu uspješno provodi akcije na suzbijanju pjegavca i masovnog cijepljenja protiv škrleti i difterije, osniva zdravstvene stanice… Nakratko je u Zagrebu, tijekom rata biva premješten u Bosnu, vraća se u Zagreb, a zatim je od 1946. do smrti ponovno u Rijeci gdje pokreće odjel za zarazne bolesti koji će poslije prerasti u Kliniku Medicinskog fakulteta. Kao praktičara i znanstvenika zanimaju ga svi aspekti infektologije i graničnih područja, a najviše je postigao sustavnim istraživanjem i provedbom uspješnih mjera zaštite te konačnim iskorjenjivanjem velike epidemije bruceloze koja se u poslijeratnim godinama pojavila u Istri. Osim u više stručnih udruga, kao slikar samouk uspješno djeluje i u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske u Rijeci

U prigodi četrdesete obljetnice djelovanja Hrvatskoga znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture

U prigodnom prikazu aktualni predsjednik HZDPZK-a podsjeća na osnivanje Društva koje je na inicijativu prof. dr. Zdenka Leventala održano u stanu obitelji prof. Marijana i prof. Radmile Matejčić 29. svibnja 1966. Osnivačkom sastanku prisustvovali su još: prof. dr. Nikola Korin, mr. ph. Mileva Korin, prof. dr. Drago Vrbanić te prof. dr. Eugen Cerkovnikov. Društvu uskoro pristupaju brojni intelektualci raznih struka – od medicinara, svih profila (doktori medicine, stomatologije i veterinarske medicine, magistri farmacije…), preko biologa, kemičara i fizičara, do povjesničara, pravnika i filozofa, koji afirmiraju interdisciplinarni pristup medicinskoj prošlosti. Aktivnost se provodi kroz tematske sastanke, izlete, sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima, publiciranje vrijednih priloga iz lokalne i nacionalne medicinske povijesti. Uz to je uspješno organizirano i nekoliko većih domaćih i međunarodnih skupova u Crikvenici 1976. i 1990., u Poreču 1976., na Trsatu 1991… Za iskazane uspjehe Društvo dobiva Godišnju nagrada grada Rijeke 1969. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1991., riječko Društvo registrira se pod novim imenom Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture kao nacionalna udruga sa sjedištem u Rijeci. U proteklih četrdeset godina održano je 208 stručnih i znanstvenih skupova u Rijeci, mjestima Primorsko-goranske i Istarske županije te u Zagrebu, i organizirano više stručnoznanstvenih izleta u Sloveniju, Italiju i Austriju. Od najznačajnijih aktivnosti posljednjih godina ističe se šest znanstvenih skupova s glavnom temom Rijeka i Riječani u medicinskoj povjesnici, na kojima se predstavljaju i slobodne teme iz povijesti medicine drugih sredina, tako da je to jedini tradicionalni skup te vrste u Hrvatskoj i s međunarodnim sudjelovanjem. Druga je važna aktivnost međunarodni časopis AMHA – Acta medico-historica Adriatica, koji izlazi od 2003. redovito sa po dva broja godišnje, a od 2005. i prateća Biblioteka AMHA – niz monografskih knjiga posvećenih najznačajnijim povjesničarima medicine. Društvo ima pedesetak aktivnih članova. Kao posebna aktivnost, u Društvu se provodi i tzv. Škola medicine zavičaja koja okuplja studente medicine, a odnedavna djeluje i skupina medicinara i zaljubljenika u glazbu, koja pod motom U slavu Asklepiju i Orfeju afirmira vezu između medicine i glazbe preko tematskih istraživanja, prigodnih predavanja te osebujno koncipiranih koncerata

De morbis artificum diatriba Bernardina Ramazzinija ili tristo godina od početka moderne medicine rada

This review opens with the most important examples from the history of medicine until the end of the 17th century, which anticipated the affirmation of occupational medicine as separate medical discipline. The article remembers the famous Italian physician Bernardino Ramazzini (1633-1714) and his book De morbis artificum diatriba (Diseases of Workers) published in Modena in 1700 in which he described the effects of work on health for some fifty professions. By doing that, Ramazzini had laid scientific foundation to modern industrial hygiene, that is, today’s occupational medicine. The authors conclude that even 300 years after the first publication of Diatriba, Ramazzini is still relevant, and that it deserves much greater attention than it is given on occasions such as this year’s anniversary.U uvodnome dijelu, koji obuhvaća razdoblje povijesti medicine do 17. stoljeća, autori podsjećaju na nekoliko primjera koji su prethodili afirmaciji medicine rada kao samostalne medicinske discipline. Slijedi podsjećanje na znamenitoga talijanskog liječnika Bernardina Ramazzinija (1633.- 1714.) koji je u svojoj knjizi De morbis artificum diatriba (Rasprava o bolestima zvanja) izdanoj u Modeni 1700. opisao kakav utjecaj ima pedesetak najrazličitijih zanimanja na zdravlje ljudi koji se njima bave. Tom knjigom postavio je znanstvene temelje modernoj higijeni rada, odnosno današnjoj medicini rada. U raspravi je dan kraći osvrt na brojne primjere u recentnoj literaturi u kojima se istražuje i afirmira Ramazzinijevo djelo, ne samo u kontekstu medicine rada nego i drugih područja moderne medicine poput zdravstvene ekologije i sportske medicine. Kao zaključak nameće se spoznaja da je i danas, 300 godina od izdanja ovoga kapitalnog djela, Ramazzini i dalje aktualan te da zavređuje znatno veću pažnju od kurtoazne, kakva je primjerice nedavna obljetnica

AMHA – Acta Medico-Historica Adriatica:response to certain traditional bibliography and medical challenges

Međunarodni interdisciplinarno koncipiran znanstveni časopis AMHA – Acta Medico-Historica Adriatica u izdanju Hrvatskoga znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture i Katedre za društvene i humanističke znanosti Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci redovito izlazi u dva sveščića od 2003. Glavne su teme interesa: medicinska prošlost naroda koji svojim zemljopisnim i povijesnim određenjem pripadaju jadranskoj i srednjoeuropskoj kulturnoj tradiciji; njihove međusobne povijesno-medicinske veze i suradnja, te tragovi koje su ostavili u drugim sredinama. U proteklih osam godina objavljeno je 227 priloga, od čega 157 hrvatskih autora i 70 inozemnih. Usporedo izlazi i serija suplemenata kao tematski osmišljenih brojeva pod nazivom »Biblioteka AMHA«, u kojoj je do sada objavljeno pet autorskih zbirki odabranih radova i dvije tematske monografije. Časopis je indeksiran u Elsevier Bibliographic databases, Embase, EMnursing, Compendex, Geobase, Mosby Yearbook, Ebsco te PubMed, odnosno Medline. Kompletan materijal dostupan je i putem interneta na: www.amha.hr i http://hrcak.srce.hr/ amha?lang=enAMHA – ACTA MEDICO-HISTORICA ADRIATICA is conceived as an international interdisciplinary scientific journal and since 2003 it has been publishing original scientific articles, notes, reviews, scientific congress reports, commentaries and essays written in the languages of Adriatic and Central European countries and in English. The main topics of interest are: medical history of people belonging to the Adriatic and Central European cultural tradition according to their geographical and historical determinants; their historical and medical connections and cooperation and the mark they left in other environments. Authors with contributions from other regions are also welcome. In the past eight years 227 reports were published, 157 of which belonged to Croatian and 70 to foreign authors. In 32 cases the reports were qualified as original scientific papers, 87 as reviews and 20 as essays. The rest were articles written for special occasions, editorials, cover essays, conference overviews, and the book In memoriam for deserving medical historians. In addition to regular issues, a series of supplements under the title »BIBLIOTEKA AMHA« – has been launched simultaneously. These are topical issues in the form of compiled papers of renowned medical historians, monographs dedicated to distinguished people and important events from the medical past – which is a kind of specialty of the magazine. Five author collections and two topical monographs have been published so far. The journal is indexed in the Elsevier Bibliographic databases, Embase, EMnursing, Compendex, Geobase, Mosby Yearbook, Ebsco and PubMed, i.e. Medline. In addition to the printed edition, the entire material is available online on: www.amha.hr andhttp://hrcak.srce.hr/amha?lang=en. The publishers are the Croatian Scientific Society for the History of Medical Culture and the Department of Social Sciences and Medical Humanities. University of Rijeka – School of Medicine

On the occasion of the 40th anniversary of the Croatian Scientific Society for the History of Medical Culture

U prigodnom prikazu aktualni predsjednik HZDPZK-a podsjeća na osnivanje Društva koje je na inicijativu prof. dr. Zdenka Leventala održano u stanu obitelji prof. Marijana i prof. Radmile Matejčić 29. svibnja 1966. Osnivačkom sastanku prisustvovali su još: prof. dr. Nikola Korin, mr. ph. Mileva Korin, prof. dr. Drago Vrbanić te prof. dr. Eugen Cerkovnikov. Društvu uskoro pristupaju brojni intelektualci raznih struka – od medicinara, svih profila (doktori medicine, stomatologije i veterinarske medicine, magistri farmacije…), preko biologa, kemičara i fizičara, do povjesničara, pravnika i filozofa, koji afirmiraju interdisciplinarni pristup medicinskoj prošlosti. Aktivnost se provodi kroz tematske sastanke, izlete, sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima, publiciranje vrijednih priloga iz lokalne i nacionalne medicinske povijesti. Uz to je uspješno organizirano i nekoliko većih domaćih i međunarodnih skupova u Crikvenici 1976. i 1990., u Poreču 1976., na Trsatu 1991… Za iskazane uspjehe Društvo dobiva Godišnju nagrada grada Rijeke 1969. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1991., riječko Društvo registrira se pod novim imenom Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture kao nacionalna udruga sa sjedištem u Rijeci. U proteklih četrdeset godina održano je 208 stručnih i znanstvenih skupova u Rijeci, mjestima Primorsko-goranske i Istarske županije te u Zagrebu, i organizirano više stručnoznanstvenih izleta u Sloveniju, Italiju i Austriju. Od najznačajnijih aktivnosti posljednjih godina ističe se šest znanstvenih skupova s glavnom temom Rijeka i Riječani u medicinskoj povjesnici, na kojima se predstavljaju i slobodne teme iz povijesti medicine drugih sredina, tako da je to jedini tradicionalni skup te vrste u Hrvatskoj i s međunarodnim sudjelovanjem. Druga je važna aktivnost međunarodni časopis AMHA – Acta medico-historica Adriatica, koji izlazi od 2003. redovito sa po dva broja godišnje, a od 2005. i prateća Biblioteka AMHA – niz monografskih knjiga posvećenih najznačajnijim povjesničarima medicine. Društvo ima pedesetak aktivnih članova. Kao posebna aktivnost, u Društvu se provodi i tzv. Škola medicine zavičaja koja okuplja studente medicine, a odnedavna djeluje i skupina medicinara i zaljubljenika u glazbu, koja pod motom U slavu Asklepiju i Orfeju afirmira vezu između medicine i glazbe preko tematskih istraživanja, prigodnih predavanja te osebujno koncipiranih koncerata