Ozone Treatment of Initial Lesions

Karijes je bolest tvrdoga zubnog tkiva za koji je da bi nastao potrebno nekoliko čimebnika od kojih su najvažniji domaćin (zub), uzročnik (mikroorganizmi), utjecaj okoline i vrijeme. Razvojem tehnologije uvedene su nove suvremene metode dijagnostike karijesnih lezija. Među njima važno mjesto zauzima laserska fluorescencija. Usporedno s razvojem dijagnostike klasično “Blackovo načelo” preparacije kaviteta u terapiji karijesnih lezija ispunom zamijenila je ponajprije koncepcija “minimalno invazivne atraumatske stomatologije”, a nedavno je u svrhu terapije karijesa uporabljen i ozon. Baktericidni i dezinfekcijski učinak ozona omogućio je novu koncepciju “bezbolne terapije” karijesnih lezija.Caries is a disease of hard dental tissue caused by the following factors: host (the tooth), cause (microorganisms), environmental influence and time. With improved technology new, contemporary, methods of diagnosing caries lesions have been introduced, one of the most important being laser fluorescence. Parallel with the development of new diagnostic methods, the classical “Black’s principle” of cavity preparation, was replaced, first with “minimally invasive non-traumatic dentistry”, and more recently with “ozone therapy”. Bactericide and disinfective properties of ozone enabled a new concept of “painless therapy” in treatment of caries lesions

Esthetic Reconstruction of Teeth in Patient with Dentinogenesis Imperfecta – A Case Report

Dentinogenesis imperfecta (DI) is the result of a dominant genetic defect and affects both the deciduous and permanent dentitions. It is characterized by opalescent teeth composed of irregularly formed and undemineralized dentin which obliterates pulp chamber and root canal. DI can appear as a separate disorder or with osteogenesis imperfecta (OI). The teeth with DI show a grayish-blue to brown hue with dislodged enamel, dysplastic dentine with irregular dentinal tubules and interglobular dentine, short roots and pulpal obliteration, which all may lead to rapid and extensive attrition which require adequate crown reconstruction. The aim of this study was to show a reconstruction of frontal teeth in upper jaw with direct composite veneers in young adult patient with DI

Bioaktivni dentalni kompozitni materijali

Bioactive dental composite materials offer the potential to prevent secondary caries, which is one of the major causes of failure of contemporary composite restorations. Various experimental formulations of bioactive composite materials are currently being investigated worldwide, although very few commercial products are available for clinical practice. The caries-preventive effect of bioactive composites is attained by two main approaches: antimicrobial activity and remineralization of dental hard tissues. This article provides a brief overview of experimental bioactive composite materials based on amorphous calcium phosphate and bioactive glasses. Their advantages, drawbacks and the most important properties are discussed. Generally, some compromise is always required in balancing the bioactivity and mechanical properties of composite materials. The characteristics of bioactive fillers (composition, particle size, filler loading, surface treatment) need to enable sufficient ion release in an aqueous environment, while not negatively affecting basic properties of composite materials, such as: the degree of conversion, polymerization shrinkage and related shrinkage stress, strength, hardness, elastic modulus, degradation in water and biocompatibility. The major benefits of bioactive composite materials include: the capability to regenerate dental hard tissues after an acid attack by supplying calcium, phosphate and other ions, reduction of dentin hypersensitivity and postoperative sensitivity, precipitation of hydroxyapatite in the marginal gap, inhibition of bacterial growth and improvement in the durability of the bonding between the composite material and dentin.Bioaktivni dentalni kompozitni materijali posjeduju potencijal za prevenciju sekundarnog karijesa, koji je jedan od glavnih uzroka neuspjeha suvremenih kompozitnih restauracija. Različite eksperimentalne formulacije bioaktivnih kompozitnih materijala se istražuju diljem svijeta, ali komercijalni proizvodi dostupni za kliničku uporabu su malobrojni. Učinak sprečavanja karijesa kod bioaktivnih se kompozita postiže putem dvaju glavnih pristupa: antimikrobnom aktivnošću i remineralizacijom tvrdih zubnih tkiva. U ovom članku je izložen kratki pregled eksperimentalnih bioaktivnih kompozitnih materijala temeljenih na amorfnom kalcijevom fosfatu i bioaktivnim staklima. Opisane su njihove prednosti, nedostaci i najvažnija svojstva. Općenito, uravnoteživanje bioaktivnosti i mehaničkih svojstava kompozitnih materijala uvijek zahtjeva određeni kompromis. Svojstva bioaktivnih punila (sastav, veličina čestica, udio punila, površinski tretman) trebaju omogućiti dostatno otpuštanje iona u vodenom okolišu, a pri tome ne smiju negativno utjecati na temeljna svojstva kompozitnih materijala, poput: stupnja konverzije, polimerizacijskog skupljanja i s njim povezanog stresa, čvrstoću, tvrdoću, modulus elastičnosti, degradaciju u vodi i biokompatibilnost. Glavne prednosti bioaktivnih kompozitnih materijala uključuju: mogućnost regeneracije tvrdih zubnih tkiva nakon izloženosti kiselini pomoću kalcijevih, fosfatnih i drugih iona, smanjenje dentinske preosjetljivosti i postoperativne osjetljivosti, precipitaciju hidroksiapatita u marginalnoj pukotini, inhibiciju bakterijskog rasta i poboljšanje trajnosti sveze između kompozitnog materijala i dentina

Noncarious Destructive Lesions of Dental Hard Tissue

Osim karijesa, parodontopatija i trauma kao najrasprostranjenijih bolesti čovjeka, zube tijekom života oštečuju mnogobrojni fizičkokemijski nefiziološki podražaji koji postupno razaraju tvrdo zubno tkivo. Skupni im je naziv: nekarijesne kronične lezije tvrdih zubnih tkiva. Zajedničko obilježje tih oštećenja jest da se javljaju na zubnim površinama bez plaka, nisu karijesne ni bakterijske prirode i imaju multikauzalnu etiologiju. Oštećenja tvrdih zubnih tkiva kod nekarijesnih kroničnih lezija su polagana i dugotrajna, izazivaju neugodnu preosjetljivost zubi, bolne senzacije, promjene u pulpi i konačno gubitak zuba. Pojavljuju se kao abrazija, atricija, abfrakcija i erozija. Kiseline koje otapaju zubna tkiva potječu iz vanjskih, unutarnjih i nepoznatih izvora.Loss of tooth tissue occurs in a number of ways, dental caries and trauma being the more obvious ones, although tooth wear in its own right is assuming greater importance. Non-carious destructive processes affecting the teeth, including abrasion, attrition, abfraction and erosion, are presented. According to current knowledge, non-carious destructive processes appear on the dental surfaces free o f plaque. They are non-carious destructive lesions and have multifactorial etiology. The acids producing tooth destruction may be exogenous, endogenous or unknown origin

Digital Holographic Interferometry - A New Method for Measuring Polymerization Shrinkage of Composite Materials

Polimerizacija kompozitnih materijala smatra se iznimno važnim čimbenikom dugotrajnosti kompozitnog ispuna. Kakvoća polimerizacije utječe na fizičko-mehanička svojstva, stabilnost boje, volumetrijske promjene restoracije te na biokompatibilnost samoga materijala. Neizbježna posljedica stvrdnjavanja kompozitnih materijala jest polimerizacijsko skupljanje. Iznos polimerizacijskoga skupljanja do sada se je mjerio s viπe različitih postupaka. Digitalna holografska interferometrija, opisana u ovome radu, jedini je postupak koji omogućuje da se izravno prati polimerizacijsko skupljanje u svakoj sekundi osvjetljavanja kompozitnog materijala. Vrijednosti polimerizacijskoga skupljanja dobivene ovim postupkom u okviru su veličina polimerizacijskoga skupljanja izmjerenih drugim postupcima.Polymerization of composite filling is considered to be an important factor in achieving longevity of the restorative treatment. Quality of the polymerization influences physico-mechanical characteristics, color stability, volumetric changes of restoration and biocompatibility of the material itself. Polymerization shrinkage is an unavoidable consequence of setting of the composite material. So far, it has been measured by several different methods. Digital holographic interferometry, a method described in this study, is the only procedure that enables direct monitoring of the polymerization shrinkage for every second of polymerization of the composite material. Values of the polymerization shrinkage obtained by this method correspond with the values obtained by other methods

Tooth Wear Related Signs in the Croatian Navy Employees

Svrha: U ovom se istraživanju željelo odrediti stupanj trošenja zuba kod pripadnika Hrvatske ratne mornarice te procijeniti oralne znakove i demografske čimbenike povezane s tim procesom. Materijali i postupci: Uzorak se sastojao od 1092 pripadnika Hrvatske ratne mornarice u dobi od 20 do 60 godina (srednja dob 37,06±7,85) i to 985 muškaraca i 107 žena. Mjerenje iznosa trošenja zuba temeljilo se na relativnom stupnju nalaza brusnih faseta (ljestvica 0 – 4). Ukupno trošenje zuba (iznos zbroja svih brusnih faseta) i indeks trošenja zuba (prosječan godišnji porast zbroja svih faseta korigiran za postotak zuba koji nedostaju) korelirani su s demografskim podacima, hipertrofijom žvačnih mišića i njihovom napetošću nakon buđenja, pomičnošću zuba, lineom albom, impresijama na jeziku, bukalnim ranicama, nekarijesnim cerviksnim lezijama (NKCL-om), brojem zuba i anamnestičkim podatkom o bruksizmu kako bi se odredile specifične povezanosti tih varijabli s trošenjem zuba. Rezultati: Postotak zuba s okluzijskim trošenjem bio je od 21,66 posto u najmlađoj dobnoj skupini do 52,45 posto u najstarijoj. Ukupno trošenje zuba bilo je najjače izraženo kod ispitanika u najstarijoj dobnoj skupini, a najmanje kod najmlađih. Linearna multipla regresijska analiza pokazala je da je povećano trošenje zuba bilo značajno povezano s NKCL-om (β=0,55, p<0,001), impresijama na jeziku (β=0,17, p<0,001), muškim spolom (β=-0,105, p<0,001), mišićnom napetošću (β=0,103, p<0,05) i hipertrofijom mišića (β=0.063, p<0.05). Koeficijent determinacije (R2) modela iznosio je 0,49. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja upućuju na to da su NKCL, impresije na jeziku, napetost mišića, muški spol i hipertrofija mišića potencijalni čimbenici koji pokazuju najveću povezanost s trošenjem zuba. Nije pronađena znatna povezanost između indeksa trošenja zuba i linee albe, pomičnsti zuba, bukalnih ranica i anamnestičkog podatka o bruksiranju.Objective: The objective of this study was to determine the severity of tooth wear in a sample of Croatian navy employees and to evaluate oral signs and demographic factors related to it. Materials and Methods: The sample included 1092 navy employees aged 20 to 60 years (mean age 37.06±7.85), 985 men and 107 women. The tooth wear severity measurements were based on the relative degree of faceting (0-4 scale). The tooth wear score (the sum of all facets scores) and tooth wear index (average annual growth of sum of ratings corrected for the percent of missing teeth) were correlated to demographic data, masticatory muscles hypertrophy, masticatory muscles tension upon awakening, tooth mobility, linea alba, tongue indentations, traumatic ulcers, noncarious cervical lesions (NCCL), number of teeth and self-reported bruxism in order to determine the specific correlates of tooth wear. Results: The percentage of teeth with occlusal wear ranged from 21.66% in the youngest age group to 52.45% in the oldest age group. The tooth wear score was highest in 40-60-year-old subjects, and lowest in 20-30-year-old subjects. The stepwise multiple linear regression analysis showed that increased tooth wear was significantly associated with NCCL (ß=0.55, p<0.001), tongue indentations (ß=0.17, p<0.001), male gender (ß=- 105, p<0.001), muscle tension (ß=0.103, p<0.05), and muscle hypertrophy (ß=0.063, p<0.05). The R² of the model was 0.49. Conclusion: The results of this study suggest that NCCL, tongue indentations, muscle tension, male gender and muscle hypertrophy are potential factors that may influence or predict tooth wear. There was no significant relationship or association between tooth wear index and linea alba, tooth mobility, traumatic ulcers and self report of bruxism