Music therapy and rhythmic auditory stimulation with hospitalized children

U trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.At times when a sick child needs to be separated from his/her family, and stay in an unfamiliar, hospital environment, it is possible to expect various negative reactions from the child due to stress. Therefore, time spent in-between therapies and medical procedures should be made interesting and comfortable for a child. This article explains several of those activities that also represent non-medical therapies, emphasizing positive effect of music therapy and rhythmic auditory stimulations. Music therapy is a unique way of care and psychosocial support in hospital settings. At pediatric departments, its goal is to support and help child to: adapt, minimize pain and stress, and stimulate development of skills. Music can also be incorporated in speech and language, physical and occupational therapy to aid muscle relaxation, improve movement patterns, and augment independency in every-day skills, and to stimulate socialization and emotional development. Another method, widely used in hospital environments, is rhythmic auditory stimulation. This neurological technique uses physiological effect of auditory rhythm on motor system. The key element of rhythmic stimulations is the phenomenon of auditory fun, or body’s ability to rhythmically adjust its movements. Due to its low economic value, this method can be used independently, or be incorporated in other therapies such as physical or music therapy. Other strategies used in coping with negative experiences and in moderating hospitalism symptoms are play, animal therapy, visits from clowns, etc. In modern hospitals, and society in general, the ability to recognize negative hospitalization consequences is growing. So, specialists from various disciplines work with hospitalized children, and are putting team efforts into holistic child development approach in hospitals

Razvoj ranih grafomotoričkih sposobnosti u djece s neurorazvojnim rizikom

Drawing as an early form of a child’s graphomotor skill is used as an element in the assessment of visual-motor coordination. Development of artistic expression is a precursor of the later development of writing that requires a high degree of coordination and precision. Children with perinatal impairment of the central nervous system and prematurely born children belong to a group of children with neurodevelopmental risk. Some of the possible results of this type of difficulty can be mild forms of motor disabilities. A retrospective study was conducted by archive review of children under the age of 3 hospitalized at University Department of Rheumatology, Physical Medicine and Rehabilitation, Sestre milosrdnice University Hospital Center. The aim was to determine the incidence of graphomotor difficulties in children with perinatal impairments of the central nervous system and prematurely born children. The study included 50 children aged 12-36 months. The results showed 72% of the tested children to have drawings within the limits expected for their age, 13 children showed graphic abilities below the expectations for their age, while one child did not show functional use of pen. Literature indicates a common learning disability and difficulties with attention and fine motor skills in preschool and particularly in schoolchildren born with neurodevelopmental risk. This study therefore suggests that, despite good initial compensation in the early development of graphomotor skills, it is necessary to maintain follow-up procedures in order to prevent later difficulties in the development of graphomotor and writing skills.Crtež kao rani oblik grafomotoričkih sposobnosti djeteta u ranom djetinjstvu koristi se kao procjena vizuo-motorne koordinacije. Razvoj crteža preteča je kasnijem razvoju pisanja koje zahtijeva visok stupanj koordinacije i preciznosti. Djeca s perinatalnim oštećenjem središnjega živčanog sustava i prijevremenim porodom pripadaju skupini neurorizične djece. Jedan od mogućih ishoda ovoga tipa oštećenja su i blaže motoričke teškoće. Provedeno je retrospektivno istraživanje pregledom arhive za djecu do 3 godine koja su hospitalizirana na Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ radi utvrđivanja vremena pojavnosti teškoća u grafomotoričkim sposobnostima kod djece s neurorazvojnim rizikom. Istraživanjem je obuhvaćeno 50 djece u dobi od 12 do 36 mjeseci. Kod ispitane djece u 72% slučaja crtež je bio u granicama očekivanima za dob, kod 13 djece grafičke sposobnosti su bile ispod očekivanih za dob, dok jedno dijete nije pokazivalo funkcionalnu upotrebu olovke. Literatura ukazuje na učestale teškoće učenja, pozornosti i fine motorike u predškolskoj i osobito u školskoj dobi kod djece rođene s neurorazvojnim rizikom. Ovo istraživanje stoga ukazuje na to da je unatoč dobroj početnoj kompenzaciji u ranom razvoju grafomotoričkih sposobnosti nužno praćenje ove populacije djece kako bi se na vrijeme spriječile moguće kasnije teškoće u razvoju grafomotorike i pisanja

Praćenje srednje moždane arterije transkranijskom dopler sonografijom tijekom stimulacije govora u afatičnih bolesnika

Hemodynamic changes can be noninvasively real-time monitored in stroke patients by means of transcranial Doppler sonography (TCD). The aim of this pilot study was to assess hemodynamic changes in both middle cerebral arteries (MCA) in aphasic stroke patients by means of TCD during verbal stimulation. Eight aphasic patients with stroke in the territory of the left MCA were tested by modified Boston Diagnostic Aphasia Examination (BDAE) within 3 days of stroke onset. Both MCA were monitored simultaneously by means of TCD with 2 MHz probes. Basic MCA mean blood flow velocity (MBFV) values were assessed and monitored during verbal stimulation. Verbal stimulation was performed with 30 photos of objects for daily usage, arranged by function. The same test was performed in 16 right-handed healthy controls. In stroke patients, the mean MBFV were 56 cm/s in the left MCA and 56 cm/s in the right MCA. A mean 30% increase was observed in the left MCA and 22% in the right MCA. In healthy controls, a mean 21.7% increase was observed in the left MCA and 18% in the right MCA. A trend toward higher percentage of MBFV increase was observed in the left MCA during verbal stimulations in aphasic patients as compared to control subjects.Promjene moždane hemodinamike u srednjoj moždanoj arteriji (SMA) u bolesnika s moždanim udarom u irigacijskom području lijeve moždane arterije, te s posljedičnom afazijom mogu se neinvazivno pratiti pomoću funkcionalne transkranijske dopler sonografije (fTCD). Pritom se kao funkcionalni podražaj može koristiti stimulacija govora u obliku logopedskih vježbi. Da bismo procijenili aktivaciju SMA tijekom receptivne i ekspresivne verbalne stimulacije, ispitivanje afazije proveli smo modificiranim bostonskim dijagnostičkim testom u irigacijskom području lijeve SMA kod 8 bolesnika s moždanim udarom unutar 3 dana od nastanka ishemičnog moždanog udara. U obje smo SMA praćenje TCD-om proveli istodobno pomoću 2 ultrazvučne sonde frekvencija 2 MHz. Srednje brzine strujanja krvi (SBSK) u SMA procjenjivali smo i pratili prije i tijekom govorne stimulacije. Stimulaciju govorom proveo je logoped baterijom logopedskih vježbi, te zadacima imenovanja uz pomoć 30 fotografija predmeta svakodnevne uporabe grupiranih prema funkcijama. Isto ispitivanje je provedeno u 16 zdravih dešnjaka. Srednje brzine strujanja krvi bile su: 56 cm/s u lijevoj ACM, te 56 cm/s u desnoj SMA. U lijevoj je SMA tijekom stimulacije govora zabilježen srednji 30%-tni rast SBSK, a u desnoj SMA 22%-tni rast u odnosu na mirovanje. U zdravih kontrolnih osoba u lijevoj je SMA zabilježen porast SBSK od 21,7%, a u desnoj SMA od 18%. Uočen je trend rasta SBSK u lijevoj SMA tijekom stimulacije govora u afatičnih bolesnika u usporedbi sa zdravim kontrolnim osobama