Risk management of ready-to-eat meat products contaminated with Listeria monocytogenes

3rd Seminar on Risk Management by Hygienic Design and Efficient Sanitation Programs; Tallinn; Estonia; 4 May 2009 through 6 May 2009Nowadays, the modern life style relies heavily on the availability, quality, and safety of ready-to-eat (RTE) food products. The quality of the raw material, handling, processing, transportation and storage are the important factors influencing the microbial quality of the finished product. The mostly consumed RTE meat products are hamburgers, frankfurters, hot dogs, dry/semi-dry fermented sausages, salami, and deli meats. Several pathogens could be found on RTE meat products, including Escherichia coli O157:H7, Salmonella, Listeria monocytogenes, and Staphylococcus aureus. Vegetative pathogens are destroyed during thorough cooking and processing of these products. Contamination during post-processing in the plant, and further contamination and improper handling during storage, at retail or in home cause microbial growth. Pathogens can multiply under inappropriate conditions causing foodborne diseases and outbreaks

Microbial risks associated with traditional cheeses

2nd SAFOODNET Workshop on Microbiological Risk Management in Food Processes; Lyngby; Denmark; 13 October 2008 through 15 October 2008Nowadays, there is a growing interest towards traditional cheeses. These cheeses are especially popular in Mediterranean countries due to their unique flavor and texture. Traditionally they are produced from raw milk of cow, sheep or goat and fermented by naturally occurring indigenous lactic acid bacteria. The quality of these cheeses is based on the microbial associations within the respective region and production recipes change from one town to another and even from one manufacturer to another within the same town. Hygiene practices in the dairy and in the cheese rooms are the most important criterion in traditional cheese manufacturing

Untersuchung des dynamischen Leistungsfortschrittsbei den Spitzenleichtathleten in ausgewählten Leichtathletikdisziplinen

The article presents the results of our studies on the dynamic progress of performances in track-and--field athletes in sprint, throwing and jumping. Prominent world-class athletes were followed and their performance developments in some events were analyzed and compared. In these groups some athletes were also investigated who had recently retired from competitive athletics. The investigation disclosed differences between sprinters, throwers and jumpers from the point of view of the beginning of specialized training, of the age in which they attained their top performances, and of the number of years of specialized training they needed in order to attain their top personal performances. It was also discovered that the sprinters started their specialized training as a rule at the age of 16 years and they attained their top performances between the ages of 24 - 25 years. In the case of throwers their beginning of specialized training was also at the age of 17 and their top performance came at 26 - 27 years; in the case of jumpers it was all a little earlier – beginning at 14 - 15 years of age and the top of performance between 23 - 24 years of age.Uvod Članak predstavlja rezultate istraživanja o dinamici razvoja rezultata u tijekom sportske karijere atletičara sprintera, bacača i skakača. Istraživanje je obuhvatilo svjetski ugledne atletičare koji su se nedavno oprostili od natjecateljskog sporta, a analiziran je razvoj rezultata tijekom njihovih sportskih karijera. Proučavanje dinamike razvoja rezultata i njenih zakonitosti vrlo je važno za procjenu i usporedbu atletskih rezultata na početku sportaševe karijere i na njenom vrhu. U osnovi, postoje tri razdoblja u sportaševoj karijeri: rana faza, u kojoj rezultati brzo rastu, srednja faza, u kojoj su rezultati na najvišoj razini i malo se mijenjaju, i treća faza s blagim padom rezultatom koji prati prestanak aktivne natje-cateljske karijere. Cilj je rada pokazati neke nove informacije o brzini rasta (predviđenoga i stvarnoga) rezultata u nekim atletskim disciplinama. Te bi informacije trebale pomoći u selekciji mladih talentiranih atletičara. Metode Uzorak ispitanika sastojao se od svjetski poznatih atletičara: 16 sprintera na 100 m i 200 m, 20 skakača u vis, 15 skakača u dalj, 19 bacača diska, 12 bacača kugle i 20 skakača s motkom. Atletičari su ili nedavno završili svoju natjecateljsku karijeru ili su već prošli rezultatski vrh svojih karijera. Osnovne karakteristike uzorka ispitanika prikazane su u tablici 1. Osnovni je cilj istraživanja bio načiniti nomo-gram – model koji bi mogao poslužiti kao prognostički instrument u ranoj selekciji talenata. Za stvaranja nomograma prvo smo iscrtali krivulje kojima je modeliran tijek razvoja rezultata od početka do kraja natjecateljske karijere svakog ispitanika. Na temelju iskustva autori smatraju da je najprikladnija krivulja koju je prdložio Matvejev (1966), tj. y = a + bx + cx2, gdje je y rezultat u godini x, a a, b i c su koeficijenti jednadžbe. Za izračunavanje teorijskih trendova rezultata pojedinih atletičara, ali i skupina po pojedinoj atlet-skoj disciplini, koristili smo se srednjom vrijednošću i standardnom devijacijom, ali i koeficijentima jednadžbe i drugim parametrima. Dobiveni podaci korišteni su u analizama dinamike rezultata. Provedene su sljedeće istraživačke aktivnosti: 1. Razvoj baze podataka; 2. Izračun teorijskih trendova rezultata iz stvarnih najboljih godišnjih rezultata pojedinog atletičara; 3. Izračun rezultata grupe dobiven iz prosječnih vrijednosti modificiranih trendova. Nomogrami rezultata sastoje se od dobro definiranih linija dinamike razvoja rezultata od niske razine (-1, 0) do visoke (6, 7) razine razvoja rezultata. Rezultati Skupine sprintera, skakača i bacača bile vrlo homogene stoga su teorijski trendovi koji se odnose na specifične skupine atletičara postali osnova za izradu teorijskih modela za prognostički izračun dinamike razvoja rezultata drugih atletičara. Grafički prikaz grupnih stvarnih rezultata vrlo se približio grafičkim pokazateljima dobivenima jednadžbom specifičnom za svaku atletsku disciplinu. Grafički prikaz teorijskih trendova modificiran je za praktičnu uporabu zato što se teorijskom modelom predvidjelo sniženje rezultata u srednjem stadiju, a u praksi je sniženje rezultata bilo vrlo malo ili ga uopće nije bilo. Teorijski model omogućio je je vrlo točno predviđanje razvoja rezultata u prvoj fazi, ali ne i u drugoj fazi razvoja sportske karijere. Istraživanje je pokazalo da je niska razina re-zultata na početku karijere (osobito onih nakon 2. do 4. godine specijaliziranog treninga) uobičajeno povezana sa slabom dinamikom razvoja rezultata i nižim osobnim rekordima. I obrnuto, visoka razina rezultata na početku karijere (gdje se godišnji naj-bolji rezultati javljaju između 2. i 4. godine specijaliziranog treninga) obično je povezana s visokom dinamikom razvoja rezultata i s višim osobnim rekordima (slike 1 i 2). Rasprava i zaključak Usporedba svih skupina otkriva da su teorijski trendovi gotovo paralelni te da se neznatno približavaju jedni drugima osim rezultata sprintera. Uočljiva položenost krivulja u sprinterskim disciplinama upućuje na vrlo slab razvoj rezultata. To znači da su atletičari napredovali neznatno te da su im rezultati, nakon što su dosegnuli svoj maksimum nakon otprilike 7 do 9 godina, sljedećih godina ostajali nepromijenjeni (slike 3 i 4). Obrazac karakteristika dinamike razvoja rezultata gotovo da je identičan za sve discipline, osim za sprintere. Vrlo je zanimljivo otkriće da su sprinteri postizali više od 91 % svojih najboljih rezultata nakon samo godine dana specijaliziranog treninga te da su više od 95 % svojih najboljih rezultata postizali nakon 3 godine specijaliziranog treninga, a da su preostalih 5 % postizali između 4. i 8. godine specijaliziranog treninga. Ovo bi moglo biti upozore-nje da, žele li sprinteri biti uspješni u svojoj disciplini, valja u postupcima selekcije pokloniti puno veću pažnju njihovim genetičkim predispozicijama. Obrasci karakteristika promatranih atletičara prikazani su u tablicama 2, 3 i 4. Ovo istraživanje dinamike razvoja rezultata predstavlja preduvjet za kvalitetan rad s atletičarima u pojedinim fazama sportskog razvoja. Istraživanje je otkrilo razlike među sprinterima, bacačima i skakačima s obzirom na dob u kojoj su započeli specijalizirani trening, dob u kojoj su ostvarili svoje vrhunske rezultate i broj godina specijaliziranog treninga koje su trebali da bi ostvarili svoje osobne najbolje rezultate. Sprinteri su započinjali specijalizirani trening, u pravilu, u šesnaestoj godini, a najbolje rezultate su postizali u dobi od 24 do 25 godine. Bacači su po-činjali sa specijaliziranim treningom također u seda-mnaestoj godini, a vrhunske rezultate su postizali u 26. – 27. godini. Skakači su sa specijaliziranim tre-ningom počinjali nešto ranije, u 14. – 15. godini, a vrhunske rezultate su postizali u 23. – 24. godini.Diese Arbeit stellt die Ergebnisse unserer Untersuchung des dynamischen Leistungsfortschritts der Leichtathleten in Sprintläufen, Wurf- und Sprungdisziplinen dar. Die Spitzensportler aus ganzer Welt wurden beobachtet und ihre Leistungsentwicklung in einigen Disziplinen analysiert und verglichen. In diesen Gruppen wurden einige Sportler untersucht, die sich seit kurzem nicht mehr an Wettkämpfen beteiligen. Die Untersuchung zeigte die Unterschiede zwischen Kurzstreckenläufern, Werfern und Springern in Bezug auf den Beginn mit einem speziellen Trainingsprogramm, das Alter in dem sie ihre Spitzenleistungen erzielten und die Anzahl von Jahren des spezialisierten Trainings, die sie brauchten, um ihre persönlichen Spitzenleistungen zu erzielen. Es wurde festgestellt, dass die Kurzstreckenläufer mit ihren gesonderten Trainingsprogrammen in der Regel im Alter von 16 Jahre beginnen und dass sie ihre Spitzenleistung im Alter zwischen 24 - 25 Jahren erzielen. Was die Werfer betrifft, fangen sie mit dem speziellem Trainingsprogramm auch im Alter von 17 Jahre an und erreichen ihre Spitzenleistung mit 26-27 Jahren, während die Springer mit dem speziellen Trainingsprogramm etwas früher anfangen – das heißt, mit 14 - 15 Jahren - und ihre Spitzenleistung mit 23-24 Jahren erreichen

Classification of Turkish extra virgin olive oils by a SAW detector electronic nose

An electronic nose (e-nose), in combination with chemometrics, has been used to classify the cultivar, harvest year, and geographical origin of economically important Turkish extra virgin olive oils. The aroma fingerprints of the eight different olive oil samples [Memecik (M), Erkence (E), Gemlik (G), Ayvalik (A), Domat (D), Nizip (N), Gemlik-Edremit (GE), Ayvalik-Edremit (AE)] were obtained using an e-nose consisting a surface acoustic wave detector. Data were analyzed by principal component analysis (PCA) and discriminant function analysis (DFA). Classification of cultivars using PCA revealed that A class model was correctly discriminated from N in two harvest years. The DFA classified 100 and 97% of the samples correctly according to the cultivar in the 1st and 2nd harvest years, respectively. Successful separation among the harvest years and geographical origins were obtained. Sensory analyses were performed for determining the differences in the geographical origin of the olive oils and the preferences of the panelists. The panelists could not detect the differences among olive oils from two different regions. The cultivar, harvest year, and geographical origin of extra virgin olive oils could be discriminated successfully by the e-nose.Scientific and Technical Research Council of Turkey (104O333